Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-323/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, Školjić 8 protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "JELEN", ČAVLE, Čavja 17, OIB 19514046927, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mrakovčić i Milić iz Rijeke, A. Medulića 5 uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete u iznosu od 610,77 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "JELEN", ČAVLE, Čavja 17, OIB 19514046927 isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 610,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. studenog 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., a od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "JELEN", ČAVLE, Čavja 17, OIB 19514046927 iznos od 562,50 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. (dana donošenja presude) po stopi od 7,25% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti umješaču na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od 375,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. (dana donošenja presude) po stopi od 7,25% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. rujna 2023. podnio tužbu pred Općinskim sudom u Rijeci protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 610,77 EUR s kamatom. Obrazlaže da je 29. svibnja 2022. oko 17,45 sati vozač JO upravljao vozilom marke "Hyundai Tucson" registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste br. 3. iz smjera Gornjeg Jelenja u smjeru Čavli. Dolaskom do km oznake 11+350 metara sa područja lovišta tuženika istrčala je na kolnik divljač/srna i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo JO je na dan 29. svibnja 2022. bilo osigurano kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je isplatio naknadu štete u iznosu od 610,77 EUR/4.6041,84 kuna. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Divljač koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Stoga tužitelj potražuje tužbom regres od tuženika obzirom da je odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a uređeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku i njegovom osiguravatelju sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, međutim namirenje regresnog duga je ostalo bezuspješno. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega predložio da sud o ovoj parnici obavijesti EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb navodeći da je Ministarstvo poljoprivrede s tim osiguravajućim društvom sklopilo policu osiguranja za štete od divljači u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala naletom na divljač, kao i da je nastala na području lovišta, radi čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik smatra da nastala šteta nije posljedica naleta na divljač obzirom na mjestu nesreće nije pronađena uginula divljač, niti su pronađeni bilo kakvi tragovi divljači, poput krvi ili životinjske dlake na mjestu nesreće koji bi ukazivali da je štetni događaj posljedica naleta na divljač i da se isti dogodio na području lovišta kojim gospodari tuženik. Tuženik također smatra da je do štetnog događaja došlo iz razloga jer osiguranik tužitelja nije prilagodio način vožnje u skladu s prometnim propisima i uvjetima na cesti, niti je postupao s osobitom pažnjom dok je upravljao opasnom stvari, motornim vozilom jer da je upravljao vozilom u skladu s uvjetima, propisima i osobitom pažnjom, bi na vrijeme zapazio divljač te je zatim i uspješno izbjegao divljač. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da je visina previsoko određena. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Umješač na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb u podnesku zaprimljenom kod suda 5. travnja 2024. ističe da ima pravni interes stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Nadalje, umješač ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom tužitelj nije dokazao da bi se štetni događaj dogodio na način kako se to opisuje u tužbi, kao niti da bi šteta nastala od divljači iz kojeg razloga nema odgovornosti na strani tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj P-2180/2023-12 od 8. travnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 29. svibnja 2024.

5. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu te saslušanjem svjedoka JO (iskaz na stranici 137-138 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Predmet spora je isplata iznosa od 610,77 EUR s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj za svog osiguranika GO iz [adresa] platio društvu za popravak vozila AFRO d.o.o. Matulji 8. studenog 2022. (potvrda o plaćanju na stranici 5 spisa, račun AFRO d.o.o., izjava GO te Ugovor o ustupu potraživanja od 13. srpnja 2022. na stranici 22-25 spisa) na temelju Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145142574 (stranica 18 spisa) s trajanjem od 21. srpnja 2021. do 21. srpnja 2022., a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu marke Hyundai Tucson 2.0, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a koja se dogodila 29. svibnja 2022. uslijed naleta vozila na divljač-srnu. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Iz Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145142574 (stranica 18 spisa) s trajanjem od 21. srpnja 2021. do 21. srpnja 2022. sud utvrđuje da je tužitelj po toj polici osiguranja bio osiguratelj za osobno vozilo marke Hyundai Tucson 2.0, registarske oznake i broja [registarska oznaka], te da je osiguranik GO iz [adresa], za kojeg je tužitelj društvu za popravak isplatio naknadu. Dakle, isplatom osigurnine osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Treća osoba, u ovom slučaju tuženik, ne može zbog činjenice što je provedeno osiguranje doći u gori pravni položaj pa osiguratelju može istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i osiguraniku do trenutka plaćanja naknade iz osiguranja.

9. Uvidom u zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Rijeka od 15. lipnja 2022. utvrđeno je da se 29. svibnja 2022. na državnoj cesti D3-Goričan, čvor Kikovica, Općina Čavle na 11 km + 350 metara dogodila prometna nezgoda na način da se PO kretao osobnim vozilo marke Hyundai Tucson iz smjera Gornjeg Jelenja u smjeru Čavli te da je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na divljač-srnu, koja je istrčala na kolnik s lijeve strane ispod metalne zaštitne ograde iz šumskog raslinja, odnosno područja u koncesiji lovčakog društva JELEN, Čavle. Nakon događaja divljač-srna udaljila se u nepoznatom smjeru, a na oštećenim dijelovima vozila nisu pronađene dlake divljači. Iz zapisnika nadalje proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti izvan naselja; da je kolnik bio mokar; da na tom dijelu ceste nema javne rasvjete te da je ograničenje brzine 40 km/h (zapisnik o očevidu s prilozima na stranici 121 spisa).

10. Tuženik nije osporio da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja po Polici osiguranja automobilskog kaska broj 004145142574 te da je tužitelj svom osiguraniku GO naknadio imovinsku štetu na predmetnom vozilu u iznosu od ukupno 610,77 EUR temeljem računa društva AFRO d.o.o. Matulji te izjave osiguranika koja prileži na stranici 22-23 spisa. Tuženik i umješač na strani tuženika su na ročištu održanom 26. studenog 2024. istaknuli da nije sporna visina tužbenog zahtjeva (stranica 138 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

11. Sporno jest je li tuženik odgovoran za nastalu štetu, odnosno je li dužan platiti utuženi iznos. Tuženik je osporio da bi nastala šteta bila posljedica naleta na divljač jer na mjestu nesreće nije pronađena uginula divljač, niti životinjske dlake. Također je naveo kako smatra da je do štetnog događaja došlo iz razloga što osiguranik tužitelja nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti. Tuženik je na ročištu održanom 26. studenog 2024., nakon iskaza svjedoka, istaknuo da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, odnosno vozača nepoznatog vozila.

12. Odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu (dalje: ZL-a, "Narodne novine" broj 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17., koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode) i to u čl. 83. st. 1. koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi. Vlasnik divljači nije Republika Hrvatska, već za nastalu štetu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela, kako je to i određeno citiranom odredbom čl. 83. st. 1. ZL-a (tako i sudska praksa VTS Pž-2186/2019 od 10.6.21.).

13. Nadalje, odštetna odgovornost tuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva.

14. Iz iskaza svjedoka-vozača oštećenog vozila JO sud utvrđuje da je toga dana upravljao osobnim vozilom marke Hyundai. Ističe da u Gorskom Kotaru ima kuću te da na desetke tisuće puta prolazi tom dionicom. Toga dana vraćao se prema Rijeci te se kretao starom cestom. Nezgoda se dogodila na ravnom dijelu ceste, s time da se na tom dijelu s desne strane nalaze naplatne kuće, a s lijeve strane se nalazi bankina koja je visoka 60 cm od poda. Uočio je srnicu da izlazi na cestu odnosno da se provlači ispod bankine s njegove lijeve strane te je usporavao, ali je s druge strane došlo vozilo tamnije boje koje je udarilo u srnu i odbacilo ju na njegovo vozilo s lijeve strane, s time da je svjedok već skoro bio stao. To vozilo se nastavilo kretati i otišlo s mjesta događaja, a srnica se ustala te je otišla na desnu stranu prema tim naplatnim kućicama. Svjedok je nakon toga otišao prema Rijeci jer sam morao ići na misu te se javio u policijsku postaju u Ciottinoj, a oni su mu rekli da se vrati na lice mjesta i da će oni napraviti očevid, što su i učinili istoga dana. Istaknuo je da je inače bio lovac. Sjeća se da je vozilo bilo oštećeno s prednje strane. S obzirom da je imao kasko osiguranje, štetu je riješio putem kaska. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka posebno uzimajući u obzir da sud ocjenjuje da svjedok nije zainteresiran za ishod ovog spora jer je štetu na svom vozilu namirio putem kasko osiguranja. Stoga je sud na temelju iskaza svjedoka utvrdio da je vozilo naletjelo na divljač te utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor da do oštećenja vozila nije došlo od naleta na divljač.

15. Tuženik se u konkretnom slučaju može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili neke treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a.

16. Iz Zapisnika o očevidu, kojeg su sastavili policijski službenici Policijske postaje Rijeka od 15. lipnja 2022. sud utvrđuje da prilikom očevida policijski službenici nisu utvrdili postojanje prekršaja u smislu neprilagođene brzine kretanja. Također iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Stoga iz Zapisnika ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.). Teret dokaza da je šteta prouzročena krivnjom vozača je na tuženiku, a tuženik radi utvrđenja te činjenice nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Slijedom toga, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

17. Međutim, iz iskaza svjedoka SO sud je utvrdio da je svjedok uočio srnu da izlazi na cestu s njegove lijeve strane te da je usporavao, ali da je s druge strane došlo vozilo tamnije boje koje je udarilo u srnu i odbacio ju na njegovo vozilo, s time da je on već skoro bio stao. Iskazao je da je to vozilo otišlo s mjesta događaja. Također je iskazao da je srna izašla na kolnik s lijeve strane, ispod zaštitne ograde u suprotnom kraku, nakon čega ju je udarilo vozilo s prednjim lijevim dijelom i bacilo srnu na njegovo vozilo. Iz iskaza svjedoka, kojeg sud u cijelosti prihvaća budući da je logičan i objektivan, posebno uzimajući u obzir da je svjedok imao sklopljenu policu kasko osiguranja s tužiteljem te da mu je namirena nastala šteta na vozilu, sud je utvrdio da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala isključivo radnjom treće osobe, koja je vozilom udarila srnu i bacila ju na vozilo osiguranika tužitelja. Dakle, osiguranik tužitelja nije udario u srnu jer mu je srna izletjela na kolnik ispred vozila, već mu je šteta nastala zato što je drugo vozilo udarilo srnu i odbacilo ju na vozilo osiguranika tužitelja, uslijed čega mu je nastala šteta.

18. Slijedom navedenog, na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a. To iz razloga što je na temelju iskaza svjedoka sud utvrdio da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe-vozača nepoznatog vozila, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Iz svega navedenog proizlazi da za naknadu štete nije odgovoran tuženik na temelju citiranih zakonskih odredbi. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku i njegovom umješaču nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 610,77 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava obrazloženog podneska od 5. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištu 8. travnja 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (nadležnost) u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9/2 (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 100,00 EUR), troška zastupanja na ročištima 17. rujna 2024. i 26. studenog 2024. u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1. što ukupno iznosi 450,00 EUR uvećano za PDV od 112,50 sukladno Tbr. 42.

20. U vezi tuženikovog traženja naknade za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR napominje se da sukladno odredbi 4. st. 1. t. 2. Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Također pristojbu na presudu plaća tužitelj, a ne tuženik.

21. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

22. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR je neosnovan (t. IV. izreke presude). Sud tuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tuženik tražio za zastupanje na ročištu 8. travnja 2023. i iznosa koji mu je sud za tu radnju priznao, kako je naprijed obrazloženo. Također sud tuženiku nije priznao zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 4. prosinca 2023. u iznosu od 25,00 EUR uvećano za PDV u privitku kojeg dostavlja punomoć koju je propustio dostaviti uz odgovor na tužbu, niti zahtjev za naknadu troška sastava troškovnika u iznosu od 25,00 EUR uvećano za PDV budući da je radnje za koje traži nagradu mogao navesti na ročištu 26. studenog 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava.

23. Sud je umješaču na strani tuženika priznao parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR (t. III. izreke presude). Umješač ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je umješača zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 5. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 17. rujna 2024. i 26. studenog 2024. u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1. što ukupno iznosi 300,00 EUR uvećano za PDV od 75,00 sukladno Tbr. 42.

24. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev umješač postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

Rijeka, 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).