Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-818/2023-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku,po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Medved, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 24. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Krešimira Medved i zamjenika punomoćnika tuženika Marine Burić, odvjetnice u Osijeku, dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

- dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3277285, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe sadržan u članku 7. predmetnoga ugovora, a glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3277285, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 9. predmetnoga ugovora, a glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.771,01 EUR (tisućusedamstodesamdesetjedaneurjedancent) sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

-na iznos od 16,42 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,46 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,35 EUR od 30.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,89 EUR od 04.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 32,25 EUR od 01.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,06 EUR od 28.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,55 EUR od 23.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 51,36 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 41,27 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 43,53 EUR od 10.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 40,61 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,60 EUR od 29.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,20 EUR od 07.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,85 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 72,99 EUR od 02.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 65,82 EUR od 01.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,73 EUR od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,98 EUR od 12.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 01.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,11 EUR od 29.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,02 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,15 EUR od 07.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,56 EUR od 03.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,28 EUR od 08.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,82 EUR od 05.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,36 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,49 EUR od 29.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,16 EUR od 01.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,71 EUR od 28.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,96 EUR od 26.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,62 EUR od 06.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,43 EUR od 25.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 03.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,66 EUR od 23.02.2013. pa do isplate,

a sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove u iznosu od 1.515,45 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od dana 16.prosinca 2024., pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o j e

Smatra se da je tužba tužiteljice za isplatu iznosa od 146,10 EUR (stočetrdesetšesteuradesetcenti) – povučena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 12.lipnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da dana 17.02.2006. godine tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu broj 528-50- 3277285 koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.820,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 279,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti, no tijekom otplate kredita su se povećavali. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku od dana 26.04.2006. godine pa do konačne otplate, više platio dugovani iznos za 1.917,11 EUR / 14.444,51 kn. Obzirom da je pravomoćnom presudom VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takve odredbe Ugovora. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115 ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl 6. st 3. Zakona o sudovima (NN: 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim: - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3277285, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 1. predmetnoga ugovora, a glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“….“po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3277285, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe sadržan u članku 7. predmetnoga ugovora, a glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3277285, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 9. predmetnoga ugovora, a glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“;

II.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.917,11 EUR / 14.444,51 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 10.04.2007. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe. Svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 17.02.2006. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3277285 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 20.820,12 a da je ugovorena redovna kamata 3,50 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njezine imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate

3. U pisanom podnesku od 14. kolovoza 2024. (stranica 147 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke uređuje tužbeni zahtjev, te predlaže sudu donijeti sljedeću presudu:

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.771,01 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

-na iznos od 16,42 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,46 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,35 EUR od 30.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,89 EUR od 04.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 32,25 EUR od 01.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,06 EUR od 28.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,55 EUR od 23.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 51,36 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 41,27 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 43,53 EUR od 10.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 40,61 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,60 EUR od 29.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,20 EUR od 07.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,85 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 72,99 EUR od 02.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 65,82 EUR od 01.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,73 EUR od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,98 EUR od 12.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 01.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,11 EUR od 29.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,02 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,15 EUR od 07.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,56 EUR od 03.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,28 EUR od 08.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,82 EUR od 05.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,36 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,49 EUR od 29.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,16 EUR od 01.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,71 EUR od 28.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,96 EUR od 26.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,62 EUR od 06.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,43 EUR od 25.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 03.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,66 EUR od 23.02.2013. pa do isplate,

a sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, 3 od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Otplatni plan, Potvrde o transakcijama, Naloge za uplatu, Prijepis knjigovodstvene kartice, Informativni izračun efektivne kamatne stope, Otplatnu tablicu, proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o. i saslušao vještaka financijsko- knjigovodstvene struke.

5. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3889337 (stranica 6 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 17.veljače 2006. godine između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i LF iz [adresa], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja. Sudužnik po predmetnom ugovoru o kreditu je HF iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 20.820,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1).

Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 3,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključujući i redovnu kamatu), koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora. Člankom 4. Ugovora ugovoren je rok otplate kredita 84 mjeseca.

Namjena kredita je kupnja vozila (čl.6.).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.06.2006. godine.

Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

U čl.9. između ostalog ugovoreno je da na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulitano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora.

7. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, dana 17.veljače 2006. broj OU- 99/06 (stranica 11 spisa).

8. Tužiteljica LF, izjavila je da se sjeća da je sklopila ugovor o kreditu u Raiffeisen banci, misli da je to bilo 2006. ili 2007. godine. Sredstva su joj trebala za osobne potrebe odnosno za kupnju automobila. Izabrala je automobil u Auto kući u [adresa], te su joj u navedenoj Auto kući rekli da imaju poslovnu suradnju sa Raiffeisen bankom gdje mogu podići kredit u valuti CHF. Bila je u Raiffeisen banci, dali su joj ugovor da pročita, taj ugovor je djelomično razumjela. Razumjela je da do kraja mjeseca mora uplaćivati rate po važećem tečaju, odnosno po tečaju na dan uplate. Nije upozorena na rizik tečaja CHF. U to vrijeme bila je u radnom odnosu u Osijek Konfekciji na radnom mjestu šivač. Nije imala niti privatnu firmu niti obrt. Sjeća se da je išla kod javnog bilježnika i tamo joj ništa nije objašnjeno. Novcem od kredita je kupila automobil koji je koristila za svoje osobne potrebe. Kada je počela rasti rata kredita išla je u banku informirati se o tome ali oni su rekli da tu ništa ne mogu. Rata kredita od 1.300,00 kn je narasla na 2.000,00 kn, to joj je prouzročilo financijske probleme, s obzirom da je u zadnje vrijeme bila na bolovanju. Kredit je otplatila. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tražila od djelatnika banke da joj pojasni odredbe ugovora o kreditu koje joj nisu bile jasne, tužiteljica je izjavila da nije ništa posebno tražila, te se ne može sjetiti zbog proteka vremena. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li se interesirala da li imaju u ponudi kredit u drugoj valuti, tužiteljica je izjavila da jeste, međutim u Auto kući su uvjetovali podizanje kredita u valuti CHF, vjerojatno su imali sklopljen ugovor sa tuženikom. Prilikom otplate kredita morala je gotovinu nositi u banku. Ona je bila nositelj kredita, a suprug je bio sudužnik, te je uplate vršila uglavnom ona, a ponekad kada ona nije mogla je umjesto nje vršio suprug, ali to su njezine uplate, na njezino ime, te suprug prema njoj nema nikakvih potraživanja. Oni žive zajedno u braku (stranica 153 spisa).

9. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke koji je u nalazu i mišljenju naveo:

Preplata po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u razdoblju od 10. travnja 2007. godine do kraja otplate kredita iznosi 1.771,01 EUR. Svakomjesečnu preplatu iskazao je na stranici 8. Nalaza i mišljenja.

Datumi uplata tužitelja ŠF po Ugovoru o kreditu broj 528-50-3277285 iskazani su u tableranom prikazu na stranicama 5. do 7. te na stranicama 9. i 10. ovog Nalaza i mišljenja.

Tužitelj RF prema knjigovodstvenoj evidenciji tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kasnila je sa plaćanjima pojedinih anuiteta a koji tabelrani prikaz je dao na stranici 11. ovog Nalaza i mišljenja.

9.1. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., izjavio je saslušan na ročištu kod suda da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a u svezi primjedbi tuženika na ročištu izjavio slijedeće: Točni su navodi punomoćnika tuženika da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio početni tečaj za cijelo vrijeme obračuna, a što je bilo sukladno zadaći iz rješenja suda. Budući da je navedena primjedba pravne prirode o istoj treba odlučiti sud. Nadalje, kako punomoćnik tuženika nema primjedbe na matematički izračun u svezi navedenog nema što dalje posebno iskazati. Vještak je izjavio da je u izračun uzeo u obzir i razliku kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Izračun je dan na datume uplata, a kako je naveo na stranicama 9 i 10 pisanog nalaza i mišljenja, dok je na stranici 11 iskazao datume kada je došlo do kašnjenja u plaćanju. Vještak je izjavio da je izvršio uvid u e- komunikaciju, te utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen sukladno njegovom izračunu u nalazu i mišljenju, što znači da su uzete u obzir i negativne razlike (stranica 152 spisa).

10. Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora,ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

12. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

13. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, ne proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne.

14. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

15. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

16. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

17. Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

18. Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

19. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

20. Odredbom čl.322 ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli – preplatila tuženiku ukupno iznos od 1.771,18 EUR ( 13.343,68 kn). Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl. 1115. ZOO/05; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.2. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (245. st. 1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu), dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 12. lipnja 2023. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

22.3. Dakle,zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23. Stoga s obzirom na izloženo, te s obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. god.(Pž-6632/2017), to u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa tečaja (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021. godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

24. Za navesti je da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju vozila, te da je korisnik naznačena kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora,te je za navesti da je tužiteljica saslušana u svojstvu stranke, te upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza izjavila da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila zaposlena u Osijek Konfekciji kao šivač, da nije imala privatnu firmu niti obrt,te je automobil koristila za osobne potrebe. Stoga, s obzirom na izloženo evidentno je da tužiteljica ima status potrošača,(čl.3.ZZP/07; Županijski sud u Puli broj Gž-538/2020-2 od 21. rujna 2020. godine, VSRH Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018 godine).

25. Tužiteljica je u pisanom podnesku od 14. kolovoza 2024. (stranica 147 spisa) snizila tužbeni zahtjev za isplatu razlike tečaja, što ima karakter povlačenja tužbe,čemu se tuženik nije protivio,te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (1.917,11 EUR- 1.771,01 EUR=146,10 EUR).

26. Tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu razlike tečaja, a u pisanom podnesku od 14. kolovoza 2024. (stranica 147 spisa) nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke specificirala tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu preplaćenog tečaja sukladno izračunu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39., čl. 117. st. 2. ZID ZPP (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

27.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.515,45 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku tužitelja za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka 27.05.2024. i 14.08.2024. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova,te za zastupanja na ročištima kod suda dana 10.06.2024.(Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 24.10.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR. Tužiteljici ne pripada zahtijevani trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 EUR s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi,a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama

28. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

29. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 16. prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte