REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Pn-226/2020-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasni Špiranović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 13/1, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, iz Zagreba Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Mati Kačan, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 21. listopada 2024. i 11. studenog 2024. zaključene istoga dana, u nazočnosti punomoćnice tužitelja Jasne Špiranović, odvjetnice u Slavonskom Brodu i zamjenice punomoćnika tuženika NC, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Mije Kladarića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude, 16. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari za iznos od 681,07 EUR (šest stotina osamdeset i jedan euro sedam centi).
i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od 911,60 EUR (devet stotina jedanaest eura šezdeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.009,37 EUR (dvije tisuće devet eura trideset sedam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu parničnog troška za više zatraženi iznos od 1.046,88 EUR (jednu tisuću četrdeset i šest eura osamdeset i osam centi).
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio 20. studenog 2020. tužbu protiv tuženika radi naknade štete iz štetnog događaja od 21. svibnja 2020., a kojom je potraživao naknadu štete u iznosu od 12.000,00 kuna/ 1.592,67 EUR[1] . Tužbeni zahtjev tuženik je konačno specificirao podneskom od 17. listopada 2024. na način da je na ime štetnog događaja i naknade štete, iz iste činjenične i pravne osnove potraživao isplatu iznosa od 911,60 EUR.
1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako se 21. svibnja 2020. na državnoj cesti D-53, na području općine Podcrkavlje, dogodila prometna nesreća u kojoj je on sudjelovao sa svojim motornim vozilom marke „Seat Ibiza“, registarske oznake [registarska oznaka]. Tužiteljevim vozilom upravljala je TC iz [adresa]., na način da se kretala iz smjera Ruševa u smjeru Podcrkavlja. Prometna nesreća dogodila se u noćnim uvjetima stanja na cesti u trenutku kada je s lijeve strane u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila, na cestu istrčala srneća divljač i pri tome udarila u bočnu stranu tužiteljeva vozila. Nakon što je divljač udarila u vozilo tužitelja, ona se podigla i udaljila se u obližnju šumu. Obavljen je očevid, kojemu je bio prisutan i predstavnik lovačke udruge „Dilj“ iz Podcrkavlja, CC, a kojim očevidom divljač nije pronađena. Tužitelj je, također, naveo kako se predmetni štetni događaj, ali i očevid, dogodio, odnosno obavljao u noćnim uvjetima te se nije obilazio širi teren kako bi se pronašli tragovi oštećenja. Da se u konkretnom slučaju radilo o bočnom naletu divljači na vozilo tužitelja, potvrđuju nastala oštećenja na osobnom automobila tužitelja, kao i svi putnici toga vozila. Nadalje, tužitelj je naveo kako je nakon opisanog štetnog događaja, predstavnik tuženika sačinio izvid štete prema kojemu su procijenjena nastala oštećenja na tužiteljevu vozilu u iznosu od minimalno 12.000,00 kuna. Također je naveo kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik osiguravao lovačko društvo „Dilj“ Podckravlje, s čijeg je lovnog područja istrčala divljač na prometnicu. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete koji zahtjev je otklonjen iz razloga što nije utvrđena
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
uzročno-posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja i udara srneće divljači, odnosno što divljač nije pronađena na mjestu događaja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da ne spori činjenicu o postojanju ugovora o osiguranju od odgovornosti zaključenog s Hrvatskim lovačkim savezom kojim je obuhvaćeno i osigurateljno pokriće za štete nastale iz odgovornosti i lovačke udruge „Dilj“, Podcrkavlje. Međutim, tuženik osporava da bi tužitelj dokazao da bi upravo divljač koja potječe iz lovišta tuženikova osiguranika, lovačke udruge „Dilj“, Podcrkavlje prouzročila ovdje utuženu štetu tužitelju. U tom smislu tuženik je naveo kako je potvrda Postaje prometne policije Slavonski Brod, sačinjena prema navodima tužitelja, a iz iste proizlazi da divljač za koju tužitelj tvrdi da je naletjela na njegovo vozilo, nije pronađena na licu mjesta. Slijedom navedenoga tuženik smatra kako ne postoji objektivni i stvarni dokaz u vidu uginule ili ranjene divljači kao objekta kojeg bi se u uzročno posljedičnom smislu moglo povezati sa štetom na tužiteljevom vozilu. Nadalje, tuženik je naveo kako u predmetnoj potvrdi nije evidentirana pojava bilo kakvih drugih tragova (primjerice tragovi dlake divljači, krvi, tkiva i sl…) niti na vozilu niti na mjestu na kojemu je tužitelj naveo da je došlo do predmetnog sraza, a koji su tipični za nalet divljači na vozilo. S tim u svezi tuženik navodi kako nije razvidno niti da je izvršeno izuzimanje dlake ili nekog drugog materijalnog dokaza koji bi mogao biti predmetom daljnje, naknadne analize/vještačenja kao svakako nužnog te jedino objektivnog i vjerodostojnog utvrđenja što je i na koji način uzrokovalo štetu na vozilu tužitelja.
Tuženik osporava i da bi se prilikom obavljenog izvida štete i procjene nastalih oštećenja na vozilu tužitelja moglo utvrditi postojanje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je na predmetnom vozilu štetu prouzročila divljač. Nastavno na sve navedeno, tuženik smatra, a s obzirom da tužitelj navodi mjesto nastanka štetnog događaja, koje je u blizini naseljenih mjesta, da je razumno i objektivno moguće da je na vozilo naletjela neka druga (domaća) životinja, primjerice pas i slično, a ne divljač iz lovišta tuženikova osiguranika. U tom smislu tuženik je naveo kako je razumno očekivati da će na području naseljenog mjesta ili u njegovoj blizini postojati pojave nezbrinutih životinja ili pak i životinja poznatih vlasnika koje se kreću bez nadzora, a takve bi se pojave u takvim okolnostima mogle očekivati i s većim stupnjem vjerojatnosti nego li pojave divljači.
U odnosu na činjenicu da je tuženik otklonio odštetni zahtjev, naveo je kako on pri razmatranju odštetnih zahtjeva, cijeni dokaznu vrijednost dokaznog sadržaja prema objektivnim kriterijima, stoga ne smije i ne može (u zaštiti vlastitog i pravnog položaja svoga osiguranika), pokloniti vjeru „subjektivnim“ dokazima koji potječu od oštećenika i njemu bliskih osoba. Tuženik je, nadalje, naveo kako se u praski tuženika često pojavljuju odštetni zahtjevi u kojima oštećenici navode da je na njihovo vozilo naletjela divljač, što se često pokazuje netočnim. Tuženik smatra da je razlog navedenome činjenica da je kod oštećenika prisutna spoznaja da bi će se značajno lakše ostvariti od osiguranog lovačkog društva nego li od nepoznatog vlasnika nepoznate životinje, (pa čak i poznatog vlasnika poznate domaće životinje), odnosno od osobe koja bi trebala biti odgovorna za štetu u takvim slučajevima u kojima se ne radi o naletu divljači iz lovišta osiguranog lovačkog društva.
Tuženik navodi kako smatra da čak i u slučaju da je tužitelj objektivno dokazao da je na njegovo vozilo naletjela divljač, njegov bi tužbeni zahtjev bio neosnovan jer prema odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik je naveo i kako prema opisu mjesta nastanka štetnog događaja, smatra, da ne postoji mogućnost da bi šteta tužitelja (u srazu vozila i divljači) nastala zbog provođenja lova, niti u postojećim dokazima ili tvrdnjama tužitelja, takva mogućnost uopće dolazi u obzir. Tuženik je naveo kako je Zakon o lovstvu lex specialis, a temeljem kojega, za odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač nisu ispunjene pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu na strani tuženikova osiguranika, a time i tuženika.
Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo i kako iz policijske potvrde proizlazi da je na dijelu prometnice gdje se dogodio štetni događaj, a gledajući iz smjera kretanja tužiteljeva vozila, postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, stoga, ako bi se navedeni štetni događaj uistinu i dogodio, on je nastao u zoni koja je obuhvaćena istim prometnim znakom odnosno u zoni takve objavljene opasnosti. Tuženik se stoga pozvao i na odredbu članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. S tim u svezi tuženik smatra kako je vozač tužiteljeva vozila opisanim znakom opasnost bio upozoren da postoji opasnost mogućeg izleta divljači na prometnicu. Slijedom navedenoga smatra kako je za vozača u konkretnom slučaju postojala predvidiva prepreka jer je na nju bio upozoren, slijedom čega je vozač imao obvezu prilagoditi brzinu kretanja vozila takvoj predvidivoj prepreci. Tuženik je također naveo kako motorno vozilo u pogonu predstavlja opasnu stvar. Prema odredbi članka 1076. Zakona o obveznim odnosima, vlasnik, odnosno imatelj opasne stvari odgovara za štetu nastalu od ili u vezi s opasnom stvari po principu kauzaliteta, a takve se odgovornosti može osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. S tim u svezi tuženik je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji bi vozača oslobodili od odgovornosti, jer uzrok štete nije viša sila, a niti je šteta nastala zbog radnje treće osobe koja za tužitelja, odnosno vozača vozila tužitelja nije bila predvidljiva. Tuženik smatra kako je vozač morao i mogao, upravljajući opasnom stvari, predvidjeti mogućnost izleta divljači na prometnicu, jer je na to upozoren prometnom signalizacijom, a s obzirom na noćne uvjete vožnje i dr., vozač je morao upravljati vozilom na način da isto može pravodobno zaustaviti pred divljači na prometnici.
4. Podneskom od 18. siječnja 2021. tužitelj je osporavao navode tuženikova odgovora na tužbu, ustrajući u svojim navodima iz tužbe. Tužitelje je, dodatno naveo, kako je u trenutku nastanka štetnog događaja tužiteljeva vozila upravljala njegova kći TC, a nesreća je nastala na području kojom gospodari lovna udruga „Dilj” čiju odgovornost nesporno osigurava tužena, stoga tužitelj osporava istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj smatra kako činjenica da srneća divljač nije pronađena na mjestu nastanka štetnog događaja ne može biti razlog za oslobađanje od odgovornosti osiguranika tuženika. Također je naveo kako su u trenutku štetnog događaja osim vozača u vozilu bili tužitelj i njegova supruga AC, a nitko od njih nije ranije, prilikom vožnje primijetio srneću divljač na cesti,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
nego su je vidjeli tek kada je srna udarila u bočnu stranu vozila i pobjegla. Odmah po nastanku štetnog događaja, pozvana je policija, koja je sačinila izvještaj i obavila očevid, a zbog noćnih uvjeta i činjenice da se radi o cesti uz koju se nalazi šuma, nisu tražili srnu već samo obavili slikanje mjesta štete. U tom smislu, tužitelj je naveo da nije sigurno koliko se i moglo obaviti izdvajanje tragova – uzorka dlake s vozila s obzirom da nije sigurno koliko su se takvi tragovi mogli i vidjeti s obzirom na noćne uvjete. Tužitelj, također, smatra da sama činjenica da je na cesti bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti” ne oslobađa osiguranika tuženika od odgovornosti za nastalu štetu, a vozačica tužiteljeva vozila je propisno upravljala vozilom na prometnici kojom se kretala i nije mogla na niti jedan način izbjeći prometnu nezgodu iz razloga što je srneća divljač izašla iz šume i naletjela na bočnu stranu vozila, tako da je navedena pojava za nju bila iznenadna i nepredvidiva. U tom smislu istaknuo je kako je srneća divljač udarila u vozilo tužitelja, a ne vozačica tužiteljeva vozila na srneću divljač.
5. U podnesku od 27. lipnja 2022. tuženik nije osporavao da bi bio odgovoran za štetu za koju bi eventualno bio odgovoran njegov osiguranik – lovačko društvo „Dilj“ Podrckavlje, ali je osporavao da bi bio odgovoran za štetu za koju nije odgovoran njegov osiguranik. Nadalje, naveo je kako je tuženik konkretnom postupku pasivno legitimiran temeljem police ugovornog osiguranja broj 078700051615, stoga smatra da on može odgovarati samo u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tuženik je ustajao u svojim navodima da se na konkretnu pravnu stvar ima primijeniti odredba članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. S tim u svezi naveo je kako je tuženik predmetnu policu osiguranja sklopio primjenom odredaba Zakona o lovstvu, stoga smatra da se odgovornost tuženika mora prosuđivati upravo po tome zakonu, to jest njegovo osiguranje pokriva upravo slučajeve kada zbog provođenja lova nastane šteta, a ne po općim načelima odgovornosti za štetu koja su propisana u Zakonu o obveznim odnosima. Nadalje, naveo je kako osporava da bi životinja koja je navodno u trenutku štetnog događaja, udarila u vozilo tužitelja, bila sreća divljač, navedeno jer nesporno, na vozilu nisu pronađeni tragovi dlake, tkiva ili krvi životinjskog podrijetla. Tuženik je također naveo da je u konkretnom slučaju teret dokaza na tužitelju, koji je dužan ponuditi relevantne i objektivne dokaze na okolnost vrste životinje koja je navodno udarila u vozilo kritične zgode.
6. U podnesku od 1. rujna 2022. tužitelj je naveo kako je neutemeljeno pozivanje tuženika na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, kojim on otklanja svoju obvezu, i u tom smislu tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda sud Republike Hrvatske, broj U-I-4249/18 od 18. lipnja 2019., kao i na praksu Županijskih sudova. Nadalje, naveo je kako je u konkretnoj pravnoj stvari šteta nastala od opasne stvari. Prema tome, tužitelj smatra, da lovna udruga, kao vlasnik opasne stvari odgovara po načelu objektivne ili predmnijevane odgovornosti regulirane člankom 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete. Stoga tužitelj smatra da je na tuženiku teret dokazivanja, a jednako tako je naveo kako je zakonodavac predvidio razloge za oslobođenje od odgovornosti.
7. Podnescima od 16. prosinca 2022. i 3. srpnja 2023. tuženik je i nadalje osporavao tužbu i tužbeni zahtjev, te pozivajući se na sudsku praksu Trgovačkog suda, ustrajao kod svojih ranijih navoda istaknutih u tijeku postupka.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
7.1. Podneskom od 3. studenog 2024. tuženik se pozivao na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2189/2023 od 12. rujna 2024. i broj: Pž-1812/2024 od 19. kolovoza 2024. godine te je naveo da sukladno istoj ne postoji odgovornost tuženika. U tom smislu naveo je kako je člankom 80. stavak 1. Zakona o lovstvu propisana odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. S obzirom na navedeno, naveo je da sudska praksa zauzima stajalište da neovisno o tome je li lovištem ili pored njega, prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta, već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. U svom podnesku tuženik se dodatno očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i iskaz svjedoka. U tom smislu naveo je kako stalni sudski vještak nije decidirano naveo da se radi o divljači, te je iskazao da je mogući uzrok štete i nešto drugo, kao i da je moguće da je šteta nastala od domaće životnije, primjerice psa. Također je vještak naveo i da je vjerojatno da bi naletom srne, koja ima papke, na vozilo mogla nastati udubljenja, a ne samo otisci. Slijedom navedenoga, tuženik smatra kako nema nikakvog valjanog i relevantnog dokaza da se radilo o divljači. U odnosu na iskaz tužitelja tuženik je isti osporavao u dijelu u kojemu je tužitelj naveo da je vidio srndaća jer se štetni događaj dogodio u noćnim uvjetima, a tužitelj je konzumirao alkohol, te je sjedio na zadnjem sjedalu nije vozio. Također je naveo da je tužitelj iskazao "kopita srndaća", a kako srndać nema kopita nego papke, smatra da je iskaz tužitelja neistinit. Pored toga tuženik je osporavao i istinost iskaza svjedokinja TC i AC, jer smatra da je njihov iskaz istinit, na vozilu bi ostali tragovi životinjske krvi i dlake.
8. Podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 681,07 EUR. Naime, tuženik je prvobitno potraživao iznos od 1.592,67 EUR, da bi podneskom od 17. listopada 2024. potraživao iznos od 911,60 EUR.
8.1. Slijedom navedenoga sud je temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučio kao izreci. Naime, podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, a smanjenje tužbenog zahtjeva se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. te je za navedeno potreban pristanak tuženika. S obzirom da se tuženik u roku od 15 dana od primitka navedenog podneska nije izjasnio o povlačenju tužbe, smatra se da je pristao na povlačenje, u skladu s članka 193. stavak 2. ZPP-a.
9. Među parničnim strankama nije sporno da se 21. svibnja 2020. na državnoj cesti D-53, na području općine Podcrkavlje, dogodila prometna nesreća u kojoj je on sudjelovao sa svojim motornim vozilom marke „Seat Ibiza“, registarske oznake [registarska oznaka], te nije sporno da je tuženik temeljem police ugovornog osiguranja broj 078700051615, pasivno legitimiran u konkretnoj parnici, jer je tuženik podneskom od 27. lipnja 2022. priznao pasivnu legitimaciju.
9.1. Među parničnim strankama sporno je li u konkretnom štetnom događaju šteta na tužiteljevu vozilu uzrovana naletom divljači na njegovo vozilo, te je li tuženik kao osiguratelj lovačke udruge „Dilj“ Podckavlje odgovoran za nastalu štetu ako nije pronađena divljač niti tragovi divljači na tužiteljevu vozilu.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
10. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud proveo je dokazni postupak te izvršio uvid i pročitao isprave i to: Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA: 211-04/20-O/3570, URBROJ: 511-11-09/06-O-128- 3/2020.M.B. od 1. lipnja 2020. (stranica spisa 4-5), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, Broj: 511-11-09-3/3, D-53 od 21. svibnja 2020. (stranica spisa 6), Obavijest o izvršenoj procijeni štete tuženika od 27. svibnja 2020. (stranica spisa 7- 10), fotografije (stranica spisa 11-14), preslika prometne dozvole broj: [broj prometne dozvole] (stranica spisa 15), prigovor tužitelja na odluku tuženika od 8. srpnja 2020. (stranica spisa 16), Obavijest o otklonu štetnog događaja od 29. lipnja 2020. (stranica spisa 17), Odluka tuženika povodom prigovora od 9. srpnja 2020. (stranica spisa 18), Potvrda Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Odjel za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, KLASA: 560-02/19-01/110, URBROJ: 2178-01-02-03/6-19-2 od 19. ožujka 2019. (stranica spisa 19), zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA 211-04/20- O/3570, URBROJ: 511-09/06-O-128-1/2020 od 22. svibnja 2020. i situacijski plan (stranica spisa 96-99), prijavu štete i raspored lova lovačkog društva „Dilj“ Podckravlje (stranica spisa 104-109), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke ĆC, dipl. ing. prom. (pisani nalaz i mišljenje na stranici spisa 121-133), te je saslušan svjedok kao stranka u svrhu dokazivanja, svjedoci AC, TC i ŽC.
10.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu, predložio, a u slučaju da bi tužitelj osporavao da bi nastanak štete bio povezan s lovom, da se kao svjedok sasluša predstavnik osiguranika tuženika –predsjednik udruge ČC, a na okolnost je li u konkretnom slučaju tužitelju šteta nastala zbog provođenja lova po tuženikovu osiguraniku. Kako u tijeku postupka tužitelj navedenu okolnost nije osporavao, a sud je nesporno raspored lova utvrdio temeljem dostavljenog rasporeda lova, kojega je po nalogu suda u sudski spis dostavio tuženikov osiguranik podneskom od 20. lipnja 2024., sud predloženi dokaz nije izvodio.
Nadalje, tužitelj je u podnesku od 18. siječnja 2021. predložio saslušanje policijskog službenika koji je obavljao očevid na okolnost danih iskaza sudionika prometne nesreće nakon dolaska policije, a sud nesporno utvrdio sve činjenice vezane za očevid temeljem dostavljenog zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA 211-04/20-O/3570, URBROJ: 511-09/06-O-128-1/2020 od 22. svibnja 2020., također je sud neposredno saslušao sve sudionike prometne nesreće o svim činjenicama važnim za odluku, stoga niti taj dokaz sud nije izvodio. Naime, navedene dokaze, saslušanje kao svjedoka ČC i policijskog službenika, s obzirom na navedeno, sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP), jer je po ocijeni ovoga suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno za meritornu odluku.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
10.2. Sud također nije saslušavao niti predloženog svjedoka FC, jer je u tijeku postupka tužitelj od toga dokaza odustao, a tuženik se tome nije protivio. 11. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nesporno je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
11.1. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA: 211- 04/20-O/3570, URBROJ: 511-11-09/06-O-128-3/2020.M.B. od 1. lipnja 2020. (stranica spisa 4-5), te iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, Broj: 511-11-09-3/3, D- 53 od 21. svibnja 2020. (stranica spisa 6), i zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA 211-04/20-O/3570, URBROJ: 511-09/06-O-128- 1/2020 od 22. svibnja 2020., proizlazi da je 21. svibnja 2020., u 21,30 sati na cesti D- 53-GP D. Miholjac (GR.R.M) – Našice –GP Sl. Brod (GR R. BiH) Ruševo (D-38) – [adresa] (D-514), općina Podcrkavlje, na 8 km + 600 m 4. dionice, po izjavi TC došlo do oštećenja osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], uslijed naleta na divljač. Nadalje, iz iste proizlazi da je predmetno vozilo vlasništvo tužitelja, a koje vozilo je osigurano kod tuženika po polici osiguranja 012107393133, važeća od 12. prosinca 2020. Prema predmetnoj potvrdi u vozilu su kao putnici bili tužitelj i AC, dok je vozač bila TC. Nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača, prisutnost alkohola utvrđena je u koncentraciji 0,00 g/kg. Prema policijskoj potvrdi u predmetnom događaju oštećeno je vozilo tužitelja na način da je oštećen prednji lijevi blatobran, prednja i stražnja lijeva vrata, te lijevi prag vozila. Na oštećenim dijelovima vozila nisu pronađeni tragovi dlake, tkiva ili krvi životinjskog podrijetla. Mjesto događaja je fotografirano, te je izvršenim obilaskom od strane policije utvrđeno da se na travnatoj bankini, sa zapadne strane kolnika, u blizini mjesta događaja, gledano iz smjera kretanja osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], nalazi postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, s dopunskom pločom 500 m, dok životinja koja bi se dovezla u svezu s događajem nije pronađena.
11.2. Uvidom u Obavijest o izvršenoj procijeni štete tuženika od 27. svibnja 2020. (stranica spisa 7-10), prigovor tužitelja na odluku tuženika od 8. srpnja 2020. (stranica spisa 16), Obavijest o otklonu štetnog događaja od 29. lipnja 2020. (stranica spisa 17), Odluka tuženika povodom prigovora od 9. srpnja 2020. (stranica spisa 18), razvidno je da je po tuženiku izvršen izvid štete, da je tuženik otklonio od sebe odštetni zahtjev jer nisu pronađeni tragovi krvi, dlake ili tkiva životinje, a lovoovlaštenik osporava svoju odgovornost za štetni događaj. Nadalje, na navedeni odgovor kao odluku tuženika tužitelj je izjavio prigovor navodeći da je uzrok štete nalet srneće divljači, te da se očevid obavljao noću i nisu izuzimani tragovi, o navedenom prigovoru negativno je odlučeno Odlukom u povodu prigovora.
11.3. Uvidom u fotografije (stranica spisa 11-14) i presliku prometne dozvole broj: [broj prometne dozvole] (stranica spisa 15), sud utvrđuje da su na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] oštećeni prednji lijevi blatobran, prednja i stražnja lijeva vrata te lijevi prag
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 2
0-55
vozila, te da je nesporno vlasnik navedenog vozika marke Seat model Ibiza, ŠC, ovdje tužitelj.
11.4. Uvidom u potvrdu Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Odjel za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, KLASA: 560-02/19-01/110, URBROJ: 2178-01-02-03/6-19-2 od 19. ožujka 2019. (stranica spisa 19) razvidno je da tužitelj ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VIII. skupine sa 40% oštećenja organizma trajno. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je tužitelj temeljem odredbe članka 11. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođen pristojbene obveze.
11.5. Uvidom u prijavu štete i raspored lova lovačkog društva „Dilj“ Podckravlje (stranica spisa 104-109), razvidno je da je osiguranik tuženika – Lovačka udruga "Dilj" Podcrkavlje, tuženiku prijavila štetu od odgovornosti- lovci, koja je datirana s 25. lipnja 2020., i u kojoj se kao oštećenik navodi tužitelj ŠC, marka vozila Seat Ibiza, registarske oznake [registarska oznaka], te se navodi da se 21. svibnja 2020. oko 21,30 sati dogodio štetni događaj, naletom na srnu običnu. Također se navodi da tuženikov osiguranik ne priznaje odgovornost za štetni događaj te se događaj nije dogodio uslijed organiziranog lova od navedene lovačke udruge, a na prometnici gdje se dogodio štetni događaj postavljen je prometni znak "Divljač na cesti". S tim u svezi, iz dostavljenog rasporeda lova lovačke udruge "Dilj" razvidno je da na dan štetnog događaja 21. svibnja 2020. nije bilo organiziranog lova.
11.6. Sve navedene dokaze navedene pod točkom 11.1. – 11.4., uključujući i fotografije, sud iste prihvaća i cijeni istinitim i vjerodostojnima te utvrđuje da nema razloga posumnjati u sadržaj navedenih isprava, jer su one u suglasju s personalnim dokazima izvedenim u postupku. U tom smislu sud navodi kako ZPP u odredbi članka 230. ZPP propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Nadalje, valja istaknuti da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz u suprotnom. Na temelju navedenoga sud je prihvatio ranije navedene isprave, jer tuženik niti nije osporavao istinitost sadržaja navedenih isprava, pa niti fotografija.
13. Saslušana kao svjedok TC iskazala je kako je ona u vrijeme štetnog događaja upravljala tužiteljevim vozilom, budući da su išli s kirvaja, a tužitelj je prethodno konzumirao alkohol. Kada su došli kod Krečane, s lijeve strane, iz kanala je izletio srndać i udario u lijevu stranu vozila kojim je upravljala. Nakon naleta životinje, izašli su iz vozila, ali srndaća nije bilo te su zvali policiju. Nadalje, iskazala je da je sigurna da je u vozilo udario srndać jer ga je vidjela, srndać je prilikom udara u vozilo priljubio glavu uz staklo na vozačevoj strani vozila. Također je iskazala kako srndaća nije primijetila ranije, sve dok nije udario u vozilo. Svjedokinja je iskazala da je upravljala vozilom dozvoljenom brzinom na tom dijelu dionice od 50 km/h te misli da su na tom dijelu dionice bili postavljeni znakovi „Divljač na cesti“.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
14. Svjedokinja AC iskazala je da je ona bila putnica, na suvozačevom mjestu, u vozilu tužitelja, kada su tužitelj, TC i ona putovali svojoj kući s kirvaja u Rueševu 21. svibnja 2020. Vozilom je upravljala TC jer je tužitelj konzumirao alkohol, a ona nije vozač. Na području između Krečane i Donjeg Slatnika na vozilo kojim su putovali naletjela je divlja životinja – srna ili srndać. Svjedokinja je iskazala kako je ona vidjela glavu i oči životinje, a to je vidjela i TC. Nadalje, iskazala je kako je životinja u vozilo udarila snažno što ju je jako uplašila. Kada su izašli iz vozila nisu vidjeli divlju životinju. Nadalje, iskazala je da TC nije upravljala vozilom velikom brzinom, točnu brzinu ne zna, niti joj je poznato kolika je dopuštena brzina na tom dijelu dionice, međutim, poznato joj je da ondje postoje znakovi opasnosti „ Š na cesti“ jer je to išla gledati policija. Također je navela kako smatra da je na vozilu moralo biti tragova životinjske dlake, ali policijski službenici nisu izuzimali tragove dlake i krvi.
15. Svjedok ŽC iskazao je da je on zaposlenik tuženika te je iskazao da se ne sjeća najbolje vozila i štetnog događaja jer je obavljajući svoj posao od 21. svibnja 2020 pregledao na tisuće automobila. Kada su se svjedoku predočile fotografije vozila koje prileže na stranicama spisa 11-14, iskazao je da je predmetne fotografije sačinio on, te se prisjetio da je predmetno vozilo on pregledao. Nadalje, iskazao je da prema pravilima poslovanja, kada neko vozilo bude oštećeno u prometnoj nesreći, osiguranici tuženika dolaze kod tuženika, koji obavlja tehnički pregled i prijavljuje se šteta. U tom smislu naveo je da osiguranici obično dolaze tuženiku dan ili dva od štetnog događaja, a tada tuženik još ne posjeduje policijski zapisnik, njega nerijetko čekaju i po mjesec dana. Svjedok je iskazao kako smatra da se na konkretnom vozilu radilo o naletu životinje na vozilo jer je to vidljivo iz oštećenja na prednjem blatobranu koja oštećenja su karakteristična baš na nalet životinje na vozilo, a ne vozila na životinju. Nadalje je svjedok iskazao da u slučajevima kada životinja naleti na vozilo dolazi do prvog kontakta gdje se stvori udubljenje na vozilu pa se obično životinja dužinom tijela još nekoliko puta odbije od vozilo od čega potječu ovakva oštećenja. Također je iskazao da on ne zna o kakvoj bi se životinji u konkretnom slučaju radilo, međutim, pretpostavlja da bi se radio o naletu divljači na vozilo, a što zaključuje po tragovima blata koji su nađeni, jer obično divlja životinja zna biti blatnih nogu, pa iako nisu nađeni drugi tragovi prema trgovima blata bi se moglo pretpostaviti da se radilo o divljači.
16. Sud je prihvatio iskaze tužitelja, svjedokinje TC, AC i ŽC jer su iskazi tužitelja u suglasju s iskazima svih svjedoka. Navodi tuženika da u noćnim uvjetima i pod utjecajem alkohola, sjedeći straga, a osobito iz razloga što je tužitelj u iskazu upotrijebio termin "kopita", a ne papka srndaća, čine njegov iskaz neistinitim, ovaj sud cijeni u potpunosti netočnim. Naime, nesporno je da se štetni događaj dogodio u noćnim uvjetima, isto proizlazi iz svih izvedenih dokaza, a osobito iz policijske potvrde. Međutim, iz predmetne potvrde kao i iz zapisnika o očevidu ne proizlazi kolika je koncentracija alkohola bila prisutna u organizmu tužitelja niti proizlazi da je isti podvrgnut alkotestu, stoga je nerealno zaključivati o sposobnosti tužitelja da u danom trenutku ima jasnu percepciju o realnosti, odnosno da je njegova sposobnost doživljaja i vida smanjena zbog utjecaja alkohola. Također, sud cijeni da je irelevantno što je tužitelj u iskazu upotrijebio termin "kopita" te sud cijeni da se radi o očitom lapsusu, s tim da je tužitelj po zanimanju KV
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
vozač, umirovljenik, dakle nije veterinarske struke ili druge struke koja bi bila povezana sa životinjama, pa se životno da mu se ovakva jezična pogreška dogodila. Sud je uzeo u obzir da je TC, srodnik tužitelja, a AC njegova supruga, a s obzirom na iskaz svjedoka ŽC, koji je zaposlenik tuženika, uzimajući u obzir da su u pogledu nastanka štete od divljači, njihovi iskazi u bitnome suglasni, jer je i ŽC iskazao da prema blatu kojega je uočio na vozilu smatra da se radilo o naletu divljači, iako decidirano nije naveo o kojoj konkretno divljači, sud je otklonio sumnju u njihovu pristranost i zainteresiranost za ishod parnice. Sud iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka TC, AC i ŽC cijeni iskrenim, uvjerljivim, životnim i nepristranim.
17. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Goran Rukavina, dipl. ing. prom. naveo je, u opisu mjesta događaja da životinja nije uginula na mjestu događaja, niti je pronađena na kolniku ili okolici mjesta očevida, te da na površini kolnika nisu pronađeni tragovi dlake, krvi, ali također niti plastike ili dugih dijelova otpalih s osobnog automobila na kolnik. Nadalje, naveo je da je u vrijeme štetnog događaja bila noć i da nije bilo javne rasvjete. U odnosu na osobine kolnika naveo je kako je na travnatoj bankini sa zapadne strane kolnika u blizini mjesta događaja, gledano iz smjera kretanja tužiteljeva vozila, postavljen prometni znak „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom 500 m, a najveća dopuštena brzina na tom dijelu dionice je 90 km/h. Nadalje, naveo je da su na tužiteljevu vozili oštećeni prednji lijevi blatobran, prednja i stražnja lijeva vrata te lijevi prag vozila. Nadalje, vještak je naveo kako analizom fotodokumentacije te oštećenja i brisotine na lijevoj strani vozila može zaključiti kako je životinja došla s lijeve strane u odnosu na smjer kretanja tužiteljeva vozila. Također je naveo kako su na prednjim vratima vozila utvrđeni tragovi zemlje (blatni tragovi), koji upućuju i nalikuju na tragove nogu životinje – šape, dok je udubljenje površine PVC lajsne moglo nastati uslijed udara rogom – glavom životinje (stranica nalaza i mišljenja broj 7). Nadalje, je naveo kako se navedena oštećenja nadovezuje brisotina na zadnjim lijevim vratima, sa sve manjim intenzitetom što upućuje na izlaznost iz sudarnog položaja, takav trag – brisotina ima obilježje tangencijalnog sudara koji uslijed razlike u brzini ostavlja trag u obliku brisotine. Vještak je naveo kako fotodokumentacija prikazuje također i oštećenja na prednjem lijevom blatobranu i pragu vozila u prednjem dijelu, a odnosu na koja je stalni sudski vještak mišljenja da se ista teško mogu dovesti u svezu sa štetnim događajem naleta na životinju, iako se sa sigurnošću ne može isključiti njihova međusobna povezanost. U svezi s navedenim vještak je naveo i kako je mišljenja da bi prilikom ostvarivanja kontakta životinje sa završetkom blatobrana na prednjem dovrtanom stupu bila oštećena i vrata, ne samo blatobran. U tom smislu je naveo kako je mišljenja da ukupna šteta na lijevoj strani vozila ne potječe od istog događaja, ali takvu mogućnost ne može sa sigurnošću isključiti.
Također je naveo kako u spisu nema podataka o kakvoj se životinji radi pa samim time ni o masi i drugim karakteristikama te životinje. Vještak je naveo kako je na predmetnom djelu dionice najveća dopuštena brzina 90 km/h, te nema elemenata za izračun brzine kretanja tužiteljeva vozila, a vještak je mišljenja da su nastala oštećenja mogla nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene brzine.
Vještak je konačno zaključio da je uzrok štete pojava životinje pri čemu je došlo do fizičkog kontakta tužiteljeva vozila i životinje, pri čemu je nastala materijalna štete na vozilu, a koju vještak procjenjuje na iznos od 911,60 EUR.
17.1. Podneskom od 30. rujna 2024. tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Tuženik je naveo kako zaključak vještaka da bi u konkretnom
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
štetnom događaju došlo do fizičkog kontakta između tužiteljeva vozila i životinje, nema uporište u nespornim činjenicama. Navedeno, jer na oštećenom vozilu nema tragova i nisu utvrđeni tragovi dlake, krvi životinje, a isto tako ni na kolniku nema tragova ni dlake ili krvi životinje, kao niti tragova dijelova koji bi otpali s oštećenog vozila prilikom sraza s tom životinjom. Tuženik smatra da prilikom zadobivanja oštećenja vozila kakva su u ovom konkretnom slučaju zaostala na vozilu, na vozilu moraju ostati tragovi dlaka i krvi, ako je do štete došlo naletom na divljač. Također je naveo kako je vještak konstatirao da nema saznanja o kakvoj se životinju radi, stoga tuženik smatra da nema dokaza da se radi o divljači, a ako se radi o životinji tuženik smatra da je moguće da se radi i o domaćoj životinji. Tuženik je naveo kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi u odnosu na oštećenja na prednjim lijevima vratima, da isti upućuju na tragove nogu životinje – šape, a udaljenost iznad PVC lajsne da je moglo nastati udarcem rogom- glavom životinje. Stoga tuženik opetovano ističe kako srne nemaju šape, nego papke te smatra da šape koje spominje vještak ne ostavljaju ovakve tragove. Tuženik stoga osporava i navode tužitelja da bi na njegovo vozilo naletjela srna, navodeći da se tragovi nogu ispod lajsne ne slažu s visinom srne, stoga tuženik navodi da je nejasan i položaj srne prilikom naleta, koji je, po njegovu mišljenju praktično nemoguć, obzirom na anatomiju i način kretanja srne.
17.2. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja stalni sudski vještak Goran Rukavina dipl. ing. prom., na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2024. iskazao je da ustraje kod danog pisanog nalaza i mišljenja. S obzirom da je tuženik prigovarao pisanom nalazu i mišljenju osporavajući isti s navodima da je vještak zaključio da se radi o divljači, vještak je dodatno naveo kako u svom pisanom i nalazu i mišljenju nije dao takav zaključak nego je naveo da mu nije poznato o kakvoj životinji, odnosno divljači se u konkretnom slučaju radi, te da je na stranici 8 pisanog nalaza naveo da u spisu nema podataka o kojoj se životinji radi, jeli to srna, srndać, čagalj ili nešto drugo. Također je iskazao da je moguće da je uzrok štete i nešto drugo, a da u pisanom nalazu i mišljenju nije decidirano naveo da je uzrok divljač. Nadalje je iskazao kako je na stranici 7 svoga pisanog nalaza i mišljenja naveo da na vozilu postoje blatni tragovi na prednjim vratima, a što upućuje na tragove nogu životinje – šape ili na udar rogom glave životinje, ali nigdje nije naveo da je to konkretno srna. U odnosu da je šteta na vozilu moguće nastala od životinje, iskazao je kako smatra da je tehnički moguće da je došlo do naleta vozila na životinju, s tim u svezi on je razdvojio oštećenja na vozilu jer smatra da vozilo ima oštećenja, ali sva nisu iz istoga događaja iako se ne može sa sigurnošću isključiti povezanost , odnosno nastanak štete u istom štetnom događaju Nadalje, iskazao je kako je on razdvojio oštećenja prednjeg blatobrana, prednjih vrata i lajsni. Smatra kako je na vozilu u trenutku nastanka štete postojala brisotina na zadnjim lijevi vratima sa sve manjim intenzitetom što upućuje na izlaznost i sudarnog položaja , a što ima obilježje tangencijalnog sudara koji uslijed razlike u brzini ostavlja trag temeljem čega smatram da je tehnički moguće, ali ne i sigurno, da je taj trag posljedica naleta na životinju. Vještak je nadalje iskazao i kako je moguće da su predmetna oštećenja posljedica naleta na domaću životinju, primjerice psa. Također je iskazao da je udubljenje poviše PVC lajsne na tužiteljevu vozilu moglo nastati uslijed udara rogom, odnosno glavom životinje, zbog jačine kostiju neke od životinja a ne isključivo rogom. Vještak je, nadalje, iskazao da smatra kako bi prilikom naleta srne koja ima papke, a ne šape, na tužiteljevu vozilu nastala oštećenja u vidu udubljenja, a ne samo otisci, jer bi udarom papke srne u lim mogla nastala udubljenja jačeg intenziteta obzirom da je kopito po svojoj strukturi tvrđe u odnosu na šapu.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
17.3. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja parnične stranke nisu imale primjedbi na isti.
17.4. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavine, dipl. ing. prom., prihvatio u cijelosti obzirom je isti ocijenio stručnim i nepristranim, stranke na isti nakon usmenog izlaganja nisu imale prigovor, a vještak je isto izradio u skladu sa pravilima struke. Tuženikovi prigovori na pisani nalaz i mišljenje vještaka, po ocijeni ovoga suda otklonjeni su nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja. Kako je vještak naveo da je moguće da oštećenja na vozilu potječu od životinje, ali i od nekog drugog uzroka, a moguće i domaće životinje, sud je dovodeći taj dokaz u svezu s drugim izvedenim dokazima i to iskazima saslušanih svjedoka, ŽC, koji s obzirom na blato na vozilu pretpostavlja da se radilo o divljači, i svjedokinja TC i AC, koje su iskazale da su vidjele srnu, odnosno srndaća, utvrdio da se radi o divljoj životinji. Naime, sam nalaz i mišljenje vještaka sud je, s obzirom na snagu uvjerenja, cijenio uvjerljivim, a dovodeći isti u svezu s ostalim dokazima, utvrđujući postojanje činjenice da se u konkretnom slučaju radilo o divljači, utvrđenom.
18. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok se prema stavku 2. istoga članka predmnijeva obična nepažnja, a u stavku 3. istoga članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju . Nadalje, u članku 1045. stavak 4. ZOO propisano je da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
18.1. Člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta između ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist ).
18.2. Prema općim pravilima obveznoga prava koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavki i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).
18.3. Prema odredbi članka 1063. ZOO smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. S tim u svezi valja istaknuti da sudska praksa zauzima stav da divljač koja se kreće cestom predstavlja opasnu stvar.
18.3.1. S tim u svezi, odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok iz odredbe članka 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
18.4. S obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj tvrdi da je šteta na njegovu vozilu nastala naletom divljači na njegovo vozilo, valja istaknuti na je odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20; dalje: ZL), propisano da se lovište ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta, dok je prema odredbi članka 11. stavak 2. točka 5. ZL propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama
18.4.1. Nadalje, odredba članka 20. stavak 1. i 2. ZL propisuje da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, te lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).
18.4.2. Odredba članka 76. stavak 1. ZL propisano je da a lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, dok je u stavku 2. istog članka propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.
18.4.3. Nadalje, odredbom članka 80. stavak 6 ZL propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
19. U svom odgovoru na tužbu, i kasnije u tijeku postupka tuženik se pozivao na potonje citiranu zakonsku odredbu članka 80. stavak 6. ZL budući da ista predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti, i smatra da zbog toga nije u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju, kao i zbog toga što nije utvrđeno da se uopće radi o naletu na divljač. Nadalje, tuženik nije osporavao pasivnu legitimaciju, ali je osporavao svoju odgovornost iz razloga što nisu pronađeni tragovi divljači niti sama divljač.
19.1. U tom smislu valja istaknuti da se citirana odredba članka 80. stavak 6. ZL predstavlja lex specialis u slučajevima kada šteta nastaje uslijed skupnog lova, dok za ostale štete od divljači, po mišljenju ovoga suda, nije isključena primjena pravila o odgovornosti prema općem propisu iz Zakona o obveznim odnosima.
S obzirom da iz rasporeda lova lovačkog društva „Dilj“ Podckravlje (stranica spisa 104-109) proizlazi da na dan štetnog događaja 21. svibnja 2020. nije bilo organiziranog lova, a što i sam tuženik navodi te smatra da zbog toga ne postoji njegova odgovornost za nastalu štetu na vozilu tužitelja, sukladno odredbama ZL, nisu osnovani.
19.2. Sud smatra važnim istaknuti, a kako je u tijeku postupka, na temelju svih izvedenih dokaza, koji su u suglasju, nesporno utvrđeno da je dio dionice na kojemu
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
se dogodila prometna nesreća bio obilježen prometnim znakom opasnosti „Divljač na cesti“, to u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19).
20. Sud smatra da je za odgovornost osoba koje gospodare lovištima i to kao objektivna odgovornost mjerodavan je Zakon o lovstvu koji je važio u vrijeme štetnog događaja kao i opći propisi obveznog prava i to konkretno čl. 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima.
20.1. S tim u svezi valja istaknuti Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti situaciju u kojoj dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. (isto odluka Ustavnog suda broj: U-III-3356/2018 od 20. prosinca 2018.)
20.2. Odredbom članka 76. stavak 2. ZL propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.
20.3. Iz navedenog jasno proizlazi kako odredba članka 80. stavak 6. ZL ne derogira odredbe ZOO o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguratelja ) kao vlasnika opasne stvari, pa se u konkretnom slučaju isti može osloboditi odgovornosti samo kako je to propisano odredbama članka 1067. ZOO-a.
20.4. Slijedom svega navedenoga ovaj sud smatra kako se u konkretnom slučaju radi o radi o objektivnoj odgovornosti tuženika. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima divljač predstavlja opasnu stvar.
21. Da se u konkretnom slučaju radi o naletu životinje na vozilo tužitelja sud je nesporno utvrdio iz svih izvedenih dokaza. Stalni sudski vještak je oštećenja na vozilu doveo u svezu s naletom na životinju, bez moguće identifikacije o kakvoj životinji se radi. Jednako kao i vještak svjedok ŽC, zaposlenik tuženika, koji je pregledao vozilo nakon štetnog događaja, iskazao je da je prilikom pregleda vozila utvrdio da se radi o šteti nastaloj prilikom naleta životinje na vozilo, a s obzirom na blatne tragove pretpostavio je da se radi o divljači. Nadalje, tužitelj i svjedoci TC, kao vozač te AC, kao suvozač iskazale su da su vidjele srnu koja je s lijeve strane udarila u njihovo vozilo. Pored navedenih personalnih dokaza i iz same Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA: 211-04/20- O/3570, URBROJ: 511-11-09/06-O-128-3/2020.M.B. od 1. lipnja 2020., razvidno je da se u istoj navodi da je došlo do oštećenja vozila uslijed naleta na divljač.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
22. Vozačica tužiteljeva vozila TC nije bila alkoholizirana, što nedvojbeno proizlazi iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska, Postaja prometne policije Slavonski Brod, KLASA: 211-04/20-O/3570, URBROJ: 511-11-09/06-O-128-3/2020.M.B. od 1. lipnja 2020., a iz koje nedvojbeno proizlazi i da u odnosu na nju nije utvrđena prekršajna odgovornost. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je na dijelu dionice gdje se dogodila prometna nesreća najveća dopuštena brzina 90 km/h, a stalni sudski vještak smatra da je šteta mogla nastati i prilikom kretanja vozila manjom brzinom od najveće dopuštene. Tužitelj i svjedokinja TC iskazali su da se vozilo kretalo brzinom od 50 km/h, a sam vještak naveo je da točnu brzinu kretanja nije moguće utvrditi. Slijedom navedenoga ovaj sud na temelju vještačenja i iskaza tužitelja i svjedoka uzima da se tužiteljevo vozilo u trenutku štetnog događaja kretalo u granicama dopuštene brzine, a što tuženik niti nije osporavao. S tim u svezi valja istaknuti, da s obzirom na utvrđena oštećenja na tužiteljevu vozilu i procijenjenu visinu štete, sud utvrđuje da vozilo nije jako oštećeno, a s obzirom da životinja nije nađena na licu mjesta, ili u okolici i to bilo ozlijeđena bilo uginula, po mišljenju ovoga suda životno je i logično da se onda vozač vozila nije kretao velikom brzinom jer je općepoznata činjenica da životinja svakako ugiba pri udarcu brzinom vozila od 60 km /h i više, a ovdje životinja nije nađena niti kao ozlijeđena. U svezi s navedenim, ovaj sud zaključuje da se radilo o većoj životinji koja pri brzini od minimalno 50 km/h, kako navodi tužitelj i vozač, nije uginula niti je pronađena ozlijeđena.
22.1. S obzirom na navedeno sud utvrđuje da je vozač tužiteljeva vozila, u trenutku nastanka štetnog događaja, upravljao vozilom oprezno, s obzirom da je na tom dijelu prometnice postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, vozač je alkotestiran na mjestu događaja kojom prilikom je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu 0,00 g/kg.
Savjesnost vozača sud je cijenio i s obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelj, vozač i suvozač (sudionici prometne nesreće), odmah pozvali policiju na mjesto događaja, a iz Obavijesti o otklanjaju odštetnog zahtjeva razvidno je da se tužitelj obratio tuženiku 25. svibnja 2020., dakle četiri dana o nastanka štete, dakle postupao je kako je savjesno i nije pokušao događaj prikazati na drugi način. 23. U konkretnom slučaju ne može se tužitelja kao vlasnika vozila staviti u nepovoljniji položaj ako mu je Policijska uprava Brodsko-posavska, Policijska postaja Slavonski Brod, prije podnošenja tužbe dala Potvrdu, u kojoj je navela da se radilo o naletu na divljač, te se isto u ovom postupku onda utvrđivalo na osnovu drugih dokaza, kako je već navedeno (isto Županijski sud u Varaždinu poslovni broj: Gž-3373/15).
24. Životno je i logično, te je i općepoznata činjenica, da do naleta vozilom na divljač uobičajeno dolazi na cestama koje se nalaze izvan naselja, kraj kojih cesta se nalaze šumarci, oranice i sl., a što je ovdje slučaj, a isto je vidljivo i iz službene dokumentacije policije konkretno Zapisnika o očevidu kao i fotodokumentacije. U tom smislu sud cijeni neosnovanim navod tuženika da predmetna cesta ne bi bila povezana s lovištem, slijedom čega bi bila isključena odgovornost tuženika. Naime, ako bi se konkretna odgovornost za štetu isključila temeljem ZL, vlasnici vozila kojima bi šteta nastala naletom divljači na njihovo vozilo morali bi samo namiriti štetu na vozilu, za koju štetu nisu odgovorni jer im je divljač neočekivano izletjela pred vozilo ili kraj vozila, a što onda nije niti pravedno. I ovako se iste vlasnike vozila prisiljava da vode sudske postupke kako bi ostvarili svoje pravo na naknadu imovinske štete na vozilu.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
25. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastalu štetu na tužiteljevu vozilu, iz razloga što je tuženik nesporno naveo kako je on pasivno legitimiran temeljem police ugovornog osiguranja broj 078700051615, koja polica je zaključena s Hrvatskim lovačkim savezom kojim je obuhvaćeno i osigurateljno pokriće za štete nastale iz odgovornosti i lovačke udruge „Dilj“, Podcrkavlje, iz razloga što je šteta nastala naletom divljači na osobno vozilo tužitelja, stoga tuženikova odgovornost proizlazi iz odredbe članka 1066. stavak 1. ZOO, te kako nije utvrđen doprinos tužitelja šteti niti da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju tuženik ne bi mogao predvidjeti ili izbjeći odnosno ne postoje okolnosti iz članka 1067. ZOO-a koje bi oslobodile tuženika navedene odgovornosti.
Sud je stoga utvrdio da je tuženik kao osiguravatelj sukladno sklopljenoj Polici osiguranja temeljem čanka. 965. ZOO odgovara tužitelju za nastalu imovinsku štetu na vozilu.
26. Nadalje, odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je u stavku 2. i 3. istoga članka propisano da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Također, odredbom članka 1085- stavak 4. ZOO propisano je da će se naknada u novcu dosudit oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
26.1. Prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok se prema članku 1089. stavku 2. ZOO visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.
26.2. Odredbom članka 1090. ZOO propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
27. Sud je visinu štete, odnosno visinu tužbenoga zahtjeva sud je utvrdio sukladno članku 250. ZPP, temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavine dipl. ing. prom., koji je štetu procijenio u iznosu od 911,60 EUR, a koja procijenjena je sačinjena prema cijenama dijelova u prodavaonici rezervnih dijelova Tokić d.o.o., Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1a, Sesvete, Poslovnica u [adresa], te prema cijeni rada ovlaštenog servisa VW i Škoda u [adresa], Auto kuća Ćirić d.o.o., [adresa]. Navedeno s obzirom da na procijenjenu visinu štete po stalnom sudskom vještaku stranke nisu imale prigovor, odnosno tužitelj ga je podneskom od 17. listopada 2024. u cijelosti prihvatio, dok je tuženik u podnesku od 30. rujna 2024. naveo da isti u cijelosti osporava, a da pri tome nije naveo razloge niti činjenice zašto bi nalaz i mišljenje vještaka u pogledu visine bili po njemu neprihvatljivi, konačno, nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, nakon što se strankama omogućeno da postave pitanja vještaku, stranke su iskazale da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
27.1. Odluku o kamatama sud je donio temeljem odredbe članka 29. ZOO, kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i zatezne kamate. S obzirom na navedeno, ovaj sud utvrđuje da je utvrđena visina štete na osobnom automobilu tužitelja imovinska nenovčana šteta pa mu pripada šteta u visini novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost za štetu na vozilu. Sud visinu ove štete utvrđuje prema visini procijenjene štete na vozilu – osobnom automobilu tužitelja sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke pa se visina takve naknade utvrđuje sukladno članka 1089. stavak 2. ZOO-a, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i tek tim danom ova nenovčana materijalna šteta dobiva značenje novčane obveze. Zbog navedenog se početak tijeka zatezne kamate i određuje od dana kada je ova nenovčana materijalna šteta dobila značaj novčane obveze, dakle od dana kada ju je sud utvrdio, a što je bilo tek danom donošenja prvostupanjske presude.
28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 911,60 EUR (spor male vrijednosti sukladno članku 460. ZPP), uvažavajući činjenicu da tužitelja zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Sud je kao osnovane troškove tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr.7. točka 1. Tarife, kao i PDV na taj iznos u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife.
Nadalje, sud je tužitelju priznao i trošak sastava odštetnog zahtjeva sukladno odredbi članka 151. stavak 1. ZPP jer je to izdatak u povodu postupka, naime tužitelj odštetni zahtjev podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda, dakle u povodu i radi izbjegavanja postupka, stoga sud cijeni osnovanim i istoga priznaje tužitelju u iznosu od 150,00 EUR kao i PDV na taj iznos u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife. Sud je kao osnovan tužitelju priznao i trošak sastava podnesaka od 18. siječnja 2021. (kojim se tužitelj očituje na navode odgovora na tužbu), od 1. rujna 2022. (kojim se tužitelj očituje na navode tuženika), i od 17. listopada 2024. (kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka), svaki u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife, kao i PDV na taj iznos, ukupno 450,00 EUR i PDV od ukupno 112,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Osnovanim troškom sud je tužitelju priznao i trošak sastava podneska od 5. travnja 2024., kojim je odvjetnica Jasna Špiranović obavijestila sud da je ona preuzimatelj ureda ranijeg punomoćnika, a što je bila dužna učiniti temeljem odredbe članka 95a stavak 4. ZPP, pa sud isti trošak cijeni nužnim i priznaje ga u zatraženom iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 4. Tarife kao i PDV u iznosu od 12,50
EUR sukladno Tbr. 46 Tarife,
Sud je tužitelju priznao i trošak zastupanju na ročištu 22. rujna 2022., a s obzirom da je isto odgođeno prije raspravljanja, sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 9 stavak 5. Tarife, i PDV na navedeni iznos od 9,37 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife. Nadalje sud je osnovnim priznao i troškove zastupanja na pripremnom ročištu 7. lipnja 2024., te na ročištima za glavnu raspravu 21. listopada 2024. i 11. studenog 2024., svaki u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 300,00 EUR kao i PDV na taj iznos u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. U istoj točki izreke sud je tužitelju priznao i trošak predujma za vještačenje po vještaku prometne struke u plaćenom iznosu od 400,00 EUR. Dakle, u točki II. izreke sud je tužitelju kao osnovan priznao ukupan iznos od 2.009,38 EUR.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
28.1. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak u iznosu od 200,00 EUR, na ime troška konferencije sa strankom u trajanju 2 sata s obzirom da se za sam sastanak stranke s odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjene odredbe Tbr. 34 Tarife. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak pribave dokumentacije za tužbu u iznosu od 50,00 EUR jer u tom pogledu tužitelj ne dostavlja nikakve račune ili druge dokaze kojim bi dokazao nastanak i opravdanost zatraženog troška. Također, sud je neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime troška sastava tužbe, više zatraženi iznos od 162,50 EUR na ime zastupanja na ročištu 22. rujna 2022, jer je isto odgođeno te više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 7. lipnja 2024. Također, je sud neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime troška odštetnog zahtjeva, više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime sastava podneska od 18. siječnja 2021. i više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime sastava podneska od 5. travnja 2021., kao i više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime sastava podneska od 17. listopada 2024. jer navedeni troškovi nisu odmjereni u skladu s vrijednosti predmeta spora i Tarifom. Neosnovanim je sud utvrdio i zatraženi trošak od 50,00 EUR na ime podneska od 1. kolovoza 2024. kojim podneskom tužitelj dostavlja uplatnicu, a iz koje uplatnice nije razvidno na što se odnosi jer ista dostavljena putem e-komunikacije ne sadrži jasno vidljive podatke o eventualnoj uplati predujma, nego je tu okolnost sud utvrdio provjerom u računovodstveno-financijskom odsjeku suda. Također sud nije tužitelju priznao ni zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime sastava podneska od 11. listopada 2024., kojim podneskom je tužitelj dostavio ispravne podatke svjedoka, jer navedeni trošak ne bi nastao da je tužitelj sukladno 241. ZPP pravilno naznačio o čemu svjedok treba svjedočiti te njegovo ime, prezime i boravište. S obzirom da punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu presude sud tužitelju nije priznao ni zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 9 točke 3. Tarife. Dakle, s obzirom na navedeno sud je kao neosnovan odbio zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 837,50 EUR , kao i više zatraženi PDV u iznosu od 209,38 EUR, što ukupno iznosi 1.046,88 EUR. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
28.2. Kamate na trošak su temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) dosuđene od presuđenja do isplate.
29. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.
Slavonski Brod, 16. prosinca 2024.
Sutkinja
Anđela Bionda
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 2 6
/
2 0 20-55
Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužitelj ŠC po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici u Slavonskom Brodu
2. Tuženik Croatia osiguranje d.d., po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu
