Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Psp-28/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 23. rujna 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te objave od 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku od 11. svibnja 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška], kuća i dvorište od 120čhv na način da je neutvrđenog dana, za što je tužitelj saznao 23. veljače 2023., parkirao vozilo i postavio drvenu nadstrešnicu na dijelu dvorišta koji je koristio tužitelj te metalna vrata i lokot i time ga onemogućio u korištenju dvorišta predmetne nekretnine.

Nalaže se tuženiku da u potpunosti oslobodi dvorište od vozila, drvene nadstrešnice, metalnih vrata i lokota, sve kako bi tužitelj mogao i nadalje slobodno koristiti dvorište na kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška], kuća i dvorište te mu se nalaže da se ubuduće suzdrži od svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja, u roku 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. ožujka 2023. navodi da je suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška], kuća i dvorište od 120čhv i to 1/6 suvlasničkog dijela u naravi stan u prizemlju. Vlasnik preostalog dijela nekretnine je otac tuženika. Iako etažiranje predmetne nekretnine nije provedeno, među suvlasnicima postoji dogovor o korištenju. Anexom kupoprodajnog ugovora preciziran je dio okućnice kojeg je u naravi tužitelj kupio od prednika ĆM budući je već ranije dogovorena podjela okućnice sa drugim suvlasnikom OM – ocem tuženika. Sukladno dogovorenoj podjeli okućnice, tužitelj i OM pokrenuli su postupak etažiranja predmetne nekretnine i u postupku je izrada elaborat po ŠM a suglasnost za izradu je potpisao i OM. Saznavši za naprijed navedeni dogovor, tuženik se je tome usprotivio te je neutvrđenog dana parkirao vozilo i prekrio ga na prostoru okućnice koji mirno i nesmetano do tada koristio tužitelj te isti dan bez suglasnosti suvlasnika postavio drvenu nadstrešnicu koju je naslonio na kuću u suvlasništvu tužitelja i EM. Za navedeno je tužitelj saznao 23. veljače 2023. Tužitelj je nakon saznanja za događaj pozvao policiju te su na očevid izašli djelatnici I.PP Rijeka. Tuženik ne živi u predmetnoj kući, te predmetni prostor dvorišta nikada prije nije koristio. Tužitelj je pisanim putem od tuženika zatražio micanje vozila i nadstrešnice ali se je isti na pismeno oglušio. Parkiranjem vozila i postavljanje drvene nadstrešnice tuženik je tužitelja smetao u posljednjem mirnom posjedu slijedom čega je tužitelj predložio da sud rješenjem utvrdi taj čin smetanja posjeda i da tuženiku naloži da u potpunosti oslobodi dvorište od vozila i drvene nadstrešnice te da se ubuduće suzdrži od svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Navodi kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu dvorišta na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao i da se tuženiku naloži da u potpunosti oslobodi dvorište od vozila i drvene nadstrešnice na hč. br. 22, k. o [katastarska općina]. Uz tužbu dostavljena je i kopija katastarskog plana međutim nedostaje identifikacija za predmetnu nekretninu, a iz tužbi priloženih dokumentacija proizlazi različito utvrđenje tužitelja kako se predmetna nekretnina vodi upisana u Ured za katastar. Naime, u Anexu kupoprodajnog ugovora se navodi da je u katastru predmetna nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u Izjavama koje je sastavio tužitelj stoji da se predmetna nekretnina u Katastru vodi kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim čestica broj 22 k. o. [katastarska općina] se vodi upisana u Ured za Katastar isključivo kao kč. br. [katastarska čestica]. Iz posjedovnog lista za ovu česticu proizlazi da je način uporabe katastarske čestice-kuća, P+1 (bez dvorišta) ukupne površine 117 m2, kao posjednici su upisani OM (5/6) te ĆM (1/6). Tuženik osporava dokumente Kupoprodajni ugovor jer nema potrebnu ovjeru, a anex kupoprodajnog ugovora i izjave priložene uz tužbu jer je u njima predmetna nekretnina pogrešno identificirana te također nemaju niti potrebnu ovjeru. Nadalje tužitelj u svojoj tužbi navodi da je isti suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja stan u prizemlju a da je vlasnik preostalog dijela nekretnine otac tuženika. Također, iz samog kupoprodajnog ugovora proizlazi da je predmet ugovora stan koji se nalazi u prizemlju na jugozapadnoj strani ukupne površine 28 m2. Stan da je u "neuseljivom stanju i za totalnu adaptaciju". Iz gore navedenog proizlazi da je tužitelj od 2023. godine vlasnik isključivo stana koji nije pogodan za stanovanje te tuženik ima saznanja da tužitelj u njemu ne stanuje kao i da isti ni na koji način ne koristi okućnicu, niti ima miran posjed iste pa su navodi o navodnom mirnom posjedu tužitelja iz tužbe neistiniti. Također tužitelj nikad nije uspostavio miran posjed na nekretnini na kojoj je tuženik sagradio nadstrešnicu i gdje duži niz godina parkira svoje vozilo, a radi se o nekretnini koja se u katastru vodi upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik navodi da čestica označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči sa zidom kuće u suvlasništvu tužitelja i oca tuženika sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] te da na čestici oznake 4439 k. o. [katastarska općina] tuženik ima pravo samostalnog posjeda u kojem ga nitko ne ometa. Kako proizlazi da je tužitelj očito pogrešno označio predmet prijepora tuženik ističe prigovor prekluzije ukoliko bi tužitelj ispravljao svoj zahtjev. Slijedom navedenog a obzirom da tuženik nije niti mogao na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smetati tužitelja na način da je parkirao svoje vozilo te sagradio nadstrešnicu kako tužitelj tvrdi u svojoj tužbi tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženom naknadi sve troškove ovog postupka koje mu je prouzrokovao podnošenjem tužbe, i to u vidu sudskih pristojbi i eventualno drugih parničnih troškova.

3. U podnesku od 11. svibnja 2023. (list 28 spisa) tužitelj je naveo kako je iz Ugovora o kupoprodaji razvidno je da je tužitelj od pravnog prednika kupio cijeli suvlasnički dio prodavatelja, dakle i dio kuće i razmjeran dio dvorišta. Prodavatelji je prilikom kupoprodaje uveo tužitelja u posjed i pokazao mu što nesporno koristi. Tužitelj je naveo kako je u međuvremenu tuženik na prijepor postavio i metalna vrata i lokot, slijedom čega precizira tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci presude.

4. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (st. 3. čl. 191. ZPP-a). Dakle, prema navedenoj odredbi ZPP-a tužba može biti objektivno preinačena zbog tri osnovna razloga: a) promjenom istovjetnosti zahtjeva, b) povećanjem postojećeg zahtjeva i c) isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći. Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu, i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano: pojašnjenjem, preciziranjem i sl. zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nema sličnosti s prvim, niti je identičan prvom. Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Po ocjeni ovog suda tužitelj je u konkretnom slučaju podneskom od 11. svibnja 2023. preinačio tužbu i to time što sada zahtijeva posjedovnu zaštitu u odnosu na nove čine smetanja (novi životni događaj), o kojima se do tada ova parnica nije vodila. Sud je takvu preinaku tužbe dopustio jer je izjavljena pravovremeno, prije zaključenja prethodnog postupka, a sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 1. i 3. ZPP-a)

5. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina, Anex Ugovora o kupoprodaji nekretnina, izjave tužitelja i OM od 31. siječnja 2023., izvješće o događaju od 23. veljače 2023., fotografije prijepora, fotografije aplikacije Google Earth, proveden je uviđaj na licu mjesta te dokaz geodetskim vještačenjem, saslušani su svjedoci ĆM, PM, ŠM, OM, CM i GM, a saslušane su i parnične stranle. Sud nije vršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige jer vlasništvo nekretnina nije predmet ovog postupka.

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrđeno je da tužbeni nije zahtjev osnovan. 7. Prema članku 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

8. Prema odredbi članka 441. ZPP-a sud se ograničio samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja jer je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da prijepor u naravi predstavlja prostor između dva stambena objekta na kojem je izgrađena nadstrešnica te je zatvorena metalnim vratima s lokotom, čiji ključ drži tuženik, koji je na licu mjesta i otvorio predmetna vrata.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno je da se prijepor nalazi na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] (zemljišnoknjižna oznaka), odnosno na dijelovima kastastarskih čestica 4439 i 4438 katastarske općine [katastarska općina] , prema oznakama u katastarskom operatu. Vještak je stanje lica mjesta zatečeno prilikom uviđaja prikazao i na fotografijama 1 i 2, koje je priložio nalazu (prilog 4. nalaza). Sud je nalaz vještaka prihvatio kao nepristran, stručan i objektivan, budući je vještak argumentirano pojasnio na temelju kojih elemenata je došao do ovakvog zaključka, a stranke na njegov nalaz nisu imale primjedbi.

11. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka EM proizlazi da je prijepor, kao sastavni dio okućnice zgrade na adresi [adresa] u [adresa], koristio tuženikov otac EM. On je u svom svjedočkom iskazu naveo kako je cijelu okućnicu zgrade iskučivo on koristio jer je jedino on u toj zgradi živio, iako je suvlasnica onda bila i ĆM, ali s njom nije postojao dogovor u svezi korištenja okućnice. Iskazao je kako je tu držao vozila, a na prijeporu su bila postavljena ista ova vrata, samo su stajala ukoso. Vrata je maknuo svjedok kad je radio fasadu, odnosno kad je njegov sin, ovdje tuženik, počeo uređivati susjednu kuću. Svjedok EM je u bitnom iskazao i to da je tužitelju najprije dao da koristi taj prijepor jer je na tom dijelu zgrade tužitelj trebao izgraditi ulaz u stan. Međutim, kako je tužitelj prilikom potpisivanja ugovora svjedoka prevario, svjedok je odustao od toga da mu da na korištenje ovaj dio okućnice.

12. Iskaz svjedoka EM je sud prihvatio kao istinit jer se sukladan dokumetaciji u spisu, kao i provedenim personalnim dokazima. Naime, i svjedok GM, koji živi u neposrednoj blizini prijepora 30 godina i čija nekretnina gleda upravo na prijepor, iskazao je da je prijepor isključivo koristio OM, koji je tu držao materijal i vozila. Svjedok CM, koji također živi u neposrednoj blizini od 2001. godine je u svom iskazu na isti način kao i svjedok EM opisao metalna vrata. Nadalje, svjedok IM, kojeg je tužitelj angažirao na izvođenju radova adaptacije stana kojeg je kupio u predmetnoj zgradi, i koji je u tom svojstvu bio prisutan na sastanku tužitelja i svjedoka EM, iskazao je kako je tom prilikom EM tužitelju dopustio da na prijepor odloži stari namještaj te da je tužitelju rekao da je suglasan da tužitelj probije vrata prema prijeporu, čime je potvrdio navod svjedoka EM da je on tužitelju isprva dopustio korištenje prijepora.

13. Tužitelj je iskazao da je u siječnju 2023. godine kupio suvlasnički dio od 1/6 dijela stambene kuće na adresi [adresa] i to stan u prizemlju. Kad je kupovao stan prodavateljica ĆM mu je rekla mi je da ovoj kući pripada okućnica, između ostalog i ovaj danas pokazani prijepor. Tužitelju je bilo važno da odredi koji dio okućnice pripada kome te je i u tome smislu postignut dogovor s drugim suvlasnikom OM. Tako je dogovoreno da tužitelju pripadne ovaj dio okućnice. Tužitelj da je odmah na ovom prijeporu, čim je stupio u posjed stana, odložio materijal i koristio ga za odlaganje svega onog što je bilo potrebno za uređenje stana i na taj ga je način koristio 15 do 20 dana, dok nije došao tuženik i iznio tužiteljeve stvari, podstavio nadstrešnicu te nakon dan ili dva ova metalna vrata sa lokotom. Tužiteljev je iskaz, dakle, sukladan iskazu i svjedoka EM i IM, kao i iskazu svjedokinje ĆM, koja je iskazala da je ona tužitelju prodala 1/6 dijela nekretnine i da joj je poznato da su tužitelj i EM postigli sporazum oko korištenja okućnice na način da tužitelju na korištenje pripadne prijepor.

14. I iz izjava priloženih listu 8 spisa, potpisanih po tužitelju i ocu tuženika, proizlazi da je njihov međusobni dogovor bio upravo takav da tužitelju na korištenje ima pripasti prijepor.

15. Dakle, na temelju ovih dokaza utvrđeno je da je tužitelj ušao u posjed predmetnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], nakon što je kupio suvlasnički dio te nekretnine od 1/6 dijela te s drugim suvlasnikom nekretnine EM postigao dogovor o podjeli okućnice, koji je prije toga bio isključivi posjednik cijele te nekretnine. Svi izvedeni dokazi ukazuju na to da je tužitelj u posjed prijepora stupio uz dopuštenje i znanje dotadašnjeg posjednika EM, u skladu s njihovim dogovorom, a posjed je počeo izvršavati čim je stupio u posjed stana na način da je na prijepor odložio materijal i koristio ga za odlaganje svega onog što je bilo potrebno za uređenje stana te je na taj način prijepor koristio sve dok tuženik nije na prijeporu parkirao svoje vozilo, postavio nadstrešnicu i metalna vrata s lokotom. Tuženik je, naime, u svom stranačkom iskazu priznao da je izvršio ove radnje, a i sud se na licu mjesta vlastitim opažanjem uvjerio da tuženik drži ključ metalnih vrata kojim je zatvoren prijepor, a vozilo koje je tamo zatečeno prikazano je na fotografijama priloženim nalazu vještaka.

16. Pri tome, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tuženik bio u posjedu prijepora kako to tvrdi u odgovoru na tužbu. O tome nije iskazivao niti jedan svjedok, pa čak ni otac tuženika EM. Jedino je svjedok CM iskazao da su metalna vrata koja su ranije bila na prijeporu postavili tuženik i njegov otac, no nije nimalo neuobičajeno da si članovi obitelji međusobno pomažu u poslovima, pa ta okolnost, sama za sebe, ne znači da je tuženik stupio u posjed prijepora. Također, u spisu nema nikakve dokumentacije koja bi upućivala da je tuženik bio u posjedu prijepora. Sud nije prihvatio kao istinit tuženikov iskaz u kojem je naveo da je on koristio predmetni dio nekretnine na način da je ondje držao vozila, građevinski materijal, drva i slično, jer je u suprotnosti sa svim drugim izvedenim dokazima, a i sam tuženikov iskaz je u tom dijelu kontradiktoran budući da je tuženik iskazao da je na prijeporu ostavljao svoje vozilo uvijek kada bi išao na plovidbu, a nakon toga je iskazao da je u vrijeme kad je tužitelj ušao u posjed tog dijela okućnice bio na brodu, ali na prijeporu nije bilo ničega.

17. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je tužitelj bio posjednik spornog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve do trenutka kad mu je tuženik taj posjed oduzeo time što je tamo parkirao vozilo, postavio nadstešnicu i metalna vrata s lokotom. Budući da tužitelj taj posjed nije stekao oduzevši ga od tuženika silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, jer ga on nije ni imao, već upravo suprotno, po dopuštenju i uz suglasnost dotadašnjeg posjednika EM, proizlazi da ja tužitelj posljednji mirni posjednik dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Nedvojbeno je da tuženik opisane čine, kojima je tužitelju oduzeo posjed sporno dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poduzeo bez dopuštenja tužitelja. Time je tuženik tužitelja samovlasno smetano u posjedovanju predmetnog dijela nekretnine koja je bila u njegovom posljednjem mirnom posjedu.

19. Isto tako, pokraj utvrđene činjenice da je raniji posjednik prijepora bio tuženikov otac, a posljednji mirni posjednik tužitelj, sve da je utvrđeno da je uz EM prijepor koristio i tuženik, radilo bi se o suposjedu. Tada bi tužitelj, u ovoj situaciji kao posljednji mirni suposjednik, imao pravo štiti svoj suposjed od tuženika kao drugog suposjednika jer ga je isti nedvojbeno u potpunosti isključio od dotadašnjega suposjeda (članak 24. stavak 1. ZV-a).

20. Budući je tuženik tužitelju na opisani način oduzeo posjed dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], on je imao pravo na zaštitu posjeda u roku od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, jer protekom roka navedeno pravo prestaje (članak 21. stavak 3. ZV-a).

21. Tužitelj je tužbi naveo kako je to da ja tuženik na prijepor parkirao svoje vozilo i postavio nadstrešnicu saznao 23. veljače 2023. Tužitelj je to naveo i u svom stranačkom iskazu, a na istinitost tužiteljevog navoda nedvojbeno upućuje i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka od 9. ožujka 2023., iz koje je razvidno da su policijski službenici povodom navedenog događaja na lice mjesta izašli upravo 23. veljače 2023.

22. Nadalje, iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je na prijepor dolazio gotovo svakodnevno te da je tako vidio da je tuženik na prijepor postavio metalna vrata i to dan ili dva nakon što je tužitelj vidio parkirano vozilo, dakle 24. ili 25. veljače 2023. Napominje se da je u zapisniku o saslušanju tužitelja očito omaškom navedeno da je tužitelj iskazao da je za postavljanje metalnih vrata saznao 14. ili 15. veljače 2023., jer je iz preostalog dijela iskaza razvidno da je tužitelj govorio upravo o danima koji su slijedili nakon što je tužitelj saznao za parkirano vozilo i postavljenu nadstrešnicu, a to su upravo dani 24. i 25. veljače 2023. I tuženik je u svom iskazu također potvrdio da je vrata postavio dan ili dva nakon nadstrešnice.

23. Tužitelj je tužbom radi smetanja posjeda činom parkiranja vozila i postavljanja drvene nadstrešnice ustao 17. ožujka 2023., odnosno u roku od 30 dana od saznanja za smetanje, dok je u odnosu na postavljena metalna vrata i lokot zaštitu posjeda zatražio podneskom od 11. svibnja 2023., dakle izvan roka od 30 dana propisanog člankom 21. stavak 3. ZV-a.

24. Pri tome je sud kao odlučno ocijenio to što je postavljanjem metalnih vrata i zaključavanjem istih tuženik poduzeo novi čin smetanja tužiteljevog posjeda, kojim je tužitelja u potpunosti onemogućio u dotadašnjem posjedovanju prijepora. Stoga je tužitelj, neovisno o pravodobno zatraženoj zaštiti u odnosu na smetanje posjeda činom parkiranja vozila i postavljanja drvene nadstrešnice, time što nije u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a zatražio zaštitu u odnosu na čin kojim je tuženik iznova tužitelju oduzeo posjed prijepora, izgubio pravo na posjedovnu zaštitu protekom roka od 30 dana od kad je saznao za čin smetanja kojim je tuženik tužitelju postavljanjem metalnih vrata i lokota onemogućio posjedovanje prijepora.

25. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku