REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-192/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-75/2023 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Djelomičnom odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu prihvaćanjem kao osnovane žalbe tuženice, presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 75/2023 od 6. listopada 2023. se:
- potvrđuje u odnosu na točku I. izreke,
- potvrđuje u odnosu na točku III. izreke, i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.710,21 eur / 12.885,65 kuna,
- preinačuje se odnosu na točku III. izreke, i to u dijelu početka tijeka zakonske zatezne kamate na priznati iznos parničnog troška i to na način da ista počinje teći od 6. listopada 2023., dok u preostalom dijelu točke III. izreke i to onom koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 1.710,21 eur / 12.885,65 kuna uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na valutu HRK do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom:
- na iznos od 67,29 eur / 506,98 kuna od 16.07.2012. godine
- na iznos od 341,02 eur / 2.569,43 kuna od 16.08.2014. godine
- na iznos od 735,90 eur / 5.544,62 kuna od 16.05.2013. godine
- na iznos od 391,83 eur / 2.952,27 kuna od 16.06.2013. godine
- na iznos od 9,26 eur / 69,79 kuna od 16.11.2013. godine
- na iznos od 55,71 eur / 419,76 kuna od 16.03.2014. godine
- na iznos od 109,20 eur / 822,80 kuna od 16.06.2014. godine
pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.268,30 eur / 29.875,00 kn, uz zateznu kamatu tekuću od 6. listopada 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u usvajajućem dijelu (točka I. i III. izreke) pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o trošku. Ističe da je pobijanom presudom počinio bitnu povredu iz člankom 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku te počinio povredu iz članka 355. i članka 356. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iznijetoj u ukidbenoj odluci koja je u predmetu donijeta, već prihvaća varijantu nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka u kojoj su od ukupno utvrđenih prekovremenih sati oduzeti slobodni dani ali prema prijedlogu tužitelja i prema iskazima tužitelja i svjedoka, kojim se daje vještaku nalog na koji način u obračunu uzeti u obzir slobodne dane i koje, a ne prema evidencijama koje je tuženik dostavio na spis predmeta. Uvrštavanje po nalogu suda u nalaz i mišljenje specifičnih oblika tereta, sud da je prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja, jer njegov zahtjev niti u mirnom postupku a niti u parnici nije bio postavljen na isplatu naknade za specifične oblike terena. Smatra da je sud neosnovano postupio kada je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka u kojoj su od ukupno utvrđenih prekovremenih sati oduzeti slobodni dani ali prema prijedlogu tužitelja, a ne prema evidencijama koje je tuženik dostavio na spis predmeta. Tvrdi da je nejasan stav suda kojim je utvrdio da evidencije radnog vremena tuženika nisu ispravne i da nisu dokaz u ovom predmetu, a sve iz razloga što su tužitelj i svjedoci iskazivali drugačije. Suprotno utvrđenju suda korištenje slobodnih dana vidljivo je iz dnevnih i mjesečnih evidencija koje je tuženik dostavio u spis, a vidljivo je i iz kartica djelatnika na kojima je točno za svaki mjesec naznačen broj sati iskorištenih na ime slobodnih dana ostvarenih preraspodjelom radnog vremena i na temelju te dokumentacije koja predstavlja javnu ispravu sačinjena je i varijanta nalaza i mišljenja vještaka u kojoj se oduzimaju iskorišteni slobodni dani na ime prekovremenog rada, rada noću, vikendom i sl. na terenu. To je u cijelosti točna varijanta nalaza bez umjetno kreiranih kategorija primjerice specifičnih oblika terena. Smatra da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je dostavio cjelokupnu ručno vođenu evidenciju radnog vremena u kojoj je evidentiran prekovremeni rad tužitelja kao i slobodni dani koje je isti koristio pa je teret dokazivanja na tužitelju da su slobodni dani odobreni s neke druge osnove, a ne s osnove prekovremenog rada. U evidencijama radnog vremena jasno su razvidni sati redovnog rada, sati godišnjeg odmora i bolovanja, državnih blagdana i slično kao i oznaka službe koju je imenovani obnašao oznake su između ostalog za dežurstvo - dž, za borbeno dežurstvo - bd, i sl. a za slobodne dane oznaka je - sd. Smatra da službene evidencije tuženika ne mogu se samo tako osporiti iskazima tužitelja i svjedoka, te da sud određuje takvo vještačenje i potpuno pogrešno dosuđuje tužitelju bitno višu razliku naknade plaće nego što ga pripada. Pobija i odluku o troškovima postupka.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da presudu preinači sukladno žalbenim navodima tuženika, te da tužitelju naloži da naknadi tuženiku troškove postupka. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj se istoj protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice osnovana je samo u dijelu tijeka zatezne kamate na troškove postupka dok je u preostalom dijelu neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću mu tuženik nije isplatio u vremenskom razdoblju od 23. studenoga 2011. pa do 1. lipnja 2014.
5.1. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženica u obvezi tužitelju isplatiti naknadu plaće za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, pozivom na odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/2002., 58/2002. i 76/2007.), članka 96. stavka 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. i 88/2009.), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/2009.), Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/2009.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009., odnosno članka 136., članka 139. i članka 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015. i 50/2016.) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., obzirom je zaključio da je tužitelj u utuženom periodu kao djelatna vojna osoba obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, da mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni, a evidencija koju je vodila tuženica nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja na terenu, zbog čega je prihvatio izračun vještaka u varijanti tri koju je vještak radio po prijedlogu tužitelja.
5.2. Svoj zaključak da evidencija radnog vremena tužitelja u spornom periodu nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim sata rada tužitelja na terenu, sud je utemeljio na iskazima saslušanih svjedoka ŠZ i CZ kojima poklanja vjeru - koji su u onom bitnom u suglasju s iskazom tužitelja kom također poklanja vjeru, a koji su iskazivali o načinu rada tužitelja, evidencijama sati rada od strane tuženika i slobodnim danima koji su se dobivali na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, pri čemu je sud cijenio i činjenicu da je iskaz svjedoka CZ i samoga tužitelja konkretniji u odnosu na sam rad tužitelja od iskaza svjedoka ŠZ. Naime, iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je radno vrijeme tužitelja bilo duže od onoga koje je prikazano u evidencijama tuženice, posebno i kraj činjenice da je tužitelj kao vojna osoba pripadao zapovjednom lancu i kao takav imao je duže radno vrijeme od ostalih vojnih osoba, a također, da evidencije radnog vremena nisu uredno vođene jer je u njima upisan samo dio odrađenih sati, što sud utvrđuje i uvidom u dostavljene evidencije koje prileže predmetu, kojima je tužitelj prigovarao (što proizlazi i iz sadržaja očitovanja poslodavca tužitelja koji prileži stranici 406 do 407 prvostupanjskog spisa), slijedom čega je sud utvrdio da se radi o evidencijama koje imaju niz bitnih nedostataka zbog manjkavosti u njihovu vođenju i podacima koji su u njima naznačeni, a na što upućuju i iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja, koji iskazi su samim tim doveli u pitanje vjerodostojnost evidencija tuženice.
5.3. Obzirom je utvrdio iskazima svjedoka i tužitelja da službena evidencija radnog vremena koju je tuženica dostavila u sudski spis (koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na terenu, sud prvoga stupnja polazeći od varijante 3 nalaza i mišljenja vještaka financijske struke koji prileži predmetu, naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.710,21 eur / 12.885,65 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pojedinačno označene kao u točki I. izreke. Naime, sukladno prihvaćenoj varijanti 3 nalaza i mišljenja vještaka, sporni prekovremeni sati rada tužitelja (koje je vještak obračunavao po prijedlogu tužitelja za rad radnim danom od 6,00 do 21,00 sati, subotom od 7,00 do 17,00 sati, nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati a obračunava i specifične oblike terena) umanjeni su po dostavljenim odobrenjima za slobodne dane. Pritom, sud otklanja da bi se u predmetnom slučaju imala primijeniti varijanta 1 nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (kojim obračunava neplaćene sate rada i to teren i sahrane a dobiveni prekovremeni rad umanjuje temeljem odobrenja na koji način dobiva iznos od 5.308,13 kuna), kao i varijanta 2 njegova nalaza i mišljenja (kojom obračunava neplaćene sate rada i to teren i sahrane a dobiveni prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane preostale nakon umanjenja po odobrenjima i slobodnih dana staža i dežurstva na koji način dobiva iznos od 3.011,02 kuna).
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da ista pravilna i zakonita u odnosu na odluku o glavnoj stvari i troškovima postupka pravilna i zakonita, dok je nepravilna samo u dijelu tijeka zatezne kamate na priznate troškove postupka, pa su se samo u tom dijelu stekli uvjeti za preinakom presude.
6.1. Pritom, u obrazloženju presude dani su dovoljno jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izrekom presude te ne postoje drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane presude ne bi mogla ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica.
6.2. Donošenjem svoje odluku sud prvoga stupnja nije prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja na način da je prilikom izračuna pripadajuće naknade tužitelju (koju je izvršio vještak financijske struke) uzeo u obzir i specifične oblike teretna, jer se radi o radu koji se odnosi na sudjelovanje tužitelja u odavanju počasti umrlim braniteljima a koji rad je tužitelj u spornom periodu obavljao u okviru svojih radnih zadataka i koji je kao takav obuhvaćen njegovim tužbenim zahtjevom.
7. Prema odredbi članka 4. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013. - dalje: ZR) poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019).
7.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, evidencija o radnom vremenu dostavljena od strane tužene nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja, jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih evidencija radnog vremena od strane tuženice koje je dozvoljeno i na drugi način dokazivati, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.).
8. Dakle, u situaciji kada iz iskaza svjedoka i tužitelja (koji je tijekom čitavog postupka a i ranije osporavao evidenciju o radnom vremenu koji je tuženica dostavila u sudski spis što proizlazi iz dokumentacije koja prileži predmetu) proizlazi da službena evidencija radnog vremena (koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na terenu, dolazi do „prebacivanja“ tereta dokazivanja na poslodavca, pa odluku o visini tužbenog zahtjeva tužitelja u pogledu broja sati rada valja temeljiti na tvrdnjama tužitelja, što je sud prvoga stupnja pravilno učinio prihvaćajući varijantu 3 nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, sukladno kojoj proizlazi da je tužitelj u spornom vremenskom periodu prekovremeno duže radio od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinio tuženik, slijedom čega mu je za taj rad tuženica dužna isplatiti iznos od 1.710,21 eur / 12.885,65 kuna.
8.1. Ovdje se posebno ističe da tuženica neosnovano smatra da se broj sati rada na teretnu ne može utvrđivati na temelju iskaza tužitelja i svjedoka, sve to kraj činjenice postojanja evidencije o radnom vremenu tužitelja. Naime, odredbom članka 230. stavka 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, a što je tužitelj u predmetnom slučaju i učinio. Stanje predmeta ukazuje da je tuženik u trenutku sačinjavanja evidencije o njegovu radu istoj prigovarao, a sama činjenica da je evidencije svojim potpisom potvrdio ne oduzima mu pravo u postupku koji je pokrenuo dokazivati da se radi o ispravama koje ne odgovaraju stvarnom stanju odnosno da su činjenice u toj ispravi neistinito utvrđene, što je tužitelj predloženim i provedenim dokazima i dokazao. Nezadovoljstvo tuženice utvrđenim i prihvaćenim od strane suda (jer tuženica smatra da su evidencije pravilno vođene) ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnoga prava.
8.2. Stoga, kraj navedenih utvrđenja a imajući u vidu sukladne iskaze tužitelja i svjedoka o trajanju radnog vremena tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženica nije ispravno vodila evidenciju prekovremenih sati prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja na terenu, te po stavu ovoga suda svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju utvrđeno činjenično stanje i zaključak suda, a niti visinu tužbenog zahtjeva tužitelja koji je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke koji je sačinjen po prijedlogu tužitelja, pri čemu je vještak uzeo u obzir sve iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobio na osnovu prekovremenoga rada na terenu.
9. Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice u odnosu na točku I. izreke te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
10. Obzirom je žalba tuženika neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, neosnovana i je i u odnosu na odluku o troškovima postupka koja je po osnovu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a po visini sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti u dijelu u kom je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.268,30 eur / 29.875,00 kuna, s tim da na taj iznos zakona zatezna kamata ima teći od dana 6. listopada 2023. kao dana donošenja odluke u predmetu, a ne od dana 6. listopada 2013. kako to pogrešno odlučuje sud prvoga stupnja. Stoga je u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na priznate troškove postupka žalbu tuženice valjalo prihvatiti i u tom dijelu presudu preinačiti sve to sukladno odredbi članka 373. točka 3. u vezi s člankom 380. točkom 3. ZPP-a.
11. Obzirom je tuženica samo s neznatnim dijelom uspjela sa svojom žalbom, ne pripada joj zatraženi trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 5. ZPP-a).
U Puli-Pola 16. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
