Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-547/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom postupku ovrhovoditelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, ovršenice, rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1389/2023-63 od 29. kolovoza 2024.,16. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenice te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1389/2023-63 od 29. kolovoza 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je ovršenici da bez odgode isprazni i preda kupcu TI nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada broj 2, [adresa], površine 231 m2, dvorište, [adresa], površine 369 m2, ukupne površine 600 m2, 5. suvlasnički dio: 4,66/100 etažno vlasništvo (E-5) povezano s vlasništvom posebnog dijela - spremišta označenog S1 u podrumu, NKP 41,55.

1.1. U točki II. izreke odlučeno je da ukoliko ovršenica ne postupi po točki I. izreke rješenja, da se određuje ovrha udaljenjem ovršenice AI iz predmetne nekretnine uklanjanjem svih njezinih stvari i predajom te nekretnine u posjed kupcu TI. Isto tako, u točki IV. izreke naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 160,00 eura, u roku osam dana.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenica pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 5. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava navode iz žalbe ovršenice predlažući da se ista odbije kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja potvrdi, te traži i troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je pravomoćnim rješenjem o dosudi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1389/2023 od 29. veljače 2024. i zaključku o predaji istog suda pod istim poslovnim brojem od 24. lipnja 2024., ovršenica je izgubila pravo posjeda nekretnine te da je dužna nekretninu predati ovrhovoditelju kao kupcu, koji je stekao pravo posjeda sukladno čl. 120. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 97/08).

6. Nadalje navodi odredbu čl. 121. st. 3. OZ u kojoj je propisano da kupac nekretnine može zahtijevati iseljenje ovršenika iz nekretnine koju je kupio, da se radi o incidentalnom postupku iz čl. 121. st. 5. OZ-a u kojem je kupac podnošenjem prijedloga stekao pravni položaj ovrhovoditelja.

7. Budući da je podnesen prijedlog kupca da se odredi ovrha sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke da se predmetna nekretnina preda u posjed kupcu, sukladno odredbama čl. 120., 121. i 226. OZ-a.

8. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je prvobitni ovrhovoditelj Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg e Gen iz Austrije podnio prijedlog protiv ovršenice na temelju ovršnih isprava i to Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 543.108 od 25. rujna 2008. i javnobilježničkog očitovanja od 03. listopada 2008. solemniziranog u uredu javnog bilježnika Branka Jakića pod poslovnim brojem OU- 948/08.

9. Isto tako, iz navedenih ovršnih isprava proizlazi da je u točki II. ugovoreno založno pravo na predmetnoj nekretnini i da je u točki III. ugovoreno da ovrhovoditelj može tražiti ovrhu na predmetnim nekretninama i da o tome postoji suglasnost ovršenice ukoliko ne ispuni obvezu iz zaključenog ugovora o kreditu.

10. Osnovani su žalbeni navodi ovršenice da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te se stoga ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja osporavanog rješenja.

11. Naime, prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. ožujka 2022., proizlazi da postoji obaveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave ili sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, da po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene, ništetne ugovorne odredbe.

12. U konkretnom slučaju ovrha navedene banke pokrenuta je u okviru javnobilježničkog akta, te je temeljem rješenja o dosudi i zaključku o predaji doneseno osporavano rješenje sukladno čl. 120., 12. i 226. OZ-a bez da je sud utvrđivao da li potrošački ugovor koji je zaključen između ovršenice i navedene banke sadrži nepoštene ništetne ugovorne odredbe.

13. Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, a kao polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba Slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 61. st. 1. OZ-a), čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da navedenu Direktivu o potrošačim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojeg nacionalni sud koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu na temelju Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovaca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, a u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

14. Budući da se u konkretnoj situaciji postupak ovrhe provodi na temelju ovršne isprave, navedenog ugovora o kreditu koji nije prošao sudsku kontrolu, ostaje dužnost suda da provjeri je li ovršenica potrošač i da li u slučaju da se radi o potrošačkom ugovoru, ispita da li su nepoštene ugovorne odredbe o kojim utvrđenjima ovisi osnovanost donošenja navedenog rješenja iako je doneseno rješenje o dosudi kupcu tj. sada ovrhovoditelju.

15. Iz sadržaja spisa proizlazi nadalje da je ovršenica protiv navedene banke već pokrenula postupak radi ništetnosti, te se u tom predmetu raspravljalo o tome da li je banka imala valjanu dozvolu za obavljanje bankarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj i da li je ovlaštena od strane Hrvatske narodne banke za obavljanje te djelatnosti, dok predmetom raspravljanja nije bila ništetnost predmetnog očitovanja i ugovora o kreditu sastavljenog kod javnog bilježnika kao javnobilježnički akt o tome da li se radi o potrošačkom ugovoru i da li taj ugovor, ukoliko je potrošački ugovor, sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

16. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja te je u tu svrhu ovlašten u okviru odredbe čl. 7. st. 2. OZ-a održati i ročište radi utvrđivanja relevantnih činjenica.

17. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Filka Pejković