1                            Poslovni broj: II Kž-533/2023-5

Poslovni broj: II Kž-533/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj K-8/2023-88 (Kv I-362/2023.) od 27. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola broj K-8/2023-88 (Kv I-362/2023.) od 27. studenog 2023., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Bruno Mikulić proglašen krivim zbog dva kaznena djela protiv protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. i neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11., kojom presudom mu je ujedno opozvana izrečena djelomično uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli – Pola broj K-449/2021. od 24. siječnja 2022. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke određeno je da istražni zatvor protiv optuženika temeljem članka 131. stavka 2. ZKP/08. može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. M. po branitelju, odvjetniku D. A., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači na način da ukine istražni zatvor uz određivanje blažih mjera.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog B. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženog B. M., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela na slobodi, pritom uzimajući u obzir način i okolnosti počinjenja kaznenih djela u vidu iskazane drskosti i upornosti optuženika u protupravnom postupanju, a na način kako to proizlazi iz sadržaja nepravomoćne presude i to sve tijekom roka provjeravanja iz djelomične uvjetne osude izrečene ranijom presudom kojom je pravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela krađe i kaznenih djela s elementima nasilja. Povrh navedenog, optuženik je ranije višestruko osuđivan za imovinska kaznena djela te je protiv njega u tijeku jedan kazneni postupak, uz to i loših imovinskih prilika, stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Stoga su bez utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navodi optuženika kojima analizira činjenični opis kaznenih djela iz optužnice te ističe da je priznao kaznena djela i izrazio kajanje i žaljenje, čime nastoji dovesti u pitanje postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

8. Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi navodi da njegove loše materijalne prilike nisu osnovan razlog za produljenje mjere istražnog zatvora, s obzirom da je osuđivan zbog istovrsnih imovinskih kaznenih djela te da je kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme roka provjeravanja iz djelomične uvjetne osude, jer navedeno ukazuje da ga dosadašnje osude, pa ni djelomična uvjetna osuda u roku kojeg je provjeravanja osnovano sumnjiv da je počinio nova kaznena djela, kao ni postupak u tijeku, nisu odvratile od daljenjih činjenja kaznenih djela, već naprotiv ustraje u protupravnom postupanju.

9. Pravilnost zaključka suda nije dovedena u sumnju isticanjem osobnih i obiteljskih prilika optuženika te da nakon proteka osam mjeseci u istražnom zatvoru više nije ovisan o opijatima jer okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora.

10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na opasnost da će optuženik ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.

11. Protivno prigovorima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te visine kazne izrečene nepravomoćnom presudom i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. prosinca 2023.