REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pn-96/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku CC, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb, zastupan po OD „Hanžeković i partneri“ Zagreb, radi Naknada štete - mediji, 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

1.Dužan je tuženik HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, isplatiti tužitelju GC; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik HANZA MEDIA d.o.o.Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, naknaditi tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.765,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 24. 02. 2020. Godine tužba tužitelja GC protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., ZAGREB, radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je u tuženikovu dnevnom listu “Slobodna Dalmacija“ kao i internetskom portalu istog medija dana

-25.11.2019.objavljen je članak pod naslovom “Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stanakojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim ali nitko nije reagirao“

-26.11.2019.g. objavljen je članak pod naslovom „ Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku;Još se zbrajaju posljedice nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari“

te dana 28.11.2019.g.“Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi;Sada mu prijeti i do pet godina zatvora.“

Temeljem čl.40.st.1.Zakona o medijima (NN 59/4, 84/11 I 81/13) i u zakonskom roku tužitelj je zatražio objavu ispravka objavljene informacije.

Naslovima i sadržajima tekstova grubo je izvrijeđan tužitelj, objavljene su neistine, dezinformacije i klevete. Čitatelji su na tako napisane tekstove ostavljali uvredljive komentare. Gdje god se pojavio, ljudi bi ga prepoznali i slali uvrede. Tužitelj je i sam ostao bez vlastitog doma.

Sadržaji tekstova objavljeni u listu kao i portalu tuženika, prenijele su i druge dnevne novine i portali ne poštujući privatnost i dostojanstvo osobe , kao ni zaštitu osobnih podataka tužitelja.

Takvim tvrdnjama nanijeta je velika neimovinska šteta tužitelju povredom njegovog prava osobnosti, i to poglavito prava na ugled čast i dostojanstvo, na duševno zdravlje i dobar glas, sve u smislu odredaba čl.35. Ustava RH,čl.7.i 16. Zakona o medijima, te čl.19.Zakona o obveznim odnosima.

Na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj drži primjerenim potraživati iznos od 15.000,00 kn, iako je nastala šteta znatno veća ali ipak je tuženik objavio ispravku, no štetu na taj način nije moguće popraviti u cijelosti jer je tužitelj jednom zauvijek osramoćen.

Za ovu štetu tuženik odgovara temeljem čl.21.st.1. Zakona o medijima, istu nije naknadio mirnim putem, pa tužitelj predlaže nadležnom sudu nakon provedenog postupka donijeti slijedeću

Presudu

1.Dužan je tuženik HANZA MEDIA d.o.o.Zagreb, Koranska 2, OIB:79517545745,isplatiti tužitelju GC; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi od koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik HANZA MEDIA d.o.o.Zagreb, Koranska 2, OIB:79517545745, naknaditi tužitelju GC; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj u skladu s čl.21. st.6. Zakona o medijima (”Narodne Novine” broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM). Stoga, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu - tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz čl.21. st.4. t.3. ZM-a koja ga ekskulpira od deliktne odgovornosti.

Članak 21. st.4. t.3. ZM-a propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Tuženik ističe da se u skladu s čl.22. st.1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika. Na taj način je objava ispravka informacije i isprika nakladnika istaknuta kao primaran način popravljanja nematerijalne štete, a isplata naknade, u skladu s općim propisima obveznog prava, dolazi u obzir tek u iznimnim situacijama. Tuženik je na zahtjev tužitelja bez odgode objavio tzv. demanti na internetskom portalu i u dnevnom listu. Tuženik napominje da su u članku koji je pod naslovom ”Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni: Već smo prijavljivali probleme s njim, ali nitko nije reagirao” objavljen 25. studenog 2019. iznesene informacije utemeljene na točnim činjenicama koje ni sam tužitelj ne spori u tužbi, a to je da je vlasnik stana koji je izgorio u požaru i informacije koje se ne tiču tužitelja, a odnose se na vatrogasni prilaz i problematiku gašenja požara.

U članku koji je pod naslovom ”Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku; Još se zbrajaju posljedice zbog nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari” objavljen 26. studenog 2019. tužitelj uopće nije spomenut i nije otkriven njegov identitet.

U članku koji je pod naslovom ”Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi; Sada mu prijeti i do pet godina zatvora” objavljen 28. Studenog 2019. tužitelju isto tako nije otkriven identite, već su u javnom interesu objavljene informacije da je G. (47) prijavljen zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

Tuženik pridržava pravo do zaključenja prethodnog postupka dodatno se očitova i na tužbu i tužbeni zahtjev, iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima će pobiti navode i dokaze tužitelja i opreza radi ističe da je tužba nedopuštena jer je tužitelj prekludiran u pravu na njezino podnošenje.

Na ročištu dana 9. Listopada 2023. Godine punomoćnik tužitelja uredio je tužbu na način da je tužbeni zahtjev označio s 1.988,59 eura.

U dokaznom postupku sud je pregledao članak tuženika "Neistina je da je GC oduzeta poslovna sposobnost", dopisa odvjetničkog ureda tuženiku od 16.12.2019 godine, odgovora od 24. prosinca 2019 godine, dopisa zaprimljenog na pošti 14.01.2020., teksta " Horor na Trsteniku" od 25.11.2019., "Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku, još se zbrajaju posljedice zbog nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari" od 26.11.2019 godine," Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi, sada mu prijeti do 5 godina zatvora" od **.**.2019.," GC nije oduzeta poslovna sposobnost, a objave u medijima nisu poštovale njegovu privatnost i dostojanstvo od 22.01.2020., "Neistina je da je GC oduzeta poslovna sposobnost" od 17.01.2020., otpusno pismo KBC Split, potvrde CZSS Split od 25.02.20220., kazneni spis, proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru dr. Mileni Pernat, saslušao tužitelja kao parničnu stranku, te svjedoke GCV, CCV, ŠC.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti nastale zbog toga što je tuženik kao nakladnik dnevnog lista “Slobodna Dalmacija“ i internetskog portala istog medija dana 25.11.2019. objavio članak pod naslovom “Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim ali nitko nije reagirao“, dana 26.11.2019.g. članak pod naslovom „ Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku; Još se zbrajaju posljedice nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari“ i dana 28.11.2019.g. “Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi; Sada mu prijeti i do pet godina zatvora.“

Prema odredbama čl. 40. st. 1., 2. i 3. Zakona o medijima, svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije. Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

Pregledom dopisa punomoćnika tužitelja upućenog na ruke glavnog urednika "Slobodne Dalmacije" od 16. Prosinca 2019. Godine sud je utvrdio da tužitelj udovoljio traženju iz odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o medijima i zatražio ispravak informacije.

Iz Potvrde o primitku Hrvatske pošte vidljivo je da je dopis poslan dana 19. Prosinca 2019. Godine.

Odredbama čl. 22. St. 2. Zakona o medijima propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, čl. 23. Istog Zakona je propisano da se tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

Kako i tužba tužitelja dostavljena ovom sudu dana 24. Veljače 2020. Godine to proizlazi da je neosnovan prigovor tuženika da je tužitelj prekludiran za podnošenje ove tužbe.

U spornim člancima objavljene su informacije koje se odnose na požar u stambenoj zgradi u [adresa] za što je opravdano postojalo zanimanje javnosti.

O tom događaju na internetskim stranicama portala "Slobodna Dalmacija" objavljena su tri članka i to: dana 25.11.2019. pod naslovom “Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim ali nitko nije reagirao“, dana 26. 11. 2019.g. pod naslovom „ Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku; Još se zbrajaju posljedice nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari“, te dana 28.11.2019.g. “Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi;Sada mu prijeti i do pet godina zatvora.“

Članak od 25.11.2019. pod naslovom “Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim ali nitko nije reagirao“, opremljen je fotografijom na kojoj se nalazi tužitelj, a ispod fotografije piše da su policijski službenici doveli vlasnika LC kako bi prisustvovao očevidu izgorenog stana.

U članku od 26.11.2019.g. pod naslovom „Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku; Još se zbrajaju posljedice nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari“ navodi se između ostalog da neslužbeno saznajemo kako je vlasnik stana na šestom katu u [adresa] u [adresa] ostavio uključeno električno kuhalo što je dovelo do izbijanja požara u nedjelju ujutro u kojem su ozlijeđene 4 osobe. Vlasniku je otprije oduzeta poslovna sposobnost te mu je skrbnik jedan član obitelji.

U članku objavljenom dana 28.11.2019.g. pod naslovom “Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo: ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi; Sada mu prijeti i do pet godina zatvora“ navodi se da je vlasnik stana u [adresa] u kojoj je u nedjelju ujutro izbio požar prijavljen zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti u vezi s kaznenim djelom dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Nakon očevida je utvrđeno kako je centar požara u kuhinji, dok je uzrok požara električnog kućnog aparata koji je ostavljen bez nadzora te je provedeno kriminalističko istraživanje koje je okončano podnošenjem prijave. Kolokvijalno kazano, G. (47) je ostavio uključeno električno kuhalo čime je izazvao požar na šestom katu ugrozio živote ostalih stanara u zgradi. Članak je opremljen fotografijom na kojoj se nalazi tužitelj.

U citiranim novinskim člancima tužitelj je predstavljen kao osoba koja je zbog nemara bez nadzora ostavila uključeno električno kuhalo zbog čega je izbio požar i time u opasnost doveo život i imovinu stanara zgrade u [adresa], u [adresa]. Dva novinska članka opremljena su i fotografijom na koju se nalazi tužitelj. Čitateljima se u jednom članku sugerira da je tužitelju oduzeta poslovna sposobnost, dok se u drugom članku čitateljima sugerira da je prijavljen zbog teškog kaznenog djela.

Sve navedeno nije istina što je sud utvrdio iz iskaza tužitelja, kojem iskazu sud poklanja vjeru. Naime, taj iskaz je uvjerljiv jer je suglasan s ostalim provedenim dokazima u postupku. Tužitelj u svom iskazu navodi da vatrogasni inspektor nije mogao utvrditi pravi razlog požara. Do požara je moglo doći zbog kratkog spoja na električnim instalacijama jer tužitelj nije ostavio uključeno kuhalo niti je zbog toga izbio požar. Također se protiv tužitelja nije vodio nikakav kazneni postupak. Svjedoci GCV, CCV i ŠC se ne sjećaju bitnih činjenica vezano za objavljene članke. Stoga im sud ne poklanja vjeru.

Među strankama nije sporno da je tužitelj od tuženika zatražio ispravku informacije te da je taj ispravak tuženik objavio pod naslovom "neistina je da je LC oduzeta poslovna sposobnost.

Objavom spornih članaka odnosno informacija navedenih u citiranim člancima u kojima se čitateljima sugerira da je tužitelj osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, da je zbog nemara ostavio uključeno električno kuhalo čime je izazvao požar u stanu na šestom katu i time ugrozio živote i imovinu ostalih stanara u zgradi, zbog čega mu prijeti do 5 godina zatvora tužitelju je po ocjeni ovog suda povrijeđeno pravo osobnosti.

Tuženik po ocjeni ovog suda nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz članka 21. stavak 4. Zakona o medijima jer i pored postojanja zanimanja javnosti za ovaj događaj, sadržaj novinskog članka nije utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koji su autori imali osnovani razlog povjerovati da su točne i da su poduzeli sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, te da su postupali u dobroj vjeri, a ujedno se ne radi o vrijednosnim sudovima već o činjeničnim tvrdnjama.

Autori teksta prije objave ovih članka nisu kontaktirali samog tužitelja kako bi provjerili istinitost informacija o uzroku požara.

Tužitelju je zbog objave spornih članka narušeno psihičko zdravlje, imao je jaku aneksioznost zbog čega je morao zatražiti liječničku pomoć od obiteljskog liječnika i od psihijatra. Imao je probleme i sa susjedima, čak štoviše susjedi su mu prijetili te se osjećao ugroženo. Nakon ovih događanja tužitelj je završio na psihijatriji 3 dana, a poslije toga 2 mjeseca je proveo u psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu i sve to mu je znatno promijenilo život.

Sud je proveo vještačenje po sudskom vještaku dr. Mileni Pernat, psihijatrici, koja u vještvu navodi da je tužitelj bio u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu. Do tragičnog događaja uspijevao je funkcionirati na socijalnoj i radnoj razini, a nakon požara zakazuje na svim poljima i ne uspijeva se uklopiti sa cimerima u osiguranom smještaju. Objava novinskih članaka koji ga prikazuju u negativnom svjetlu i stigmatiziraju kao duševnog bolesnika kod tužitelja je izazvao i dodatan stres. Objava slike i inicijalna u medijima utjecala je na gubitak samopouzdanja kod tužitelja koji je kod takve osobe inače nestabilno i poljuljano, te ga je dodatno stigmatiziralo, a skupa rezultiralo je smanjenjem životne sposobnosti zbog čega je morao ulagati pojačane napore kako bi mogao funkcionirati na prijašnjoj razini.

Kod tužitelja su prisutni znakovi izrazitog oštećenja kvalitete života, socijalizacije i subjektivnog osjećaja patnje, dekompezacije osnovne bolesti zbog čega češće odlazi na liječenja i kontrole, terapiju redovno uzima, nije sposoban zasnovati radni odnos te ima problema u ostvarivanju socijalnih kontakata zbog nepovjerenja i osjećaja vlastite neadekvatnosti što odgovara stupnju povrede psihičkog integriteta od 20 %.

Mediji su objavili da mu je oduzeta poslovna sposobnost, što je netočna tvrdnja, te su time trebali znati da bi takva osoba trebala bolovati od nekog duševnog poremećaja ili bolesti te poznavajući Zakon o zaštiti prava pacijenata te Zakon o osobama s duševnim smetnjama nisu smjeli objaviti nikakve podatke o dotičnoj osobi.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje objektivnim, stručnim i logičnim, te sukladnim spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

Iz citiranog sud zaključuje da je tužitelj u uzročno posljedičnoj svezi s objavljenim medijskim člancima trpio posljedice o kojima je vještačila sudska vještakinja.

Temeljem svega iznesenog, cijeneći težinu kvalifikacija o tužitelju koje su navedene u samom naslovu koji je podebljan i napisan velikim slovima kako bi čitatelji dobili takvu informaciju i bez da bi čitali sadržaj teksta, uz objavu njegove fotografije, činjenicu da dnevni list "Slobodna Dalmacija" kao i njeni portali imaju veliki broj čitatelja, izazvane reakcije i nastupile posljedice u privatnom i društvenom životu tužitelja o kojima je u svom iskazu govorio tužitelj i sudski vještak dr. Milena Pernat sud smatra opravdanim dosuditi tužitelju iznos od traženih 15.000,00 kuna/1.990,84 eura zbog iznošenja spornih navoda koje su tužitelju nanijeli štetu zbog povrede prava osobnost. Visinu naknade sud je odredio sukladno odredbi članka 1100. ZOO- a smatrajući kako isti predstavlja pravični iznos za naknadu neimovinske štete. Tuženik je samo djelomično popravio štetu tužitelju objavom ispravka informacije. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo nego ta sloboda u demokratskom društvu može biti ograničena ako je to nužno i to pravo na poštivanje osobnog života drugih, pa se dakle radi o dva prava koja zaslužuju jednaku zaštitu, ali objava sporne informacije povrijedila je u toj mjeri pravo tužitelja da opravdava pružanje zaštite odnosno u konkretnom slučaju je ograničenje prava slobode izražavanja razmjerno legitimnom cilju.

Sloboda izražavanja je naime kao konvencijska i ustavna kategorija utvrđena i zajamčena kao ljudsko pravo i temeljna sloboda što proizlazi iz članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 38. Ustava Republike Hrvatske.

Zakon o medijima u članku 2. i 3. proširuje sadržaj slobode izražavanja misli i slobode medija pa je tako propisano da sloboda medija obuhvaća osobitu slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, a isto tako i autonomnost urednika, novinara i ostalih programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

Te slobode međutim nisu apsolutne ni neograničene kako to proizlazi iz članka 16. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 10. stavak 2. Europske konvencije te članka 3. stavak 3. Zakona o medijima, a ovo stoga jer nasuprot tim slobodama svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja kao i poštivanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti kako to propisuje Ustav u članku 35. te Zakon o medijima u članku 7. stavak 1. i 2.

S obzirom da se u postupku za naknadu štete nastale putem medija sukobljavaju navedena dva prava koja su istog ranga, onda je u takvom postupku potrebno ocijeniti koje je od ta dva prava potrebno zaštititi uzimajući u obzir konkretne okolnosti a vodeći pri tom računa da se uporabom jednog ne ugrozi ili ukine drugo pravo ili sloboda, nego da se svako ostvaruje na način da uz njega opstaje i ono drugo pravo odnosno provodi se test nužnosti kao što je to izraženo kroz više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a i kroz niz odluka Europskog suda za ljudska prava.

Stav je ovoga suda da je postupanjem tuženika prilikom objave spornih navoda o tužiteljima povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled u mjeri koja bi opravdavala pravo na naknadu neimovinske štete odnosno da su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite tužiteljima. Stoga je tuženik kao nakladnik medija u kojem je sporni članak objavljen, sukladno članku 21. stavak 1. Zakona o medijima dužan tužiteljima naknaditi pretrpljenu štetu, a odlučujući o visini naknade temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima i primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku sud je imao u vidu jačinu povrede časti, ugleda i dostojanstva i s tim povezanih duševnih boli kao kvalifikatornog elementa a vodio je računa i o cilju kojem služi naknada kao i o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Slijedom navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava tužbe 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na 6 ročišta po 200,00 eura, pristup na 2 ročište od po 100,00 eura, sastav 3 podneska po 50,00 eura, ukupno 1.750,00 eura. Utvrđeni iznos trebalo je uvećati za 25% PDV-a u iznosu od 437,50 eura, trošak vještačenja od 445,20 eura, te trošak pristojbe tužbe i presude od 132,72 eura, ukupno 2.765,42 eura.

U Splitu, 16. prosinca 2024.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. GC, [adresa] zastupanog po punomoćniku CC

2. Hanza Media d.o.o., Koranska 2, [adresa] Zagreb zastupan po OD „Hanžeković i partneri“ Zagreb