Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1527/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi nasljednika AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica (kćerka) DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 27. rujna 2024. broj O- 2057/2023-12, dana 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba nasljednika AS i ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 27. rujna 2024. broj O-2057/2023-12., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

"I. Stavlja se izvan snage rješenje ovog suda od 8. srpnja 2024. o prekidu ostavinskog postupka i ukidaju se provedene radnje.

II. Ostavinski postupak za ostavinsku imovinu od 55.000,00 eura s osnove prodaje stana ostavitelje neće se raspravljati.

III. Nasljednici mogu pokrenuti parnični postupak glede ostavinske imovine iz točke II."

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija nasljednik AS zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nasljednika AS (u daljnjem tekstu: žalitelj) je osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je u ostavinskom postupku iza pok. OS utvrđena ostavinska imovina i njegovi nasljednici, da su nasljednici AS i ŽS tvrdili da u ostavinsku imovinu ulazi iznos od 55.000,00 EUR koji je pok. ostavitelj ostvario od prodaje stana, da je sud pribavio ugovor o kupoprodaji iz kojeg proizlazi da je pok. ostavitelj 6. svibnja 2023. prodao stan kupcu ĆS za 55.000,00 EUR i da se kupac obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu na račun pok. ostavitelja u Erste&Steiermärkische Bank d.d., da iz podataka banke proizlazi da je kupac uplatio iznos kupoprodajne cijene na naznačeni račun, a da prema podacima banke na dan smrti pok. ostavitelja 18. listopada 2023. proizlazi da računu više nema tog novčanog iznosa. Pozivom na čl. 215. st. 1. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje da ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu da će ostavinski sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava, prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke stavio izvan snage rješenje kojim je prekinut ostavinski postupak objavljeno na raspravi od 8. srpnja 2024., pod toč. II. izreke je konstatirao da se neće raspravljati u odnosu na novčani iznos od 55.000,00 EUR, dok je pod toč. III. izreke konstatirao da nasljednici AS i ŽS mogu u parničnom postupku dokazivati da novčani iznos od 55.000,00 EUR predstavlja ostavinsku imovinu.

5. U žalbi žalitelj navodi da čl. 215. Zakona o nasljeđivanju nije primjenjiv u konkretnom slučaju s obzirom da je ostavitelj imao ostavinsku imovinu, što potvrđuje činjenica da je sud istoga dana donio rješenje o nasljeđivanju broj O-2057/2023-13. Kako je između stranaka došlo do spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine u smislu čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju, to je sud bio dužan uputiti nasljednike na pokretanje parnice sukladno čl. 225. st. 1. do 4. istog Zakona. U ovoj situaciji (kada nije uputio nasljednike na pokretanje parnice) nasljednici će postati vezani rješenjem o nasljeđivanju po njegovoj pravomoćnosti unatoč tome što je između stranaka sporno što čini ostavinsku imovinu, pa je sud mogao donijeti eventualno djelomično rješenje o nasljeđivanju. Osim toga sud nije utvrdio što se dogodilo sa spornim novčanim iznosom od 55.000,00 EUR, odnosno po čijem nalogu je isplaćen s računa pok. ostavitelja, na čiji račun ili kome je isplaćen, što je žalitelj predlagao i sud usvojio raspravnim rješenjem od 22. svibnja 2024., a od čega je sud odustao donošenjem pobijanog rješenja.

6. Ispitujući rješenje u okviru žalbenih navoda žalitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., u daljnjem tekstu: ZN), na koju sadržajno ukazuje žalitelj s obzirom da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je u potpunosti nerazumljivo. 7. Iz stanja u spisu proizlazi da su žalitelj i nasljednik ŽS tvrdili da ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja čini novčani iznos od 55.000,00 EUR koji je ostavitelj stekao na temelju prodaje stana kupcu ĆS. Sud je na bazi pribavljenog kupoprodajnog ugovora i podataka o stanju na računu u Erste&Steiermärkische Bank d.d. utvrdio da je pok. ostavitelj kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji 26. svibnja 2023. i da je kupac na njegov tekući račun isplatio kupoprodajnu cijenu od 55.000,00 EUR. Isto tako sud je utvrdio da na dan smrti pok. ostavitelja novčani iznos od 55.000,00 EUR nije bio na računu u Erste&Steiermärkische Bank d.d., ali nije utvrđeno po čijem nalogu, kada i kome je novac isplaćen.

8. Istoga dana kada je doneseno pobijano rješenje, prvostupanjski sud je donio i rješenje o nasljeđivanju broj O-2057/2023-13 kojim je svu utvrđenu ostavinsku imovinu uručio zakonskim nasljednicima, ponavljajući u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju „da sud nije raspravio imovinu koja se sastoji od 55.000,00 EUR jer na dan smrti taj novčani iznos nije bio na tekućem računu pok. ostavitelja“.

9. S obzirom na navedeno u potpunosti je nejasno kako je sud mogao primijeniti čl. 215. st. 1. ZN koji propisuje postupanje suda kada ne postoji ostavinska imovina i kada se ostavinska rasprava neće provoditi, a što u konkretnom slučaju nije slučaj jer nedvojbeno ostavinska imovina postoji i sud je istu u konačnici rasporedio rješenjem o nasljeđivanju. Međutim, između nasljednika postoji spor što čini ostavinsku imovinu u smislu čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN, s obzirom da žalitelj i nasljednik ŽS tvrde da ostavinsku imovinu čini i iznos od 55.000,00 EUR koji je ostavitelj stekao na temelju prodaje stana i koji je isplaćen na njegov tekući račun, radi čega je javni bilježnik dostavio predmet na daljnje postupanje ostavinskom sudu.

10. Dakle, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni čl. 215. st. 1. ZN, nego je ostavinski sud bio dužan postupiti sukladno čl. 225. ZN, odnosno prekinuti ostavinski postupak i uputiti one nasljednike čije je pravo manje vjerojatno na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da ostavinsku imovinu čini i novčani iznos od 55.000,00 EUR. Čije je pravo manje vjerojatno utvrđuje prvostupanjski sud na temelju izjašnjenja nasljednika koji imaju saznanja o stjecanju/raspolaganju pok. ostavitelja tim novčanim iznosom i na temelju podataka od Erste&Steiermärkische Bank d.d. o isplatama/transakcijama s računa u razdoblju od uplate na račun do smrti pok. ostavitelja.

11. Stoga je ovaj sud uvažio žalbu žalitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na postupanje sukladno uputi iz ovog rješenja.

U Varaždinu 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Sanja Bađun