REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-864/2020-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 4. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-228/16 od 1. veljače 2016. u cijelosti, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, naknaditi tuženiku ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR (slovima: dvijetisućeosamstodvanaesteuraipedesetcenti), sve u roku 8 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 311,36 eura (slovima: tristojedanesteuraitridesetšestcenti).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, za naknadu troška postupka s pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz Zaprešića protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12.500,00 kuna, s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv-228/16, od 1. veljače 2016. u cijelosti, protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je osporio osnov i visinu tražbine te ukazuje da ovršenik nije izgubio prava iz osiguranja po polici osiguranja od auto odgovornosti slijedom čega osiguratelj kao ovrhovoditelja nema prava regresa prema istom. Sadržajno predlaže rješenje o ovrsi staviti izvan snage.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv- 864/2020-13 od 28. prosinca 2020. stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u podnesku od 22. siječnja 2021. naveo da je potraživanje tužitelja proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila dana 18. prosinca 2013. oko 06:00 h u mjestu [adresa] kod kbr. 21, na način da je tuženik upravljao osobnim automobilom marke Ford Fiesta registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti, bez propisane zimske opreme, odnosno s ljetnim gumama dubine gazne površine 3 mm te je krećući se Dugom ulicom u smjeru juga dolaskom do kbr. 21 i izlaskom iz blagog desnog zavoja nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, koji je bio prekriven nerazgrnutim snijegom visine 0,5 cm i klizav, uslijed čega je zbog neispravne opreme vozila ( ljetnih guma na pogonskim kotačima) izgubio nadzor nad vozilom i prešao na suprotnu stranu kolnika gdje s prednjim dijelom svog automobila udario u prednji dio teretnog automobila Peugeot registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DJ, koji se istom ulicom kretao u smjeru sjevera. Slijedom navedenog, tuženik je isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer je uslijed neprilagođene brzine zimskim uvjetima i nepropisne opreme vozila prouzrokovao istu. Protiv tuženika je izdan Obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 193. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (jer je za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu) i čl. 51. st. 1. (nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku). Protiv tuženika je izdan Obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 193. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( jer je za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu) i čl. 51. st.1. (nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku). Kako je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran tuženik, a koji je upravljao neispravnim motornim vozilom to je isti sukladno čl. 24. st. 1. toč. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te čl. 3. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti izgubio pravo na osigurateljno pokriće po sklopljenoj polici te je isti postao regresni dužnik od kojeg je tužitelj ovlašten naplatiti isplaćeni iznos zajedno sa kamatama, u skladu s odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, tužitelj, kao društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu, ima pravo od tuženika, kao osobe odgovorne za štetu, potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove, sukladno čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik u svojem prigovoru od 18.02.2016. navodi kako tužitelj prema istom nema pravo regresa, jer nije bio pod utjecajem alkohola i imao je važeću vozačku dozvolu, no tuženik gubi iz vida kako se čl. 3. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti poziva na čl. 24. st. 1. toč. 1.- 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je točkom 6. jasno propisano kako osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata. Budući da je tuženiku itekako bilo poznato da na pogonskim kotačima na dan 18.12. i u snježnim vremenskim uvjetima ima ljetne gume, njegovo vozilo se smatra tehnički neispravnim, što pak dovodi do gubitka prava iz osiguranja. Iz dopisa tuženika kojim je odgovorio na regresni zahtjev jasno je razvidno kako je istome bila poznata činjenica da na pogonskim kotačima ima ljetne gume, no isti tvrdi kako su iste bile propisanog profila, što nije istina, jer je dubina gazne površine bila 3 mm, što su utvrdili policijski službenici koji su vršili očevid prometne nesreće. Isto tako predmetnim dopisom tuženik priznaje odgovornost za nastanak prometne nesreće, no isti osporava pravo tužitelja na regres, što nije osnovano.

5. Podneskom od 22. siječnja 2024. tuženik se očitovao na zaprimljeni podnesak, osporio da bi bio osiguran kod tužitelja i naveo da tuženik osporava odgovornost za nastanak predmetne nezgode. Navodi tužitelja da je „tuženik isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode“ zbog „neprilagođene brzine kretanja i nepropisne opreme vozila“, ne nalazi uporište u priležećoj dokumentaciji. Štoviše, nije utvrđena nikakva uzročno-posljedična veza između „nastanka nezgode i neprilagođene brzine kretanja tuženika i nepropisne opreme vozila kojim je upravljao“, a kako to tužitelj neosnovano tvrdi. Tuženik je predmetnog dana dobio osobno vozilo reg. br. [registarska oznaka] na uporabu od strane osiguranika SJ, te nije imao nikakvih saznanja o bilo kakvoj „tehničkoj neispravnosti“ vozila, kako to pogrešno tužitelj prikazuje. Uostalom, u konkretnom slučaju uopće se ne radi o „tehničkoj neispravnosti vozila“ kao takvoj, a koja bi predstavljala temelj regresnog potraživanja prema tuženiku. Konkretno, provjera tehničke ispravnosti vozila obavlja se u stanicama za tehnički pregled i to temeljem odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o tehničkim pregledima vozila. Prema tome, ne može tužitelj proizvoljno „neuporabu zimskih guma“ tumačiti kao „ tehničku neispravnost vozila“, kada je pojam tehničke (ne)ispravnosti vozila precizno definiran Pravilnikom o tehničkim pregledima vozila. Uostalom, kao mjerodavan dokaz tehničke ispravnosti vozila reg. br. [registarska oznaka] u vrijeme nastanka nezgode priložena je Prometna dozvola. Dakle, nije u kompetenciji tužitelja određivati što podrazumijeva „tehničku neispravnost vozila“ kada je ista jasno definirana citiranim pravnim osnovom. Prema tome, u smislu navedenog, ne postoji temelj regresnog potraživanja sukladno čl. 24. st. 1. toč. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno, čl. 3. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, na koje se tužitelj poziva u podnesku od 22.01.2021.

6. Podneskom od 15. ožujka 2022. tužitelj se očitovao na zaprimljeni podnesak i naveo da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg ističe tuženik, jer je upravo tuženik dana 18.12.2013. upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je predmetnog dana nesporno bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3010408329, a razvidno je to iz Zapisnika o očevidu kao javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, kao i ispisa iz baze podataka Hrvatskog ureda za osiguranje. Člankom 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno propisuje društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu, ima pravo od osobe odgovorne za štetu, potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove. Dakle, relevantno je da je upravo tuženik u konkretnom slučaju osoba odgovorna za štetu, dok su navodi kako isti nije bio ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem potpuno pravno irelevantni. Neosnovano tuženik osporava i vlastitu odgovornost za nastanak prometne nesreće, kao i uzročno-posljedičnu vezu između neispravnih pneumatika i neprilagođene brzine kojom se tuženik kretao i samog nastanka prometne nesreće. Naime, do same prometne nesreće došlo je na način da je tuženik uslijed neprilagođene brzine i ljetnih guma ispod minimalne granice propisanog profila za zimske uvjete izgubio nadzor nad vozilom i prešao u suprotni kolnički trak, gdje je udario drugo vozilo koje se propisno kretalo svojom prometnom trakom. Ponavljamo kako je protiv tuženika je izdan Obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 193. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (jer je za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu) i čl. 51. st.1. (nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku). Tužitelj smatra kako je već iz ovih nepobitnih činjenica jasno razvidno da je jedini i isključivi krivac za prometnu nesreću tuženik, no u svakom slučaju je tužitelj predložio da se dinamika prometne nesreće i njezin uzrok utvrdi odgovarajućim prometnim vještačenjem uz prethodnu pribavu spisa policije, kao i prekršajnog spisa vođenog protiv tuženika. Točno tuženik navodi kako se tehnička ispravnost vozila procjenjuje temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama.

Tako Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje u čl. 193.:

(1) Zimski uvjeti na cesti su takvi uvjeti kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica.

(2) Za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjuje se promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu i teretnim automobilima s priključnim vozilom. Vozač motornog vozila dužan je, prije uključivanja u promet, očistiti zaleđena vjetrobranska stakla i snijeg, led ili vodu na vozilu.

Tuženik je prekršajno prijavljen upravo zbog kršenja čl. 193. st. 2. Nadalje, Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama propisuje u čl. 4.: (1) Zimskom opremom motornih vozila kategorije M i N čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 t sukladno ovom Pravilniku, smatraju se zimski pneumatici (M+S) na svim kotačima ili ljetni pneumatici s najmanjom dubinom profila od 4 mm i s lancima za snijeg koji se postavljaju na pogonske kotače.

Dakle, tuženik ne samo da nije imao zimske gume, nego je dubina profila ljetnih guma bila manja od 4mm i nije imao lance na pogonskim kotačima, pa se takvo vozilo zasigurno ne može smatrati tehnički ispravnim. Tuženiku zasigurno nije moglo ostati nepoznato da vani pada snijeg, a vizualnim pregledom guma i kotača, koji je obveza svakog vozača, istom nije moglo ostati nepoznato niti da je vozilo opremljeno ljetnim i istrošenim gumama. U svakom slučaju je to mogao primijetiti najkasnije kada je započeo s vožnjom po kolniku pokrivenom snijegom, u kojim uvjetima se istrošena ljetna guma ponaša znatno drugačije od zimske gume.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u karticu regresa (list 4 spisa), zapisnik o očevidu (list 9-11 spisa), presliku prometne dozvole (list 12 spisa), presliku vozačke dozvole (list 13-14 spisa), zapisnik (list 75 spisa), ispis provjere osiguranja sa stranice Hrvatskog ureda za osiguranje (list 76 spisa), prijava štete (list 77-78 spisa), izvid štete (list 79 spisa), sporazum o namirenju (list 80 spisa), izjava (list 81 spisa), dokaz o isplati (list 82 spisa), fotografije vozila (list 83-89 spisa), preslika vozačke dozvole (list 90-91 spisa), preslika prometne dozvole (list 92-93 spisa), uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 94-96 spisa), prigovor (list 97 spisa), dopis (list 98 spisa), opomena (list 99 spisa), ispis iz elektronskog upisnika za prekršajni predmet Pp 1. P-411/14 (list 163-166 spisa), saslušao svjedoka NJ (list 182 spisa), saslušao svjedoka DJ (list 186-187 spisa), saslušao svjedoka SJ (list 189-190 spisa), saslušao tuženika kao stranku (list 190-191 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 227- 232 spisa) i saslušao vještaka (list 251-252 spisa).

8. Na ročištu dana 12. srpnja 2022. saslušan je svjedok NJ koji je iskazao da ne zna zbog čega je pozvan, a ime ZJ kao niti DJ ništa mu ne znače. Može reći da je ranije radio kao policajac u PP Zaprešić. Kada ga se pita što je u policiji radio, odgovara da je radio u ekipi za očevide, a inače je završio obrtničku elektrostrojarsku školu. Kada ga se pita sjeća li se kakve prometne nesreće u mjestu [adresa], odgovara da se sada prisjeća, sjeća se da je čovjek pokušao autom ići uzbrdo, sjeća se da je imao ljetne gume, nije imao dovoljno ripni, zanijelo ga je, udario je u drugo vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera, a bilo je malo snijega na kolniku. Kada ga se pita tko je taj čovjek, odgovara da, prisjeća se to je ZJ, sjeća se da je imao ljetne gume. Kada ga se pita kako to da kaže ZJ, odgovara da se sada toga prisjeća dok se prisjeća te prometne nesreće. Na upit pun. tuženika kada se dogodila ta prometna nezgoda, odgovara da ima sigurno 10 godina. Navodi da je kao policajac provodio dva do tri očevida na dan u prosjeku, da su došli odmah nakon nezgode, nekih 10-15 minuta kasnije, nakon poziva.

9. Pun. tuženika prigovara iskazu kao neistinitom i nevjerodostojnom, napose jer je svjedok na početku iskaza rekao "ništa mi ne znače imena", a sada iskazuje nakon proteka deset godina o nezgodi. Dodaje da nije na svjedoku da nakon deset godina procjenjuje odgovornost iz neke nezgode o kojoj se prvotno nije mogao izjasniti, kao i uzroke nastanka nezgode.

10. Sud zaključuje da je navedeni iskaz neuvjerljiv i životno nelogičan. Naime, svjedok prvo iskazuje da mu imena ne znače ništa da bi potom kada bi mu se prezentiralo mjesto prometne nezgode detaljno iskazivao o prometnoj nezgodi, uključujući i vrstu guma. Kada se dovede dio iskaza svjedoka o prometnoj nezgodi u vezu s dijelom iskaza da se prometna nezgoda dogodila prije sigurno deset godina i da je kao policajac provodio dva do tri očevida na danu prosjeku, ovaj sud zaključuje da predmetni svjedok ne iskazuje istinito. Naime, nije ni životno ni logično da bi se svjedok detaljno sjećao događaja prije deset godina, osobito s obzirom na količinu očevida koje je obavio. Ovaj sud dopušta mogućnost da je moguće da se osoba sjeća i starijih događaja, međutim u tom slučaju bilo bi logično da osoba obrazloži zbog čega se sjeća baš tog događaja, odnosno zašto joj je baš taj događaj ostao u sjećanju. U konkretnom slučaju svjedok to nije iskazao odnosno nije obrazložio zbog čega je zapamtio baš ovaj opisani događa, stoga ovaj sud zaključuje da iskaz svjedoka nije istinit.

11. Na ročištu dana 2 rujna 2022. (u zapisniku neistinito navedeno 12. srpnja 2022.) saslušan je svjedok DJ koji je iskazao da mu je poznato zbog čega je danas pozvan svjedočiti. ZJ je njegov susjed te ga poznaje, a osim toga jedne zgode su njih dvoje imali sudar. Bila je zima, ZJ je došao iza jednog zavoja, prešao na njegovu stranu jer je cesta bila zaleđena i zaletio se u njega, tj. u vozilo kojim je on upravljao. Nije zadobio ozljede, ali je njegovo vozilo bilo oštećeno, misli da je bila oštećena njegova desna prednja strana. Preko osiguranja ostvario je odštetu. Sudar se dogodio zimi, ne sjeća se točno koji mjesec. Nakon sudara su odmah pozvali policiju koja je nedugo nakon poziva došla na lice mjesta. Policajci nisu ništa govorili o krivnji, a po njegovom mišljenju do sudara je došlo zbog ledene ceste, ZJ si nije mogao pomoći. To se i svjedoku moglo dogoditi. Ne sjeća se da se govorilo išta o kakvim gumama. Na pitanje pun. tuženika odgovara da se sudar dogodio oko 6 ujutro. Tu negdje. Pun. tuženika stavlja prigovor u pogledu zaključivanja svjedoka o uzroku nezgode.

12. Sud vjeruje navedenom svjedoku jer je iskazivao životno logično i uvjerljivo i u skladu s ispravom u spisu i zapisnikom o očevidu.

13. Na ročištu dana 2 rujna 2022. (u zapisniku neistinito navedeno 12. srpnja 2022.) saslušan je svjedok KJ koji je iskazao da mu je poznato zbog čega je danas pozvan svjedočiti. To je u vezi saobraćajke koja se dogodila pred nekih 9 ili 10 godina. Nakon nesreće su o tome razgovarali, ali se više doista ničega ne sjeća. Zna samo da su pričali da je njegov sin rano ujutro imao sudar sa susjedom, a tom prilikom vozio je njegov osobni automobil. On u nesreći nije sudjelovao i nema o njoj nikakvih neposrednih saznanja. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da je poslije sudara bila šteta na njegovom automobilu. Oštećen mu je prednji dio auta i to cijeli prednji dio auta, vidio ga je kada su ga dovezli sa šlepom, ali ne može više ništa tvrditi. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je toga dana dopustio svojem sinu da upravlja njegovim vozilom. Koliko se sjeća, nesreća se dogodila u zimsko doba pa su na vozilu morale biti zimske gume. Ispravlja se, sigurno su bile zimske gume. Ne zna da je ikada po zimi vozio bez zimskih guma, a vozi od 18. godine. Njegovo je vozilo bilo tehnički ispravno u trenutku kada ga je dao svojem sinu. Vozilo je bilo uredno tehnički registrirano i pregledano. Njega HOK nikada nije kontaktirao vezano za bilo kakvo potraživanje. Ne sjeća se koja je točno marka guma bila u vrijeme nesreće, ali sigurno je bila riječ o zimskim gumama. Navodi da redovito mijenja zimske i ljetne gume kako to zakon i propisuje, a i radi vlastite sigurnosti. Nije sudjelovao ni u kakvom odštetnom postupku koji je vodio susjed. Nije tražio naknadu štete od susjedovog osiguranja za svoje vozilo, niti je, koliko se sjeća, podnosio bilo kakva očitovanja u postupku u kojem je susjed tražio odštetu. Kada mu se pokazuje potpis na listu 97 spisa, odgovara da tu vidi prezime KJ, ali nije mu poznat taj potpis. Niti tekst s lista 97 nije mu poznat.

14. Punomoćnica tužitelja prigovorila je istinitosti iskaza svjedoka smatrajući da je u suprotnosti sa ispravama koje prileže spisu i to u pogledu izjave o zimskoj opremi. Vezano za tehnički pregled navodi da je tehnički pregled moguće obaviti i u vrijeme kada zimske gume nisu obvezne.

15. Sud vjeruje navedenom svjedoku jer je iskazivao životno logično i uvjerljivo. Naime, neprijeporno da je navedeni svjedok otac tuženika i kao takav zainteresiran za ishod spora ali se ukazuje da iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da su se na predmetnom automobilu nalazile ljetne gume, a ta okolnost jest odlučna pa bi zasigurno bila navedena u zapisniku o očevidu da su policajci prilikom vršenja očevida isto utvrdili.

16. Na ročištu dana 2. rujna 2022. (u zapisniku neistinito navedeno 12. srpnja 2022.) saslušan je tuženik koji je iskazao da zna zbog čega se vodi ovaj postupak, išao je na posao, negdje prije 5 ujutro od kuće, bio je još mrak, to je bio 12. mjesec, padao je snijeg kada je krenuo, a vidljivost je bila izuzetno slaba, došao je u zavoj i prešao na drugu stranu, a iz suprotnog smjera došao je susjed koji također nije vozio uz desni rub svoje strane, te su se tako sudarili. Te zgode vozio je auto svojeg oca i imao je zimske gume. Susjed je nakon sudara zvao policiju. Policija je došla, napravili su očevid i nisu ništa posebno govorili. Više nije bilo niti tragova na cesti kad su oni došli, padao je cijelo vrijeme snijeg. Nije pretrpio nikakve ozljede u sudaru, ali auto njegovog oca bio je oštećen u prednjem dijelu od lijevog kraka šasije prema sredini i desno, cijeli se spigao. Susjedov auto bio je puno manje oštećen. Pukla mu je kopča na prednjem desnom faru i na braniku. Njegov otac niti on nisu tražili odštetu. Susjed je tražio odštetu i dobio je. Na pitanje je li vođen kakav postupak u vezi nesreće odgovara da je bio na sudu da mu smanje kaznu, a nema saznanja o tome da bi se protiv susjeda vodio neki prekršajni postupak niti je u tom postupku bio pozvan svjedočiti. Ne sjeća se točno zbog čega je kažnjen, to je bilo brzo nakon sudara, sudac ga je pitao zašto je došao na sud, a on je rekao kako bi zamolio da mu se kazna smanji, a sudac je to i prihvatio. Dao mu je da plati kaznu na rate, ne sjeća se sad više cifru, a osim toga sudac je i smanjio cifru. Na upit je li sudjelovao u postupku u kojem je susjed tražio odštetu, odgovara da ne. Osiguranje nije tražilo od njega nikakva očitovanja. Tek je kasnije saznao da sada osiguranje od njega traži da nadoknadim štetu. Prije ovog postupka, odnosno prije toga koverte koju mi je poslalo osiguranje, nije znao ništa o postupku u kojem je odlučivao o obeštećenju njegovog susjeda. Na pitanje pun. tužitelja objašnjava da je ulica na kojoj se dogodio sudar dvosmjerna, ali nema obilježene trake, dva auta teško se mogu mimoići. Kada mu se predočava potpis sa lista 97 spisa odgovara da to nije njegov potpis. Kada mu se predočava sadržaj dopisa nazvanog prigovor (žalba na regresni zahtjev), odgovara da to nije dopis koji je on napisao. Mobitel broja [broj telefona] je on koristio moguće i u vrijeme nesreće. Ne sjeća se više do kad ga je koristio. Sada kada razmišlja o ovom dopisu mogu reći da ga je možda u njegovo ime sastavila njegova izvanbračna supruga s kojom je u lošim odnosima te na ovom sudu vodi postupak oko skrbništva nad njihovim djetetom. On supruzi nije rekao da sastavi ovakav dopis, sjećao bi se toga. U vrijeme nesreće bio je sa suprugom u relativno dobrim odnosima. Cijela veza je inače bila toksična. Tvrdi da je imao zimske gume u vrijeme nesreće. U vezi njegovog potpisa, želi predočiti osobnu iskaznicu iz koje se može vidjeti da njegov potpis izgleda drugačije već golim okom. Nisu mu poznate ljetne gume Fulda marke Eco control. U prekršajnom postupku nije rekao da nije kriv, samo je htio da se taj postupak što prije završi i da što manje plati, jer je u to vrijeme imao dvoje maloljetne djece. Ne može objasniti zašto se nije branio i osporavao krivnju. Taj cijeli postupak je trajao 10 minuta. On je mislio da je kriv za sudar.

17. Pun. tužitelja prigovara vjerodostojnosti iskaza smatrajući da je iskaz kontradiktoran, a posebno ističe da u prekršajnom postupku nije osporio krivnju.

18. Sud vjeruje navedenom svjedoku jer je iskazivao životno logično i uvjerljivo. Naime, neprijeporno da je tuženik kao takav zainteresiran za ishod spora ali se ukazuje da iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da su se na predmetnom automobilu nalazile ljetne gume, a ta okolnost jest odlučna pa bi zasigurno bila navedena u zapisniku o očevidu da su policajci prilikom vršenja očevida isto utvrdili.

19. Sud je proveo prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike prometne nezgode ina okolnost štete na vozilu.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 16. rujna 2024. proizlazi da je vozilo tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji desni dio vozila svjedoka DJ pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tuženika, nalazilo se na suprotnoj, lijevoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 1 m. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije štetnog događaja nema elemenata. Neposredno prije sudara vozilo tuženika se čitavom svojom širinom kretalo po sebi suprotnoj, lijevoj polovini kolnika dok se vozilo svjedoka DJ praktički čitavom svojom širinom kretalo po svojoj desnoj polovini kolnika, što znači da je radnja prelaska vozila tuženika na sebi suprotnu, lijevu polovinu kolnika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. U trenutku štetnog događaja vladali su zimski uvjeti dok vozilo tuženika nije bilo opremljeno propisanom zimskom opremom. Provedena analiza pokazuje da kretanje vozila tuženika bez propisane zimske opreme u zimskim uvjetima u tehničkom smislu nije utjecalo na nastanak predmetnog štetnog događaja. Do štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika. Visina potpune ili totalne štete na vozilu svjedoka DJ iznosi 3.388,12 EUR.

21. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2024. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te je predložio pozvati vještaka na ročište tuženik se podneskom od 8. listopada 2024. očitovao da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Iz iskaza prometno vještaka danog na ročištu dana 4. studenog 2024. (list 251-252 spisa) proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza od 16. rujna 2024., a u odnosu na primjedbe tužitelja iz podneska od 25. rujna 2024. navodi da gledano u smjeru kretanja vozila tuženika neposredno prije samog sudara vozilo se kretalo po tragovima vožnje koji su u skici policije na listovima 150-151 spisa označeni brojkama 3 i 4, dok je trag zanašanja stražnjeg desnog kotača vozila tuženika nastao kao posljedica sudara nakon samog sudara. Kako navedeni tragovi vožnje u tehničkom smislu predstavljaju na neki način kontrolirano kretanje vozila, tako u konkretnom slučaju se neposredno prije samog sudara vozilo tuženika nije nalazilo u zanašanju što bi upućivalo na gubitak kontrole te eventualno neprilagođenu brzinu kretanja zimskim uvjetima na kolniku pa je iz navedenog razloga u konačnici zaključio da radnja prelaska vozila tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika nije bila posljedica činjenice da vozilo tuženika nije bilo opremljeno propisanom zimskom opremom jer bi do identičnog kretanja vozila tuženika moglo doći i da je imao propisanu zimsku opremu. Iz istog razloga nije utvrđivana granična brzina prolaska relativno blagog desnog zavoja u smjeru kretanja vozila tuženika. U svakom slučaju, da se radilo o prelasku vozila tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika zbog neprilagođene brzine, tada bi u tehničkom smislu bilo realno za očekivati da na kolniku ostanu tragovi zanašanja, a što ovdje nije bio slučaj. Na poseban upit pun. tužitelja može li se očitovati na graničnu brzinu prolaska predmetnog zavoja u konkretnim uvjetima danas na raspravi, navodi da ne može iz razloga jer skica policije kao takva ne prikazuje točan početak predmetnog desnog zavoja. Na daljnje pitanje je li moguće utvrđivati brzine kretanja oba vozila u trenutku sudara navodi da bi se iste mogle procijeniti u smislu nekakve ukupne sudarne brzine od oko 60 km/h čime bi onda usporedbom masa vozila mogli doći do brzine kretanja vozila tuženika u trenutku sudara od oko približno 40 km/h. Obzirom na ovakvu brzinu, nije realno za očekivati da bi ista prije sudara bila manja, nego vjerojatno veća od one u trenutku sudara, ali u kojoj mjeri, ne može odgovoriti jer za isto nema uporišta u materijalnim tragovima, a kako je to naveo i u svom pisanom nalazu. Na daljnje pitanje navodi da gubitak kontrole nad vozilom u ovakvim uvjetima u pravilu ima posljedicu pojave tragova zanašanja jer vozilo se ne kreće željenom putanjom kretanja, nego onom koja je posljedica centrifugalne sile i stanja površine kolnika, a kako je već danas i objasnio. Još jednom može ponoviti da su u konkretnom slučaju prije mjesta suda u smjeru kretanja vozila tuženika pronađeni samo tragovi vožnje te je upravo takva činjenica bila temelj za njegov ovakav nalaz. Na daljnje pitanje kolika je preglednost na mjestu štetnog događaja, odgovara da se radi o relativno blagim zavojima na mjestu štetnog događaja pa je stoga i nekakva mogućnost uočavanja bila relativno velika, koliko su to dopuštale vremenske prilike. Nekakva minimalna preglednost bi bila prema skici barem 50 m, a dok o nekoj najvećoj se ne može očitovati temeljem stanja spisa. Na daljnje pitanje navodi da, prema utvrđenim materijalnim tragovima vožnje oba vozila prije sudara, se može reći da niti jedan sudionik nije intenzivno kočio prije sudara, a koji bi to bio razlog, ne može odgovoriti. Na poseban upit pun. tuženika da se očituje o tome je li mu poznato tko je i na koji način sastavio podatke o prometnoj nesreći na listu 69 spisa, navodi da se prema njegovim saznanjima radi o unosu podataka u sustav MUP-a pri čemu ne može reći tko je isti u konkretnom slučaju sastavio.

23. Nalazu i mišljenju vještaka sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a usmenim obrazloženjem vještaka argumentirano je odgovoreno na sva pitanja stranaka iznijetim tijekom cijelog postupka. Ukazuje se da sud nema stručnih znanja za ocjena nalaza i mišljenja vještaka već isto može ocjenjivati s aspekta logičnosti i životne uvjerljivosti a ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka udovoljava navedenim kriterijima. Zbog svega iznesenog sud nije provodio daljnja vještačenja.

24. Ukazuje se da na konkretnu pravnu situaciju valja primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009 i 76/2013) s obzirom da se štetno događaj dogodio 18. prosinca 2013. Predmetni zakon u čl. 24. st. 1. toč. 6. određuje da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata.

25. Iz Zapisnika o očevidu (list 70-74 spisa) ne proizlazi da je vozilo bilo tehnički neispravno niti da su se na istom nalazile ljetne gume odnosno gume s neodgovarajućim profilom.

26. Iz podataka o prometnoj nezgodi sa stranica Hrvatskog ureda za osiguranje proizlazi da se 18. prosinca 2013. dogodila prometna nesreća s materijalnom štetom. Sudar osobnog vozila i teretnog automobila u [adresa], po danu, vrijeme oblačno, kolnik prekriven nerazgrnutim snijegom visine 0,5 cm. Dana 18. prosinca 2013. u 5,50 sati ZJ upravljao je osobnim automobilom registracijske oznake [registarska oznaka] bez propisne zimske opreme tj. na pogonskim kotačima nalazile su se ljetne gume marke "Fulda Ecocontrol" dubine profila gazne površine 3 mm, a kretao se kroz mjesto [adresa] kolnikom duge ulice u smjeru juga. Dolaskom do kbr. 21 i izlaskom iz blagog desnog zavoja nije prilagodio brzinu kretanja svog automobila stanju i uvjetima na kolniku koji je bio prekriven nerazgrnutim snijegom visine 0,5 cm i klizav te osobinama i položaju zavoja uslijed čega je izgubio nadzor nad automobilom i prešao na lijevu stranu kolnika gdje je s prednjim dijelom svog automobila udario u prednji dio teretnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DJ koji se kretao kolnikom Duge ulice u smjeru sjevera. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, a materijalna šteta nestručnom procjenom cijeni se na oko 15000 kuna. Spis se vodi u PP Zaprešić pod brojem 511-19-37/6-8-422/13, a događaj je unio VJ.

27. Iz navedenog ispisa ne može se zaključiti temeljem kojih podataka je sastavljen opis nezgode a osobito podaci o gumama koje su se nalazile na vozilu tuženika budući da se takovi podaci ne nalazi u zapisniku o očevidu. Ne može se prihvatiti dio iskaza prometnog vještaka da su to unijeli u sustav djelatnici MUP-a jer to nije dokazano tijekom postupka, niti je bilo koja strana predlagala da se utvrdi tko je unio navedene činjenice u sustav.

28. Ukazuje se da među strankama nije sporno da je da je u prekršajnom postupku tuženik oglašen krivim za određene prekršaje, međutim spisu ne prileži odluka prekršajnog suda već samo ispis iz elektronskog upisnika. Osobito se ukazuje da samo izreka presude stječe svojstvo pravomoćnosti te se jedino čitanjem izreke može nedvojbeno utvrditi za što je okrivljenik osuđen (činjenični i pravni opis prekršaja). Slijedom navedenog ne može se sa sigurnošću utvrditi za koje djelo je tuženik prekršajno osuđen odnosno koji činjenični opis djela.

29. Čak i kada prihvati iskaz tuženika da nije osporavao krivnju u prekršajnom postupku to i dalje ne znači da se činjenice koje mu se stavljaju na teret u prekršajnom postupku utvrđene jer se ne može se sa sigurnošću utvrditi za koje djelo je tuženik prekršajno osuđeno odnosno koji je činjenični opis djela a kako je naprijed izneseno.

30. Čak i da da su točni navodi na listu 164 spisa isto nema nikakvo značenje za ovu pravnu stvar. Naime ukazuje se da čl. 12. ZPP određuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu u predmetu posl. broj Gž 1371/2019- 2 od 10. travnja 2020., Vrhovni Sud Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev 108/10- 2 od 21. srpnja 2010. i odluci Rev-137/98-2.

31. Budući da se u navedenoj zakonskoj odredbi ne navodi osuđujuća presuda prekršajnog suda to se ukazuje da čak i da je tuženik pravomoćno osuđen za prekršaj iz čl. 193. toč. 6 ZPP to je i dalje bez utjecaja na ovu pravnu stvar sukladno čl. 12. ZPP.

32. Ukazuje se da čak i da je točna činjenica da tuženik nije imao odgovarajuću zimsku opremu iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da je to uzrok nastanke štetnog događaja. Naime, prometni vještak je u nalazu i mišljenu naveo da provedena analiza pokazuje da kretanje vozila tuženika bez propisane zimske opreme u zimskim uvjetima u tehničkom smislu nije utjecalo na nastanak predmetnog štetnog događaja. Iz usmenog obrazloženja vještaka proizlazi da radnja prelaska vozila tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika nije bila posljedica činjenice da vozilo tuženika nije bilo opremljeno propisanom zimskom opremom jer bi do identičnog kretanja vozila tuženika moglo doći i da je imao propisanu zimsku opremu te da se radilo o prelasku vozila tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika zbog neprilagođene brzine, tada bi u tehničkom smislu bilo realno za očekivati da na kolniku ostanu tragovi zanašanja, a što ovdje nije bio slučaj.

33. Temeljem iznesenog proizlazi da činjenica je li tuženik imao neodgovarajuće gume na automobilu nije odlučna za nastanak prometne nezgode već je do prometne nezgode došlo do toga što je tuženik vozio neprilagođenom brzinom.

34. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

35. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. To ne znači da je tužitelj dužan dokazati svoje navode sa stupnjem potpune izvjesnosti već s stupnje dovoljne životne uvjerljivosti, što tužitelj nije učinio.

37. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja sud zaključuje da nije osnovan navod tuženika da je šteta nastala jer da je vozilo kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode bilo tehnički neispravno. Zbog navedenog nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 24. st. 1. toč. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer provedena analiza pokazuje da kretanje vozila tuženika bez propisane zimske opreme u zimskim uvjetima u tehničkom smislu nije utjecalo na nastanak predmetnog štetnog događaja

38. Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio u parnici, a tuženiku su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 17. veljače 2016. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife, žalbe od 29. ožujka 2016. u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife, podneska od 28. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 11. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 12. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 2. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 13. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 15. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 23. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 4. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 562,50 eura što čini ukupno 2.812,50 eura osnovanog troška tužitelja (toč. II. izreke).

40. Sud nije tuženiku priznao trošak u iznosu od 250,00 eur za trošak sastava žalbe od 16. siječnja 2021. budući da tuženik s istom nije uspio pa prema ocjeni ovog suda isti nije potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP. Također, sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 eura budući da tuženik, pozvan rješenjem suda od 10. ožujka 2016. na platež sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, istu nije platio te je ista u zastari temeljem čl. 8. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) stoga je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 311,36 eura (toč. III. izreke).

41. Budući tužitelj nije uspio u parnici, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. ZPP (toč. IV. izreke).

42. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda niti je ocjenjivao dokaze koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

43. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika