Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundučićeva 27

Pr-202/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista EČ, u pravnoj stvari tužitelja: ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: Lavčević- montažni elementi d.o.o. za građenje, poslovanje nekretninama i usluge, Split, Bihaćka 2, OIB: 12739926783, kojeg zastupa punomoćnica MČ, dipl.pravnik, radnica kod tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 13.studenog 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 16.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova manje isplaćene bruto plaće, za period počev od 1.kolovoza 2017. do 31.siječnja 2018. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 534,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos ,kako slijedi:

na iznos od 70,21 eura počev od 28. rujna 2017.

na iznos od 151,75 eura počev od 30. listopada 2017.

na iznos od 169,17 eura počev od 30. studenog 2017.

na iznos od 45,85 eura počev od 20.prosinca 2017.

na iznos od 72,15 eura počev od 31. siječnja 2018.

na iznos od 24,90 eura počev od 22.veljače 2018., dok se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na naprijed dosuđene iznose, kao i u dijelu za više zatraženu zateznu kamatu koja bi na iznos od 24,90 eura tekla od 20.studenog 2017. do 21.veljače 2018.

II/ Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 940,45 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dne 5.ožujka 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je bio djelatnik tužitelja temeljem Ugovora o radu zaključenog s tuženikom na neodređeno vrijeme, a temeljem kojeg ugovora je obavljao poslove KV građevinskog radnika koji poslovi spadaju u IV A grupu složenosti poslova. Tužitelju da je radni odnos kod tuženika reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo i Pravilnikom o radu. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od 16.kolovoza 2017. do 15.siječnja 2018. pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće jer plaću nije isplaćivao sukladno ugovorenoj IVA tarifnoj grupi poslova koje je tužitelj obavljao prema Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru, odnosno da nije tužitelju obračunavao satnicu i osnovnu plaću prema IVA tarifnoj grupi nego u znatno nižem iznosu na koji načina da je tužitelju nezakonito obračunavao osnovnu plaću, a što da je utjecalo posredno i na nezakonito utvrđeni i isplaćeni stimulativni dio plaće te dodataka na plaću po osnovi radnog staža i dodatak za otežane uvjete rada, na obračun prekovremenog rada, noćnog rada te rada blagdanom, nedjeljom, smjenskog rada te je pogrešno obračunato vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 11.studenog 2024., isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti i to u iznosu od 534,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, neodređeno postavljenom tužbenom zahtjevu, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku. Tužitelj da svoje potraživanje temelji isključivo na odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo navodeći kako mu je tuženik osnovnu plaću i satnicu za poslove koje je obavljao utvrdio i isplaćivao protivno tom Kolektivnom ugovoru. Tuženik dalje navodi kako se Kolektivni ugovor za graditeljstvo na koji se poziva tužitelj ne odnosi na tuženika jer iako je u Sudskom registru za tuženika, među ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, tuženik da se pretežno bavi proizvodnjom proizvoda od betona za građevinarstvo. U tom smislu tuženik da je prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. ( dalje u tekstu NKD 2007) razvrstavan u područje C-prerađivačka industrija; odjeljak 23-proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda; skupina 23.6-proizvodnja proizvoda od betona, cementa i gipsa; razred 23.61-proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo., dok djelatnost građevinarstva prema NKD 2007 je razvrstana u područje F. U svakom slučaju na tuženika da se ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, jer iako pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju obavljati, Državni zavod za statistiku da daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe stvarno obavljaju, sukladno čl. 2., 5. i 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnost. S obzirom na činjenicu da se na tuženika ne odnosi Kolektivni ugovor za graditeljstvo, tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima iz tužbe jer su nepotrebni i suvišni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde HZMO, Područna službe u Splitu od 9.02.2021. ( list 6-8 spisa ), obavijesti Državnog zavoda za statistiku od 28.06.2011. o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007, obračuna plaća za tužitelja i mjesečnih izvješća o radu ( list 39- 49 spisa) , ugovora o radu br. 66/1 od 11.08.2017, broj 66/2 od 15.11.2017., broj 66/3 od 27.12.2017. , obavijesti o redovitom otkazu Ugovora o radu broj 66/3 od 15.01.2018., priloženih sudskih odluka i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo OČ od 15.kolovoza 2024. godine.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju od 16.kolovoza 2017. do 15.siječnja 2018. tužitelj radio kod tuženika.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik ispravno obračunao i isplatio plaće tužitelju sukladno potpisanim Ugovorima o radu i odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Prvenstveno je u ovom postupku valjalo raspraviti pitanje primjene i dosega Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( Narodne novine, broj 115/15, dalje u tekstu KUG), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, na parnične stranke. Naime, tuženik tvrdi kako se predmetni KUG na njega ne odnosi jer da je tuženik prema NKD 2007. razvrstan u područje C-prerađivačka industrija; odjeljak 23-proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda; skupina 23.6-proizvodnja proizvoda od betona, cementa i gipsa; razred 23.61-proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo., dok djelatnost građevinarstva prema NKD 2007 je razvrstana u područje F.

8. Prema odredbi članka 1.Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ( Narodne novine broj 98/1994, dalje ZNK) podaci koji su od značenja za usmjeravanje društvenoga i gospodarskog razvitka te podaci o stanju i kretanjima u pojedinim područjima društvenoga i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj prikupljaju se, upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (u daljnjem tekstu: Nacionalna klasifikacija) s time da se nacionalna klasifikacija ne smije se koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba. Člankom 2-ZNK-a određeno je da se prema nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju se po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave. Prema članku 6.ZNK-a subjekti iz članka 2. ovoga Zakona razvrstavaju se u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. ovoga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

9.Pregledom obavijesti Državnog zavoda za statistiku od 28.06.2011. o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007 razvidno je da je tuženik klasificiran u razred 2361, dakle prema Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007.-NKD 2007. ( Narodne novine, broj 58/2007 ), klasificiran je u razred 23.61 proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo.Iz sudskog registra razvidno je da je tuženik registriran i za djelatnost građenja.

10. Tuženik dakle osporava da bi se Kolektivni ugovor za graditeljstvo uopće primjenjivao na njega jer je on prema NKD 2007. svrstan u područje C-prerađivačka industrija pa se Ugovor o graditeljstvu i njegova proširena primjena ne može primijeniti i na ovaj konkretan slučaj. Međutim, takvi navodi tuženika prema mišljenju ovog suda su neosnovani.

10.1. Naime, iz Ugovora o radu br. 66/1. 66/2 i 66/3 ( list 50 do 55 spisa ) zaključenih između tužitelja i tuženika razvidno je kako je tužitelj kod tuženika obavljao poslove Rukovatelja građevinskih sporova kao i da je tužitelj prema tim ugovorima raspoređen u grupu IVA i da mu se poslodavac obvezuje isplatiti mjesečnu plaću prema rasporedu u grupu IV A , kao i naknadu za svakodnevni prijevoz na rad i s rada sukladno odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora ( čl. 1. i 5. navedenih Ugovora). Plaća i dodaci na plaću su tužitelju tim ugovorima uređeni čl. 5.do čl.10 .Nadalje u odredbi čl. 15 .2 navedenih Ugovora propisano je ako je koji uglavak tog ugovora za radnika nepovoljniji od uglavka važećeg ili naknadno sklopljenog ugovora ili sporazuma, sklopljenog između Poslodavac i radničkog vijeća ili sad važećeg ili naknadno donesenog Pravilnika o radu, a koji obvezuje strane tog Ugovora, umjesto takovog uglavka tog Ugovora neposredno će se primijeniti uglavak Kolektivnog ugovora ili sporazuma, odnosno odredba Pravilnika o radu povoljnija za radnika. Dakle, stranke su zaključenim ugovorima o radu ugovorile i primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo pa se taj KUG primjenjuje na tužitelja. Naime iz zaključenih ugovora o radu iz čl. 5 proizlazi da je poslodavac obvezan isplatiti radniku mjesečnu plaću prema rasporedu u grupu 4A , a koja grupa je propisana Tarifnim stavovima KUG-a i odnosi na se KV građevinske radnike svih struka, građevinske laborante, vozače teretnog vozila, servisne mehaničare, univerzalne strojarske montere, strojare građevinskih strojeva, skladišta, kuhare, blagajnike, vatrogasce KV električare. Za napomenuti je da tuženik, iako osporava da bi se na njega primjenjivale odredbe KUG- a, ne navodi koji je onda to drugi Kolektivni ugovor kojeg su stranke zaključenim Ugovorima o radu ugovorili primjenu. Tuženik navodi da je prema nacionalnoj klasifikaciji svrstan u prerađivačku industriju, a Kolektivni ugovor za grafičko – prerađivačku i novinsko - nakladničku djelatnost ne sadrži grupu složenosti poslova IVA niti se u njemu spominje radno mjesto tužitelja. Stoga ovaj sud drži utvrđenim da su stranke zaključenim Ugovorima o radu ugovorile primjenu baš KUG-a.

10.2 Odredbom čl. 9.st.3 Zakona o radu („Narodne novine“, br: 93/14, dalje: ZR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako je već kazano u Ugovorima o radu sklopljenima između tužitelja i tuženika ugovoreno da se poslodavac obvezuje isplatiti mjesečnu plaću prema rasporedu u grupu IV A , sukladno odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora. Budući da ugovor o radu zaključen između stranaka u pogledu isplate plaće upućuje izričito na primjenu kolektivnog ugovora, a kolektivni ugovor u ovom dijelu sadrži odredbe o plaći (čl.35 do čl. 48 KUG-a), u pogledu osnovanosti zahtijeva tužitelja na isplatu plaće treba primijeniti odredbe KUG-a kao izvor prava u ovom postupku.

11. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije OČ od 15.kolovoza 2024., utvrđeno je da tužitelju za razdoblje od kolovoza 2017.god. do siječnja 2018.god. tuženik nije pravilno obračunao i isplatio plaću, a da razlika između plaće koja je isplaćena tužitelju i one koju mu je valjalo isplatiti iznosi ukupno 534,04 eura . U nalazu i mišljenju vještak navodi kako je tuženik iz mjeseca u mjesec mijenjao stopu minulog rada iako se ista mijenja jedan put godišnje. Vještak dalje navodi kako je obračun plaće izvršio temeljem radnih sati prikazanih u obračunskim listama, dok je dodatke obračunao proporcionalno manje obračunatoj plaći jer ne postoje jasni parametri na temelju kojih je tuženik obračunavao dodatak za otežane uvjete rada i ostale dodatke.

12. Na nalaz i mišljenje vještaka OČ tužitelj nije imao primjedbi već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev, dok je tuženik naveo kako navodi vještaka da je tuženik pogrešno obračunavao minuli rad su neobični jer obračun tuženika ide u korist tužitelja. Ujedno poriče navode vještaka da ne postoje jasni parametri na temelju kojih je tuženik obračunavao dodatak za otežane uvjete rada i ostale dodatke jer je obračun vršen temeljem odredbi Pravilnik a o radu i Kolektivnog ugovora koji su bili na snazi u spornom razdoblju. Radi izbjegavanja daljnjeg postupanja u ovoj pravnoj stvari u odnosu na provedeno vješto tuženik ističe kako ne osporava matematički izračun.

13. Člankom 37.KUG-a određeno je da je osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog Ugovora predstavlja najniži iznos kojega je poslodavac dužan isplatiti radniku. Normalnim učinkom smatra se puno izvršenje utvrđene norme, odnosno ostvareni planirani doprinos u radu utvrđen aktom poslodavca ili uobičajenim za obavljanje pojedinih poslova. Složenost poslova radnog mjesta u smislu odredbi ovog Ugovora sadrži: značaj radnog mjesta u poslovanju, potreban stupanj obrazovanja za obavljanje poslova radnog mjesta, stupanj odgovornosti radnog mjesta, potrebno radno iskustvo, zahtijevani stupanj kreativnosti i inicijativnosti, kao i ostale psihofizičke osobine potrebne za rad na određenom radnom mjestu. Normalni uvjeti rada na pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su u pravilu prisutni tijekom cijelog radnog vremena, koje određuje tehnološki proces i njemu odgovarajuća organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni za to radno mjesto.

13.1. Člankom 38. st.1.KUG-a propisano je da se najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove utvrđuje od 1. listopada 2015. godine u mjesečnom iznosu 2.866,73 kuna. Nadalje čl. 39 st.1. i 2. propisano je da je u tarifnom dijelu ovog Ugovora izvršeno razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima, a svi poslovi odnosno radna mjesta razvrstana su u 10 grupa složenosti (prilog 1).Osnovna plaća svake grupe i podgrupe poslova iz tarifnih stavova iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se na način da se najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove množi sa koeficijentom složenosti za svaku grupu i podgrupu poslova.

13.2. Odredbom čl. 42.st.1 KUG-a propisano je da će se osnovna plaća radnika povećat će se za sate rada kada radnik povremeno radi u uvjetima rada težim od normalnih uvjeta rada radnog mjesta na koje je stalno raspoređen i za koje mu je utvrđena osnovna plaća, a stavom 2. toč.I. i II propisani su orijentacijski elementi težih uvjeta rada koji se uzimaju u obzir kod uređivanja ovih pitanja u Pravilnicima o radu.

13.3. Članak 45.KUG-a propisuje da će je rad nedjeljom ili blagdanom onaj rad koji je u te dane obavljen između 00 i 24 sata.Za rad nedjeljom cijena sata rada radnika povećava se za 30%, a za dan Uskrsa za 50%.Za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene Zakonom radnik ima pravo na plaću uvećanu 50% i naknadu plaće u visini utvrđenoj u članku 51. stavak 2. Ugovora.

14. Kako je u postupku utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju plaću i dodatke na plaću s osnova redovnog radnog vremena, stimulativnog dijela plaće i dodataka na plaću prema odredbama KUG-a, odnosno da je ista manje obračunata i isplaćena, pri čemu je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koje vještvo prihvaća sud kao objektivno i izrađeno u skladu s dokumentacijom u spisu, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 534,03 eura. kao u točki I izreke presude. Na dosuđene iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22,156/22 i 155/23), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 534,03 eura. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen. Tužitelju nisu dosuđene ni zatražena zatezna kamate koje bi na iznos od na iznos od 24,90 eura tekla od 20.studenog 2017. do 21.veljače 2018. jer je potraživanje tužitelja za taj iznos razlike dospjela prilikom isplate plaće za mjesec siječanj 22.veljače 2018., a kako je odlučeno u točki I . izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14., 70/19., 80/22. ), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23, dalje Tarifa) pa budući da je tužitelj u cijelosti uspio u svom konačno uređenom zahtjevu od 11.studenog 2024. to istome pripada sljedeći trošak prema vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podnesaka od 1212.06 2024. i 4.09.2024. po 50 bodova za svaki, za sastav podneska od 13.11.2024. 12,5 bodova ( Tbr.8.t.3 Tarife), za zastupanje na tri ročišta po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 675,00 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 940,45 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 16.prosinca 2024. god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 16.prosinca 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku