REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–447/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RĐ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 22. srpnja 2024., broj K-698/2024, u sjednici održanoj 16. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik CĐ, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka do 22. srpnja 2024.
1.1. Na temelju članka 190. stavka 8. u vezi članka 79. KZ/11 od optuženog RĐ trajno je oduzeto 35 bijelih PVC smotuljaka sa sadržajem bijele praškaste materije, izgleda karakterističnog za drogu kokain, sveukupne mase 30,9 grama/T1=5,4gr, T2-T18=0,8gr, T19-T35=0,7gr, koji su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU SD serijskog broja [serijski broj]; jedna digitalna vaga za precizno mjerenje s vidljivim tragovima bijele praškaste tvari, izgleda karakterističnog za drogu kokain, a koja je pronađena tijekom pretrage u spavaćoj sobi, točnije u stolu, oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU SD serijskog broja [serijski broj] te je određeno da će se droga i digitalna vaga nakon pravomoćnosti presude uništiti sukladno članku 181. stavku 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – pravilno i 80/22 te 36/24 - dalje u tekstu ZKP).
1.2. Na temelju članka 189. ZKP-a po pravomoćnosti presude vratit će se optuženom CĐ jedan mobilni uređaj marke IPhone IMEI brojeva: [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je dragovoljno izručen, te privremeno oduzet od strane PU SD, potvrda broj 00085145, dana 14. ožujka. 2024.
1.3. Utvrđeno je nadalje, da iznos od 1.380,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik CĐ stekao počinjenjem kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te da je taj iznos imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženom CĐ da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, uplati u korist proračuna Republike Hrvatske iznos imovinske koristi od 1.380,00 eura, odnosno taj iznos koji je oduzet od optuženog uplatit će se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP-a optuženik CĐ dužan je u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.766,49 eura, od čega iznos od 2.066,49 eura za toksikološko vještačenje po vještacima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i paušalna svota 700,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom „da Županijski sud ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku CĐ izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako u uvodu žalbe državni odvjetnik ističe da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja „po pitanju otegotnih i olakotnih okolnosti na strani optuženika, što je onda rezultiralo izricanjem kazne zatvora u trajanju od jedne godine, koja je preblago odmjerena.“, razlozima žalbe ne navodi koju to činjenicu sud nije utvrdio i koju je činjenicu koja je relevantna za odmjeravanje kazne pogrešno utvrdio već samo navodi razloge koji se odnose na pogrešnu odluku o kazni obzirom da državni odvjetnik zalažući se za strože kažnjavanje optuženika samo ukazuje na okolnosti koje prvostupanjski sud nije cijenio kao otegotne (jačina ugrožavanja zaštićenog pravnog dobra i raširenost kaznenog djela zlouporabe droga na području Republike Hrvatske, ranija osuđivanost kao i počinjenje djela za vrijeme pridržaja izricanja kazne maloljetničkog zatvora), time da se ovdje državnom odvjetniku ukazuje da je kao tužitelj, ukoliko je smatrao da neke činjenice relevantne za odmjeravanje kazne treba utvrditi, mogao predložiti dokaze na temelju kojih bi se te činjenice trebale utvrditi, a pogotovo one koje se odnose na „raširenost kaznenog djela zlouporabe droga na području Republike Hrvatske“, jer to nije notorna činjenica, pogotovo koja je poznata optuženiku (skrivljeni učinak kaznenog djela – članak 47. KZ/11), što je državni odvjetnik očito propustio učiniti. U pogledu odluke o kazni državni odvjetnik je predložio samo čitanje podataka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, pa sud u takvoj situaciji nije bio dužan po službenoj dužnosti pribavljati dokaze radi utvrđenja činjenica relevantnih za odluku o kazni, a pogotovo onih koje bi imale utjecaj na veću mjeru kazne.
7. Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ispravno je ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne. Pritom je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pomno raščlanio svaku od okolnosti koje su odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11. izrijekom navedene kao one koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljeni učinci kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu) te je svakoj od njih dao i odgovarajući značaj.
7.1. Tako je prvostupanjski sud, ocjenjujući optuženikov odnos prema počinjenom kaznenom djelu, pravilno ocijenio ne samo optuženikovo priznanje kaznenog djela kojim je on nedvojbeno pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja i ekonomičnosti ovog postupka, nego i njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela koje je pravilno ocijenio iskrenim, a takav odnos prema djelu, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svakako treba značajno utjecati na kaznu.
7.2. Prvostupanjski je sud opravdano olakotnim cijenio i optuženikovo korektno držanje pred sudom kao i njegovu mlađu životnu dob (u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je 24 godine).
7.3. S druge strane, otegotna okolnost koja se odnosi na prijašnji optuženikov život uistinu je njegova ranija osuđivanost, ali je prvostupanjski sud ispravno raščlanio te ranije osude – ne samo zbog imovinskih kaznenih djela, nego i zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela kao i djela koje je predmet ovog kaznenog postupka u roku provjeravanja određenom mu pridržajem maloljetničkog zatvora. Konačno, prvostupanjski sud u dovoljnoj je mjeri cijenio i pogibeljnost njegovog postupanja kao specijalnog povratnika jasno navodeći kako je za ostvarenje svrhe kažnjavanja optuženiku „apsolutno primjereno izreći upravo ovu zatvorsku kaznu kao sankciju.“ pa je ta pogibeljnost djela dostatno izražena u izrečenoj bezuvjetnoj kazni zatvora u trajanju od jedne godine.
7.4. Upravo ta kazna se, i po ocjeni i po ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog, ukazuje primjerenom i pogodnom da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
8. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP-a žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
U Puli – Pola 16. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
