REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-410/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja KM, vlasnik građevinskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Vuksanović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika RI – 19, d.o.o., Rijeka, Slogin- kula 8, OIB: 92383036074, kojeg zastupa punomoćnik Marko Puhovac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate 7.128,25 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 7.128,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata koje teku na 7.128,25 EUR od 17. ožujka 2020. do 12. svibnja 2024..

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 676,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 16. prosinca 2024. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate 7.128,25 EUR s kamatama. Navodi da je presudom ovog suda poslovni broj P – 937/14 od 7. prosinca 2015. u točki I. ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv - 1720/12 od 9. prosinca 2013. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu od 693.620,52 kuna s kamatama te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka od 19.650,00 kuna. Točkom II. te presude tužitelj je na ime troška parničnog postupka i u roku od 8 dana obvezan tuženiku platiti 40.325,00 kuna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž –1120/16 od 7. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U–III–2984/2020 od 23. travnja 2024. ustavna tužba ovdje tužitelja radi povrede mu nižim odlukama ustavnih prava zajamčenih čl. 29. st.

1. Ustava Republike Hrvatske, usvojena je, pa su ukinute i presuda i drugostupanjska presuda i predmet vraćen Trgovačkom sud u Rijeci na ponovni postupak. Nakon ukidanja taj ponovni postupak vodi se pod poslovnim brojem P–273/24. U međuvremenu je tuženik trošak parničnog postupka dosuđen mu točkom II. presude od 40.325,00 kuna u dijelu glavnice, po podnošenju 15. siječnja 2020. zahtjeva za prinudnu naplatu Financijskoj agenciji, Rijeka (dalje: FINA) prinudno sa zateznom kamatom i naplatio, o čemu je tužitelj obaviješten. O zapljeni tužiteljevih novčanih sredstava tužitelja je obaviješću od 16. siječnja 2020. obavijestila i njegova depozitna banka - Privredna banka Zagreb d.d. dajući mu istovremeno na znanje da se radi o 53.303,93 zaplijenjenih kuna. Dana 16. ožujka 2020. zaplijenjena novčana sredstva od 53.303,93 kuna su s računa tužitelja za korist računa tuženika i prenesena. Tu činjenicu potvrđuje i isprava FINA–e, Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje P– 937/14 – 15 IZ NA od 9.7.2024. klasa: 034 – 011 / 24 – 07 / 3, ur.broj: 118 – 08 – 401 pa se iskazano u službenoj valuti EUR sada radi o 5.484,77 EUR, ustegnutih i prenesenih na ime glavnog duga te 1.643,48 EUR na ime zateznih kamata, odnosno ukupno 7.128,25 EUR. Taj iznos s obzirom na kasnije ukidanje ovršne isprave odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, tuženik sve od 16. ožujka 2020. kao dana prijenosa tužiteljevih novčanih sredstava pa nadalje, drži bez valjane pravne osnove. Tužitelj je tuženika bezuspješno pozvao radi plaćanja duga mirnim putem. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev, osporavajući istovremeno i tijek zakonskih zateznih kamata koje tužitelj potražuje. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2984/2020, od dana 23. travnja 2024., ukinute su Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1120/2016-4, od dana 14. studenog 2019. godine i Presuda Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. P-937/2014-15, od dana 7. prosinca 2015., te je među strankama u tijeku ponovni postupak koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi pod posl.br. P-273/2024. Imajući u vidu navedeno, tuženik prvenstveno ističe preuranjenost ove tužbe, obzirom je među strankama u tijeku parnični postupak neizvjesnog ishoda, iz kojega proistječe i ovdje neosnovano potraživanje tužitelja, i u kojemu u trenutku sastava ovog podneska nije niti zaključena glavna rasprava. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata zatražen u tužbi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je isplata 7.128,25 EUR s kamatama jer je tuženik ta sredstva stekao temeljem osnove koja je kasnije otpala.

4. Iz dokumentacije u spisu koja između stranaka nije sporna proizlazi slijedeća kronologija.

5. Presudom ovog suda poslovni broj P–937/14 od 7. prosinca 2015. u točki I. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv - 1720/12 od 9. prosinca 2013. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu od 693.620,52 kuna s kamatama te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka od 19.650,00 kuna. Točkom II. te presude tužitelj je na ime troška parničnog postupka i u roku od 8 dana obvezan tuženiku platiti 40.325,00 kuna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž – 1120/16 od 7. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U–III–2984/2020 od 23. travnja 2024. ustavna tužba ovdje tužitelja radi povrede mu nižim odlukama ustavnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, usvojena je, pa su ukinute i presuda i drugostupanjska presuda i predmet vraćen Trgovačkom sud u Rijeci na ponovni postupak. Nakon ukidanja taj ponovni postupak vodi se pod poslovnim brojem P–273/24 i u tom postupku nije zaključena glavna rasprava. Trošak parničnog postupka dosuđen mu točkom II. presude od 40.325,00 kuna u dijelu glavnice tuženik je naplatio po podnošenju 15. siječnja 2020. zahtjeva za prinudnu naplatu Financijskoj agenciji, Rijeka (dalje: FINA) prinudno sa zateznom kamatom o čemu je tužitelj obaviješten obaviješću od 16. siječnja 2020. od Privredne banke Zagreb d.d. dajući mu istovremeno na znanje da se radi o 53.303,93 zaplijenjenih kuna. Dana 16. ožujka 2020. zaplijenjena novčana sredstva od 53.303,93 kuna su s računa tužitelja za korist računa tuženika i prenesena.

6. Među strankama je sporno da li su se ostvarile pretpostavke za povrat stečenog bez osnove s obzirom da je ponovljeni postupak pod poslovnim brojem P– 273/24 još u tijeku. Sporan je tijek zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u dijelu glavnice, i djelomično osnovan u dijelu zakonske zatezne kamate.

8. Odredbe koje uređuju stjecanje bez osnove a koje su odlučne za ovaj predmet propisane su Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) u odredbama čl. 1111. i čl. 1115.. Odredbom članka 1111. propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

9. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. Tuženik je naplatio parnični trošak po presudi koja je ukidanjem otpala. Naplatio je prema podacima FINA-e 7.128,25 EUR (specifikacija na str. 14 spisa). Stoga je tuženik taj iznos dužan vratiti tužitelju, neovisno o tome što ponovljeni postupak još traje.

11. Tuženik je dužan taj iznos vratiti s kamatama od podnošenja zahtjeva odnosno od dana kad ga je tužitelj pozvao na vraćanje prema dopisu od 13.5.2024. na str. 22 spisa jer je tuženik u vrijeme stjecanja bio pošten jer se naplatio prema pravomoćnoj presudi.

12. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbe čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 7.128,25 EUR s kamatama od 13. svibnja 2024., odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

13. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 17. ožujka 2020. do 12. svibnja 2024. jer je tuženik za to vrijeme bio pošten, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

14. Sud je rješenjem na ročištu 8.11.2024. odlučio da neće provoditi dokaze financijskim vještačenjem predloženog po tužitelju iz razloga suvišnosti. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Dokumentacija u spisu je dostatan dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 8.11.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.);

- PDV (25%) od 100,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe od 58,87 na tužbu i presudu od 118,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

16. Slijedom navedenog sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 676,87 EUR s kamatom, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

17. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 16. prosinca 2024.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.