REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Ovr-86/2024-16

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tine Aflić, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pajić&Pajić j.t.d. Pula, protiv ovršenice VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Pibernik, odvjetnica u Puli, radi ovrhe na nekretnini, 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenice i preinačuje se rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-86/2024-2 od 5. veljače 2024. na način da se odbija prijedlog za ovrhu.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe od 06.02.2024. pod brojem Z-2399/2024 na nekretnini:

- kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – 57. suvlasnički dio: 1/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-57) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu br. 2 u prizemlju, koji se sastoji od 3.5 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, 2 hodnika, lođe, terase, ukupne površine 92,00 m[2] .

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-86/2024-2 od 5. veljače 2024. određena je ovrha na nekretnini ovršenice: kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – 57. Suvlasnički dio: 1/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-57) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu br. 2 u prizemlju, koji se sastoji od 3.5 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, 2 hodnika, lođe, terase, ukupne površine 92,00 m[2] .

2. Ovršenica je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi, u kojoj u bitnom navodi da smatra da je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice trebalo odbiti sukladno odredbi članka 80.b stavka 2. Ovršnog zakona. Navodi da je vrijednost tražbine koja se namiruje (glavnica u visini od 7.963,37 eura) nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj ovrhovoditeljica predlaže provesti ovrhu, za koju smatra da kao stan površine 92 m2, novije gradnje, prosječne uređenosti, u centru [adresa], vrijedi minimalno 184.000,00 eura, odnosno 2.000,00 eura po m2 te zaključuje da tražbina koja se namiruje ovim postupkom predstavlja 4,32% ukupne vrijednosti nekretnine. Nadalje navodi da ovrhovoditeljica, iako je dostavila dokaz da je pokrenula postupak prisilne naplate kod Fine, nije dokazala da je pokušala provesti i ovrhu na pokretninama prije pokretanja ovrhe na nekretnini. Navodi i da je iznos obveza evidentiranih u Očevidniku prije potraživanja ovrhovoditeljice 7.336,79 eura te smatra da to nije velik iznos i da shodno tome postoji mogućnost naplate ovrhom na novčanim sredstvima jer je ovršenica stalno zaposlena u HZMO, na radnom mjestu referenta te ima stalna i redovna primanja koja mjesečno iznose 1.300,00 eura neto. Navedena primanja ustežu se ovršenici svaki mjesec u zakonom predviđenom iznosu te smatra da ne postoji razlog zbog kojeg se ovrhovoditeljica ne bi mogla namiriti na novčanim sredstvima ovršenice u skorije vrijeme, a da bi taj razlog opravdavao pokretanje ovrhe na nekretnini ovršenice. Nadalje ističe da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju ima u vlasništvu, da služi za stanovanje ovršenice i njezine obitelji te ovršenica niti članovi njezine uže obitelji (suprug niti kćerka) nemaju drugih nekretnina u vlasništvu. O navedenom ovršenica dostavlja dokaz – potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli da nije vlasnica niti jedne druge nekretnine na području [adresa]. Ovršenica nadalje ističe da ovrhovoditeljica nema opravdanih razloga za hitnim namirenjem svoje tražbine budući da je korisnica dvije mirovine, hrvatske i kanadske pa radi navedenog ovršenica smatra da ovrhovoditeljica ima dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje. Ovršenica dalje navodi kako je imala velikih zdravstvenih problema, što ju je u određenom razdoblju onemogućilo u plaćanju duga. Isto tako, navodi da su suprug i kćerka nezaposleni te da ona uzdržava obitelj. Ovršenica iskazuje namjeru podmiriti dug i predlaže prihvaćanje žalbe.

3. Ovrhovoditeljica se očitovala podneskom od 28. veljače 2024. u kojem je osporila navode o narušenosti pravične ravnoteže, prvenstveno u odnosu na vrijednost nekretnine. Zatim je navela da je nekretnina opterećena brojnim založnim pravima i da kada se zbroje ti iznosi i iznos koji se potražuje ovom ovrhom, ovršenica duguje 74.769,96 EUR pa ovrhovoditeljica smatra da bi se time namirili svi dugovi i da ne bi došlo do narušavanja pravične ravnoteže između stranaka. Ovrhovoditeljica dalje navodi da je ovršenici pozajmila novac još 2018. godine, a budući da joj ga ovršenica nikada nije vratila, bila je primorana pokrenuti postupak pred sudom, koji je pravomoćno okončan u korist ovrhovoditeljice, a kako ovršenica svoju obvezu nije dobrovoljno ispunila, ovrhovoditeljica je bila primorana pokrenuti i postupak kod Financijske agencije radi naplate svoje tražbine, što je učinila 14. lipnja 2022., no nije se uspjela naplatiti. Ovrhovoditeljica ističe kako je starije životne dobi i vođenje sudskih postupaka za nju predstavlja stres. Navodi da činjenica da je korisnica dvije mirovine nije od značaja jer da ima velike troškove za lijekove, da mora brinuti o vlastitom uzdržavanju budući da nema nikoga tko bi joj pomogao već si sama sve plaća te da kao osoba starije životne dobi mora razmišljati o tome da će joj u dogledno vrijeme biti potrebna tuđa pomoć i njega koju će morati plaćati. Nadalje ističe da je ovršenica u parničnom postupku koji je prethodio ovoj ovrsi iskazivala da je kreditno sposobna, da nema dugove prema nikome te da je dobrog imovnog stanja i da raspolaže potrebnim sredstvima za podmirenje duga. Stoga predlaže da se odbije žalba kao neosnovana.

4. Sud je 10. srpnja 2024. održao ročište radi ispitivanja narušenosti pravične ravnoteže između interesa stranaka.

5. Ovrhovoditeljica je na ročištu iskazala da joj je ovršenica nakon pokretanja ove ovrhe platila najprije 1.500,00 EUR a zatim još 1.160,00 EUR pa je potraživanje sada umanjeno za te iznose. Nadalje je navela da njezina hrvatska mirovina iznosi 180,00 EUR, a kako je živjela i radila u Kanadi, prima i kanadsku mirovinu u iznosu od 2.000,00 EUR mjesečno. Napominje da je ovo već sedma godina da joj ovršenica nije vratila dug i da niti ne pokazuje namjeru vratiti ga. Navodi da živi u vlastitom stanu i da nema kredita, a u vezi mjesečnih troškova života, navodi da joj mirovine koje prima nisu dovoljne, da ne može sama ići u trgovinu pa je kupila auto kojim ju prijatelj vozi kada treba, a za to mu plaća između 200,00 i 400,00 EUR mjesečno, što on ne traži ali se ovrhovoditeljica osjeća dužnom platiti mu usluge.

6. Ovršenica je iskazala da smatra da stan koji je predmet ove ovrhe vrijedi najmanje 180.000,00 EUR, a da dug nije vraćala jer je bila teško bolesna i bila dvije godine na bolovanju te da ga jednostavno nije mogla vratiti, a ne da nije htjela. Navodi da ju ova situacija jako opterećuje i namjerava vratiti dug što prije te da će ako treba pozajmiti novac. Nadalje navodi da u predmetnom stanu živi sa svojim suprugom i kćerkom koja ima 26 godina te da nema druge nekretnine u vlasništvu, a u odnosu na izjavu danu u parničnom postupku – "imamo" dva stana u [adresa] – pojašnjava da je vlasnica tih stanova njezina sestra. Na upit punomoćnika ovrhovoditeljice odakle joj novac za izvršene uplate odgovara da joj je novac dala druga kćer koja je udana i ne živi s njima u predmetnom stanu, a na nastavni upit zašto je uplatila baš taj iznos, odgovara da je toliko imala. Dalje navodi da su predmetni stan stekli ona i suprug kao bračnu stečevinu i da je kupljen na kredit kojeg je podizao suprug, a ona je bila sudužnik. Trenutno ima aktivan jedan gotovinski kredit kojeg je podigla u iznosu od 11.000,00 EUR na 7 godina i ove godine dospijeva. Navodi da se s dugotrajnog bolovanja vratila 2023. te da će ovaj dug nastojati podmiriti do kraja ove godine, u čemu će joj starija kćer i dalje pomagati, dok mlađa kćer koja živi s njom aktivno traži posao te bi se trebala brzo zaposliti. Navodi da ni mlađa kćer ni suprug nemaju imovinu koja bi se mogla unovčiti, a suprug da je nezaposlen i nije radno sposoban. Navodi da nema pokretnine koje bi se mogle unovčiti te da nema svoj auto niti plovilo.

7. Žalba ovršenice je osnovana.

8. Sud je pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža ispitao sve okolnosti slučaja, posebno cijeneći okolnosti iz odredbe članka 80.b stavka 3. OZ-a: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu; je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri; služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji; ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga; je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, te je ispitujući navedeno utvrdio kako slijedi u nastavku.

9. Predmet ovrhe je nekretnina – stan površine 92 m[2] , koji se nalazi u zgradi u [adresa] na dobroj lokaciji, pa je sudu prihvatljiva tvrdnja ovršenice da stan vrijedi barem 180.000,00 EUR. Tražbina ovrhovoditeljice u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu iznosila je 7.963,37 EUR, a sada iznosi 5.203,37 EUR, što je manje od zakonski propisanog minimuma, pa više ne postoje pretpostavke za provođenje ovrhe na nekretnini, sukladno odredbi članka 80.b stavka 1. OZ-a koja propisuje da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. No, iako tražbina ovrhovoditeljice sada iznosi 5.203,37 EUR, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i u trenutku izjavljivanja žalbe ovršenice tražbina je iznosila 7.963,37 EUR, stoga je sud ispitao i ocijenio sve okolnosti, posebno one navedene u odredbi članka 80.b stavka 3. OZ-a, smatrajući navedeno bitnim između ostalog i za donošenje odluke o troškovima ovog postupka.

10. Ovrhovoditeljica je učinila vjerojatnim da je ovrha na novčanim sredstvima bila bezuspješna, no nije učinila vjerojatnim da ne postoje druge prikladne mogućnosti za namirenje tražbine. Pritom treba naglasiti da ovrha na novčanim sredstvima nije nemoguća, nego je potrebno čekati da dođe na redoslijed naplate.

11. Nekretnina koja je predmet ovrhe služi za stanovanje ovršenici i njezinoj obitelji.

12. Ovrhovoditeljica s obzirom na svoja redovita mjesečna primanja od preko 2.000,00 EUR mjesečno nema osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine od 7.963,37 EUR radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga.

13. Ovršenica nije zasnovala dobrovoljno založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine.

14. Pri ocjeni navedenih okolnosti, ovaj sud je zaključio da bi prodaja predmetne nekretnine u ovom ovršnom postupku narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka.

15. Navod ovrhovoditeljice "da je nekretnina opterećena brojnim založnim pravima i da kada se zbroje ti iznosi i iznos koji se potražuje ovom ovrhom, ovršenica duguje 74.769,96 EUR pa ovrhovoditeljica smatra da bi se time namirili svi dugovi i da ne bi došlo do narušavanja pravične ravnoteže između stranaka", nije od značaja za donošenje ove odluke jer se pri ocjeni narušenosti pravične ravnoteže između interesa stranaka ne uzimaju u obzir tražbine založnih vjerovnika, niti se te tražbine mogu zbrajati, niti ovrhovoditeljica ima pravni interes da se namire založni vjerovnici, a osim toga, navedene osigurane tražbine ne moraju niti biti dospjele. Predmet odlučivanja u ovom postupku je isključivo tražbina ovrhovoditeljice prema ovršenici.

16. Ovršenica je u parnici koja je prethodila ovoj ovrsi negirala da uopće postoji dug, no sada ga priznaje, djelomično ga je podmirila te iskazuje namjeru podmiriti ga u potpunosti. Ako to i ne učini, ovrhovoditeljica će se naplatiti putem Financijske agencije kada njezina tražbina dođe u redoslijedu naplate na prvo mjesto. Budući da su u redoslijedu osnova za plaćanje prije tražbine ovrhovoditeljice evidentirane tražbine u ukupnom iznosu 7.336,79 EUR na dan 26. siječnja 2024., vrlo je izvjesno da će se ovrhovoditeljica naplatiti, i to otprilike u istom roku koji bi bio potreban za provođenje ovrhe na nekretnini. Stoga je uspoređujući te dvije mogućnosti naplate sud ocijenio da je doista nepotrebno i neopravdano prodati nekretninu.

17. Sud je pri odlučivanju o troškovima postupka također ocijenio sve okolnosti slučaja. Ovrhovoditeljica je zakonito pokrenula ovaj ovršni postupak te je legitimno očekivala namirenje, no stav je ovog suda nakon ispitivanja pretpostavki iz članka 80.b stavka 3. OZ-a da se ovrhovoditeljica može namiriti na drugi način te nije nužno prodati nekretninu koja predstavlja dom ovršenice. Nakon pokretanja ovog ovršnog postupka, ovršenica je izvršila dvije uplate, najprije 1.500,00 EUR a zatim još 1.160,00 EUR, što govori u prilog činjenici da ovršenica pokušava podmiriti dug bez da dođe do prodaje nekretnine. Međutim, treba reći da u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga postojale su formalne pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini te ovrhovoditeljica nije mogla, niti trebala znati za okolnosti na strani ovršenice koje je ispitao ovaj sud u okviru odredbi članka 80.b stavka 3. OZ-a pa je njezino očekivanje da se namiri u postupku prodaje nekretnine u skladu sa zakonom. No isto tako, s obzirom na iznos duga, ovrhovoditeljica se mogla namiriti i na novčanoj tražbini kada dođe na red naplate, a to što je odabrala pokrenuti i ovrhu na nekretnini za relativno mali iznos duga, ima za posljedicu to da sama snosi i svoje troškove koji su time nastali, no ne i troškove koji su nastali ovršenici. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se ovrhovoditeljica nakon pokretanja ovog postupka naplatila u iznosu 2.660,00 EUR, dakle djelomično je i uspjela u postupku, dok se preostali iznos ne može naplatiti u ovom postupku zbog propisanog zakonskog minimuma za provođenje ovrhe na nekretnini. Nadalje, s obzirom da raspolaže ovršnom ispravom, ovrhovoditeljica nema zapreke da uknjiži založno pravo na nekretnini ovršenice i na taj način osigura namirenje iz vrijednosti nekretnine.

18. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 16. prosinca 2024.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu putem sustava e-komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

- ovrhovoditeljici po pun.

- ovršenici po pun.

- zemljišnoknjižnom odjelu – po pravomoćnosti (t. II.)

nacrt rješenja izradila:

viša sudska savjetnica

Tina Aflić