REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-401/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Dalmacija agent d.o.o., OIB: 43236583314, iz Šibenika, Bana Ivana Mažuranića 55, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Macura i Restović j.t.d. iz Šibenika, protiv tuženika IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Karlović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. studenog 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te tuženika, dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, posl.br. Ovrv-3237/2020 od 27. studenog 2020., kojim je naloženo tuženiku IŠ isplatiti tužitelju Dalmacija agentu d.o.o. iznos od 2.376,50 EUR sa zateznim kamatama na:

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. rujna 2018.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. listopada 2018.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. studenog 2018.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2018.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. veljače 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. travnja 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. svibnja 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. rujna 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. listopada 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. studenog 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2019.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. veljače 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. travnja 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21.svibnja 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2020.,

- iznos od 29,39 EUR tekućim od dana 21. rujna 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. rujna 2018.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. listopada 2018.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. studenog 2018.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2018.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. veljače 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. travnja 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. svibnja 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. rujna 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. listopada 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. studenog 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2019.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. veljače 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. travnja 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. svibnja 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2020.,

- iznos od 33,95 EUR tekućim od dana 21. rujna 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. rujna 2018.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. listopada 2018.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. studenog 2018.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2018.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. veljače 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. travnja 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. svibnja 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. rujna 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. listopada 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. studenog 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. prosinca 2019.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. siječnja 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. veljače 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. ožujka 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. travnja 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. svibnja 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. lipnja 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. srpnja 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. kolovoza 2020.,

- iznos od 31,72 EUR tekućim od dana 21. rujna 2020., sve do isplate, te sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na račun zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa], te sve u roku od 15 dana.

II

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, posl.br. Ovrv-3237/2020 od 27. studenog 2020. te se odbija tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da mu tuženik isplati daljnji iznos od 1.162,87 EUR.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.913,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog, koji se nakon prigovora tuženika smatra tužbom, u kojem navodi da su mu suvlasnici zgrade u [adresa], na adresi [adresa], povjerili upravljanje tom zgradom i to Ugovorom o upravljanju zgradom br. 1/2018 POS od 1. kolovoza 2018., te su istim ovlastili tužitelja da u njihovo ime i za njihov račun organizira naplatu pričuve, uključujući i prinudnu naplatu. Tuženik nije podmirio pričuvu za tri nekretnine (posebna dijela) u toj zgradi i to za stan površine 110,37 m2 te za poslovne prostore površine 127,89 m2 i 119,49 m2 i to u razdoblju od ožujka 2018. do rujna 2020. u ukupnom iznosu od 26.667,40 kn, koji iznos je tužitelj zatražio, odnosno tijekom postupka, s obzirom na promjenu valute, iznos od 3.539,37 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog iznosa, odnosno 20. u mjesecu za protekli mjesec, do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke o istima do isplate.

2. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, i tijekom postupka tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, jer je istu podnio tužbu kao upravitelj, a kao takav nije ovlašten od suvlasnika zahtijevati da neplaćenu pričuvu uplate njemu, budući da to nije njegova imovina, već su suvlasnici u obvezi plaćanja pričuve na poseban račun otvoren u tu svrhu, s tim da nije osporio da bi upravitelj zgrade bio ovlašten ex lege pokretati postupke u ime i za račun suvlasnika koji ne plaćaju pričuvu. Nadalje, smatra da odluka o izboru prinudnog upravitelja za stambene zgrade na području Općine Posedarje ne obvezuje suvlasnike stambene zgrade [adresa] u [adresa], jer se ta odluka, koja je donesena 21. siječnja 2018., ne odnosi na tu stambenu zgradu, te je ista nezakonita. Tvrdi stoga da stranke nisu u ugovornom odnosu, niti je to tužitelj sa ostalim suvlasnicima, jer suvlasnici iste nisu potpisali međuvlasnički ugovor, niti su odabrali predstavnika suvlasnika, a niti su potpisali Ugovor o upravljanju zgradom od 1. kolovoza 2018. Osporio je i da bi DŠ bila uopće suvlasnica predmetne zgrade, tako da ista nije mogla biti predstavnica suvlasnika, pa tako niti ovlašteno potpisati Ugovor o upravljanju predmetnom zgradom. Istaknuo je i da uz Međuvlasnički ugovor od 1. kolovoza 2018. ne prileže potpisi suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i podacima o njihovoj identifikaciji. Priznao je da je on suvlasnik u navedenoj zgradi, ali je istaknuo da je vlasnik posebnih dijelova ukupne površine od 358,11 m2, dok svi ostali zajedno imaju površinu od 789,55 m2, što znači da je on jedan od najvećih suvlasnika s udjelom od 1/3 dijela. Kako pojedini posebni dijelovi nisu predmetom korištenja, a riječ je o novoj zgradi, tuženik tvrdi da je sve do polovice 2020. on održavao zajedničke dijelove zgrade i to temeljem usmenog dogovora s većinom suvlasnika te sve do predmetnog postupka nije niti znao da bi tužitelj imao ovlaštenja upravitelja. Istaknuo je i da tužitelj posluje s gubitkom, što bi moglo dovesti u pitanje naplaćena sredstva na ime pričuve predmetne stambene zgrade. Nadalje, tuženik je tijekom postupka naveo i da je račun koji je naveden na uplatnicama za pričuvu otvoren 3. rujna 2018. kod Kentbank d.d. i to na privatno ime i u korist tužitelja, a ne za korist suvlasnika stambene zgrade te je naveo i da je ukupna korisna površina zgrade 1.144,14 m2, te da oni suvlasnici koji nisu potpisali potpisnu listu imaju natpolovičnu većinu s ukupnim udjelom od 58709/114766 ili 578,60 m2 korisne površine zgrade, a osim toga u Ugovoru o upravljanju zgradom je naveden iznos od 2,00 kn po m2 za doprinos za zajedničku pričuvu, a isti iznos je i na potpisnoj listi, dok tužitelj tvrdi da se radi o iznosu od 2,70 kn po m2. Dodao je i da su računi slani na krivu adresu te je naveo i da iznosi iz računa ne odgovaraju iznosu doprinosa navedenom u Ugovoru o upravljanju. Slijedom navedenog, predložio je ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj je tijekom postupka naveo kako je tuženik vlasnik slijedećih stanova i poslovnih prostora u zgradi na adresi [adresa], Općina Posedarje, koja se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru vodi kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i to: poslovnog prostora označenog kao 1. suvlasnički dio: 12789/114766 etažno vlasništvo (E-1), i opisanog kao lokal L1, koji se nalazi u podrumu zgrade, ukupne površine 127,89 m2, u nacrtu označen P1, što odgovora poslovnom prostoru koji je u Kartici prostora označen kao PP-115 2, zatim poslovnog prostora označenog kao 2. suvlasnički dio: 11949/114766 etažno vlasništvo (E-2), i opisanog kao lokal L2, koji se nalazi u podrumu zgrade, ukupne površine 119,49 m2, u nacrtu označen P2, što odgovora poslovnom prostoru koji je u Kartici prostora označen kao PP-116 te apartmana u potkrovlju zgrade označenog kao 23. suvlasnički dio: 11073/114766 etažno vlasništvo (E-23) i opisanog kao apartman, koji se nalazi u potkrovlju zgrade, ukupne površine 110,73 m2, u nacrtu označen A21, što odgovara prostoru koji je u Kartici prostora označen kao ST-3853 stan površine 110,73 m2. Navodi i da su, temeljem čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svi suvlasnici dužni su osnovati zajedničku pričuvu, te sukladno čl. 89. istog Zakona, troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snositi razmjerno svojim suvlasničkim udjelima. Navodi i da je tužitelj tuženiku, kao vlasniku navedenih posebnih dijelova nekretnine, najprije u skladu s Odlukom o izboru prinudnog upravitelja za stambene zgrade na području Općine Posedarje za koje suvlasnici zajedničkih dijelova nisu osigurali upravitelja, donesenom od strane Zadarske županije, Općine Posedarje, Klasa: 373-02/18-01/01, Urbroj: 2198/07-1-18-02 od 25. siječnja 2018. godine naplaćivao pričuvu u visini od 0,54 % vrijednosti posebnog dijela (minimalna pričuva), a kako je to vidljivo iz svakog pojedinog računa, koji su uredno dostavljani tuženiku. Nadalje, Ugovorom u upravljanju zgradom sklopljenom između Dalmacija agent d.o.o. i suvlasnika posebnih dijelova zgrade na adresi [adresa], Općina Posedarje od 1. kolovoza 2018., u članku 9. ugovoreno je da za pokriće troškova upravljanja suvlasnici plaćaju doprinos zajedničkoj pričuvi u mjesečnim iznosima i to 2,70 po m2 za prostor, dok naknada za rad upravitelja za poslove redovnog upravljanja iznosi 0,30 po m2 + PDV, te je, sukladno navedenim ugovorima, kao i Odluci o prinudnom upravljanju, tužitelj tuženiku uredno ispostavljao račune, koje tuženik nikada nije osporavao, slijedom čega je tužitelj predložio održati u cijelosti na snazi platni nalog za ukupni iznos od 3.539,37 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o upravljanju zgradom broj 1/2018 POS od 1. kolovoza 2018. (dalje: Ugovor o upravljanju), kartice prostora, izvadak iz zemljišne knjige, Međuvlasnički ugovor od 1. kolovoza 2018., popis zajedničkih dijelova i uređaja, uplatnice za pričuvu, potpisnu listu, Ugovor o darovanju nekretnina od 28. lipnja 2010., potvrdu Kentbank d.d., Odluku o izboru prinudnog upravitelja za stambene zgrade na području Općine Posedarje za koje su(vlasnici) zajedničkih dijelova nisu osigurali upravitelja Klasa: 373-02/18-01/01, Urbroj: 2198/07-1-18-02 od 25. siječnja 2018. (dalje: Odluka o izboru prinudnog upravitelja), bilješke uz financijska izvješća na dan 31. prosinca 2018., te Odluku o pokriću gubitka društva i podatke o broju aktivnih računa.

5. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao pod točkom I izreke.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik stambene zgrade koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], što i proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, prema kojem je on etažni vlasnik stana u istoj zgradi površine 110,73 m2, te poslovnog prostora u istoj zgradi, površine 127,89 m2, kao i poslovnog prostora u navedenoj zgradi površine 119,49 m2.

7. Sporno je je li tužitelj u utuženom razdoblju (ožujka 2018. do rujan 2020.) bio upravitelj navedene zgrade, odnosno je li aktivno legitimiran za predmetnu tužbu, s obzirom na tvrdnju tuženika da se na predmetnu zgradu ne odnosi Odluka o izboru prinudnog upravitelja, odnosno da Međuvlasnički ugovor nije potpisan natpolovičnom većinom, te da osoba koja je navedena kao predstavnik suvlasnika i koja je potpisala Ugovor o upravljanju nije jedan od suvlasnika predmetne zgrade. Aktivna legitimacija je sporna i s obzirom na tvrdnju tuženika da utužene iznose tužitelj potražuje u svoje ime, a ne za ime i u korist suvlasnika, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine uređuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz čl. 384. ZVDSP (dvanaest mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona), jedinice lokalne samouprave odrediti će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj). S obzirom da tuženik nije dokazao da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] osigurali upravljanje tom nekretninom, proizlazi da se na istu odnosila Odluka o izboru prinudnog upravitelja koju je 25. siječnja 2018. donijela Općina Posedarje, a kojom je tužitelj imenovan prinudnim upraviteljem za sve zgrade koje nemaju osiguranog upravitelja, s tim da je istom Odlukom određen iznos pričuve u visini minimalne pričuve (0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje, bazirana na podatku o etalonskoj cijeni građenja za prethodnu godinu).

9.

Iz Međuvlasničkog ugovora od 1. kolovoza 2018., proizlazi da su suvlasnici iste upravljanje povjerili tužitelju, kako to i proizlazi iz sadržaja tog ugovora (čl. 6.), te su za predstavnika izabrali DŠ, s tim da iz potpisne liste na kojoj je datum 27. travnja 2018. proizlazi da su suvlasnici suglasni da ista bude njihov predstavnik, te su se suglasili s mjesečnim doprinosom u sredstva zajedničke pričuve u visini od 2,00 kn po m2 korisne površine i s izborom tužitelja za upravitelja, s tim da je, kako navodi tužitelj, potpisivanje iste po suvlasnicima potrajalo, pa je na temelju usuglašenih bitnih sastojaka ugovora navedenih u potpisnoj listi, po potpisu od strane potrebne većine, sačinjen 1. kolovoza 2018. Međuvlasnički ugovor. Iz potpisne liste proizlazi i da je ista potpisana od strane suvlasnika koji imaju ukupno 50,73% suvlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno, sukladno čl. 375. st. 3. ZVDSP, potpisala ju je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi su u vrijeme popisa činili više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, te koji su potpisom na toj listi pristali i na predstavnika suvlasnika i na odabir upravitelja i na visinu mjesečnog doprinosa u sredstava zajedničke pričuve u iznosu od 2,00 kn po m2 korisne površine. Naime, ista nije potpisana, osim po tuženiku, niti po PŠ, CŠ, te ovlaštenoj osobi društva Zadar cement d.o.o., a suvlasnički udjeli tih suvlasnika, prema izvatku iz zemljišne knjige, čine ukupno 53695/114766 suvlasništva, odnosno 46,79%. Na prigovor tuženika da neki od potpisnika Međuvlasničkog ugovora u vrijeme podnošenja tužbe više nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine, za ukazati je da odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasnicima koji to pravo steknu nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora (čl. 375. st. 4. ZVDSP). Na navod tuženika da se na potpisnoj listi ne nalazi potpis ŽŠ, za istaknuti je da je on na tu okolnost priložio Ugovor o darovanju nekretnina od 28. lipnja 2010., na kojem se nalazi potpis te osobe, koji je ovjeren po javnom bilježniku, međutim, sud nema dovoljno stručnih znanja da bi zaključio da potpis kojim je potpisana ta osoba na potpisnoj listi, iako laičkim okom nije istovjetan, ne odgovara potpisu te osobe na tom Ugovoru (nije neuobičajeno da se u različitim prigodama osoba koristi drugačiji potpis, nekada pisan pisanim slovima, nekada tiskanim, a nekad samo paraf), već je tuženik trebao to dokazati odgovarajućim vještačenjem (grafološkim), što je izostalo. Nadalje, glede osporavanja da bi DŠ mogla biti predstavnica suvlasnika, za istaknuti je da je iz potpisne liste i izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno, doduše, da je točno da ista nije suvlasnik. Međutim, iako čl. 375. st. 2. ZVDSP govori o suvlasniku ovlaštenom za predstavljanje i zastupanje suvlasnika, s obzirom da je u konkretnom slučaju jedan od suvlasnika BŠ, kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, za zaključiti je da se radi o njegovoj srodnici (supruzi?) te, ukoliko se većina suvlasnika tako suglasi, po ocjeni suda, nema zapreke da osobu koja nije suvlasnik, isti odrede za svog predstavnika, iz čega slijedi da je ona mogla valjano u ime suvlasnika potpisati Ugovor o upravljanju od 1. kolovoza 2018., u kojem je, kao i u Međuvlasničkom ugovoru predviđena visina od 2,00 kn po m2 za stambeni prostor, a za ostale prema koeficijentima iz Međuvlasničkog ugovora. Kako u Međuvlasničkom ugovoru nije predviđen niti jedan drugi koeficijent, proizlazi da tužitelj nije imao osnove zadužiti tuženika za doprinos za pričuvu za poslovne prostore u većem iznosu od 2,00 kn po m2, s obzirom da iz kartica prostora proizlazi da je za iste koristio koeficijent 1,25. Iz navedenog slijedi da je tužitelj u razdoblju od 25. siječnja 2018. bio upravitelj predmetne stambene zgrade i to do 31. srpnja 2018. prinudni, a počevši od 1. kolovoza 2018. izabrani upravitelj odlukom suvlasnika donesenom potrebnom većinom, iz čega slijedi neosnovan prigovor tuženika u tom smjeru, te je njegova tvrdnja da je on održavao zgradu na temelju usmenog dogovora s ostalim suvlasnicima, za koju niti nije predložio nikakve dokaze, usmjerena na izbjegavanje njegove obveze.

10. Neosnovano je tuženik prigovorio i tome da je tuženik utuženi iznos pričuve zatražio u svoje ime i za svoj račun. Naime, aktivna legitimacija tužitelja, kao upravitelja zgrade, proizlazi iz odredbe čl. 378. st. 5. ZVDSP, kojom je propisano da upravitelj zgrade zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, te iz odredbe čl. 45. st. 1. ZVDSP, iz koje proizlazi da je upravitelj nalogoprimac suvlasnika te da se glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno, primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, a čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, iz čega slijedi da je upravitelj ex lege ovlašten pokrenuti sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, što je tuženik tijekom postupka i priznao. Nadalje, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, zatražio naplatu u korist posebnog računa zajedničke pričuve broj IBAN: [broj bankovnog računa], koji je prema potvrdi Kentbank d.d. od 10. veljače 2023. račun specifične namjene za pričuvu stambene zgrade [adresa], iz čega slijedi da predmetnu tražbinu ne potražuje u svoje ime i za svoj račun, kako to tvrdi tuženik, već upravo u ime i za račun suvlasnika te zgrade.

11. Iz kartica prostora proizlazi da je zaduženje za pričuvu u utuženom razdoblju kada je tužitelj bio prinudni upravitelj (od 1. ožujka do 31. srpnja 2018.) za nekretnine koje su u vlasništvu tuženika, i to za stan koji se nalazi u predmetnoj zgradi površine 110,73 m2, iznosilo 298,97 kn, odnosno, po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) u važećoj valuti 39,68 EUR, za poslovni prostor površine 127,89 m2 je iznosilo 431,63 kn, odnosno 57,29 EUR, te je za poslovni prostor površine 119,49 m2 isto iznosilo 403,28 kn, odnosno 53,52 EUR. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi ista visina bila u skladu s Odlukom o prinudnoj upravi ( u visini od 0,54% vrijednosti pojedinog posebnog dijela u vlasništvu tuženika, i to godišnje, bazirano na podatku o etalonskoj cijeni građenja za prethodnu godinu), odnosno s odredbom čl. 380. st. 2. ZVDSP, koja minimalni iznos pričuve definira kao 0,54% vrijednosti posebnog dijela, godišnje, pa kako je tuženik osporio visinu, a istu za to razdoblje sud nije mogao utvrditi na temelju priložene dokumentacije, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi je ukinut za to razdoblje i odbijen tužbeni za ukupan iznos od 752,45 EUR.

12. Nadalje, nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju, ugovorena je visina pričuve od 2,00 kn po m2, s tim da tužitelj nije dokazao da bi tuženik za poslovne prostore trebao plaćati viši iznos pričuve, tj. uz primjenu koeficijenta 1,25. Naime, u potpisnoj listi i u Ugovoru o upravljanju od 1. kolovoza 2018. naveden iznos od 2,00 kn po m2, s tim da je u čl. 9. Ugovora o upravljanju navedeno da je to za stambeni prostor, a da se doprinos za ostale prostore plaća prema koeficijentu utvrđenom Međuvlasničkim ugovorom, s tim da iz čl. 15. Međuvlasničkog ugovora, kojim su regulirani koeficijenti, proizlazi da za poslovne prostore nije ugovoren drugi koeficijent, već se radi o istom koeficijentu kao i za stanove(1,00). Iz navedenog proizlazi da, počevši od dana sklapanja Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju (1. kolovoza 2018.) za stan površine 110,73 m2, doprinos tužitelja iznosi 221,46 kn, odnosno utuženih 29,39 EUR, za poslovni prostor površine 127,89 m2 isti iznosi 255,78 kn, odnosno 33,95 EUR, a ne utuženih 42,44 EUR, te za poslovni prostor površine 119,49 m2 isti iznosi 238,98 kn, odnosno 31,72 EUR, umjesto utuženih 39,65 EUR.

13.

Slijedom navedenog, za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2020., tužitelju pripada pravo potraživati od tuženika na ime neplaćenog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za predmetnu stambenu zgradu i to za stan površine 110,73 m2, za 25 mjeseci po 29,39 EUR (ukupno 734,75 EUR), za poslovni prostor površine 127,89 m2, za 25 mjeseci po 33,95 EUR (ukupno 848,75 EUR) te za poslovni prostor površine 119,49 m2, za 25 mjeseci po 31,72 EUR (ukupno 793,00 EUR), odnosno za sva tri posebna dijela u vlasništvu tuženika ukupno 2.376,50 EUR, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi za isti iznos, temeljem čl. 380. st. 1. ZVDSP, dok je isti ukinut i odbijen tužbeni zahtjev, uz iznos od 752,45 EUR za razdoblje od ožujka do 31. srpnja 2018., i za preostali utuženi iznos u ovom razdoblju (kolovoz 2018. do rujan 2020.) od 410,42 EUR. Pritom je za dodati da je financijski status tužitelja, odnosno je li isti u gubicima ili nije, na koju okolnost je tuženik priložio Odluku o pokriću Društva, neodlučan za rješenje spora, jer to ne utječe na obvezu tuženika na podmirenje svog doprinosa na poseban račun pričuve za stambenu zgradu na koju se ista odnosi. Još je za dodati i da je navod tuženika o nezaprimanju računa za pričuvu očito usmjeren na izbjegavanje obveze plaćanja svog doprinosa za istu, pri čemu je za ukazati i da obveza tuženika proizlazi iz odredbi ZVDSP (čl. 380. st. 1. ZVDSP), pa je i u slučaju da nije primio račune, morao znati da je u obvezi plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

14. Platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi je održan na snazi i u dijelu zateznih kamata na navedeni pojedini mjesečni iznos za svaku od nekretnina tekućih, kako je to i zatraženo, od 20. u mjesecu za prethodni mjesec, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO. Ovo s obzirom da je ugovoreno dospijeće obveze suvlasnika, prema čl. 9. Ugovora o upravljanju, 15. u mjesecu za protekli mjesec.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, pri čemu je sud uzeo u obzir da je tužitelj uspio u postupku 100% u osnovi, te s visinom u omjeru od 67,14%, što njegov uspjeh čini u prosjeku 83,57%. Kad se od tako utvrđenog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika od 16,43%, proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 67,14%. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

16. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava ovršnog prijedloga po Tbr. 11. toč. 1. (100 bodova, odnosno zatraženih 132,72 EUR), uz PDV na tu radnju u iznosu od 33,18 EUR, zatim javnobilježničke nagrade u iznosu od 81,85 EUR i PDV-a na istu u iznosu od 20,46 EUR, sukladno čl. 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11 i 114/12), dok mu nije priznat ničim dokazani trošak poštarine i PDV-a na istu. Nadalje, priznat mu je trošak sastava podnesaka od 16. srpnja 2021., 5. svibnja 2022., 21. srpnja 2022. i 10. veljače 2023., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 6. prosinca 2021., 11. svibnja 2022., 13. prosinca 2022., 5. prosinca 2023., 8. svibnja 2024. i 5. studenog 2024., sve po Tbr. 9. toč. 1. (6x100 bodova), kao i trošak PDV-a na te radnje u iznosu od 500,00 EUR te pristojbe na presudu u iznosu od 81,85 EUR, dok mu nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 9. svibnja 2024., jer mu je već priznat trošak sastava četiri obrazložena podneska, na koliko najviše ima pravo, sukladno Tbr. 8.

17. Slijedom navedenog, a razmjerno uspjehu u postupku tužitelja, od ovako priznatog troška, tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.913,53 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

18. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO. U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika