REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-629/19-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja TZ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547 iz Zagreba, Capraška 6, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. prosinca 2021. godine, dana 16.prosinca,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.899,80 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 03. 05. 2018. godine do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.309,51 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 18.11.2017. oko 19,10 kao pješak nastradao u prometnoj nezgodi u [adresa], krećući se uz lijevi rub kolnika Ul R.Končara, način da je na njega kod kbr 52 a naletjelo nepoznato vozilo, te je pa u cestovni jarak prekriven betonskim profilima pri čemu je zadobio ozljede. Tužitelj je zatražio liječničku pomoć u OB Čakovec, o čemu je obaviještena policija.
2. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (nn 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji u čl 30 st 1 propisuje da je tuženik odgovoran za štete nanesene uporabom nepoznatog vozila.
3. Nakon izvršenih vještačenja potražuje:
- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 810,00 EUR
- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 1.050,00 EUR
- za tuđu pomoć i njegu (20 sati po 1,99 EUR/sat) 39,80 EUR ukupno: 1.899,80 EUR, sve sa zateznim kamatma i troškom postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, ističe prigovor isključive odgovornosti na strani tužitelja. Ističe kako očevid prometne nezgode nije napravljen već postoji samo službena bilješka MUP PP Čakovec sastavljena po kazivanju tužitelja, bez da su utvrđeni materijalni tragovi, pa se na pretpostavkama ne može temeljiti sudska odluka (VSRH Rev 608/07, 2052/18) osporava osnov i visinu zahtjeva, te tijek kamate, u cijelosti osporava osnov troška koji se odnosi odštetni zahtjev. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 13), službenu zabilješku PP Čakovec i fotodokumentaciju (list 84, 99-105), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 85 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 6-12), saslušao svjedoka HZ (list 93), JZ (list 94), GZ (list 94), tužitelja kao stranku (list 95), proveo rekonstrukciju događaja uz nazočnost prometnog vještaka Igora Jakoplića (list 119-125) proveo medicinsko vještačenje po vještaku sudske medicine dr Mayer (list 141 spisa), saslušao vještaka dr Mayer (list 157), saslušao vještaka ing Jakoplić (list 169), vještačenje po vještaku kirurgu dr Krišofić iz Čakovca (list 176-178) i te temeljem čl. 8 i 219 ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Između stranka su sporne pasivna legitimacija, štetni događaj kao i dinamika nastanka istog, odgovornost za štetu i štetni događaj, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da svaku večer zvoni u kapelici u 19,00 sati, i vraća se nakon toga kući. Na mjestu gdje je stradao nema ulične rasvjete, taj dio je baš mračan. Kretao se uz rub kolnika lijevom stranom, automobil mu je dolazio u susret. Radilo se o osobnom automobilu, manji, crne boje. Sve je bilo u sekundama. Vidio je svjetla automobila, išao je direktno na njega. Izmaknuo se još u lijevo, ali ga je dohvatio s desnom stranom, pa se zarotirao i pao u jarak. Pao je na betonsku banderu u jarku, nije mogao do zraka doći niti se mjesec dana okrenuti na tu stranu na krevetu. Izgledalo je kao da će stati, ali je produžio. Nisam mogao stići vidjeti tablicu jer je bila noć. Susjedi su pritrčali, sin ga je odmah odvezao na Hitnu. Policija je došla u bolnicu i rekli su mu da dođe u PP kada bude gotov u bolnici. U policiji su mu napravili alkotest. Otišli su s njim na lice mjesta i tamo im pokazao što se i gdje dogodilo. Nešto su crtali i slikali. Hodao sam po asfaltu jer nema bankine, nema mjesta za pješake osim na kolniku.
8. Svjedok HZ, policijski službenik iskazuje da je za predmetnu nezgodu saznao tako što je medicinska sestra iz županijske bolnice Čakovec obavijestila PP Čakovec da je tužitelj primljen na obradu nakon nezgode. Otišao je s kolegom u bolnicu, čekali dok tužitelj ne bude obrađen te su zajedno s njim otišli na mjesto događaja i on im je tamo opisao što se dogodilo. Sastavili su zapisnik -službenu bilješku. Kolega je fotografirao mjesto događaja, skica nije rađena. Ne zna da li je napravljen alkotest. Ne zna da li je napravljen fotoelaborat u službenom obliku. Na mjestu nezgode nema nogostupa, već odmah iza cestovne bankine počinje jarak. Bankina je široka otprilike pola metra, prekrivena je šljunkom, poravnata, ima prostora za kretanje jednog pješaka. Nezgoda se dogodila nakon 18,00 sati navečer. Ne zna više koje je doba godine bilo, tako da ne zna kakva je više bila vidljivost. Tužitelj nije znao reći koje vozilo je dolazilo, znao je da je iz smjera Zaselbrega, rekao je da ga je udarilo u desnu potkoljenicu, međutim pregledali su hlače, nije bilo nikakvih tragova udarca ili okrznuća, misli da bi mu takav udarac sigurno slomio potkoljenicu. Tužitelj je rekao da se kretao po rubu ceste, a kad je vidio da dolazi vozilo onda se povukao na bankinu. Moglo se zaključiti da je tužitelj pao u jarak tako kao što je pokazao. Rekao je da nije bilo očevidaca, nije bilo dovoljno tragova da bi se pokrenuo bilo kakav postupak. Radi se o naseljenom mjestu, pitali su okolo susjede i nitko nije ništa vidio.
9. Iz službene zabilješke PP Čakovec na listu 84 spisa koja je pribavljena službenim putem, kao i fotoelaborat na listu 100-105 spisa, te iz iskaza policijskog službenika HZ, proizlazi da se štetni događaj dogodio 18.11.2017. u večernjim satima, te da je policija o tome obaviještena od strane OB Čakovec, u koju je tužitelj došao nakon štetnog događaja. Također proizlazi da je iste večeri proveden očevid i fotografirano mjesto naleta na tužitelja, te obavljen razgovor s tužiteljem, o čemu je sastavljena službena bilješka. Također proizlazi da na mjestu nezgode nema nogostupa, već odmah iza cestovne bankine po kojoj je tužitelj rekao da se kretao, počinje jarak. Tužitelj nije znao reći koje vozilo je dolazilo, tužitelj je rekao da se kretao po rubu ceste, a kad je vidio da dolazi vozilo onda se povukao na bankinu.
10. Svjedokinja JZ iskazuje da je čula nezgodu u kojoj je tužitelj stradao, bila je u svom dvorištu, oko 19,00 ili 19,30 sati. Zvuk je bio strašan. Čula je tupi udarac, nije čula kočenje. Čula je auto na cesti, po zvuku bi rekla da se radi o osobnom vozilu, čula je udarac, vidjela je svjetla, nema ulične rasvjete. Bila je udaljena od mjesta udarca negdje 20-30 m, to je naknadno zaključila. Auto je produžio iako je zvučalo kao da će stati. Njen šogor je potrčao za tim autom, ispraćala je šogora i šogoricu, zato je bila na dvorištu. Čula je kad je tužitelj dozivao pomoć. U trenutku kada je izašla iz dvorišta tužitelj je ležao u jarku. Izašli su i njeni roditelji koji su tužitelja odvezli kući. Tužitelj stanuje blizu. Nije ništa čula što se dalje dogodilo. Uz cestu ne postoji prostor za kretanje pješaka. Postoji uska zemljana bankina za kretanja pješaka, nakon kojeg je jarak. Čula je da je tužitelj kasnije otišao na Hitnu. Vidjela je kasnije policiju na mjestu događaja.
11. Svjedokinja GZ (majka svj.JZ) iskazuje da su sjedili u dnevnom boravku kada su odjednom čuli jaki udarac, oko 19,00 sati. Dotrčala je kćer i rekla da je susjeda udarilo auto. Istrčali su, vidjeli susjeda u jarku, nisu vidjeli nikakav auto. Tužitelj je govorio da ga je auto udario, ležao je u jarku, pomogli su mu da se digne, žalio se da ga rebra bole, otpratili ga kući, 30-40 m. Na tom mjestu nema ulične rasvjete. To je inače prometnica koja nema prostor za kretanje pješaka pa se pješaci kreću uz rub kolnika. Nisu vidjeli da bi poslije bila policija na mjestu događaja, nije ih policija kontaktirala radi izjava. Poslije je sretala tužitelja i rekao je da je dobro. Kćer joj je kasnije rekla da je šogor potrčao za autom, međutim odmah je nizbrdica i zavoj poslije mjesta događaja.
12. Nakon rekonstrukcije događaja uz nazočnost tužitelja i prometnog vještaka Igora Jakoplića, vještak u svom nalazu navodi da se prema kazivanju tužitelja mjesto naleta nalazilo na kolniku uz zapadni rub asfaltnog zastora u ravnini sa betonskim stupom javne električne mreže, odmah uz kolni ulaz u dvorište kućnog broja 50A u Ulici Rade Končara. Mjesto naleta se nalazi na oko 10,50 metara nakon izlaska iz lijevog zavoja. Tužitelj je pokazao da ga je nepoznato vozilo okrznulo svojom prednjom desnom stranom vozila, da ga je zarotiralo i da je posljedično desnom stranom tijela pao u jarak. Tužitelj je iskazao da je prije naleta uočio da se nepoznato vozilo nije bočno odmaknulo od zapadnog ruba kolnika zbog obilaženja tužitelja i da je vidio da će doći do naleta, zbog čega se dodatno pomaknuo prema lijevom rubu kolnika. Brzina kretanja nepoznatog vozila se ne može utvrditi tehničkim načinima. Tehničkim načinima se ne može potvrditi da je na tužitelja doista naletjelo nepoznato vozilo. U opisanoj dinamici odvijanja štetnog događaja od strane tužitelja nema nikakvih tehničkih nelogičnosti obzirom na uzete izmjere i utvrđene prometno tehničke elemente na kolniku i uz kolnik, dinamika štetnog događaja se mogla odvijati upravo kako je i iskazano. Uz kolnik na mjestu nezgode nije bilo pješačkog nogostupa niti pješačkog prijelaza, a bankina je bila neprikladna za kretanje pješaka, tako da je tužitelj bio prisiljen kretati se po površini kolnika. Saslušan na ročištu vještak Igor Jakoplić u bitnom iskazuje da do naleta na tužitelja ne bi došlo da se kretao po travnatoj površini neposredno uz sam kanal oborinskih voda međutim zatravljeni dio bankine nije bio po njegovom mišljenju pogodan za sigurno kretanje pješaka jer je neravan i na travnatom dijelu postoji izražen poprečni nagib koji bi mogao lako dovesti do poskliznuća, a osvijetljenost je bila loša i pješak nije mogao vidjeti kud točno gazi. Sa suprotne strane kolnika nije bilo prikladne površine za sigurno kretanje pješaka, a u spis je prililožio i fotografije koje su načinjene tijekom očevida i na kojima je vidljivo stanje bankina s obje strane kolnika. Tužitelj je mogao relativno rano uočiti da prema zavoju nailazi neko nepoznato vozilo, imao je u takvom slučaju i dovoljno vremena da se makne s kolnika ukoliko je smatrao da je to opreza radi potrebno a od trenutka kad je jasno mogao uočiti da vozilo ide ravno na njega dakle kada se vozilo nalazilo na udaljenosti od 5-10 metara od tužitelja, tužitelj više nije imao vremena za izmicanje.
13. Iz nalaza i mišljenja dr Mayer proizlazi da su ozljede tužitelja nastale djelovanjem tupe mehaničke sile. Ozljede su nespecifične, odnosno ne govore sa sigurnošću o mehanizmu kojim su nastale, mogu se uklopiti u dinamiku kako opisuje tužitelj. Radilo bi se dakle o naletu tipa bočnog okrznuća pri međusobno ususretnim putanjama pješaka i osobnog vozila. To znači da je pješak bio prednjom stranom tijela okrenut nailazećem vozilu, glavninom tijela izvan gabarita vozila, te je potkoljenicom svoje desne noge (vjerojatno dodatno izbačene u stranu uslijed iskazane radnje izmicanja tijelom ulijevo u namjeri izbjegavanja naleta) došao u kontakt s prednjim desnom vrhom ili desnom bočnom stranom vozila, s posljedičnim nastankom ozljede potkoljenice. Brišući karakter ovog kontakta objašnjava izostanak opsežnijih ozljeda potkoljenice. Uslijed kontakta, tijelo je bilo rotirano oko uzdužne osi u smjeru kazaljke na satu i odbačeno izvan kolnika te je palo u kanal oborinskih voda udarivši desnom stranom leđa o čvrstu prepreku kakva je i betonska stopa stupa javne rasvjete, s posljedičnim nastankom ozljeda (kontuzijski biljeg na leđima desno, prijelom istostranog rebra i natučenje istostranog ramena). Saslušan na ročištu vještak dr. Davor Mayer iskazuje da u kontaktu tijela i vozila kakav je opisan u tužbi i mogućnost kakvog je prihvatio u n/m moguće je da isti uzrokuje samo površinsku ozljedu u vidu oguljotine na potkoljenici, a bez pratećeg krvnog podljeva. Naime radilo se o okrznuću. U takvom kontaktu moguće je i da na odjeći pješaka tj. tužitelja nastanu neki tragovi gdje bi se prvenstveno radilo o prenesenim tragovima u vidu brisotina, prašine ili blata i drugih onečišćenja s boka vozila, ako su takve tvari prisutne na vozilu. Drugim riječima do pojave takvih tragova može doći ali ne nužno (pr. radi ako je vozilo svježe oprano).
14. Zvuk odnosno jaki udarac kakav je svjedokinja opisala koji bi se navodno povezivao s trenutkom naleta svakako nije bio odraz kontakta tijela pješaka i vozila. Ozljede kakve su konstatirane kod tužitelja moguće je zadobiti i padom iz uspravnog položaja u kanal uz cestu u kojem se nalazi i betonski stup a bez prethodnog kontakta s vozilom.
15. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 - dalje ZOO) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO- a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), te povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete.
16. Na taj način sud smatra utvrđenim da su ozljede tužitelja mogle nastati kako ih tužitelj opisuje, ali su mogle nastati i i mehanizmom pada. Isto tako proizlazi je da na licu mjesta nije bilo nikakvih materijalnih tragova slijedom čega policija niti vještaci nisu mogli nedvojbeno utvrditi okolnosti i dinamiku nastanka prometne nezgode, nije bilo moguće utvrditi niti brzinu kretanja navodnog nepoznatog vozila pred sami događaj, na kolniku policijski službenici PP Čakovec nisu pronašli bilo kakve tragove, te nije pronađeno vozilo koje je navodno sudjelovalo u štetnom događaju pa se ne može znati njegov tip ni marka, kao niti oštećenja koja bi nastupila na istom te kojim dijelom bi navodno vozilo udarilo u pješaka. Vještaci navode da je moguća verzija događaja po kojoj je vozilo okrznulo bočnim dijelom potkoljenicu tužitelja. Međutim policijski službenik T u svom iskazu navodi da su pregledali su hlače tužitelja, te da nije bilo nikakvih tragova udarca ili okrznuća. Zbog nedostataka parametara radi utvrđenja nastanka prometne nezgode, vještaci su analizu nastanka iste dali temeljem pretpostavki.
17. Nadalje, nije bilo nijednog svjedoka očevica, a iskazi svjedokinja JZ i GZ u suprotnosti su sa iskazom svjedoka HZ koji misli da bi mu takav udarac kakav tužitelj navodi sigurno slomio potkoljenicu, i vještaka dr Mayera koji navodi da jaki udarac kakav je svjedokinja opisala koji bi se navodno povezivao s trenutkom naleta svakako nije bio odraz kontakta tijela pješaka i vozila. Stoga sud ne vjeruje dijelovima iskaza svjedokinja JZ i GZ koje su navele da su čule jaki udarac.
18. Na ovaj način sud smatra da tužitelj nije dokazao ključnu činjenicu – postojanje nepoznatog vozila kao uzrok njegovog pada i ozljeđivanja, pa sukladno pravilu o teretu dokazivanja (čl 221 a ZPP) sud smatra da tužitelj nije dokazao uzrok štetnog događaja, a na taj način niti pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika, te je tužbeni zahjtev odbijen. 19. Kako na ovaj način sud nije utvrdio odgovornost tuženika, to se ostali provedeni dokazi ne analiziraju ( nalaz dr H).
20. Kako je spor izgubio, tužitelj je temeljem čl 154 i 155 dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka. OT (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23), Tbr. 52, 48, 7, 8 i 42, u okviru zatraženog i specificiranog troškovnika i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.899,80 €. Primjenom OT tuženiku je priznato za podnesak 16.01.2024. 25 bodova, ročište 12.02.24. 100 bodova, podnesak 02.07.24. 50 bodova, podn.19.07.2024. 100 bodova, roč.02.12.24. 100 bodova, čemu je dodan pdv i troškovi vještačenja 265,45 €, očevida 40,20 €, pristupa vještaka roč. 66,36 €, tako da je ukupno dosuđeno 1.309,51 €. Zatezna kamata na parnični trošak pripada tužitelju temeljem čl 30 OZ, od donošenja presude do isplate.
U Zagrebu, 16. prosinca, 2024. godine
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u četiri istovjetna primjeraka, u roku od 15 dana od dana primitka presude i rješenja.
Protiv ove presude i rješenja stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda.
DNA:
1. Pun. Tužitelja uz rj pristojba presuda 66,36 €
2. Pun. tuženika