Povrv-1142/2021
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Stalna Služba u Supetru
21400 Supetar
Ulica Hrvatskih velikana 6.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji ovog suda Anđelini Kliškić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, D.T. Gavrana 11, koje zastupa zakonski zastupnik OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], direktor, a ovoga punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri, Zagreb, protiv tuženice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Hele Guić, odvjetnice u Supetru, na ročištu radi objave presude 16. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Trogira, Željane Biuk pod brojem Ovrv-1681/2020 od 6. studenog 2020., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženici MA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 191,45 HRK / 25,40 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: na iznos od 18,26 HRK / 2,42 EUR od 16.01.2020. godine, na iznos od 92,80 HRK / 12,31 EUR od 16.02.2020. godine, na iznos od 80,39 HRK / 10,66 EUR od 16.03.2020. godine, pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Trogira, Željane Biuk pod brojem Ovrv-1681/2020 od 6. studenog 2020., u dijelu troškova ovršnog postupka za iznos od 30,69 eura / 231,25 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženici MA naknaditi tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., u roku od 15 (petnaest) dana, trošak parničnog postupka u iznosu od 109,95 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. studenog 2020. podnio javnom bilježniku iz Trogira, Željani Biuk prijedlog za ovrhu kojim od tuženice traži isplatu iznosa od ukupno 191,45 kuna (25,41 eur) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose računa teku kako je to pobliže navedeno u prijedlogu, te je temeljem takvog prijedloga pod brojem OVRV- 1681/2020 navedeni javni bilježnik donio rješenje kojim je odredio predloženu ovrhu, a kako je na isto tuženica izjavila prigovor, to je citirano rješenje ovaj sud rješenjem pod brojem Povrv-1142/2021 od 15. prosinca 2021. stavio izvan snage u kondemnatornom dijelu, ukinuo provedene ovršne radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U svom prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu tuženica pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, navodeći da je do saznanja o postojanju ovrhe došla slučajno uvidom u e-oglasnu ploču ovog suda. Navodi da nikada nije zaprimila obavijest od otkupu potraživanja od strane ovrhovoditelja tako da za to ustupanje nije ni znala, a niti joj je ikada na adresu prebivališta dostavljeno predmetno rješenje o ovrsi, a koja adresa da je u [adresa], a ne u Splitu, Terzićeva 7. Dodatno navodi da je svoju obvezu navedenu u prijedlogu za ovrhu ispunila prije navodnog ustupanja potraživanja od strane TELE2, i to iznos od 80,39 kn za veljaču 2020. s datumom dospijeća 15. ožujka 2020, dana 12. ožujka 2020., a iznos od 92,80 kn za siječanj 2020. dana 23. veljače 2020., o čemu dostavlja i dokaz. Stoga, a budući je svoju obvezu ispunila prije podnošenja prijedloga za ovrhu koji da nije uredan ni osnovan tuženica predlaže predmetno rješenje o ovrsi staviti izvan snage.
3. Tužitelj je podneskom 17. lipnja 2021. osporio navode iz prigovora kao paušalne i arbitrarne te usmjerene na odugovlačenje postupka. U podnesku nadalje navodi da da su se vjerovnik Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.) i tuženica nalazili u ugovornom odnosu, odnosno da je tuženica bila pretplatnik i korisnik TELE2 usluga što da je vidljivo iz Potvrde o ugovaranju pretplatničkog odnosa od 22. veljače 2019. Ugovorom o cesiji od 2. rujna 2020. zaključenim između tužitelja i trgovačkog društva Tele2 d.o.o. tužitelj da je otkupio između ostalih i tražbinu koju Tele2 d.o.o. ima prema tuženiku, a o kojem otkupu da je tuženica obaviještena dopisom od 9. rujna 2020. Nadalje, navodi da činjenica o postojanju dospjelog potraživanja proizlazi iz vjerodostojne isprave priložene uz prijedlog za ovrhu, kao i prijepisa računa te njima priloženih specifikacija. Stoga, tužitelj drži da je neosnovan prigovor tuženice posebno u dijelu u kojem ista prigovara osnovanosti tražbine. Također, tužitelj je u podnesku od 12. srpnja 2023. naveo da je iz izvoda iz poslovnih knjiga društva Tele2 d.o.o. na dan 16. lipnja 2021. vidljivo stanje potraživanja prema tuženiku koje da iznosi 191,45 kn, kao i da su vidljive uplate na koje se tuženik poziva, koje da su uredno knjižene. Na izdanim računima za utuženo razdoblje da je vidljivo da je tuženik uz dugovanje po mjesečnom računu za navedeni mjesec imao i dugovanje po prethodno izdanim računima, a nakon što su proknjižene navedene uplate tuženika, dugovanje tuženika da iznosi 191,45 kn. U odnosu na navode tuženika kojima ističe da nije zaprimio obavijest o ustupu tražbine, tužitelj se poziva na odredbu članka 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) kojom je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Međutim, prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine (VSRH, Revt-3/07 od 6.3.2007.), odnosno činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (VSRH, Revt-36/03-2 od 18.02.2004. i VSRH, Rev-1559/01 od 12.9.2001.).
4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Detalja prometa računa Privredne banke Zagreb od 18. svibnja 2021. i 18. svibnja 2021., povijesnog izvatka z sudskog registra za trgovačko društvo Tele2 d.o.o., osobne iskaznice za tuženicu, Potvrde o ugovaranju obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 22. veljače 2019., Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. od 1. siječnja 2017., Ugovora o cesiji sklopljenog između SVEA EKONOMI d.o.o. i Tele2 d.o.o. od 2. rujna 2020., prijepisa računa za prosinac 2019., siječanj 2020., veljača 2020., Obavijesti o prijenosu potraživanja na ime MA od 9. rujna 2020., Opomene od 17. travnja 2020., stanja računa na ime MA izdanog od strane Tele2 d.o.o. za razdoblje od 1. rujna 2019. do 3. rujna 2020.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 191,45 kuna (25,41 eur), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos se odnosi na neplaćene račune Tele2 d.o.o. za mjesečnu naknadu i isporuku komunikacijskih usluga za prosinac 2019., siječanj 2020. i veljaču 2020., a koje potraživanje je Tele2 d.o.o. ustupio tužitelju.
7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno članku 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - dalje u tekstu; ZPP-a).
8. Među strankama nije sporno da je tuženica u pretplatničkom odnosu sa trgovačkim društvom Tele2 d.o.o., kao što nije sporno da je tuženica platila iznos od 92,80 kn i 80,39 kn. Sporno je je li tuženica navedenim uplatama podmirila predmetno dugovanje.
9. Prvenstveno je za navesti da je odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO-a) propisano kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom članka 82. stavak 1. ZOO-a propisan da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
9.1. Pregledom Ugovora o cesiji sklopljenog između SVEA EKONOMI d.o.o. i Tele2 d.o.o. od 2. rujna 2020. utvrđeno je da je tužitelj stekao potraživanje ranijeg vjerovnika Tele2 d.o.o. prema ovdje tuženici, a sve temeljem čl. 80. st. 1. ZOO-a.
9.2. Međutim, tuženica u svom prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi navodi da nikada nije zaprimila obavijest o otkupu potraživanja od strane ovrhovoditelje pa da za ustupanje nije ni znala. Međutim, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupu tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-3/07 od 6. ožujka 2007. Stoga, može se smatrati da je tuženica najkasnije podnošenjem prijedloga za ovrhu sada tužbe obaviještena o ustupu predmetnog potraživanja između Tele2 d.o.o. i tužitelja.
10. Nadalje, odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
10.1. S obzirom da se u postupku nije ukazalo spornim da je tuženica bila u pretplatničkom odnosu s tužiteljevim prednikom tvrtkom Tele2 d.o.o., kao i da je ista izvršila uplate u iznosu od 92,80 kn i 80,39 kn, to je sud pregledom isprava priloženih u spisu utvrdio činjenice o kojima ovisi zaključak je li tuženica podmirila utuženo potraživanje.
10.2. Naime, tuženica je u svom prigovoru navela da je dugovanje po utuženim računima u cijelosti podmirila, te je ujedno dostavila i potvrde navedenih uplata. Pregledom Detalja prometa računa Privredne banke Zagreb od 18. svibnja 2021. utvrđeno da je na račun primatelja TELE 2 d.o.o. za telekomunikacije, 12. ožujka 2020. uplaćen iznos od 80,39 kn, s naznakom opisa plaćanja "Račun za veljaču 2020.", stvarni dužnik MA. Također, pregledom prometa računa Privredne banke Zagreb od 23. veljače 2020. utvrđeno da je na račun primatelja TELE 2 d.o.o. za telekomunikacije, 12. ožujka 2020. uplaćen iznos od 92,80 kn, s naznakom opisa plaćanja "Račun za siječanj 2020.", stvarni dužnik MA. Međutim, pregledom računa trgovačkog društva Tele2 d.o.o. na ime tuženice proizlazi da ukupan iznos računa za prosinac 2019. iznosi 1.096,00 kn, s datumom dospijeća 15. siječnja 2020., za siječanj 2020., 723,50 kn, s datumom dospijeća 15. veljače 2020., a za veljaču 2020., 271,84 kn s datumom dospijeća 15. veljače 2020. Također, pregledom izvoda iz poslovnih knjiga trgovačkog društva Tele2 d.o.o. za razdoblje od 1. rujna 2019. do 3. rujna 2019. utvrđeno je dugovanje tuženice, a nakon evidentiranih uplata, u ukupnom iznosu od 191,45 kn. Dakle, iz navedenog je za zaključiti da iako je tuženica u postupku dostavila dokaze o uplati iznosa od 80,39 kn i 92,80 kn, ista nije dokazala da je u cijelosti podmirila dugovanje po izdanim računima za prosinac 2019. te siječanj i veljaču 2020., jer je dugovanje za prosinac 2019. iznosilo 439,25 kn, za siječanj 2020. 723,50 kn, a veljaču 2020. 271,84 kn.
10.3. Stoga, a uzimajući u obzir ovako utvrđeno činjenično stanje iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su Tele2 d.o.o. i tuženica zasnovali pretplatnički ugovorni odnos za korištenje elektroničkih komunikacijskih usluga, za koju uslugu su tuženici uredno ispostavljeni računi, i to za prosinac 2019. u iznosu od 1.096,00 kn, za siječanj 2020. u iznosu od 723,50 kn, te za veljaču 2020. u iznosu od 271,84 kn, a koje iznose računa tuženica nije u cijelosti podmirila, a kako to proizlazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga trgovačkog društva Tele2 d.o.o. za razdoblje od 1. rujna 2019. do 3. rujna 2019.
18. listopada 2022., to je zaključak ovog suda da je tuženica u obvezi platiti utuženi iznos potraživanja za isporučene usluge u mjesecu prosinac 2019., te siječanj i veljača 2020.
10.4. Također, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a tuženica koja kasni s ispunjenjem svoje novčane obveze dužna je platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i to od dospijeća plaćanja svakog pojedinog računa za prosinac 2019., te siječanj i veljača 2020. pa sve do isplate.
10.5. Slijedom svega navedenog, sud je sukladno čl. sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a pod točkom I. izreke presude održao u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željane Biuk pod poslovnim brojem Ovrv1681/2020 od 6. studenog 2020.
11. U nastavku je odlučeno o troškovima postupka. Prilikom odluke o troškovima sud se prvenstveno vodio pravnim stajalištem da trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstveni trošak, dok odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP-a. Navedeno pravno stajalište zauzeto je na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17).
11.1. Imajući u vidu navedeno, tužitelju je s obzirom na vrijednost predmeta spora priznat trošak za zastupanje po odvjetniku sukladno Tbr. 7. t.8. Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: ) u visini od 50 bodova, a kako vrijednost jednog broda sukladno Tbr. 50. tarife iznosi 2,00 eura istome je priznat troška u iznosu od 100,00 eura kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 eur / 75,00 kn (zajedno s PDV-om), sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, ("Narodne novine", broj 8/11 i 114/12, - dalje u tekstu: Pravilnik). Dakle, tužitelju je priznat trošak ovog postupka u iznosu od ukupno 109,95 eura.
11.2. Tužitelju nije priznat trošak dostave javnog bilježnika jer taj trošak prema članku 6. Pravilnika ulazi u javnobilježničku nagradu.
11.3. Za navesti je također, da je dio odluke o trošku ovršnog postupka koji je obuhvaćen predmetnim rješenjem o ovrsi valjalo u formalnopravnom smislu ukinuti, odnosno odlučiti kao pod točkom III. ove presude.
11.4. Kamata na trošak dosuđena je od presuđenja sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).
12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Supetru, 16. prosinca 2024.
Sutkinja
Anđelina Kliškić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
- tužitelju, po punomoćniku
- tuženici, osobno
- u spis
