1

Poslovni broj: 6 Gž-2220/2021-2

Poslovni broj: 6 Gž-2220/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i k. d.o.o., S., protiv tuženika 1. A. T., OIB: …, iz S., 2. Ž. J., OIB: …, iz S., i 3. Ž. M., OIB: …, iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6317/19 od 2. ožujka 2021., 22. prosinca 2023.,

p r e s u d i o    j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj  P-6317/19 od 2. ožujka 2021. i sudi:

Nalaže se tuženicima A. T., Ž. J. i Ž. M. da isplate tužitelju V. i k. d.o.o., S. iznos od 171,75 eura/1.294,05 kuna1 (slovima:stosedamdesetjedaneurosedamdesetpetcenti/tisućudvijestodevedestčetirikunepetlipa) na jednake dijelove, sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2019. do isplate i to na iznos od 1.294,05 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 171,75 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 39,82 eura/300,00 kn[1], (slovima: tridesetdeveteura osamdesetdvacenta /tristokuna), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.294,05 kuna na jednake dijelove, sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude bila počinjena koja od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.294,05 kuna na ime isporučene vodne usluge opskrbe vodom za stambenu zgradu u S., prema računima za razdoblje od svibnja 2018. do listopada 2018..

7. Među strankama nije sporno da su tuženici suvlasnici predmetne zgrade i da je tužitelj za izvršenu uslugu opskrbe vodom u utuženom razdoblju ispostavljao jedan zajednički račun za cijelu zgradu. Sporno je da li su tuženici kao suvlasnici zgrade u obvezi plaćanja spornih računa na jednake dijelove.

8. Prvostupanjski sud pozivom na čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje:ZOO) i čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 6/00, dalje Odluka o vodoopskrbi) zauzima stav da je u situaciji kada nije postojao sporazum korisnika usluge opskrbe vodom, tužitelj imao pravo obračunati naknadu u jednakom iznosu prema broju osoba svakog pojedinog stana/domaćinstva koje koriste uslugu opskrbe vodom, dok ne postoji obveza tuženika kao suvlasnika zgrade da po pravilima o djeljivim obvezama isplate tužitelju utuženi iznos na jednake dijelove.

9. Stoga, imajući u vidu da tužitelj nije obračunao spornu naknadu za isporučenu vodu  prema broju osoba koje su tu uslugu koristile sukladno čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi, niti je to učinio tijekom postupka, već tu naknadu potražuje od tuženika kao suvlasnika zgrade na jednake dijelove za što nema osnove, odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Odredbom čl. 205. st. 2. („Narodne novine“ broj  153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., 46/18., 66/19., dalje: ZOV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

12. Prema odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09.,  90/10., 143/12.  i 152/14., dalje: ZV),  suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (st.1.). Kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (st.2.).

13. Odredbom čl. 41. st. 1. ZOO-a, propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Prema st. 2. istoga članka, kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

14. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi, ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge, s time da prema stavku 2. istog članka ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu st. 1. ovog članka cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

15. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, tuženici kao suvlasnici zgrade u obvezi su plaćanja isporučene vodne usluge na jednake dijelove s obzirom da je riječ o djeljivoj obvezi, s time da sukladno čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi imaju mogućnost međusobno sporazumno raspodijeliti trošak te usluge, odnosno istu obračunati u jednakom iznosu prema broju korisnika usluge.

16. Budući da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da su suvlasnici zgrade sukladno čl. 11. st.1. Odluke o vodoopskrbi sporazumno raspodijelili trošak isporučene vodne usluge niti da su taj trošak obračunali prema broju korisnika usluge, na koje okolnosti je sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženicima bio teret dokaza, pozivom na čl. 84. ZV-a i čl. 41. st. 2. ZOO-a tuženici su u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos na jednake dijelove, sa zatraženim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti kao osnovan u cijelosti.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 373.toč.3. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.

18. S obzirom na ishod žalbenog  postupka, primjenom čl. 166. st 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužitelju sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti i to u visini troška sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 39,82 eura/300,00 kn1, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 22. prosinca 2023.

Sutkinja

    Ingrid Bučković, v.r.