Poslovni broj: Gž Ovr-75/2022-2

 

 

                                                                              Poslovni broj: Gž Ovr-75/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS D. S.A., OIB ..., V. V. L., ... - L., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv 1. ovršenika M. H., OIB ..., D., ..., zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u K. i 2. ovršenice E. H. OIB ..., Ž., ..., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi 1. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 13 Ovr-127/2020-22 od 26. studenog 2021., 21. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

              Uvažava se žalba 1. ovršenika i ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 13 Ovr-127/2020-22 od 26. studenog 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

                                         

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je: 

 

"Odbija se prijedlog od 6. listopada 2021. ovršenika M. H. za odgodu ovrhe."

 

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/2.2, 114/22., dalje: ZPP), u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), odnosno na bitne povrede postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuju da je predmetna nekretnina, obiteljska kuća jedini dom ovršenika koji je invalid i branitelj Domovinskog rata i njegove obitelji te da je trebalo provesti test razmjernosti sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i  temeljnih sloboda. Nadalje, ovršenik navodi da je pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu te je tužba priložena žalbi.  Predlaže žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na način da se prihvati prijedlog ovršenika za odgodu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, dok ovršenik iako se poziva i na taj žalbeni razlog određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.  

 

6. Iz spisa proizlazi da je, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 90.781,65 CHF sa zakonskim zateznim kamatama, 17. listopada 2020. doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretninama 1. ovršenika i 2. ovršenice. Navedeno rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu broj 09/06 od 6. veljače 2006. koji je 1. ovršenik sklopio sa Z. b. d.d. i kojim je radi osiguranja naplate novčane tražbine ugovoreno založno pravo na nekretninama 1. i 2. ovršenika. Ugovor o kreditu solemniziran je 7. veljače 2006. od strane javnog bilježnika. Navedeno rješenje o ovrsi je pravomoćno.

 

6.1. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj sa Z. b. d.d. sklopio Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine koju je Z. b. d.d. imala prema ovršenicima. 

 

7. Nadalje proizlazi da je 1. ovršenik 6. listopada 2021. podnio prijedlog za odgodu ovrhe u kojem ovršenik navodi da je sudionik Domovinskog rata s mirovinom kao jedinim prihodom, otac osmero djece i nezaposlenom suprugom, da ga je navedeni kredit doveo u dužničko ropstvo, da mu se na prijedlog ovrhovoditelja usteže s računa svaki mjesec iznos od 5.000,00 kuna na ime otplate duga, kao i da će podnijeti tužbu protiv Z. b. d.d. radi isplate.

 

7.1. Pobijanim rješenjem prijedlog 1. ovršenika za odgodu ovrhe je odbijen.

8. U konkretnom slučaju, ovrha se provodi na temelju ugovora o namjenskom i hipotekarnom kreditu sklopljenom između kreditora Z. b. d.d. kao trgovca i 1. ovršenika kao korisnika kredita i potrošača, u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, pa provedbu ovrhe, a u povezanosti s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati i kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sve to i bez obzira što je banka tražbinu prema 1. ovršeniku prenijela na ovrhovoditelja.

 

8.1. Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. s gledišta načela djelotvornosti  treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

9. Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, najprije je obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

 

9.1. Nadalje, u navedenoj presudi poslovni broj C-407/18, Sud Europske unije je, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ).

 

10. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba članka 65. stavak 1. točka 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

 

10.1. Dakle, Hrvatsko zakonodavstvo, konkretno članak 65. OZ sadrži odredbu prema kojoj je odgoda ovrhe iznimno moguća i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, isključujući štetu povezanu sa samom ovrhom, čime u praksi ta odgoda postaje gotovo nemoguća. Ni u hrvatskom pravu u ovršnom postupku se ne može ispitivati nepoštenost pojedinih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, a to primjenu prava Unije, konkretno navedene Direktive, čini nemogućom ili pretjerano teškom.

 

11. Napominje se da presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije i obvezujuće su za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, a presuda koja se odnosi na jednu državnu članicu obvezuje i sve druge države članice.

 

              12. Napominje se i da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu održan sastanak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda na kojem je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

 

12.1. Na ovaj zaključak se ukazuje iz razloga jer isti ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu, odnosno na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u povezanosti s tim je i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini u kojoj živi. Sve to i bez obzira što je 1. ovršenik dobrovoljno zasnovao založno pravo na nekretnini, a slijedom čega uživa manji stupanj zaštite svojih prava, no dodatnu zaštitu ovršeniku u ovom predmetu pruža činjenica da ovršenik u podnesenoj tužbi tvrdi i dokazuje da je ugovor o kreditu ništetan zbog povrede prava potrošača.

 

12.2. Isplata naknade za prodanu nekretninu, ukoliko bi ovršenik uspio u parničnom postupku ne predstavlja restitutio in integrum već predstavlja tek nedostatni surogat za potpunu restituciju, jer već sama činjenica prodaje nekretnine u kojoj ovršenik sa obitelji živi predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

13.  Slijedom svega navedenog, ostvaren je žalbeni prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u povezanosti s tim i pogrešne primjene materijalnog prava pa je temeljem članka 380. točka 3. ZPP u svezi s člankom 21. OZ, valjalo žalbu ovršenika usvojiti i  pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.  

 

13.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno naprijed navedenom (neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti) ukoliko se radi o situaciji da je ovrhovoditelj inicirao protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača.

Sisak, 21. prosinca 2023.