REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-418/2023-15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. T.,
iz P., R. skupštine 16, zastupane po punomoćnici M. G. P.,
odvjetnici iz P., protiv tuženika O. B. d.d. S., D. rata 61,
zastupanog po punomoćniku A. A. i dr., odvjetnicima iz P., radi utvrđenja i
isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. studenog 2023., u prisutnosti
tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 22.
prosinca 2023. godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope
sadržana u čl. 9.1. Ugovora o kreditu broj 56653/06 kojeg su tužitelj kao korisnik
kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.11.2006.god., a koja glasi:
« utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora »
te u odredbi čl.9.2. koja glasi:

« po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule
švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 56653/06 kojeg su tužitelj kao
korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.11.2006. god. a kojima se
glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1.2. koja
glasi:

« CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja »,

u odredbi čl.10.d) 1. koja glasi:

« u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj
listi Kreditora na dan dospijeća. »,

u odredbi čl. 10.d) 2. koja glasi:

« prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje
uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će prodajni
devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća»

te u odredbi čl.15.1. koja glasi:

2

Posl.br. 31 P-418/2023-15

«Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću
tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske
protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno
preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa
sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.» pa stoga
navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih
strana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.616,07 EUR/19.710,79
kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF,
zajedno sa zateznim kamatama (koje do 31.12.2007. teku po stopi od 15% godišnje
propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, od

01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena) koje teku:

na iznos od 1,78 € / 13,42 kn od 13.1.2007 do isplate, na iznos od 1,00 € / 7,56 kn od 13.3.2007 do isplate, na iznos od 0,12 € / 0,92 kn od 12.4.2007 do isplate, na iznos od 0,83 € / 6,22 kn od 14.2.2008 do isplate, na iznos od 3,96 € / 29,83 kn od 18.3.2008 do isplate, na iznos od 1,84 € / 13,89 kn od 11.4.2008 do isplate, na iznos od 4,27 € / 32,20 kn od 15.10.2008 do isplate, na iznos od 7,42 € / 55,91 kn od 12.11.2008 do isplate, na iznos od 3,67 € / 27,64 kn od 13.12.2008 do isplate, na iznos od 16,94 € / 127,60 kn od 20.1.2009 do isplate, na iznos od 17,46 € / 131,57 kn od 14.3.2009 do isplate, na iznos od 15,91 € / 119,86 kn od 15.4.2009 do isplate, na iznos od 13,29 € / 100,13 kn od 15.4.2009 do isplate, na iznos od 12,33 € / 92,89 kn od 14.5.2009 do isplate, na iznos od 11,35 € / 85,54 kn od 16.6.2009 do isplate, na iznos od 12,59 € / 94,85 kn od 14.7.2009 do isplate, na iznos od 11,25 € / 84,74 kn od 19.8.2009 do isplate, na iznos od 12,03 € / 90,66 kn od 15.9.2009 do isplate, na iznos od 9,90 € / 74,58 kn od 14.10.2009 do isplate, na iznos od 11,27 € / 84,94 kn od 12.11.2009 do isplate, na iznos od 10,76 € / 81,05 kn od 11.12.2009 do isplate, na iznos od 15,13 € / 113,98 kn od 15.1.2010 do isplate, na iznos od 18,23 € / 137,39 kn od 11.2.2010 do isplate, na iznos od 17,63 € / 132,86 kn od 11.3.2010 do isplate, na iznos od 20,05 € / 151,04 kn od 13.4.2010 do isplate, na iznos od 22,36 € / 168,45 kn od 12.5.2010 do isplate, na iznos od 26,64 € / 200,70 kn od 13.7.2010 do isplate,

3

Posl.br. 31 P-418/2023-15

na iznos od 31,60 € / 238,09 kn od 11.8.2010 do isplate,
na iznos od 25,26 € / 190,33 kn od 11.9.2010 do isplate,
na iznos od 41,18 € / 310,29 kn od 23.9.2010 do isplate,
na iznos od 34,11 € / 256,97 kn od 11.11.2010 do isplate,
na iznos od 36,05 € / 271,60 kn od 11.12.2010 do isplate,
na iznos od 41,91 € / 315,75 kn od 11.1.2011 do isplate,
na iznos od 49,88 € / 375,85 kn od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 40,61 € / 305,97 kn od 11.2.2011 do isplate,
na iznos od 43,57 € / 328,28 kn od 11.3.2011 do isplate,
na iznos od 39,38 € / 296,72 kn od 12.4.2011 do isplate,
na iznos od 48,86 € / 368,12 kn od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 55,35 € / 417,05 kn od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 58,30 € / 439,25 kn od 12.7.2011 do isplate,
na iznos od 88,99 € / 670,50 kn od 9.9.2011 do isplate,
na iznos od 59,89 € / 451,24 kn od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 55,36 € / 417,09 kn od 9.11.2011 do isplate,
na iznos od 56,46 € / 425,40 kn od 10.12.2011 do isplate,
na iznos od 56,24 € / 423,74 kn od 21.12.2011 do isplate,
na iznos od 61,19 € / 461,06 kn od 31.1.2012 do isplate,
na iznos od 62,95 € / 474,32 kn od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 63,75 € / 480,33 kn od 11.4.2012 do isplate,
na iznos od 61,80 € / 465,63 kn od 9.5.2012 do isplate,
na iznos od 62,94 € / 474,24 kn od 12.6.2012 do isplate,
na iznos od 63,94 € / 481,78 kn od 16.6.2012 do isplate,
na iznos od 62,29 € / 469,32 kn od 9.8.2012 do isplate,
na iznos od 62,07 € / 467,68 kn od 11.9.2012 do isplate,
na iznos od 58,95 € / 444,14 kn od 10.10.2012 do isplate,
na iznos od 60,06 € / 452,50 kn od 10.11.2012 do isplate,
na iznos od 62,37 € / 469,92 kn od 8.12.2012 do isplate,
na iznos od 61,68 € / 464,71 kn od 11.1.2013 do isplate,
na iznos od 62,60 € / 471,64 kn od 13.2.2013 do isplate,
na iznos od 59,33 € / 447,02 kn od 15.2.2013 do isplate,
na iznos od 58,44 € / 440,34 kn od 12.3.2013 do isplate,
na iznos od 61,80 € / 465,66 kn od 10.5.2013 do isplate,
na iznos od 58,47 € / 440,57 kn od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 56,73 € / 427,41 kn od 10.7.2013 do isplate,
na iznos od 54,78 € / 412,74 kn od 12.7.2013 do isplate,
na iznos od 57,20 € / 431,01 kn od 10.9.2013 do isplate,
na iznos od 58,54 € / 441,05 kn od 20.9.2013 do isplate,
na iznos od 59,42 € / 447,71 kn od 9.11.2013 do isplate,
na iznos od 60,13 € / 453,02 kn od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 61,63 € / 464,33 kn od 13.12.2013 do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.461,67 kuna, po osnovi
preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa
zateznim kamatama (koja do 31.12.2007. teče po stopi od 15% godišnje propisanoj
Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, za period od

4

Posl.br. 31 P-418/2023-15

01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015 .god. pa do konačne
isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena) koje teku:

- na iznos od 36,71 kuna od 12.3.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.4.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.5.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.6.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.8.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.9.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.10.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 12.11.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.12.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.1.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.2.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.3.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.4.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 12.5.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.6.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.7.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.8.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.9.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.10.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.11.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.12.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 12.1.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.2.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.3.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.4.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 11.5.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.6.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.7.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.8.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 12.10.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.11.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.12.2009 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.1.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.3.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.4.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.7.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2010 do isplate;

5

Posl.br. 31 P-418/2023-15

- na iznos od 85,14 kuna od 11.10.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.11.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.12.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.3.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.4.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.7.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.9.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.11.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.12.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.3.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.4.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.6.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.7.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.11.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.12.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.2.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.3.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.4.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.7.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.8.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.11.2013 do isplate;
- na iznos od 82,18 kuna od 10.12.2013 do isplate;
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

1.210,72 eura / 9.122,17 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana
donošenja ove Presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

6

Posl.br. 31 P-418/2023-15

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. srpnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu i radi isplate. U tužbi navodi
da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom (ranije: S. G. - S.
B. d.d.) dana 23.11.2006. godine u P. sklopio Ugovor o kreditu br. 56653/06,
kojim je Ugovorom tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti po
kupovnom tečaju tuženika na iznos od 16.000,00 CHF pod uvjetima i rokovima kako
je utvrđeno predmetnim Ugovorom o kreditu. Navedeni ugovor u cijelosti je isplaćen
od strane tužitelja. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna
stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 6,88%, koja je kamatna stopa bila
promjenjiva prema čl. 9. Ugovora i to u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili
drugim aktom Kreditora odnosno tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i
tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu
utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o
promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna
stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje
mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012
potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 u dijelu koji se
odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o
kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora i nisu sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima
pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu
potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu
ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema
jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu odredbom čl.

9.1. i 9.2. ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje sukladno
Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora, o čemu se u vrijeme
zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni
parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope
ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u ugovoru o kreditu broj: 56653/06 utvrdi
ništetnom odredba čl. 9.1 u dijelu koji glasi „utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih
stopa ili drugim aktom Kreditora“ te odredba čl.9.2. u dijelu koji glasi „po stopi
utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa“. Nadalje, odredba o redovnoj kamatnoj
stopi je temeljna ugovorna odredba ugovora o kreditu, jer je kamata cijena koju
korisnik kredita plaća kreditoru za korištenja novčanog iznosa pozajmljenog od
kreditora, dakle njome se određuje visina i predmet obveze (činidba) kreditnog
dužnika, te stoga predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu (čl. 1065. ZOO/čl.

1021. ZOO 05). Vrhovni sud RH u odluci posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g.,
obrazlaže pravno stajalište o odredivosti ugovorne kamate. Temeljem Ugovora o
kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa
od 16.000,00 CHF-a obračunato po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja.

7

Posl.br. 31 P-418/2023-15

Odredbom članka 1.2, zatim 10. a) 1., 10. a) 2 te 10. d) 1., 10 d) 2. Ugovora o kreditu
ugovoreno je da se iznos kredita isplaćuje po kupovnom tečaju Kreditora za CHF na
dan korištenja kredita. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u
kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi
Kreditora na dan dospijeća. Ukoliko tužitelj zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta,
tuženik će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je
omogućeno raspolaganje novčanim sredstvima, a na prijevremene otplate primijeniti
će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća. Kredit se otplaćuje u 84
mjesečnih anuiteta dok je početni mjesečni anuitet tužitelja trebao iznositi 241,89
CHF. Iz navedenih odredbi razvidna je također nepoštenost tuženika budući da isti
plasira kredit po svom kupovnom tečaju dok ugovora povrat kredita anuitetnom
otplatom prema svom prodajnom tečaju. Prema Presudi Europskog suda pravde od
dana 30. travnja 2014. godine u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da čl. 4.
st. 2 Direktive 93/13, treba tumačiti na način sa ugovorna odredba potrošaču ne mora
biti samo gramatički razumljiva što u konkretnom slučaju znači da je vrijeme
zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima,
tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je
za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
tužitelja. Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredit nije bio upoznat o valutnom riziku
koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ono o čemu je
tuženik morao informirati tužitelja jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule
CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu
prava i obveza na štetu tužitelja. Tužitelj nije bio upozoren niti na jedan od bitnih
rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Tužitelj nije
bio upozoren od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna
klauzula u EUR-ima, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu
nego valutnu klauzulu EURO. Naime, Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u
odnosu na tečaj eura, ali ne štiti tečaj kune u odnosu niti na jednu drugu valutu, pa
tako niti u odnosu na CHF. Zbog toga se može reći da je tečaj CHF-a u odnosu na
kunu potpuno slobodan te može rasti i padati neovisno o utjecaju HNB-a, dok s
EUROM nije tako, nego dapače HNB reagira i kupovinom odnosno prodajom EURA
regulira tečaj eura u odnosu na kunu i time kunu drži stabilnom. CHF je valuta u koju
„bježi“ kapital u vrijeme gospodarske krize. To znači da za vrijeme recesija CHF
naglo jača, jer bogati pojedinci tada kupuju znatne količine CHF-a ne bi li tako zaštitili
vrijednost svoje imovine, pa zbog toga vrijednost CHF-a u odnosu na ostale valute
može naglo narasti. Nadalje, CHF nije valuta koja bi bila dobra za dužnike kod
ugovaranja kredita odnosno da je ona vrlo rizična valuta, ako se radi o dužnicima koji
nemaju primanja u toj valuti. MMF je višekratno upozoravao na mogućnost rasta
tečaja CHF-a u odnosu na EURO sve EU banke, upravo zbog toga da ih upozori
kako nije dobro plasirati potrošačima takve kredite. O tome se detaljno govori i u
pravomoćnoj presudi suca Dobronića P-1401/12. MMF je upozoravao banke na
trostruki rizik, rizik pada rejtinga, rizik države koja ne čini ništa da spriječi ugovaranje
takvih kredita te konačno na rizik za potrošače koji bi mogli ući u pretjerani trošak
zbog rasta njihovih anuiteta. CHF je valuta koja se u hrvatskome monetarnom
sustavu nalazi samo u tragovima. Pravi temelj za potrošačke kredite su depoziti
hrvatskih građana u eurima i kunama. Ono što je zapanjujuće jest činjenica da je
tuženik uz povećani tečaj naplaćivao i povećanu kamatnu stopu pa je tako dvostruko
opteretio tužitelja izuzetni visokim iznosima anuiteta. Na dan sklapanja predmetnog

8

Posl.br. 31 P-418/2023-15

ugovora (23.11.2006.god.) kupovni tečaj CHF-a prema tečajnoj listi kreditora iznosio
je 4,56 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se
mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje
mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-
1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od

14.06.2018. godine, pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim
potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti, što je imalo za posljedicuneravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je
utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica
kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o
riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu
švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže
za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa
sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog
franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-
1401/2012, tužitelj predlaže da se u ugovoru o kreditu broj: 56653/06 utvrdi
ništetnom dio odredbe čl. 1.2. koja glasi „CHF u kunskoj protuvrijednosti prema
kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja“, odredbu čl.10.d) 1. koja glasi: “ u
kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi
Kreditora na dan dospijeća.“ odredbu čl.10.d) 2 koja glasi:“ na uplatu primijeniti
prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje
uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će prodajni
devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća“, te odredba 15.1. koja glasi: „Korisnik
kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjeljivošću tečaja
izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih
novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg
nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost
za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-
7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je
donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se
utvrđuje:

- ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope,
- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu
švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki
korisnik kredita pokrene protiv banke. Prije pokretanja ovog parničnog postupka
tužitelj se tuženiku obratio radi pokušaja mirnog rješavanja spora, no tuženik je
zahtjev tužitelja smatrano neosnovanim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti,
kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare. Ne osporava da je tužitelj, u
svojstvu korisnika kredita, sklopio s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom,
dana 23.11.2006. godine Ugovor o kreditu broj 56653/06 kojim je Ugovorom tuženik
odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000,00 CHF. Ne

9

Posl.br. 31 P-418/2023-15

osporava da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa a koja je
promjenjiva sukladno odlukama tuženika. Osporava se da se o navedenim
odredbama nije pregovaralo te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna
tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Naime,
sukladno odredbama Ugovora o kreditu te sukladno Odlukama, Općim uvjetima i
drugim Aktima tuženika kao i tržišnim uvjetima, došlo je do promjene kamatnih stopa
i tečaja u konkretnom ugovornom odnosu. Tuženik je o svakoj promjeni kamatne
stope obavještavao tužitelja, a svaka Odluka o promjeni kamatne stope donijeta je
sukladno odredbama Ugovora o kreditu te Općim aktima tuženika. Nadalje,
predmetni Ugovor o kreditu odraz je slobodnih volja ugovornih strana te je tužitelj
svjesno i slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom
stopom špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati i da će
kroz takav ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu, odnosno cijenu za kredit. Tužitelj je
poslovno sposobna osoba koja, prilikom pregovora i razmatranja Ugovora o kreditu,
nije izdvojio niti jednu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva pojašnjenja
ugovornih obveza. Štoviše, tužitelj se svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni
ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama (iako je imao mogućnosti ugovaranja
ugovora o kreditu uz druge uvjete kao npr. fiksnu kamatnu stopu i neku drugu valutu,
a u konačnici mogao je uzeti ugovor u nekoj drugoj banci ako je smatrao da mu
sporne odredbe nisu jasne ili razumljive) budući da je svojevoljno i samostalno
ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše
odgovara. Sama činjenica da Ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna
stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije
promjenjivosti te sukladno njima, po potrebi i tržišnim prilikama, korigira kamatnu
stopu, odredbu Ugovora o kreditu čini valjanom i zakonitom a samu činidbu
određenom odnosno odredivom. Nadalje, vezano uz odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi, sam Zakon o obveznim odnosima u članku 26. dopušta ugovaranje
promjenjive kamatne stope. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i
stoga nije ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je tuženik
naknadno odredio na temelju ovlasti Ugovora o kreditu ne prelazi zakonom najvišu
dopuštenu stopu ugovorne kamate. Nadalje, a vezano uz navode tužitelja glede
kolektivnog postupka „Potrošač“, ističe se da su u kolektivnom postupku sudovi
utvrđivali tek apstraktnu pravnu zaštitu u odnosu na prosječnog potrošača. Međutim,
u svakom pojedinom individualnom postupku (kao što je ovaj), sud je dužan ispitati i
utvrditi okolnosti svakog pojedinog ugovornog odnosa. Slijedom toga, presude
donesene u kolektivnom postupku nemaju pravni učinak erga omnes da bi se mogle
primjenjivati na svaki pojedinačni postupak kojega pokrene svaki potrošač. Odluke na
koje se tužitelj poziva nikako se ne bi mogle izravno primijeniti na konkretan spor bez
da tužitelj dokaže koji je to individualni interes pojedine stranke, konkretno tužitelja,
određenim postupanjem tuženika povrijeđen, a što tužitelj nije dokazao. Tuženik
ukazuje da odredba članka 502.c ZPP-a uređuje da pravomoćna presuda u
kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim
parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda
utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u
kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava. Međutim, iz tužbe proizlazi da tužitelj tužbu temelji
na ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu s
osnova stjecanja bez osnove, pa slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju
navedene odluke se ne primjenjuju na pravni osnov na kojem se temelji ova tužba.

10

Posl.br. 31 P-418/2023-15

Također, ukazuje se da je navedenim odlukama u kolektivnom postupku utvrđeno da
bi promjenjivom kamatnom stopom bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije
utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg
konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Presude
u kolektivnom sporu ima takvu pravnu snagu da se pojedinci mogu na njih pozvati u
pogledu pravnih utvrđenja, ali činjenična utvrđenja je nužno utvrditi u svakom
pojedinom postupku. Međutim, ukoliko je sud drugačijeg stajališta, i odluči da je ipak
vezan odlukama iz kolektivnog postupka Potrošač u smislu odredbi članka 502.c
ZPP-a, u tom slučaju tuženik ističe i prigovor zastare obzirom je u slučaju naknade
štete, zastarni rok tri godine od saznanja za štetu i štetnika, a u svakom slučaju pet
godina od nastanka štete. S obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 23.11.2006.
godine, očito je da je kako subjektivni tako i objektivni rok zastare protekao. Suprotno
navodima iz tužbe, tužitelj je imao mogućnosti izbora kredita i u drugoj valuti, kredita
s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, a u konačnici tužitelj je imao
mogućnosti podići kredit u nekoj drugoj banci pod drugim uvjetima ukoliko je smatrao
da sporne odredbe Ugovora o kreditu narušavaju njegova prava. Međutim, tužitelj je
svjesno i savjesno procijenio da mu ovakav ugovor o kreditu odgovara, a što je i
potvrdio svojim potpisom. Tužitelj je imao mogućnosti svoje neslaganje s izmjenama
kamatne stope izraziti jednostranim raskidom ugovora ili eventualno tražiti dodatne
dogovore ili pojašnjenja. Tužitelj je kao ugovorna strana pravnog posla, imao
mogućnosti iskoristiti svoja prava, a što nije učinio. Tužitelj je tuženika ostavio u
uvjerenju da razumije što potpisuje te je tuženik osnovano smatrao da su mu prava,
obveze i posljedice zaključenja predmetnog ugovora bile jasne obzirom je prije
potpisivanja pročitao cijeli ugovor. Sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
je jasna obzirom iz same riječi „promjenjiva“ proizlazi da ista nije fiksna već da je
podložna promjenama. Odredba je uočljiva obzirom je sastavni dio ugovora i u njemu
je izričito navedena. Ugovor je pisan uobičajenim slovima a sve odredbe su pisane
istom veličinom slova (odredba nije pisana malim slovima da bi bila neuočljiva).
Odredba je i razumljiva obzirom se tužitelj svjesno i savjesno odlučio upravo za
predmetni ugovor (sa svim njegovim uvjetima i odredbama) budući da je svojevoljno i
samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav
Ugovor najviše odgovara. Stranke su izričito ugovorile primjenu promjenjive kamatne
stope koja se mijenja odlukama tuženika uz primjenu općih akata tuženika, te uz
obvezu tuženika da tužitelja pravodobno i pouzdano izvijesti o promjenama kamatne
stope. Slijedom navedenoga, sporna odredba je razumljiva dobro obaviještenoj,
razumno pažljivoj i opreznoj osobi kojoj je iz navedenih odredbi jasno što je njezina
obveza i pristaje li na takvu obvezu. Tužitelj je na sve obveze (i rizike) iz Ugovora o
kreditu pristao, što je i potvrdio svojim potpisom Slijedom toga, razvidno je da je
sporna odredba jasna, uočljiva i razumljiva pa stoga nije dopušteno ispitivati njezinu
nepoštenost odnosno ništetnost.Nadalje, sporna odredba ne uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Naime, kamatna stopa mijenja se
sukladno tržišnim uvjetima a tuženik ne može odluku o promjeni kamatne stope
donositi proizvoljno po svom nahođenju. Nije sporno da je predmetni Ugovor o
kreditu ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF kojim je tuženik tužitelju odobrio i isplatio
kredit u iznosu od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju
HNB-a. Osporava se da bi tuženik propustio informirati tužitelja o svim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti
kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor
vezan. Odredbom toč. 15. Ugovora ugovoreno je da: „Korisnik kredita potpisom ovog

11

Posl.br. 31 P-418/2023-15

Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora,
koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom
kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u
odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet
izborom valute Ugovora. Tužitelj je potpisom predmetnog Ugovora o kreditu potvrdio
da je upoznat sa valutnom klauzulom CHF-a te je svjesno i dobrovoljno preuzeo na
sebe rizik mogućeg nepovoljnog tečaja izabrane valute Ugovora o kreditu, a što je i
potvrdio svojim potpisom. Obzirom su i tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili
rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata
kredita, ugovorne strane su u konkretnom pravnom poslu ravnopravne jer imaju
jednaka prava i položaje u ugovornom odnosu. Međutim, ostvarenje rizika na strani
tužitelja (rizika kojega su obje ugovorne strane bile svjesne prilikom sklapanja
Ugovora o kreditu) ne može se prebacivati na tuženika koji nije imao nikakvog
utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Da je kojim slučajem valuta CHF oslabila,
rizik bi pao na teret tuženika. Naime, ugovorena valutna klauzula ne služi zaštiti
vjerovnika, već služi da bi se očuvala realna vrijednost neke transakcije od trenutka
sklapanja ugovora do njegova izvršenja u uvjetima monetarne ili valutne nestabilnosti
uzrokovane promjenama cijena ili tečaja, a što je općepoznata činjenica. „Valutna
klauzula je instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj
strane valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos
(kredit) ili primljeni iznos (depozit/štednja) kunskih sredstava tijekom ugovornog
odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna
klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. U ugovorima o kreditu koji su
ugovoreni s valutnom klauzulom vezanom uz neku stranu valutu iznos odobrenoga
kredita nominiran je u stranoj valuti, ali se sva plaćanja po takvom kreditu obavljaju u
domaćoj valuti. Tako se pri odobravanju kredita nominiranog u stranoj valuti iznos
kredita isplaćuje u kunama primjenom tečaja strane valute u odnosu na kunu koji
vrijedi na dan isplate, a na isti način dužnici izračunavaju svoju obvezu plaćanja pri
dospijeću konkretne rate/anuiteta po kreditu. Pritom su kreditne institucije do početka
kolovoza 2013. godine imale mogućnost ugovarati primjenu različitih vrsta tečajeva
koji su se rabili za preračunavanje obveze isplate i naplate, pa se vrlo često
ugovarala primjena kupovnog tečaja za stranu valutu pri isplati kredita, a za naplatu
dospjelih obveza ugovarala se primjena prodajnog tečaja. Međutim, od izmjene
regulative (Zakon o kreditnim institucijama članak 302. stavak 6.) u 2013. godini
kreditne institucije, u depozitno-kreditnim poslovima s potrošačima koji su ugovoreni
s valutnom klauzulom, obvezne su primijeniti srednji tečaj HNB-a odgovarajuće
strane valute u odnosu na kunu, a koji važi na dan transakcije. Kod ugovora o kreditu
s valutnom klauzulom obveza dužnika se povećava ako se poveća vrijednost strane
valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija
ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće
valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje.“ Valutna klauzula je općepoznat
pojam te uobičajena i česta klauzula u potrošačkim ugovorima u kreditnom
poslovanju, što je uostalom i potvrdio sam VSRH u odluci Revt-249/14 od

09.04.2015. godine. Stoga, na teret tuženika ne može prebacivati okolnost da se
tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz
valutnu klauzulu a sve obzirom tuženik nije imao niti može imati bilo kakvog utjecaja
na kretanje valute CHF. Tuženik, iako bankarska institucija, nikako nije mogao znati
buduća kretanja CHF-a. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i iznose koje
potražuje tužitelj obzirom nije jasno što bi iznosi od 5.461,67 kn odnosno 10.460,56

12

Posl.br. 31 P-418/2023-15

kn trebali predstavljati kao i što nije jasno temeljem kojih podataka je tužitelj došao do
navedenih iznosa. Zaključno, potrebno je ukazati da tužitelj potražuje isplatu zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 12.03.2007. godine do isplate, dok je
sama tužba podnijeta dana 26.07.2021. godine. Iz navedenoga je razvidno da je
zahtjev tužiteljice za isplatom zastario obzirom je podnijet nakon 15 godina! Naime,
prema već prihvaćenoj praksi VSRH, potraživanje od druge ugovorne strane
primljenog temeljem ništetnog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku koji
počinje teći od dana sklapanja ništetnog ugovora, odnosno od dana nastupanja
ništetnosti. Tuženik ističe i prigovor zastare i u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev
za isplatom s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom iz
sustava e-predmet proizlazi da je ista predana sudu dana 26.07.2021. godine dok je
rok za podnošenje tužbe bio 13.06.2019. godine (5 godina od pravomoćnosti odluke
posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine kojom je utvrđena ništetnost promjenjive
kamatne stope a koja je potvrđena odlukom posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2019.
godine). Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže da Sud u cijelosti odbije
tužbene zahtjeve te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični
trošak.

3. Tužitelj se podneskom od 19. svibnja 2022. godine očitovao na odgovor na
tužbu, te je predložio donošenje presude, kao i u tužbi u odnosu na utvrđenje
ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu
kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu, te sada potražuje isplatu samo u
odnosu na preplatu na temelju odredbi vezane za valutnu klauzulu CHF, slijedom
čega je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu po osnovi preplate na temelju
ugovorene promjenjive kamatne stope.

4. Tuženik se na ročištu 09. lipnja 2022. godine protivio povlačenju tužbe
tužitelja, u odnosu na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope kako je tužitelj
predložio u podnesku od 19. svibnja 2022. godine.

5. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja preinačio tužbu
odnosno tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu po osnovi preplate vezano za valutnu
klauzulu, na način kako je to opisano u točki III izreke Presude. Dakle, nakon
provedenog financijskog vještačenja tužitelj potražuje isplatu u ukupnom iznosu od

2.616,07 eura / 19.710,79 kn.

6. Tuženik se prvenstveno protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je naveo
da ukoliko sud dopusti preinaku da se protivi preinačenom tužbenom zahtjevu u
cijelosti, te je istakao prigovor zastare.

7. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog
financijskog vještačenja, pozivajući se na zaključak sa sastanka Predsjednika
građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH
posl.br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (13-14), otplatni
plan (15-17, 18-19), promet po kreditu (20-54), opomenu pred tužbu (56-57), dopis
(58), nalaz i mišljenje vještaka (201-219), te je saslušana tužiteljica kao parnična
stranka.

13

Posl.br. 31 P-418/2023-15

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.

10. Tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu
ukupnog iznosa od 5.461,67 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi, a budući da se tuženik protivio povlačenju tog tužbenog
zahtjeva, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po toj osnovi.

11. Tužitelj je prije podnošenja tužbe tuženiku dostavio opomenu pred tužbu, s
time da ukoliko tuženik smatra da nema obvezu isplate prema tužitelju, da mu
dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni kredit (otplatne planove i dr.).

12. Podneskom od 01. srpnja 2021. godine tuženik je dostavio tužitelju
Ugovor o kreditu broj 56653/06, početni i završni otplatni plan po predmetnom
Ugovoru o kreditu sa iskazanim promjenama kamatne stope, te promet po
računima kredita za razdoblje od 28. studenog 2006. godine do 12. prosinca 2013.
godine.

13. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i
pravnog prednika tuženika S. G. S. banka d.d. kao kreditora, dana

23. studenog 2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 56653/06, bez određene
namjene, novčanog iznosa od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema
kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate 84 mjeseci, u jednakim
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 241,89 CHF i jednog preostalog
anuiteta u iznosu od 240,63 CHF. Također, među strankama nije sporno da je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila
6,88% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili
drugim aktom kreditora.

13.1. Između stranaka je sporna osnova (koja se odnosi na utvrđenje
ništetnosti promjenjive kamatne stope i na valutnu klauzulu), kao i osnova i visina
tužbenog zahtjeva za isplatu, te je li nastupila zastara.

14. Tužitelj je potrošač.

15. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je
fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke,
poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja
sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne,
obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun
trgovca.

16. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u
ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg
obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka
fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u

14

Posl.br. 31 P-418/2023-15

okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

17. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu
bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove
profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na
prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i
nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj
robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.

18. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao
slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, bez određene namjene, te ima svojstvo
potrošača.

19. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom
podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga
za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.

20. U odnosu na spornu osnovu tužbenog zahtjeva tj. da li je promjenjiva
kamatna stopa i valutna klauzula dopuštena ili pak nedopuštena i nepoštena, sud je
o navedenom odlučivao kao o prethodnom pitanju sukladno odredbi čl. 12. st. 1.
ZPP-a, a sve s obzirom na to da isplata može uslijediti tek nakon prethodnog
utvrđenja da li su odredbe o kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli ništetne ili ne.
U odnosu na navedeno, (a i tužitelj se u tužbi poziva na Presudu Visokog
trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je
potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 14. srpnja

2013. godine) ističe se da je navedenom Presudom pravomoćno utvrđena ništetnost
ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te ništetnost ugovorne odredbe kojima
je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, gdje su nacionalni sudovi
navedene odredbe ocijenili nepoštenima i ništetnima. Presuda u odnosu na valutnu
klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, a Presuda u odnosu na
kamatnu stopu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine.

21. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.
srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika, odnosno pravnog prednika tuženika, koji
je u kolektivnom sporu bio sedmotuženik pravomoćno je utvrđeno da je isti u
razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima,
koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja ugovora sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o
svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj

15

Posl.br. 31 P-418/2023-15

obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo
za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik
postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u
razdoblju od 10. rujna 2003. do 03. prosinca 2018. godine, a koja povreda traje i
nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita
zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da
je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po
ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da
prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik odnosno pravni prednik kao trgovac
i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku
banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

22. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) propisano je da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog
Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale
sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Također, odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne
osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje
iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a za zaštitu
kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, a pri čemu će sud biti vezan za
ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

24. Zato sud smatra da tužitelj u ovom postupku ne mora dokazivati
ništetnost spornih ugovornih odredbi za koje je već utvrđena ništetnost u
kolektivnom sporu, već je dovoljno da se samo pozove na utvrđenja iz kolektivne
presude. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev
3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine prema kojemu se fizičke i pravne osobe
mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i
prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili
općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno
ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl. 502.a st. 1., čl. 502.b i čl. 502.c
ZPP-a), te da nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom,
s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citiranje zakonske odredbe,
drugačije postupanje bilo nesvrsihodno, neekonomično i previše tegotno za
potrošača. Tome u prilog ide i odluka Ustavnog suda U-III-2233/19 od 10. lipnja

2020. godine kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnog suda RH iz presude Rev-
3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine.

25. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao pravnu
osnovu svojeg potraživanja za isplatu prema tuženiku, ali samo u odnosu na preplatu

16

Posl.br. 31 P-418/2023-15

po osnovi valutne klauzule jer za to u vrijeme podnošenja tužbe nije nastupila
zastara, dok je u odnosu za isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope
nastupila zastara (ali zbog toga je tužitelj i povukao tužbeni zahtjev, međutim kako
se tuženik protivio povlačenju, u odnosu na isplatu za pretplatu po osnovi
promjenjive kamatne stope tužbeni zahtjev je odbijen kako je to presuđeno u točki
IV tužbenog zahtjeva.

26. Tuženik je osporio i visinu i izračun tužbenog zahtjeva. Protivio se preinaci
tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, ali s obzirom da je
sud prihvatio preinaku, tuženik se protivio preinačenom tužbenom zahtjevu.

27. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog
vještačenja sud ukazuje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela
županijskih odjela i građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su IV-162/2021
od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika
kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog
dokaza financijskim vještačenjem.", te je sud dopustio preinaku. Naime, kako je do
preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja što predstavlja okolnost
koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu
povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi, pa
sukladno tome sud smatra da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191.
st. 2. ZPP-a).

28. Vezano za prigovor zastare istaknut po tuženiku ističe se da prema
pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja

2020. godine, na koje se poziva i ovaj sud, a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju
restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj
sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz
čl. 323. st. 1. ZOO-a/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti
ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na
drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". Također, prema pravnom stajalištu
Vrhovnog suda RH izraženom u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.
godine da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare u smislu čl. 388. ZOO-
a/91 (čl. 241. ZOO-a/05), te zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu
tužitelja počela je teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene
u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012,
zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme
prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

28.1. Tužba u predmetu P-1401/2012 podnijeta je 04. travnja 2012. godine,
a presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi kojima se glavnica kredita
veže uz valutnu klauzulu u švicarskim francima postala je pravomoćna 14. lipnja

2018. godine (presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od

14. lipnja 2018. godine), dok je presuda u odnosu na kamatnu stopu postala
pravomoćna 13. lipnja 2014. godine. Zbog svega navedenog, a s obzirom da je
tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 23. srpnja 2021. godine, prigovor tuženika da

17

Posl.br. 31 P-418/2023-15

je nastupila zastara, nije osnovan u odnosu na isplatu po osnovi preplate za
ugovorenu valutnu klauzulu, ali je prigovor osnovan u odnosu na isplatu po osnovi
preplate za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.

29. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit sklopila 2006. godine sa
tadašnjom Splitskom bankom i to 2006. ili 2007. godine za iznos od 16.000,00
CHF, u svrhu kupnje namještaja i drugih potrepština kako bi joj lakše bilo održavanje
kuće. Sjeća se da je došla u banku i tražila kredit oko 80.000,00 kn i mislila je
podići kredit ili u eurima ili u kunama. Službenicu banke da je pitala koji su uvjeti i
koji kredit može dobiti. Službenica da ju je pitala da li je čula za kredit u CHF, a
tužiteljica da joj je odgovorila da je čula, ali tada da nije bila upoznata za kredit u
CHF. Službenica banke joj je rekla da može dobiti kredit u CHF, da je valuta CHF
stabilna valuta, da je kamata manja. Također, da joj je izračunala odnosno predočila
koliko bi joj rata kredita iznosila u valuti eur i u valuti CHF i kada joj je to prikazala
da je vidjela da je rata kredita u eurima znatno veća. Znala je da je kamata
promjenjiva i zna što znači promjenjiva kamata. Službenica da joj je rekla da ta
promjenjiva kamata neće se nešto drastično, veliko i puno promijeniti, jer da je valuta
CHF stabilna. Pročitala je Ugovor o kreditu. Razumjela je Ugovor o kreditu.
Razumjela je pojam valutna klauzula, da se veže za valutu CHF.

29.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona bila zainteresirana za kredit u
kunama, a ne kredit koji bi bio vezan za CHF valutu, međutim da joj je u banci
ponuđeno da uzme kredit u CHF valuti jer da je to najpovoljniji kredit i zato se ona
odlučila za predmetni kredit. Ali da nije bila upoznata o rizicima tog kredita,
odnosno da će anuitet odnosno rata kredita tako puno varirati kao što je u stvarnosti
i varirala. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se između ugovornih strana nije
pojedinačno pregovaralo u smislu da je tužiteljica mogla utjecati na odredbe Ugovora
o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu
klauzulu.

30. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije T.
P., dipl. oec., kojemu je dan zadatak da utvrdi razlike anuiteta dospjelih u
razdoblju otplate kredita sve do zatvaranja kredita, koja obuhvaća razliku zbog
promijene tečaja CHF-a, izračunom po mjesecima razlike između plaćenih anuiteta
kredita prema Ugovoru o kreditu br. 56653/06 od 23. studenog 2006. i iznosa kredita
u kunama prema srednjem tečaju CHF-a koji je bio važeći na dan isplate kredita.
Vještak je, nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje
uplaćenog na ime tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe dao
nalaz i mišljenje:

1. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio
jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika više uplatila

2.616,07 € / 19.710,79 kn.

2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio
jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika manje
uplatila

28,20 € / 212,45 kn.

18

Posl.br. 31 P-418/2023-15

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno
istome precizirao tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki III izreke ove Presude.

32. Tuženik se podneskom od 18. rujna 2023. godine očitovao na način da
se prvenstveno protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od

31.08.2023. godine, a ukoliko sud dopusti preinaku, tuženik se tako preinačenom
tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te ističe prigovor zastare. Naime, tužba se
smatra podnesenom kada je preinačena. Tužitelj je podneskom od 31.08.2023.
preinačio tužbeni zahtjev na način da je povećao iznos isplate. Međutim, rok za
podnošenje tužbe je bio 13.06.2019. godine odnosno 13.06.2023. godine pa je stoga
kako osnovni tako i preinačeni tužbeni zahtjev u zastari! Tako i sudska praksa:
„Međutim, to što je dopuštena preinaka ne znači da isto nije od utjecaja na zastaru,
obzirom se pitanje zastare preinačenog dijela tužbe ocjenjuje samostalno i za ocjenu
nastupanja zastare

odlučan je dan kada je tužba preinačena a ne kada je podnesena (npr. Revx-848/14,
Revx- 249/2009, Rev-21/2010).“„Naime, iz odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a
jasno proizlazi da se u slučaju povećanja postojećeg zahtjeva radi o preinaci tužbe, a
zastara u takvom slučaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva počinje teći od
dana kada je tužba preinačena (tako u Revr 1797/10-2 i Rev x 424/11-2).“

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tj. izračun vještaka jer je isti izrađen po
stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, isti je u svemu razumljiv i u
skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao vjerodostojan.

34. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je nesporno utvrdio:
- da su parnične stranke dana 23. studenog 2006. godine sklopile Ugovor o
kreditu za iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom
tečaju kreditora na dan korištenja,

- da se radi o potrošačkom kreditu, bez određene namjene,

- da se tužitelj pozvao na pravomoćne presude donijete u postupku zaštite
kolektivnih prava i interesa sukladno čl. 502. c ZPP-a i čl. 138.a ZZP/07,
- da pravomoćne presude donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa
obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete,

- da odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi podliježu testu poštenosti, a koji
postupak je proveden u postupku za zaštitu pojedinih prava i interesa potrošača,
- da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,

- da potraživanje tužitelja za isplatu po osnovi preplate za ugovorenu valutnu
klauzulu nije zastarjelo, ali da je za isplatu po osnovi preplate za ugovorenu
promjenjivu kamatnu stopu potraživanje tužitelja zastarjelo,

- da je tužitelj preplatio iznos po predmetnom Ugovoru o kreditu, kako je to
navedeno u točki III izreke ove Presude.

35. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.461,67 kn nije osnovan, jer
je za istog nastupila zastara, slijedom čega je presuđeno kao u točki IV izreke ove
Presude.

19

Posl.br. 31 P-418/2023-15

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.
Tužitelj nije uspio u ovom postupku samo u razmjerno manjem dijelu svog zahtjeva,
ali zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi za
sastav tužbe, za sastav podneska od 01. rujna 2023., te za zastupanje na ročištima

09. lipnja 2022. i 10. studenog 2022. za svaku radnju po 199,08 eura, te za sudsku
pristojbu za tužbu u iznosu od 33,80 eura i za troškove vještačenja u iznosu od
331,80 eura, te za putni trošak tužitelja iz Pule do Poreča i natrag u iznosu od 48,80
eura (122 km x 0,40 eura), a što ukupno iznosi 1.210,72 eura / 9.122,17 kn. Tužitelju
nije priznat trošak za sastav podnesaka od 19. svibnja 2022. i 10. listopada 2022.
godine jer isti nisu bili nužni za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.
Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 7, 8., 9., 48. i 50. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012,
103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa) i tarifnom broju 1.
Tarife o sudskim pristojbama (NN 53/2019, 92/2021, 37/2023).

Tuženiku nije priznat trošak pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 22. prosinca 2023. godine.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.