Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4554/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Strniščak, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Domet d.o.o. Prelog, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Papac, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, poslovni broj P-80/2024-7 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, poslovni broj P-80/2024-7 od 22. srpnja 2024. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je raskinut ugovor br.13-0837 od 30. listopada 2013. koji je sklopljen između tužitelja LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao naručitelja i tuženika Domet d.o.o. Prelog, [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao izvođača djela.

II. Nalaže se tuženiku Domet d.o.o. Prelog, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 2.143,19 eura (dvije tisuće sto četrdeset i tri eura i devetnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za naknadu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.143,19 eura od 30. ožujka 2016. do donošenja ove presude kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Domet d.o.o. Prelog, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 3.675,28 eura (tri tisuće šesto sedamdeset i pet eura i dvadeset i osam centi) u roku od 15 dana."

2. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022- u daljnjem tekstu: ZPP-a) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

3. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu kojim se utvrđuje da je raskinut ugovor br.13-0837 od 30. listopada 2013. koji je sklopljen između tužitelja LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao naručitelja i tuženika Domet d.o.o. Prelog, [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao izvođača djela (točka I. izreke), u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.143,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže označeno u izreci (točka II. izreke) i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.675,28 EUR (točka IV. izreke) jer u navedenom dijelu tuženik nije uspio u sporu.

4. Protiv te presude slijedom navedenoga u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz razloga, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu tuženiku zatraženog parničnog troška, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca. Potražuje trošak žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik. Pobijana presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje raskida ugovora sklopljenog između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača djela te naknada štete zbog neispunjenja ugovorne obveze. Dakle, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tuženik nestručnim i nesavjesno izvedenim radovima prouzročio štetu koja se sastoji od potrebe sanacije. Iz činjeničnog supstrata je vidljivo kako tužitelj od tuženika potražuje štetu u visini od 2.143,19 EUR (16.147,88 kn kako je to utvrđeno u postupku osiguranja dokaza, poslovni broj R1-95/15) kuna, koji iznos je potreban za sanaciju stvari.

9. Polazeći od utvrđenja da je tuženik prijevarno postupao, jer je obećavao tužitelju otkloniti nedostatke, ali bez prave volje da to i učini, jer su nedvojbeno zaposlenici tuženika u nekoliko navrata dolazili povodom reklamacije, no nedostatke nisu otklonili u potpunosti te da je evidentno da tuženik nije ispunio u potpunosti svoju obvezu iz ugovora, a da je sukladno čl. 597. st. 1. ZOO-a izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

10. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje raskida ugovora i naknadu štete propisane odredbom čl. 609. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/ 21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) ili je na predmetni pravni odnos trebalo primijeniti odredbu čl. 610. ZOO.

11. Odredbom čl. 609. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

12. Iz reklamacije (list 11 spisa) vidljivo je kako je istu uputio tužitelj tuženiku putem elektroničke pošte dana 8. siječnja 2014., a u kojoj navodi kako je dana 16. prosinca 2013. na njegovoj obiteljskoj kući vršena montaža unutarnje stolarije te kako je od 11. kompleta (krilo i dovratnik) ugrađena samo 2 dva kompleta dana 16. prosinca 2013., a ostalo je vraćeno prema zapisniku i napisanih primjedaba u radnom nalogu. Nadalje, iz navedene reklamacije proizlazi kako su prilikom montaže dana 16. prosinca 2013. uočeni nedostaci u vidu razlijevanja boje pri lakiranju, vidljivih oštećenja na ukladama krila, nejednakim bojama na krilima i dovratnicima (pola obojano bijela boja, pola transparentna), da je dana 21. prosinca 2013. ugrađena ostala stolarija i to djelomično popravljena na ukladama krila, ponovno lakirana krila i dovratnici, međutim, dostavljen je jedan dovratnik manje, a jedno krilo viška. Nakon toga privremeno je ugrađen dovratnik i krilo te je dogovoreno da će se u siječnju 2014. ugraditi novi dovratnik i podesiti zatvaranje (brtvljenje) svih krila na dovratnicima i preuzeti i vratiti vratno krilo viška. Predmetnom reklamacijom tužitelj požuruje ugradnju novog dovratnika – zamjenu privremeno ugrađenog. 12.1. Iz zapisnika o reklamaciji od 23. siječnja 2013. (vjerojatno omaška, 2014.) proizlazi da je potrebno "poštelati" kompletnu stolariju, popravak boje vratnog krila na katu u spavaćoj sobi, zatim, da su neravni profili uklade u prizemlju – kuhinja 85 L, d. soba 85 D, kupaona 85 L te je prilikom sanacije potrebno očistiti.

12.2. Iz zapisnika o reklamaciji od siječnja 2014. (list 12 spisa) vidljivo je da je ugrađen dovratnik vratnih krila i da vrata funkcioniraju.

12.3. Iz zapisnika o reklamaciji od 7. veljače 2014. (list 13 spis) vidljivo je da je izvršena sanacija vratnih krila, ista su podešena da zatvaraju te su ukupno sanirana 3 komada vratnih krila. Nadalje, iz istog je vidljivo i da je na jednim vratim sanirana uklada, jer je podlijala i nakupila se voda te su pregledana i ostala vrata i nema vidljivih oštećenja. Predmetni zapisnik nesporno je potpisao i tužitelj.

12.4. Iz ispisa elektroničke pošte od 24. travnja 2014. proizlazi da istim tužitelj obavještava tuženika kako traži povrat 70% uplaćenih novčanih sredstava, jer nije zadovoljan niti proizvodom, niti uslugom te navodi druge nedostatke koji su se pojavili, pa tako navodi kako se kod otvaranja ili zatvaranja vanjskih ulaznih vrata sama od sebe otvore jedna od sobnih vrata. Nadalje, kako se nekvalitetne brave svojim zvukom kod korištenja čuju u drugom dijelu kuće, da postoje nejednake boje vratnog krila i dovratnika, prodire svjetlost iz prostorije u hodnik, zatim, kako jedan ključ otključava sva vrata te da je završna obrada vratnih krila i dovratnika loša.

12.5. Iz zapisnika o reklamaciji na listu 40 proizlazi da su dana 6. svibnja 2014. djelatnici tuženika bili na uvidu u objektu tužitelja te da su dana 9. svibnja 2014. htjeli otići sa reklamacijom.

12.5. Iz odgovora na reklamaciju/zahtjev od 12. svinja 2014. proizlazi da je tuženik, nakon uviđaja na licu mjesta dana 6. svibnja 2014. predložio podešavanje vrata zbog otvaranja/zatvaranja i škripa na licu mjesta (s čim se tužitelj nije suglasio) te da se naglašeni rubovi mogu riješiti, ali je za takav pothvat potreban strojni rad koji je moguć samo u proizvodnji te da su za rješavanje spomenutog problema potrebna četiri dana i da su u mogućnosti postaviti za to vrijeme zamjenska vrata.

13. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima budući se radilo o većim materijalnim nedostacima, tužitelj sukladno čl. 609. ZOO-a ima pravo, bez traženja otklanjanja nedostataka, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

14. ZOO razlikuje prava naručitelja u slučaju materijalnih nedostataka ovisno o tome radi li se o većem ili manjem nedostatku, pa je odredbom čl. 609. ZOO-a propisano da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

15. U slučaju manjih nedostataka, dakle, kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni i naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, sve sukladno čl. 610. ZOO a.

16. Iznimka jest prijevarno postupanje izvođača zbog kojeg bi naručitelj bio spriječen ostvarivati svoja prava.

17. Naime, sukladno čl. 607. ZOO-a izvođač se ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika direktor tuženika nije osporavao postojanje utvrđenih materijalnih nedostataka, a kako to proizlazi iz iskaza KV na ročištu 21. veljače 2023.

19. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj već prilikom montaže upozorio djelatnike tuženika o vidljivim nedostacima (neobrađenih rubovima uklada, oštećenja uklada, razlivene boje, razliku u bojama vratnih krila i dovratnika), a kasnije i o ostalim nedostacima-vidljivim zazorima vratnog krila-dovratnika, nedostaci oko otključavanja i zaključavanja, škripanje kvaka, a iz korespondencije stranaka vidljivo je da su dana 6. svibnja 2014. djelatnici tuženika bili na licu mjesta te utvrdili nedostatke, odnosno uvažili reklamaciju tužitelja te dopisom od 12. svibnja 2014. predložili način otklanjanja navedenih nedostataka, čime je tuženik priznao da je pravodobno obaviješten o navedenim nedostacima.

20. Odredbom čl. 606. st. 1. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje.

21. Slijedom navedenoga ZOO razlikuje prava naručitelja u slučaju materijalnih nedostataka ovisno o tome radi li se o većem ili manjem nedostatku, pa je tako čl. 609. ZOO-a propisano da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

22. S druge strane, u slučaju manjih nedostataka, dakle, kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni i naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, sve sukladno čl. 610. ZOO a, a iznimka je prijevarno postupanje izvođača zbog kojeg bi naručitelj bio spriječen ostvarivati svoja prava.

23. Jezičnim tumačenjem citiranih odredbi ZOO-a proizlazi kako naručitelj koji je dobio djelo sa nedostatkom može raskinuti ugovor (osim zbog neznatnog nedostatka), tražiti sniženje naknade, dopustiti izvođaču otklanjanje nedostatka ili otkloniti nedostatak te od izvođača zahtijevati naknadu nastalog troška. Naknada štete koja je propisana odredbama članka 603., 608. i 610. ZOO-a, odnosi se na indirektnu štetu, odnosno onu štetu koju naručitelj, zbog stvari/djela sa nedostatkom, trpi na svojoj imovini.

24. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da iz dokaznog postupka je jasno vidljivo kako je tuženik prijevarno postupao, jer je obećavao tužitelju otkloniti nedostatke, ali bez prave volje da to i učini, jer su nedvojbeno zaposlenici tuženika u nekoliko navrata dolazili povodom reklamacije, no nedostatke nisu otklonili u potpunosti te je evidentno da tuženik nije ispunio u potpunosti svoju obvezu iz ugovora, a sukladno čl. 597. st. 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

25. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Dražena Kozjaka, budući isti utvrđuje vjerodostojim, objektivnim i izređenim sukladno pravilima struke. Nalaz i mišljenje navedenog vještaka i po ocjeni ovog suda drugog stupnja je objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke. K tome nalaz i mišljenje navedenog vještaka je jasan, potpun i bez proturječnosti. Na ročištu 14. veljače 2020. tuženik je odustao od predloženog vještačenja, pa je pravilno sud prvoga stupnja na okolnost visine troškova sanacije cijenio nalaz i mišljenje dostavljen iz predmeta osiguranja

25.1. Naime, postupak osiguranja dokaza propisan je odredbama čl. 272. do čl. 276. ZPP-a. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZPP-a ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Izvođenjem dokaza u postupku osiguranja utvrđuju se pravno relevantne činjenice koje se kasnije, zbog potpune ili otežane nemogućnosti izvođenja određenog dokaza, neće moći utvrditi.

26. Pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanim u odredbama članaka 219. i 221.a ZPP-a, a uzimajući u obzir suprotnost stavova tužitelja i tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio visinu utvrđenu u predmetu osiguranja dokaza.

27. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj je u konkretnom slučaju nedvojbeno sudjelovao kao potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), a s obzirom na vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa u listopadu 2013., da je u cijelosti isplatio ugovorenu naknadu, da je tijekom postupka utvrđeno da su na djelu tuženika postojali nedostaci, koje je prouzročio tuženik radom protivno pravilima struke i ugovoru, kao i da bi za uklanjanje nedostataka bila potrebna sanacija u vrijednosti iznosa od 2.143,19 eura.

28. Pravo na otklanjanje nedostatka na stvari, predstavlja legitimno očekivanje koje je prema dugogodišnjoj, konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, tužiteljeva imovinu te jedno od prava zaštićenih čl. 1. protokola broj 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("MU" 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje u tekstu: Konvencija). Međutim i tuženikovo pravo na otklanjanje nedostatka na stvari predstavlja njegovo legitimno očekivanje te time njegovu imovinu zaštićenu Konvencijom.

30. Stoga je za zaključiti kako u ovom konkretnom predmetu dolazi do sukoba dvaju imovinskih prava stranaka i to prava tužitelja te tuženika čije je pravo da nedostatak na stvari otkloni.

31. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Članak 1. Protokola 1. pod naslovom Zaštita vlasništva glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. U prvoj rečenici stavka 1. članka 1. Protokola 1. sadržano je osnovno pravilo o mirnom uživanju vlasništva i tom se odredbom jamči mirno uživanje vlasništva. Odstupanja od zabrane povrede uživanja vlasništva, nabrojena u navedenom tekstu odredbe, a da bi se mogla opravdati, moraju biti primjerena i proporcionalna cilju koji se mjerom želi postići, u skladu s općim načelima europskog prava i načelom razmjernosti.

32. U privatnopravnim odnosima, mehanizmi „vaganja“ suprotstavljenih interesa u pravilu su već osigurani kroz domaće zakonodavstvo tj. kroz postupke koje privatnim osobama stoje na raspolaganju kako bi zaštitile svoja prava. Zbog toga u većini slučajeva nije nužno od strane suda provoditi test razmjernosti, već je dovoljno da je postupak popraćen prikladnim postupovnim jamstvima te da primjena mjerodavnog prava nije bila proizvoljna (arbitrarna), odnosno očigledno nerazumna.

33. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud u ovom konkretnom predmetu proveo test razmjernosti kojim je odgovorio na sljedeća pitanja: da li je zadiranje u imovinska prava zakonito (utemeljeno na relevantnim domaćim propisima određene kvalitete), da li je usmjereno na postizanje legitimnog cilja te da li se njime osobi u čija se prava zadire nameće prekomjerni individualni teret (odnosno ako postoji razuman odnos razmjernosti između legitimnog cilja koji se želi postići i stupnja zadiranja u imovinska prava pojedinca o kojem je riječ).

34. Nesumnjivo, miješanje u imovinska prava stranaka je zakonito i usmjereno na postizanje legitimnog cilja.

35. Međutim, obvezivanje tužitelja da najprije otkloni nedostatak na stvari, pa tek potom od tuženika zahtjeva naknadu nastalog troška, u situaciji kada je tužitelj potrošač, kada je u rokovima i na način propisan odredbama ZOO-a tuženiku prijavio postojanje nedostataka, kada mu je za otklanjanje nedostatka potreban iznos od 2.143,19 EUR, kada je tuženik nedostatke obećao otkloniti te kada tuženik nedostatke nije otklonio do zaključenja glavne rasprave, prema pravnom shvaćanju ovog suda, za tužitelja predstavlja prekomjerni individualni teret koji nije u razmjernosti legitimnog cilja koji se želi postići i stupnja zadiranja u prava stranaka te slijedom navedenoga tužiteljevo imovinsko pravoje pretežnije, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjeva za utrđenjem raskida ugovora i kada je naložio tuženiku isplatiti iznos od 2.143,19 EUR-a.

36. Za istaknuti je još i to kako se ne može smatrati da je pravo zajamčeno Konvencijom u dovoljnoj mjeri zaštićeno samim postojanjem zakonskog normativnog rješenja, nego to pravo mora biti djelotvorno zaštićeno i u postupcima, odnosno mora postojati simbioza prava i postupaka za ostvarivanja tih prava.

37. Slijedom navedenoga na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 609. ZOO.

38. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

39. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

40. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jerje tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević