REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-142/2024-93

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Pamić, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optužene UE i II. optuženog RE, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1634/2023 od 21. studeni 2023., nakon održane javne rasprave 16. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu, Esther Vranić, I. optužene UE osobno uz branitelja, odvjetnika Tomislava Barišića osobno te II. optuženog RE osobno uz braniteljicu, odvjetnicu Marušku Ujević osobno, u odsutnosti svih 18. prosinca 2024. objavio je, a 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.)

II. optuženi RE, zvani " U", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PE i AE, rođene AE, rođen **.**.1992. u [adresa], bez prijavljenog prebivališta i boravišta i neprijavljenim boravištem u [adresa], kod majke AE, državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, bez zvanja, nezaposlen, bez škole, oženjen, otac dva maloljetna djeteta, bez čina, neodlikovan, kazneno i prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega,

k r i v  j e

što je

23. kolovoza 2023. oko 00,30 sati, u Zagrebu, III. [adresa], u cilju nepripadnog stjecanja tuđih predmeta i novca zatražio uslugu taksi prijevoza, a kada je taksi vozač oštećeni UEĐR došao automobilom marke i modela "Dacia Sandero", registarskih oznaka [registarska oznaka], prišao do automobila te prvotno udarcem nogom razbio retrovizor automobila te kroz prozor automobila fizički nasrnuo na oštećenog udarajući ga rukama po glavi, a kada je oštećeni uspio izaći iz automobila, II. okrivljeni RE ga je udario podesnim predmetom u glavu uslijed čega je oštećeni pao na tlo, a potom ga je zajedno sa drugom NN osobom tukao po glavi i tijelu, NN osoba ga je udarila i metalnom šipkom, dok je II. okrivljeni RE iz vozačevih vrata taksi vozila uzeo torbicu u kojoj se nalazio novčanik oštećenog UEĐR sa najmanje 92,00 eura, osobni dokumenti a za koji iznos je oštetio UEĐR,

dakle, uporabom sile oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništvom, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11

Na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11, II. optuženi RE se osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 II. optuženom RE izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 II. optuženom RE se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 15. studenog 2024. do 16. prosinca 2024.

II./ Na temelju članka 70. KZ/11 II. optuženom RE izriče se

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, najdulje dvije godine.

III./ Na temelju članka 158. ZKP/08 oštećenom se dosuđuje dio postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 92,00 eura, dok se sa ostatkom upućuje da ostvaruje u parnici.

IV./ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, II. optuženi RE se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

V./ Na temelju 453. točke 3. ZKP/08

I. okrivljena UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći R i ZE, rođene ZE, rođena **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, domaćica, sa završena 4 razreda osnovne škole, pismena, u izvanbračnoj zajednici, majka šestero maloljetne djece, kazneno osuđivana, nalazi se na izvršavanju kazne zatvora u Kaznionici u Požegi, do travnja 2025.,

oslobađa se optužbe

da bi:

23. kolovoza 2023. oko 00,30 sati, u Zagrebu, III. [adresa], zajedno i po prethodnom dogovoru sa I. optuženim RE, a u cilju nepripadnog stjecanja tuđih predmeta i novca zatražili uslugu taksi prijevoza, a kada je taksi vozač oštećeni UEĐR došao automobilom marke i modela "Dacia Sandero", registarskih oznaka [registarska oznaka], prišli do automobila te je II. okrivljeni RE prvotno udarcem nogom razbio retrovizor automobila te kroz prozor automobila fizički nasrnuo na oštećenog udarajući ga rukama po glavi, a kada je oštećeni uspio izaći iz automobila, II. okrivljeni RE ga je udario metalnom stolicom u glavu uslijed čega je oštećeni pao na tlo, a potom ga je zajedno sa I. okrivljenom UE i NN ženskom osobom tukao po glavi i tijelu da bi potom automobilom došle još dvije NN osobe koje su ga udarale po tijelu, a jedna NN osoba ga je udarila i metalnom šipkom, dok je II. okrivljeni RE u zajedničku korist iz vozačevih vrata taksi vozila uzeo torbicu u kojoj se nalazio novčanik oštećenog UEĐR sa 300,00 eura, 80,00 Egiptaskih Funti, osobni dokumenti a za koji iznos su oštetili UEĐR,

dakle, uporabom sile oduzela tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoje,

pa da je time počinila kazneno djelo protiv imovine - razbojništvom, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11.

VI./ Na temelju članka 149. stavak 1 ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci I. okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja I. okrivljene padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 21. studenog 2023. optužnicu, poslovnog broja KO-DO-1634/2023, protiv I. optužene UE i II. optuženog RE, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvani na raspravi da se očituju o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi, I. optužena UE i II. optuženi RE, očitovali su se na način da se ne smatraju krivima zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitao i razgledao spis i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu UE od 23. kolovoza 2023. sa lista 4 - 8 spisa, medicinska dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba sa lista 9 spisa, izvješće policijskih službenika IV. Policijske postaje Zagreb sa lista 12-13 spisa, zapisnik o očevidu sa lista 14-16 spisa, kriminalističko-tehničko izvješće Sektora kriminalističke policije sa lista 17 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 23. kolovoza 2023. sa lista 19 spisa, imovinsko-pravni zahtjev oštećenika sa lista 22 spisa, medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Zagreb za oštećenog UEĐR sa lista 27 spisa, potvrda o vraćanju predmeta od 23. kolovoza 2023. sa lista 28 spisa, 14. Zapisnik o prepoznavanju od 15. rujna 2023. sa lista 121-122 spisa, razgledava se fotodokumentacija Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-19-15/1-30-K- 936/23 od 30. kolovoza 2023. sa lista 123-135 spisa, kriminalističko-tehničko izvješće od 3. listopada 2023. sa lista 171 spisa, fotodokumentacija Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 4. listopada 2023., broj: K-936/23 sa lista 176-178 spisa, medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog Centra Zagreb za UEĐR sa lista 180 spisa. Sud je uz suglasnost stranaka pročitao i iskaz svjedoka UEĐR od 11. travnja 2024. sa lista 423 do 424 spisa, svjedoka UEĐ od 11. travnja 2024. sa lista 422 spisa, svjedoka LE od 11. travnja 2024. sa lista 420 do 421 spisa te svjedoka REĐ od 29. svibnja 2024. sa lista 450 spisa. Pročitan je i nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" sa lista 220-232 spisa te nalaz i mišljenje dr. BE sa lista 386 do 401 spisa.

4. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka I. optužena UE navela je kako ostaje pri obrani koju je dala u istrazi te dodaje kako je toga dana izašla iz stana i vidjela II. optuženog RE kako se tuče sa vozačem taksija i htjela je to na neki način zaustaviti ali je vidjela da ne može zbog čega je uzela djecu i ušla u kuću. Na temelju članka 435. ZKP pregledana je snimka prvog ispitivanja I. optužene od 24. kolovoza 2023.

4.1. Ispitana u istrazi pred zamjenikom državnog odvjetnika I. optužena UE navela je kako je predmetnog događaja čula kako netko galami i vrišti na cesti pa je izašla iz svoje kuće i vidjela je da netko tuče čovjeka te je krenula na mjesto događaja kako bi ga branila. Navela je da nije imala nikakvih saznanja o tome da je netko uzeo torbu, odnosno novčanik oštećenika te kako ona s tim događajem nema nikakve veze niti je ikoga udarala.

5. Ispitan na kraju dokaznog postupka II. optuženi RE naveo je u svojoj obrani kako ostaje u cijelosti pri obrani danoj na raspravi 6. veljače 2024. te nema više ništa za dodati i ne želi odgovarati na postavljena pitanja. Prije podizanja optužnice, u istrazi, II. optuženi se branio šutnjom.

5.1. U obrani danoj na raspravi 6. veljače 2024., II. optuženi je naveo kako je da je njegova supruga I. optužena UE toga dana uz taksistu bila više da ga obrani i tjerala ga da ode, a što on nije htio te kako je taksist upravo prvi njega udario, da je toga dana bio pod utjecajem droge jer se drogira od 2019., a to nije znala ni njegova supruga. Taj dan je bio šesti dan da se drogirao i taksist ga je trebao voziti po drogu. Kada je došao taksist oni su se sukobili i tada je taksist prvi prema njemu izvadio nešto nalik na britvicu ili nož na što je on reagirao i udario ga sa dijelom dječjeg bicikla i to štapa koji služi kao pomoć u vožnji. Njegova supruga u tome nije sudjelovala, nepotrebno je u istražnom zatvoru već pet i pol mjeseci, dobila je šećernu bolest i epilepsiju. Smatra se krivim što je udario taksistu i žao mu je. Toga dana putem mobilne aplikacije Uber zatražio je taksi vozilo, a I. optužena mu je pomogla u izradi adrese jer je nepismen i toga dana ga je I. optužena otjerala iz kuće zbog njegovog problema sa drogom i jer je šest dana izbivao iz njihove kuće. Taksi je pozvao sa svog mobitela i htio je da ga taksist odvede po drogu, kod osobe koju ne želi imenovati i za koju navodi da je to privatna stvar. Te zgode je sam čekao taksi i sukob sa vozačem je krenuo kad se sjeo u vozilo jer mu je taksist otkazao vožnju odnosno odbio ga je voziti i mahnuo mi je rukom u smislu da izađe van. Tu kreće sukob i oni su se sukobili na način da su jedan drugoga udarali. Što se tiče stvari iz novčanika je uzeo 92 eura, a novčanik je u tuči ispao taksistu i prije negoli je otišao sa mjesta događaja, novčanik je vratio taksistu u vozilo. UE nije cijelo vrijeme za vrijeme trajanja njihovog fizičkog sukoba bila prisutna već je naknadno izašla i tada je više pokušavala spriječiti njihov sukob.

6. Nesporno u ovom postupku su činjenice da su na mjestu događaja bili I. optužena UE, II. optuženi RE te oštećeni UEĐR, kao i činjenica da je oštećeni vozač taksija koji je bio pozvan na adresu stanovanja optuženih, kao i da je vožnju zatražio upravo II. optuženi RE. Među strankama nije sporno niti da je predmetne zgode došlo do fizičkog sukoba u kojem sukobu je ozlijeđen upravo oštećeni kojem su nanijete tjelesne ozljede te da je istome otuđen novčanik sa novcima.

7. Među strankama je sporno da li je upravo I. optužena UE postupala na način kako ju se to tereti, odnosno da li je II. optuženi RE postupao primjenjujući silu da oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem protupravnog prisvajanja.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka oštećeni UEĐR naveo je kako je toga dana, iza ponoći, dobio obavijest da je naručena vožnja pa je tako došao na adresu i jedna muška osoba je stala sa strane i svjedok je otvorio prozor i kako je primijetio da ta osoba nije baš pri sebi, otkazao je vožnju i pokušavao je objasniti tom čovjeku da je otkazao vožnju. Taj muškarac je najprije udario šakom retrovizor i isti je oštetio, nakon čega je kroz otvoreni prozor udario svjedoka u glavu. Od tog udarca, svjedok nije mogao vidjeti dobro, a vozilom se nalazio u slijepoj ulici, tako da se nije mogao niti okrenuti vozilom. Svjedok je tada izašao iz vozila i za vrijeme dok se nalazio pokraj istoga, taj muškarac je uzeo željeznu stolicu i krenuo ga njome udarati. Tada dolaze dvije ženske osobe i došlo je još jedno tamno vozilo, iz kojeg su izašli jedan muškarac i jedna ženska osoba, a tim vozilom je blokirano njegovo vozilo i tada su ga udarali dvojica muškaraca i tri žene. Vikao je "upomoć" i tada je došao jedan čovjek, misli da je čak i susjed, koji je nazvao policiju i nakon desetak minuta je došla policija i tada je primijetio da su mu otuđeni dokumenti, novčanik i novčani iznos od oko 400,00 do 500,00 eura. Otuđena mu je dozvola za boravak, dok je naknadno putovnicu pronašao kod kuće. Zahtjev u aplikaciji dobio je od muške osobe. Svjedok je naveo kako u niti jednom trenutku nitko nije sjedio u vozilu već su ga samo opkolili. Nije mogao trčati za tom muškom osobom, jer ju nije uspio niti vidjeti. Vidio je da je ta muška osoba otišla iza auta i uzela tu željeznu stolicu. Njemu ništa tog događaja nije ispalo i ništa mu nije vraćeno od strane policije. Osoba koju je prepoznao da je bila prisutna i za istu navodi da ga je udarala. Navodi i kako su ga udarali i rukama i nogama, a metalnom palicom ga je udarala ženska osoba koja je došla posljednja i izašla iz samog vozila. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza svjedoka LE, da je iz njegovog vozila izašao muškarac za kojim je on krenuo trčati, svjedok navodi da to nije istina i da svjedok očito nije dobro vidio. Kada mu se dalje predočava iskaz istog svjedoka da je njega udarao II. optuženi RE i nepoznata muška osoba, isti navodi da su njega palicama udarali i nepoznati muškarac i nepoznata žena, koji su izašli iz vozila koje je naknadno stiglo, a da ga je II. optuženi RE udarao stolicom. Kada mu se predočava da bi svjedok LE naveo da je II. optuženi RE u njega bacio plastičnu igračku, odnosno, dječji auto, navodi da to nije bilo tako. Kada je upitan da li su mu vraćene kakve stvari, navodi da nisu pa kada mu je predočena potvrda sa lista 28 spisa, isti navodi da mu jesu neke stvari vraćene od strane policije. Navodi kako je imao 400,00 do 500,00 eura novčanog iznosa, koliko je zaradio cijeli tjedan. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza svjedoka LE da je I. optužena UE stajala sa strane i da nije udarala oštećenika, svjedok navodi da su njega udarali svi, dvojica muškaraca i tri žene, a da je I. optužena odmah izašla prva iz kuće i krenula ga udarati nakon što ga je muškarac koji je naručio vožnju udario stolicom. Svjedok je naveo da su iz kuće izašle dvije ženske osobe. Nije vidio zbog toga što je bio udaran da li mu je i tko mu je otuđio otuđene stvari. Nakon tog događaja nazvao je šefa i poslao mu lokaciju, a ubrzo je došla i policija i svi su pobjegli, a na upit da li je netko od osoba koji su ga udarali ostao na tom mjestu, navodim da nisu, a da mu se I. optužena nije niti jednom obratila. Novci koji su mu otuđeni su njegovi privatni novci, ali i zarada od vožnji taksi vozila i to otprilike 400,00 eura zarade i 100,00 eura njegovih osobnih novaca. Na mjesto događaja došao je najprije njegov šef, PEĐ, bio je prisutan jedan susjed i nakon dolaska policije, došla je i hitna pomoć. Nitko iz kuće odakle je naručena vožnja nije bio prisutan. Nakon što je svjedoku predočeno da su svjedoci LE i PEĐ naveli da je tom prilikom bila prisutna I. optužena UE, u dvorištu, isti navodi da on nju nije vidio. Navodi kako je dolaskom hitne pomoći on odvezen. Nakon što je svjedoku predočena potvrda sa lista 28 spisa, svjedok stalno spominje srebrninu, pri tome misleći na sitni novac, jer je sa tim novcima on baratao prilikom obavljanja taksi vožnje.

8. Svjedok LE u svom je iskazu naveo kako se radi o događaju koji se dogodio u Zagrebu, na adresi [adresa], na broju 8, gdje je došlo do toga da su taksistu, državljanina Egipta, pretukli njegovi susjedi. Sjeća se da se to dogodilo prošle godine, ne zna točno kojeg datuma, ne može se sada sjetiti. Zna da je prošlo iza 12,00 sati u noći i svjedok je vidio da su taksistu tukli II. optuženi RE i još jedna NN muška osoba. Te zgode je vidio I. optuženu UE koja se nalazila na dvorištu i čuo je kako se ista dere, no za vrijeme cijelog događaja, svjedok nije vidio da bi I. optužena UE na bilo koji način sudjelovala u fizičkom napadu na taksistu. Svjedok je naveo kako živi sa svojom djevojkom, na adresi u [adresa] unatrag dvije godine i jako mu je dobro poznat taj kvart, kao i optuženi, jer je unatrag nekog vremena i sam imao sa njima problema, u vidu da su mu nestale, odnosno, otuđene stvari iz dvorišta. Toga dana, odnosno, točnije noći, čuo je zvukove i došao je do prozora, gdje je vidio da je II. optuženi RE istrčao iz taksi vozila i nakon toga da je vozač taksija krenuo trčati za njim. Kako je i sam obavljao posao taksi vozača, pretpostavlja da mu možda II. optuženi RE nije platio vožnju. Dolaskom do dvorišta II. optuženi RE je bacio na vozača predmet, nalik na plastičnu igračku i uspio ga je pogoditi, nakon čega je izašla iz kuće NN muška osoba koji je uzeo metalnu šipku, odnosno, armaturnu cijev debljine 16 mm i krenuo je naganjati vozača taksi vozila i u tom trku je istoga zgurao u dvorište i tom šipkom ga udarao. Za vrijeme dok je NN muška osoba udarala vozača taksi vozila, svjedok je vidio kako je II. optuženi RE iskoristio taj trenutak i došao do taksi vozila, gdje je iz pretinca vozačevih vrata iz crne okopojasne torbice uzeo novac i iskaznicu nalik na dozvolu za boravak i nakon čega je torbicu vratio u vozilo. Svjedok je vidio da je on izvadio dokument koji je bio plastificiran, a isti dokument je svjedoku poznat, jer takav isti posjeduje i on, jer je i sam stranac sa dozvolom boravka. Misli da je uzeo iz novčanika novac u iznosu od 500,00 kuna. Svjedok se cijelo vrijeme derao i vikao da je zvao policiju pa kada je policija došla, ostali su se svi razbježali, jedino je I. optužena UE ostala na ulici čekati policiju. Svjedok je naveo da je tom događaju, svjedočilo puno susjeda no isti očito nisu imali hrabrosti da ispričaju čemu su svjedočili. Smatra da je imao dužnost o tome svjedočiti, jer je i sam kao stranac bio napadnut i smatra da se prema nijednom stranom državljaninu ne smije tako ponašati, već su isti ravnopravni ostalim građanima i zaslužuju također poštovanje. Naveo je i da je II. optuženi RE izašao iz taksi vozila i to sa stražnje strane iza vozača. Također da, osim II. optuženika RE i nepoznate muške osobe koji su udarali vozača taksi vozila, bile su prisutne i još njemu tri nepoznate ženske osobe i I. optužena UE, dok, za vrijeme dok je promatrao događaj, nije primijetio da bi došlo neko drugo vozilo. Za vrijeme dok je promatrao događaj, naveo je kako sa stopostotnom sigurnošću su udarali vozača taksi vozila II. optuženi RE i muška nepoznata osoba, dok I. optužena UE i ostale nepoznate ženske osobe su se cijelo vrijeme derale i trčale za njima. Izričito navodim da I. optužena UE je cijelo vrijeme vikala na II. optuženika RE da prestane, da se razdvoje, vikala je taksistu da ode, a odmah u samom početku dok je II. optuženi RE bacio plastičnu igračku, odnosno, autić, ista je izašla iz kuće i počela se derati na njega da prestane i ponovno vozaču taksija da ode. Naveo je i kako je njegov prozor od mjesta događaja udaljen nepunih pet metara, otprilike kao od zida do zida ove sudnice te je imao prilično dobar pogled. Ove tri nepoznate ženske osobe su trčale za II. optuženim i oštećenim i mlatarale rukama, po svjedoku u namjeri da se i one fizički obračunaju, dok je I. optužena UE cijelo vrijeme stajala i derala se, da je čak u jednom trenutku i vukla II. optuženika RE za ruku, kako bi prestao. II. optuženi i nepoznata muška osoba sa cijevi toliko su udarali oštećenika da je on na podu cvilio kao pas dok se nalazio kraj vozila. Nakon tuče, I. optužena je ostala stajati na ulici i čekala je policiju i nije siguran da li je razgovarala sa oštećenikom, no kasnije je razgovarala sa policijom. Njegov prozor, u odnosu na parkirano vozilo, bio je takav da je vidio suvozačevu stranu, s time da napominje da je prozor na suvozačevim vratima bio spušten. Nije primijetio da bi za vrijeme tog događaja vozač taksi vozila ispale bilo kakve stvari, siguran je samo za novac i dokumente iz torbice, a isto tako da je oštećeni odmah dopuzao do vozila i prvo što je napravio se uhvatio za torbicu i počeo vikati da mu nedostaju novci i dokumenti. Cijelo vrijeme je zvao policiju, možda u tri navrata, a zvala je i njegova djevojka, AEĐ, a koja je cijelo vrijeme bila prisutna i ukoliko bude potrebe ista ima također saznanja o tom događaju.

9. Svjedok PEĐ naveo je kako poznaje oštećenika, jer je isti bio zaposlen kod njegova bivšeg partnera P, tako da ga poznaje od samog dolaska u firmu, a tome nema niti godina dana. Oštećeni je imao moj broj mobitela i tog dana kada su ga napali, on je nazvao svjedoka, a sa oštećenim se i dan danas sporazumijeva putem aplikacije za prevođenje i toga dana je on svjedoku poslao lokaciju i kako je svjedok bio u neposrednoj blizini [adresa], došao je relativno brzo i zatekao oštećenika na cesti prebijenog, krvavog, pretučenog, kako je ležao ispred svog vozila. Te zgode nije bilo nikoga na ulici, odnosno, misli da je čak vidio jednu žensku osobu, pri čemu se svjedok okreće i pokazuje na I. optuženu UE, navodeći kako misli da je ona bila prisutna, ali nije siguran. Instinktivno je reagirao i uputio se prema toj kući, no nikoga nije bilo. Oštećeni mu je rekao kako su ga opljačkali i napali nožem, da se branio od napada nožem i zbog toga je imao posjekotinu na ruci. Ispričao je kako je preko aplikacije Bolt naručen taksi i kada je došao na odredište, da je došao jedan čovjek koji mu je nešto pričao, no on ga nije razumio i tada mu je oštećeni pokazivao mobitel da je naručena vožnja. Rekao mu je i da je taj muškarac galamio i da ga je u jednom trenutku udario šakom, otvorio mu vrata vozila te da su tada došli i drugi sa štangama. Da su tu bila dva muškarca i tri žene. Svi su ga tukli. Te zgode mu je otuđen novčanik sa svim dokumentima, 300,00 eura i nešto egipatskog novca. Oštećeni mu rekao kako su ga svi tukli, sve žene i svi muškarci, da su ga vukli po podu i stavljali mu ruke u džepove, a da je svađa počela zbog toga jer je on odmah osjetio da je pozvan kako bi istoga opljačkali, jer je ta muška osoba odmah nešto počela galamiti i udarila ga. Dolaskom na mjesto događaja bio je prisutan oštećeni i još jedan muškarac na prozoru u neposrednoj blizini, čini mu se i I. optužena koja je stajala na ogradi u dvorištu i još jedna ženska osoba koja je samo prošla onuda.

10. U svom iskazu svjedokinja AEĐ navela je da s obzirom na mjesto stanovanja je bilo više situacija o kojima bi mogla potencijalno svjedočiti, a kada se svjedokinju pita za događaj od 23. kolovoza prošle godine ista navodi da joj je poznato jer da je čula viku i dreku te večeri i da je zbog toga izašla van. Navela je kako je vidjela gospodina u taksiju, koji je bio strani državljanin i vidjela je kako taj vozač taksija ide prema kući koja se nalazi preko puta kuće u kojoj stanuje. U toj kući živi jako puno ljudi među kojima poznaje I. optuženu i II. optuženog. Vozač taksija je krenuo prema toj grupi ljudi i vikao money, money pay, a kako je i ja sama vozačica taksija rekla mu je da to nije vrijedno i da neka ode. No vozač taksija nije poslušao savjet i krenuo je prema toj grupi ljudi i počeo se svađati. Čula je svađu i počeo je metež. Vidjela je da je vozač taksija bio fizički napadnut ali do koga ne zna, obzirom je bio mrak, vidjela je samo da je vozač taksija stjeran u kut i da je bio na podu i plakao. LE i ona su pozvali policiju, a svjedokinja nije cijelo vrijeme bila vani i nije vidjela cjelokupni događaj, naime ima i dvoje maloljetne djece pa joj nije bilo u interesu da oni to vide. Na cesti je vidjela I. optuženu i II. optuženog kako stoje no ne može reći da ih je vidjela da bi oni sudjelovali u fizičkom napadu, ono što može reći jest da je vidjela da je netko iz te grupe ljudi napao vozača taksija dječjom guralicom ali nije vidjela točno tko. Kada priča o toj grupi ljudi navodi da su to bile dvije, tri ili četiri osobe, no kako je bio mrak nije mogla sve vidjeti. Nije vidjela za vrijeme dok se nalazila na dvorištu da bi došlo drugo vozilo osim drugog vozača taksija koji je došao pred kraj ovog događaja. Navela je i kako LE nije bio cijelo vrijeme kao ni ona vani, a isto tako joj nije poznato što je on vidio toga događaja. Kada je navela da je bila vani ustvari pojašnjava kako je cijelo vrijeme bila na prozoru i s prozora gledala cijeli događaj. LE je također bio na prozoru, ali vidjela je da je netko ali ne zna tko ulazio u vozilo taksista i nešto tražio ali nije sigurna da je vidjela da bi nešto bilo otuđeno.

11. Iz službene zabilješke o dojavi vidljivo je kako je policijska intervencija zatražena 28. kolovoza 2023. u dva navrata i to u 00,36 sati i u 00,38 sati. Iz potvrde na listu 28 spisa vidljivo je kako su oštećenom vraćene stvari, među ostalim, i torbica crne boje i novčani iznos od 55,00 eura u raznim apoenima. Iz zapisnika o prepoznavanju proizlazi da je oštećeni prepoznao I. optuženu UE. Iz fotodokumentacije sa lista 130 spisa, osobito fotografija pod rednim brojevima 25 do 28 nisu vidljivi tragovi borbe ili tuče na tijelu i rukama I. optužene UE. Iz zapisnika o prepoznavanju sa lista 146 do 147 spisa proizlazi kako oštećeni nije prepoznao osobu koja je počinila kazneno djelo na njegovu štetu, a među pokazanima se pod rednim brojem 3. nalazio II. optuženi RE. Provedenim biološkim vještačenjem utvrđeno je kako se na odjeći oštećenog uz tragove njegove krvi nalaze i tragovi krvi upravo II. optuženog RE, dok se na odjeći I. optužene nalaze isključivo tragovi njezine krvi.

12. Iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je II. optuženi RE odgojno-obrazovno teško zapuštena i neobrazovana, nepismena osoba, snižene opće aktualne informiranosti, izrazito nezavidnog životnog iskustva od samog rođenja, da je zaostao u razvoju uma, na nivou lake mentalne retardacije, sa značajnim smetnjama ponašanja. Trajne je i izmijenjene osobnosti, bez težih duševnih bolesti. Razvidne su politoksikomanske štetne navike, nikako ne i puna ovisnost o opojnim drogama, dominiraju vjerojatno psihostimulansi. Tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnom stupnju, te je neubrojivost definitivno isključena. Predlaže mu se izreći mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, t eje raspravno sposoban.

U odnosu na osuđujući dio

13. Sud je u ovom kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio sve činjenice koje terete II. optuženog RE i koje mu idu u korist te pritom detaljnom analizom svakog pojedinog dokaza kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti donio predmetnu presudu. Na taj je način nesporno utvrdio da je II. optuženi počinio isto i II. optuženog RE proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

14. Glede kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11 valja navesti kako se II. optuženik glede počinjenja istog očitovao da se ne smatra krivim, no u svojoj obrani u bitnome ne spori da bi toga dana došlo do fizičkog napada na oštećenika kao i da je otuđio novac oštećeniku i to 92,00 eura. U obrani koju je iznijela I. optužena proizlazi kako se upravo II. optuženi RE fizički sukobio sa oštećenim vozačem taksija. Sud je ovakvoj obrani povjerovao upravo iz razloga jer je ista u korelaciji sa ostalim dokazima, a posebice iskazima ispitanih svjedoka i to LE, REĐ te ZEĐ, a koji upravo potkrjepljuju dio obrane da bi II. optuženik zajedno sa nepoznatom muškom osobom fizički napao oštećenika, a iz iskaza svjedoka LE i da bi mu otuđio iz torbice novčani iznos i plastificiranu dozvoklu za boravak. Iz dokaza koji su izvedeni na raspravi, a koje je tužitelj prikupio prilikom provođenja istrage jest nesporno samo utvrđeno kako je II. optuženi uporabio silu i to fizičku spram oštećenog, a sve s ciljem prisvajanja tuđe pokretne stvari. S obzirom na ovakva nesporna utvrđenja suda, sud je II. optuženika oglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11, ali ne na način kako je to činjenično opisao u optužnici tužitelj. Naime, sud je nakon provođenja svih dokaza intervenirao u činjenični opis optuženice na način da je precizirao počinjenje istoga. Naime, sud je nakon što je oglasio II. optuženog krivim način počinjenja kaznenog djela precizirao uzimajući u obzir dokaze, pa je tako u činjeničnom opisu zamijenio navode da bi II. optuženi udario metalnom stolicom oštećenika, već je sud precizirao da je to učinjeno podesnim predmetom, jer osim oštećenog nitko od neposrednih očevidaca ne spominje metalnu stolicu već dječju igračku (svjedok LE) ili dječju guralicu (svjedokinja NE). Nadalje, nakon provedenih dokaza, a glede navoda u činjeničnom opisu, sud je ispustio dijelove kojima se navodi da su vozilom došle i druge osobe obzirom da ponovno navedeno nije potvrđeno osim u iskazu oštećenika, dok ostali neposredni očevici, koji su nepristrano gledali događaj nisu naveli a bi došao drugi auto, već da je iz kuće izašlo više osoba, stoga je sud precizirao činjenični opis u skladu s provedenim dokazima, a osobito iskazom svjedoka LE, koji je na sud ostavio dojam iskrene osobe, koja je vrlo detaljno i s obrazloženjem iskazivao o tome što se predmetne zgode događalo. Ovakvim zadiranjem u činjenični opis optužnice i ispuštanja dijela činjeničnih navoda odnosno usklađivanjem sa provedenim dokazima, sud nije prekoračio optužbu, niti je narušen njen objektivni identitet (o subjektivnom identitetu se i ne radi) te se istim ne dovodi u pitanje inkriminirani događaj niti se radi o odlučnoj činjenici takvog značenja da bi time bilo dovedeno u pitanje bitno obilježje kaznenog djela već se isključivo radi o preciziranju radnji koje se II. optuženom stavlja na teret, a čime se u cijelosti ostvaruju bitna obilježja identičnog kaznenog djela koje mu se i podignutom optužnicom stavlja na teret.

15. Sud smatra da su u radnjama II. optuženog RE ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11, a kako je to navedeno u izreci ove presude. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, u cijelosti su prihvaćeni nalazi i mišljenja vještaka jer su isti dani u skladu sa stručnim znanjem vještaka i sukladno pravilima struke. Sud je obranu II. optuženika cijenio istinitom jer je ista u skladu sa ostalim provedenim dokaznim u postupku. Što se tiče iskaza svjedoka, sud je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka UEĐ, LE i REĐ u cijelosti te ih prihvatio kao istinite i vjerodostojne, osobito iskaz svjedoka LE koji je uvjerljiv i precizan i u potpunosti identičan iskazu kojeg je dao prilikom ispitivanja u istrazi prije podizanja optuženice. Iskaz navedenog svjedoka je vrlo detaljan uz pojašnjenja za svaki dio, detaljan i životno logičan te isti nema nikakve motive za lažnim svjedočenjem ni terećenjem niti ekskulpiranjem ovdje optuženih. Iako svjedok PEĐ nema neposredna saznanja već je tzv. svjedok po čuvenju i to od oštećenog, valja navesti kako je navedeni iskaz vjerodostojan i sudu vrlo bitan u korelaciji sa samim iskazom oštećenog, u pogledu kontrolnik činjenica. Naime, oštećeni je drukčije u bitnim dijelovima iskazivao na raspravi nego je to iskazivao svjedok PEĐ o činenicama koje mu je upravo oštećeni ispričao. Osim nepodudarnosti navedenih iskaza, iskaz oštećenog nije suglasan niti u pogledu bitnih činjenica sa iskazima svjedoka LE i NE, pa čak niti kada mu je predočen iskaz svjedoka LE. Sud je iskaz oštećenog UEĐR cijenio istinitim samo u dijelu nespornih činjenica. Naime, iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi na mjesto događaja došlo drugo vozilo koje mu je prepriječilo put. Zatim, na izričit upit, kao i nakon predočenja dijela iskaza svjedoka LE, oštećeni inzistira kako je bio udaren metalnom stolicom, iako svjedoci iskazuju da se radilo o dječjoj plastičnoj igrački, odnosno dječjoj guralici i armaturnoj cijevi. Isto tako oštećeni u svom iskazu negira kako bi on trčao za II. optuženim, što vrlo precizno iskazuje svjedokinja LEĐ, navodeći pritom kako je oštećeni vikao money, money, pay. U svom iskazu sam oštećeni u nekoliko navrata navodi kako nije mogao vidjeti od udaraca, no ipak navodi kako je vidio da je došlo drugo vozilo iz kojeg su izašle nepoznate osobe te kako su ga svi udarali, dok svjedok LE precizno iskazuje kako su ga samo II. optuženi i još jedna muška nepoznata osoba udarali i kako nije došlo drugo vozilo sve do dolaska svjedoka ZEĐ, što u svom iskazu navodi svjedokinja NE. Stoga je sud iskaz svjedoka ujedno i oštećenog cijenio kao duboko nabijenog emocijama uslijed nesretnog događaja uz mogućnosti da je cjelokupnu situaciju doživio vrlo stresno pa da je takav i njegov iskaz, kontradiktoran i u dijelovima nesuvisao. Osim toga, oštećeni cijelo vrijeme navodi kako su ga tukli svi, a upravo on nije prepoznao II. optuženog kao osobu koja ga je udarala, dok svi izvedeni dokazi ukazuju upravo na II. optuženika kao počinitelja kaznenog djela na štetu oštećenika. Glede iskaza svjedoka ZEĐ bitno je za naglasiti kako je upravo navedeni svjedok vidio dolaskom na mjesto događaja jednog susjeda na prozoru, što potkrijepljuje mogućnost da je to svjedok LE, što dodatno potvrđuje iskaz potonjeg svjedoka. Osim opisanog, sud je nesporno utvrdio kako su oštećenom otuđeni iz torbice osobni dokumenti i to dozvola za boravak te novac. Glede otuđenog novčanog iznosa sud je izmijenio činjenični opis da je navedeno kako je oštećenom otuđeno najmanje 92,00 eura, koliko priznaje II. optuženi, a uzimajući u obzir da je na mjestu događaja pronađeno i vraćeno oštećenom 55,00 eura u raznim apoenima, a da iz niti jednog dokaza ne proizlazi točan iznos kojeg je u tom trenutku imao oštećeni. Naime, sud je izmijenio i navedeno jer je prvotno oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u iznosu 350,00 eura, pa potom od 400,00 do 500,00 eura, a na izričiti upit suda negira da bi mu novac bio vraćen, a što je u suprotnosti sa povrdom na listu 28 spisa. Stoga, a obzirom na već prethodno obrazložene nesuglasice u iskazu oštećenog, sud je naveo kako je isti oštećen za najmanje 92,00 eura. Na konfuznost iskaza oštećenog je zacijelo utjecalo traumatično iskustvo kojeje doživio, ali kako je i sam naveo prvotno je naveo kako mu je otuđena i putovnica koju je kasnije pronašao kod kuće. Upravo zbog traumatičnog i nesretnog događaja koji je nažalost proživio oštećeni, sud je odstupanja u iskazu pripisao tome.

16. Nakon što je sud nesporno utvrdio da je II. optuženi RE počinio kazneno djelo na način naveden u izreci ove presude, sud je pristupio izboru vrste i mjere sankcije. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći II. optuženom RE, u konkretnom slučaju, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani II. optuženog RE sud olakotnim cijenio njegovo djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela. Osim toga, olakotnim je sud II. optuženiku cijenio da je otac dvoje maloljetne djece te da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti. Otegotnih okolnosti sud je našao u prijašnjoj osuđivanosti za kazneno djelo. 17. Osim što je sud imao u vidu okolnosti koje se tiču ličnosti II. optuženog RE, imao je u vidu i težinu počinjenog djela, stupanj krivnje s kojom su ista počinjena kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra. Sud je tako utvrdio da je II. optuženi RE počinio kazneno djelo s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu naziva izravnom namjerom prvog stupnja jer je bio svjestan svoga ponašanja i htio ga je kao takvo i kao svoje

18. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne za II. optuženog RE, osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na koju kaznu je sud izrekao uvjetnu osudu, držeći da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i izrečenom uvjetnom osudom, odnosnom opomenom njezina izvršenja. Također, prilikom utvrđivanja kazne sud je imao na umu da visina kazne ne može prekoračiti stupanj krivnje. Naime, sud je stava, s obzirom na individualne okolnosti na strani II. optuženog RE kod kojeg prevladavaju olakotne okolnosti, da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići primjenom uvjetne osude, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Rok provjeravanja od pet godina je maksimalni rok provjeravanja propisan zakonom te je dovoljno dugačak s obzirom na težinu djela i vrijeme potrebno da se II. optuženi RE suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, a u suprotnom će se uvjetovani dio kazne zatvora opozvati i kazna zatvora izvršiti. Navedenom kaznenopravnom sankcijom će se izraziti društvena osuda za počinjeno djelo, te utjecati na II. optuženog RE i druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela. U slučaju opoziva kazne zatvora II. optuženog RE će se u izrečenu kaznu zatvora koju ima izvršiti uračunati svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 15. studenog 2024. do 16. prosinca 2024.

19. Dakle, ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje II. optuženog RE, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također, sud smatra kako će upravo izrečena uvjetna osuda djelovati na II. optuženog RE da svoje ponašanje ubuduće uskladi sa normama prihvatljivog društvenog ponašanja te će ista omogućiti, a što je i jedna od svrhe kažnjivosti, omogućiti resocijalizaciju odnosno omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo. 20. Sud je II. optuženom izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, obzirom na to da je optuženi počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja te da postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo, a navedenu sigurnosnu mjeru je predložio i sam sudski vještak psihijatar. Navedenu sigurnosnu mjeru II. optuženi će izvršavati uz uvjetnu osudu u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja po uvjetnima određenim posebnim propisom, a najdulje dvije godine.

21. S obzirom da je oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev, tada je sud donoseći presudu bio dužan odlučiti o istome. Oštećeni je prvotno postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu 350,00 eura, a potom na raspravi je naveo kako je to iznos od 400,00 do 500,00 eura, za koji iznos je na raspravi rekao da se odnosi kako na dio zarade tako i na dio njegovo privatnog novca. Iz spisa je razvidno kako je na mjestu događaja oštećenom vraćen iznos 55,00 eura, za koji iznos je oštećeni negirao da mu je vraćen, usprkos potpisanoj potvrdi. Stoga je sud na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećenom dosudio nesporan iznos na ime dijela postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 92,00 eura, dok je sa ostatkom oštećenog uputio u parnicu, obzirom da su podaci dostatni za djelomično presuđenje. Naime, utvrđivanje svih činjenica vezano uz imovinskopravni zahtjev bilo bi odugovlačeće za vođenje ovog postupka, a uzimajući u obzir da je utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva adhezijski postupak u odnosu na kazneni postupak.

U odnosu na oslobađajući dio

22. Sud je u ovom kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio sve činjenice koje terete I. optuženu UE i koje joj idu u korist te pritom detaljnom analizom svakog pojedinog dokaza kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti donio predmetnu presudu. Naime, provedenim dokaznim postupkom nije moguće na nesporan način utvrditi da bi I. optužena UE počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, pri čemu je u nedostatku dokaza koji bi ukazivali suprotno, sud bio dužan donijeti oslobađajuću presudu u odnosu na I. optuženu UE.

23. Ono što je sud nesporno utvrdio jest da je I. optužena ČE uistinu bila prisutna na mjestu događaja, kako je to sud prethodno u obrazloženju naveo, no ostalo je sporno odnosno nije se moglo s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi upravo I. optužena postupala na način kako ju se to tereti. Naime, sama I. optužena negira da bi sudjelovala kako u fizičkom napadu tako ni u otuđenju tuđih stvari, a koju obranu podupiru ne samo II. optuženi RE u svojoj obrani već i upravo i iskaz svjedoka LE, čiji iskaz je sud u cijelosti kako je to navedeno cijenio istinitim i vjerodostojnim, upravo zbog svoje jasnoće, konciznosti i uvjerljivosti. Iako je I. optuženu UE oštećeni prepoznao kao osobu koja je bila prisutna, navedena činjenica nije sporna jer je upravo i sama I. optužena prema iskazima svih ispitanih svjedoka sačekala policijske službenike, a prema iskazu svjedoka ZEĐ i razgovarala sa istima po njihovom dolasku. Upravo je svjedok LE u svom iskazu naveo da je I. optužena UE povlačila II. optuženog RE i pokušavala spriječiti daljnji fizički napad sa oštećenikom, a svjedokinja AEĐ je isto navela kako je I. optužena vikala na II. optuženog da prestane, a oštećenom je vikala neka ode. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, sud nije mogao isključiti navode svjedoka, a tako niti obrane oboje optuženih, da je upravo I. optužena pokušavala razdvojiti II. optuženika od oštećenog. Potpuno je nelogično da bi I. optužena, pod pretpostavkom da je sudjelovala u fizičkom napadu, kao i da je počinila kazneno djelo, ostala i sačekala policijske službenika a zatim i sa istima razgovarala. Osim što je sud iskaze svjedoka LE i REĐ cijenio istinitima i vjerodostojnima, te ih u cijelosti prihvatio kao takve, tada nije mogao niti isključiti obranu I. optužene koja je u suglasju sa iskazima istih svjedoka. Što se tiče iskaza svjedoka ŠE, isti je posredni svjedok te nema osobnih neposrednih saznanja već o događaju iskazuje kroz navode oštećenika, odnosno o onome što mu je oštećenik ispričao. Iako nema neposrednih saznanja o samom događaju, sud je navedeni iskaz cijenio kao istinit jer svjedok po stavu suda nije imao razloga za pristrano svjedočenje već je iskazivao ono što je čuo od oštećenog. O iskazu oštećenika u pogledu I. optužene valja navesti da je oštećenik nakon što je bio napadnut od strane II. optuženog i još jedne nepoznate muške osobe, na mjestu događaja vidio i ženske osobe i to je nesporno. Sporno je bilo da li je isti vidio da bi ga I. optužena udarala. Iako on tvrdi da su ga sve osobe kako muške tako i ženske osobe udarale, s obzirom na ostale provedene dokaze kao i utvrđene proturječnosti u odnosu na iskaze ostalih svjedoka, sud je dopustio mogućnost takvog njegovog iskaza, koji je dao pod subjektivnim utjecajem emocija da je pokušaj razdvajanja doživio kao napad, a što je i vrlo logično obzirom da i u razdvajanju dolazi do mogućih neplaniranih udaraca. No, osim što je prethodno u obrazloženju sud naveo i obrazložio neka nepodudaranja u iskazu oštećenog, sud se ipak prilikom utvrđivanja odgovornosti I. optužene UE oslonio na iskaze nezainteresiranih osoba, koji svjedoci su naveli kako upravo I. optužena UE nije udarala niti sudjelovala u otuđenju stvari oštećenika. Također, osim što navedena odgovornost ne proizlazi iz personalnih tako ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza provedenih na raspravi, slijedom čega je sud oslobodio optužbe I. optuženu UE.

24. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, II. optuženi RE se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava. Naime, II. optuženi je nezaposlen, bez redovitih primanja, isti je proveo veći dio vremena u istražnom zatvoru kako u ovom predmetu tako i u drugom kaznenom predmetu, pa je tako bio bez realne mogućnosti za zaradom. Osim toga, na temelju izričite odredbe članka 149. stavak 1 ZKP/08, kada se donosi oslobađajuća presuda sud je presudio da troškovi kaznenog postupka glede I. optužene iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci I. optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja I. optužene padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-1634/2023

2) I. optužena UE

3) Branitelj odvjetnik Tomislav Barišić

4) II. optuženi RE

5) Braniteljica odvjetnica Maruška Ujević

6) Oštećeni