Posl. br. Pr-11/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli po sucu tog suda Marini Radaić Martinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić, Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika DOM ZA STARIJE OSOBE „Majka Marija Petković“, OIB: 03115808250, Blato, 33. Ulica 4, koju zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, radi isplate plaće, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.475,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 25 eura teku od 31.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 29.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.09.2020. pa do isplate.

- na iznos od 25 eura teku od 31.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 28.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 28.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.08.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.01.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 28.02.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.08.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.09.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.10.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 30.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.12.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 31.01.2024. pa do isplate,

- na iznos od 25 eura teku od 29.02.2024. pa do isplate i to,

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 5. ožujka 2024. navodi da je tuženik njen poslodavac te da je ista u radnom odnosu kod tuženika od 01. listopada 2010. Dalje navodi da je Aneksom ugovora o radu od 2. veljače 2015. (dalje: Aneks II) određeno da će tužiteljica pored poslova radnog mjesta koje obavlja sukladno odluci o preraspodjeli od 2. veljače 2015. obavljati i poslove voditelja Odjela njege i brige o zdravlju i pomoći i njege u kući, a koji da su poslovi navedeni u čl. 6. st. 2. važećeg Pravilnika o sistimatizaciji i unutrašnjem ustrojstvu Doma te da se nalaže računovodstvu obračunavati koeficijent 1,164 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Navodi kako je čl. 2. Dodatka br. III. Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. (dalje: Aneks III) određeno da će tužiteljica obavljati poslove glavne medicinske sestre koji su poslovi navedeni u Pravilniku o sistematizaciji i unutrašnjem ustrojstvu…., dok da je čl. 3. istog određeno da će se plaća utvrđivati sukladno Zakonu o radu, Zakonu o plaćama u javnim službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi, a da temeljem istih propisa radno mjesto ,,GLAVNA MEDICINSKA SESTRA" ima status radnog mjesta II. vrste s koeficijentom složenosti 1,125. Tužiteljica dalje navodi da je sadržaj Aneksa III u dijelu u kojem je tužiteljici određen koeficijent složenosti od 1,125 protivan propisima koji uređuje nazive radnih mjesta/položaja i visinu koeficijenta složenosti, pri time obrazlažući razloge navedenom. Naime, navodi kako je tužiteljica, nakon zaključenja Aneksa III, u više navrata, svojim nadređenima (ravnateljicama) isticala da joj se kod obračuna plaće ne obračunava koeficijent sukladno važećim propisima, na što da joj je usmeno odgovoreno da je do promjene u primijeni koeficijenta došlo zbog promjena nastalih donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu tuženika od 23. ožujka 2017. (dalje: novi Pravilnik) u kojem je navodno ukinut Odjel brige i njege o zdravlju kojim je ona rukovodila. Navodi dalje da se tužiteljica, dopisom od 20. lipnja 2023., prije podnošenja ove tužbe, obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora, a što da je tuženik otklonio dopisom od 28. lipnja 2023. Navodi da tuženik u tom dopisu, u bitnom, navodi da je do smanjenja koeficijenta složenosti kod tužiteljice došlo uslijed donošenja novog Pravilnika, a kojeg da je trebalo uskladiti s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN. br. 401/14 i br. 66/15). Nadalje, tuženik navodi da prema novom Pravilniku Dom predstavlja jedinstvenu organizacijsku cjelinu bez posebnih organizacijskih jedinica, u kojoj da se svi poslovi odvijaju pod neposrednim rukovođenjem ravnateljice i kako im je od strane nadležnog Ministarstva potvrđeno da Dom nema uvjete za ustrojavanje odjela, ustrojstvenih jedinica, odsjeka. Tužiteljica navodi da su sva prethodno navedena pismena i usmena obrazloženja tuženika neosnovana. Dalje navodi da novim Pravilnikom nije ukinut položaj voditelj odjela, već da je samo formalno preimenovan sa dosadašnjeg naziv Voditelj odjela brige i njege o zdravlju u naziv Glavna medicinska sestra. Također navodi kako Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (dalje: Uredba) u toč. 8. određuje nazive položaja i nazive radnih mjesta s odgovarajućim koeficijentima te da je razlika između položaja i radnog mjesta u tome što javni službenik s položajem ima rukovodeću funkciju - rukovodi određenim odjelom, jedinicom. Dalje navodi da je Aneksom II. iz 2015. plaća tužiteljici bila određena prema koeficijentu 1.164, što da je sukladno čl. 8 toč. b. tada važeće Uredbe (NN br. 25/13) što da je odgovaralo položaju II. vrste - voditelj ustrojbene jedinice. Navodi kako je ta Uredba bila na snazi i u vrijeme donošenja novog Pravilnika. Aneksom III. iz 2017. položaj, radno mjesto, a onda i koeficijent da su određeni protivno tada važećoj Uredbi jer da čl. 8. toč. e. - radna mjesta II. vrste Uredbe ne propisuje radno mjesto glavna medicinska sestra, već samo radno mjesto medicinska sestra. Tužiteljica navodi kako u čl. 8. Uredbe kojim su propisani nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi ne postoji radno mjesto Glavna medicinska sestra, što samo po sebi znači da je Glavna medicinska sestra iz novog Pravilnika, vrsta položaja, a ne vrsta radnog mjesta iz Uredbe, odnosno, da isto odgovara Položaju II vrste - voditelju ustrojbene jedinice iz čl. 8 toč. b. Uredbe. Da se radi o istom položaju koji je postojao i prije novog Pravilnika, tužiteljica navodi da je vidljivo iz samog novog Pravilnika, gdje da u opisu poslova radnih mjesta Medicinska sestra, Fizioterapeut i Njegovateljica stoji da isti za svoj rad odgovaraju Glavnoj medicinskoj sestri, te da se radi o rukovodećem položaju u ustrojbenoj jedinici odjelu neovisno o tome je li novim Pravilnikom izrijekom navedeno da takva ustrojbena jedinica/odjel postoji. Navodi da iz naprijed navedenog je razvidno da nije točan navod tuženika iz dopisa od 28. lipnja 2023. da se svi poslovi odvijaju pod neposrednim rukovođenjem ravnatelja. Nadalje, tužiteljica navodi da nije točno da se novi pravilnik morao usklađivati s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/14 i br. 66/15) a niti da je točno da se s njime usklađivao. Tužiteljica dalje navodi kako je čl. 162. toč. 1. i čl. 163 toč. 1. Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/14) propisano da se djelatnost pružatelja usluga za starije osobe i za teško bolesne odrasle osobe ostvaruje pružanjem usluge smještaja, zatim da je čl. 172. istog pravilnika propisano koje sve aktivnosti takav smještaj može obuhvatiti, potom da je odredbom čl. 194. istog Pravilnika određeno da aktivnosti iz čl. 172. mogu pružati izvršitelj koji zadovoljavaju tu propisane minimalne uvjete, između ostalih i glavna medicinska sestra, da bi čl. 195. st. 1. istog Pravilnika bilo propisano da je pružatelj usluge smještaja iz čl. 162. toč. 1. i čl. 163. toč. 1. obvezan osigurati glavnu medicinsku sestru koja je zadužena za organizaciju i koordinaciju provođenja aktivnosti brige o zdravlju i njege, te fizikalne terapije. Navodi da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 66/15) brisan čl. 195. Pravilnika, te u čl. 1. Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/14 i br. 66/15) da je navedeno da se tim Pravilnikom propisuju minimalni uvjeti za pružanje socijalnih usluga, što znači da nakon izmjena tog Pravilnika iz 2015. (brisanjem čl. 195.) ustanove koje pružaju predmetne usluge ne moraju, ali mogu imati zaposlenu glavnu medicinsku sestru koja vrši organizaciju i koordinaciju provođenja aktivnosti brige o zdravlju i njege, te fizikalne terapije. Kako to tužiteljica navodi Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/14 i br. 66/15) da nije predmetnim ustanovama za pružanje socijalnih usluga, u koje spada i tuženik, zabranio da imaju zaposlenu glavnu medicinsku sestru, već da je samo ukinuo takvu ranije propisanu obvezu pa ustanove koje žele, naravno, mogu imati zaposlenu glavnu medicinsku sestru. Tako, zaposlenu Glavnu medicinsku sestru da ima i tuženik, koji da je samim novim Pravilnikom propisao da u svojoj organizacijskoj strukturi ima zaposlenu Glavnu medicinsku sestru koja vrši organizacijske i koordinacijske aktivnosti vezane uz brigu o zdravlju i njezi korisnika, sve kako je to propisano novim Pravilnikom. Tužiteljica dalje navodi da prethodno navedeno, proizlazi iz opisa poslova Glavne medicinske sestre u čl. 8. toč. 6. novog Pravilnika, kao i iz činjenice da sukladno čl. 8. toč. 7., 8. i 9. novog Pravilnika, medicinske sestre, fizioterapeuti i njegovateljice za svoj rad odgovaraju Glavnoj medicinskoj sestri te da nije točno da je u ovoj spornoj stvari novi Pravilnik tuženika usklađivan s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/14 i br. 66/15) i da bi to bio razlog za sklapanje Aneksa III. s tužiteljicom i smanjivanja njenog koeficijenta složenosti. Nadalje, vrsta poslova koju je tužiteljica obavljala prije zaključenja Aneksa III., odnosno prije donošenja novog pravilnika i nakon toga, da je ostala ista, a u ocjeni vrste položaja/radnog mjesta da je bitan sadržaj istih, a ne forma. Tužiteljica cijelo vrijeme da rukovodi svojim odjelom, s prosječno petnaestak djelatnika koji obavljaju poslove brige i njege o zdravlju korisnika, te da se za tužiteljicu nije ništa promijenilo nakon sklapanja Aneksa lll. niti složenost poslova, niti vrsta i/ili opseg poslova niti rukovodeće funkcije i s tim povezane obveze i odgovornosti, osim plaće, koja da joj je smanjena. Navodi da koliko joj je poznato Voditeljica financijsko-računovodstvenih poslova tuženika da ima koeficijent složenosti koji odgovara Položaju II. vrste - voditelj odjela, voditelj stručne cjeline iz čl. B. toč. b) važeće Uredbe (NN br. 57/18 i br. 26/23), a što da je u potpunoj suprotnosti s navodima tuženika da Dom nema uvjete za ustrojavanje odjela, ustrojstvenih jedinica, odsjeka, odnosno da isti djeluje kao jedinstvena organizacijska cjelina bez rukovodećih (voditeljskih) položaja mimo ravnateljice, te ukoliko Voditeljica financijsko računovodstvenih poslova ima voditeljski položaj i s tim povezan koeficijent iz čl. B. toč. b) Uredbe, onda isti takav položaj da mora imati i Glavna medicinska sestra. Dalje navodi da sukladno čl. 8. novog Pravilnika Voditeljica financijsko-računovodstvenih poslova rukovodi organizacijskom jedinicom u kojoj je osim njega zaposlen jedan djelatnik (financijsko-računovodstveni referent) a Glavna medicinska sestra s organizacijskom jedinicom u kojoj je osim nje zaposleno 15 do 16 djelatnika (pet do šest medicinskih sestara, jedan fizioterapeut i devet njegovateljica). Dalje navodi da se ugovorom o radu smiju ugovoriti samo povoljniji uvjeti od onih koji su određeni pravilnicima i/ili propisima, stoga da je sklapanjem Aneksa III. i isplatom takve plaće tužiteljici nezakonito umanjen iznos plaće koji joj je sukladno Uredbi i novom pravilniku trebao biti isplaćen. Izmjenom Uredbe 27. lipnja 2018. (NN br. 57/2018) koeficijent za položaj II. vrste navodi da je povećan na 1,2 te da se uredba mijenjala i 3. ožujka 2023. (NN br. 26/2023) ali da je koeficijent za taj položaj II. vrste ostao isti (1,2). Prema internom obračunu tužiteljice, u zadnjih pet godina, računajući od plaće za veljaču 2019., koja dospijeva zadnjeg dana ožujka 2019., tuženik da joj je, iz opisanih razloga, na ime neisplaćene plaće dužan ukupan iznos od 1.475,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, s tim da tužiteljica pridržava pravo uskladiti tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen 19. srpnja 2024. tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, podredno predlaže istog odbaciti, odnosno odbiti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu prouzrokovanog parničnog troška. Navodi kako je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da između stranaka postoji sklopljen Ugovor o radu, sve kako je i navedeno u historijatu tužbe. Tužena navodi da je sporno to, da je tužiteljici u periodu unazad 5 godina od podnošenja tužbe, od veljače 2019. pa do veljače 2024. uskraćena plaća i primanja u iznosu kako je to specificirano u tužbenom traženju, odnosno da joj je tuženik nezakonito umanjio iznos pripadajuće plaće za taj period. Poziv na sklapanje Aneksa ugovora i isplate zaostatka tuženik da nije mogao prihvatiti iz razloga jer je nakon što je više puta kontaktirao i tražio odgovor od strane nadređenog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, dobivao odgovor kako je u konkretnom slučaju sve po zakonu i propisima koji se primjenjuju na zaposlenicu, slijedom čega zahtjevu tužiteljice nisu mogli udovoljiti. Tužena dalje navodi da su u spornom periodu radna prava i obveze, odnosno i plaća tužiteljice, regulirani Ugovorom o radu, odnosno Dodatkom br. III Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. koji je u potpunosti, smatra tuženik, u skladu sa tada primjenjujućem Zakonu o radu, Zakon o plaćama u javnim službama i Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi, kao i Pravilnikom o sistematizaciji i unutarnjem ustroju ustanove od 23. ožujka 2017., na koji Pravilnik je Ministarstvo dalo svoju Suglasnost 24. travnja 2017. Dalje navodi da je sukladno tada važećim i primjenjujućim propisima sa tuženicom uređen i dogovoren iznos plaće, odnosno pripadajući koeficijent za njezino radno mjesto (glavna medicinska sestra) koji je u Uredbi definiran kao radno mjesto II. vrste, te da u tom periodu tužiteljica ima određen koeficijent od 1.125 sve do početka srpnja 2018. kada stupa nova Uredba na snagu (NN br. 57/2018) , temeljem koje je zaposlenici usklađen koeficijent za njezino radno mjesto i od tada iznosi 1.160 (radna mjesta II. vrste, stručni radnik II. vrste (određene struke ili za određene poslove)). U spornom period smatra tuženik sve je usklađeno i napravljeno sukladno važećem Pravilniku ustanove i primjenjujuće Uredbe, te da se ne radi o tome da je tuženik samovoljno i prema svom nahođenju primjenjivao koeficijente, već da je radio u skladu sa propisima koji reguliraju to područje, podredno sa COP-om. Nazivi radnih mjesta i opisi poslova kod tuženika tužena navodi da su regulirani Pravilnikom o sistematizaciji i unutarnjem ustroju od 23. ožujka 2017., koji da je usklađen sa Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN br. 40/2014 i br. 66/2015), na što je Ministarstvo dalo svoju suglasnost, a prema kojem Dom predstavlja jedinstvenu organizacijsku cjelinu bez posebnih organizacijskih jedinica (Odjela, Ustrojbene jedinice, Odsjek) jer kako tu navodi u konkretnom slučaju tuženik ne zadovoljava uvjete da bi imalo i ustrojilo posebne odjele, slijedom čega da tužiteljica ne može ostvariti koeficijent i plaću kao voditeljica odjela, jer odjela ili takvih ustrojbenih jedinica kod tuženika da nema i ne može biti. Slijedom navedenoga koeficijent na koji se tužiteljica u svom tužbenom traženju poziva smatra tuženik je neosnovan i nije primjenjiv na konkretan slučaj jer da je njezino radno mjesto u Pravilniku definirano kao glavna medicinska sestra, ne kao voditeljica odjela, koje radno mjesto sukladno Uredbi ima određeni koeficijent koji je tuženik dužan primjenivati. Prije donošenja Pravilnika iz 2017. tuženik navodi da je bio na snazi Pravilnik iz 2008. u kojem da su bili ustrojeni posebni Odjeli, odnosno Odjel njege i brige o zdravlju i pomoći njege u kući, slijedom čega da je, a nakon što je tužiteljica završila VŠS, sklopljen Aneks ugovora o radu 2. veljače 2015. po kojem da joj je prema tada primjenjujućim propisima priznata plaća i koeficijent Voditelja odjela, do trenutka kada se uslijed usklađenja i donošenja novog Pravilnika iz 2017. sklapa novi Dodatak III. ugovora kojim se radno mjesto definira kao glavna medicinska sestra i tome pripadajući koeficijent. Dalje navodi da je kod tuženika proveden u studenom 2017. inspekcijski nadzor nad zakonitošću i stručnim radom Doma, gdje da je utvrđeno kako svi radnici imaju odgovarajuću stručnu spremu i koeficijent za svoje radno mjesto, te kako nisu nađene nepravilnosti nikakve vrste. U odnosu na Voditeljicu financijsko-računovodstvenih poslova i koeficijent za to radno mjesto, tuženik navodi kako je takvo radno mjesto u Pravilniku o sistematizaciji i unutarnjem ustroju ustanove od 23. ožujka 2017. definirano kao takvo, sukladno čemu da se primjenjuje i Uredba na određivanje koeficijenta za takvo radno mjesto, te da u odnosu na predmet spora takvi navodi i činjenice nemaju utjecaja. Tuženik želi naglasiti kako smatra da je u ovom konkretnom slučaju za sporni period isplate plaće u potpunosti postupio legalno, bez ikakve namjere da tužiteljici namjerno uskrati primanja i njezina prava. Slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pregledane su i pročitane isprave priložene spisu i to:

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. listopada 2010., Aneks ugovora o radu sklopljenog 01. listopad 2010. od 02. veljače 2015., dodatak broj III Ugovora o radu sklopljen 30. lipnja 2017., dopis tužiteljice od 20. lipnja 2023. upućen ravnateljici tuženika, odgovor tuženika od 28. lipnja 2023., Pravilnik o sistematizaciji i unutarnjem ustroju Doma za starije i teško bolesne odrasle osobe "Majka Marija Petković" od 23. ožujka 2017., Pravilnik o sistematizaciji i unutarnjem ustroju Doma za starije i teško bolesne odrasle osobe "Majka Marija Petković" od 19. ožujka 2008., Odluka Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 24. travnja 2017. Klasa:550-06/17-01/15, Urbroj: 519-06-2/2-17-3, zapisnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 15. studenog 2017. Klasa: 550- 06/17-06/163, Urbroj: 519-07-2/6-17-2, podatci o visini koeficijenata složenosti od 24. listopada 2024. Klasa: 114-01/24-01/1, Urbroj: 2117-127-01/1-24-1, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i z.z. tuženika JA te saslušanjem svjedoka PA, OA i HA. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje dokaza financijsko knjigovotstvenim vještačenjem budući da je sud pravno relevantno činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje odluke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće koja joj prema njezinim navodima pripada za razdoblje od veljače 2019. do siječnja 2024. i plaće koja joj je u tom razdoblju isplaćena, a koja razlika ja nastala zbog smanjenja koeficijenta složenosti poslova i plaće.

6. Iz stanja spisa, u bitnom proizlazi:

- da su stranke zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 01. listopada 2010. za obavljanje poslova medicinske sestre-SSS čiji su poslovi navedeni u Pravilniku o sistematizaciji i unutarnjem ustroju Doma, kao i poslove koje joj povjeri ravnatelj doma

- da je čl. 11. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između stranaka ugovoreno kako će za obavljeni rad na temelju tog ugovora u redovitom radnom vremenu poslodavac radniku isplaćivati plaću i dodatke na plaću sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi.

- da je Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenom 15. ožujka 2013. iza čl. 11. Ugovora o radu zaključenog dana 01. listopada 2010. dodan čl. 11. a. kojim se mijenja i određuje novi koeficijent složenosti poslova za radno mjesto III vrste "medicinska sestra" koji izmjenom iznos 0,951.

- da je čl. 3. prednjeg Aneksa između stranaka ugovoreno kako se plaća po tom Aneksu obračunava od 01. ožujka 2013. sukladno odredbi čl. 56. Uredbe o izmjenama uredbe o nazivima radnih mjesta koeficijenta složenosti poslova u javnim službama (NN br. 25/13) a radnik da ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta iz čl. 2. navedenog Aneksa i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

- da je dana 02. veljače 2015. zaključen Aneks ugovora o radu sklopljenog 01. listopada 2010. a kojim se dodaje čl. II. toč. a ugovora, a kojim je ugovoreno da će radnik pored poslova radnog mjesta koje obavlja sukladno odluci o preraspodjeli od 02. veljače 2015. obavljati i poslove voditelja odjela njege i brige o zdravlju i pomoći njege u kući čiji su poslovi navedeni u čl. 6. stavak 2. važećeg Pravilnika o sistematizaciji i unutarnjem ustroju doma te je ujedno naloženo računovodstvu obračunavati koeficijent 1.164 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i odluci o imenovanju.

- da je dana 30. lipnja 2017. između stranaka zaključen Dodatak br. III Ugovora o radu a kojim se mijenja čl. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. listopada 2010. na način da je ugovoreno kako će radnik temeljem ovog ugovora obavljati poslove glavne medicinske sestre koji su poslovi navedeni u Pravilniku o sistematizaciji i unutarnjem ustroju ustanove kako i poslove koje joj povjeri ravnatelj ustanove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu.

- da je u čl. 3. prednjeg navedenog Dodatka br. III Ugovora o radu ugovoreno kako se mijenja čl. 11. Ugovora o radu sklopljenog 01. listopada 2010. čl. 2. i 3. Aneksa ugovora o radu sklopljenog 15. ožujka 2013. te čl. 1. i 2. Aneksa ugovora o radu sklopljenog 02. veljače 2015. i to na način da je ugovoreno kako će poslodavac za obavljanje poslova iz čl. 2. navedenog dodatka ugovora u redovitom radnom vremenu, radniku isplaćivati plaću u skladu sa odredbama Zakona o radu (NN br. 93/14) Zakona o plaćama u javnim službama (NN. br. 27/01 i br. 39/09) Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima služenosti poslova u javnim službama (NN br. 25/2013 i br. 87/2014) te odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnosti socijalne skrbi te sukladno navedenom za poslove glavne medicinske sestre, radno mjesto II vrste da je utvrđen koeficijent složenosti - 1.125, te plaću radnika da čini umnožak koeficijenata složenosti (1,125) i osnovice za izračun plaće koju utvrdi nadležno tijelo uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te plaća radnika da se uvećava za "dodatak na uvjete rada - 20%".

7. Svjedokinja PA u bitnom navodi da je kod tuženika zaposlena 15 godina, prvotno da je obavljala poslove socijalne radnice, a u međuvremenu da je postala ravnateljica tuženika do 2020. godine a poslije toga da je bila zamjenica ravnateljice zbog odsutnosti ravnateljice. Tužiteljica da je započela kod tuženika sa radom kao medicinska sestra, sa srednjom stručnom spremom, a potom da je 2011. započela sa školovanjem na stručnom studiju za sestrinstvo a po prethodnom odobrenju Ministarstva za socijalni rad, te nakon što je ista završila stručni studij ista da je preraspodjelom radnog mjesta postala glavna medicinska sestra a potom Odlukom o imenovanju, a koji odluku donosi ravnatelj, je imenovana voditeljem Odjela za brigu i njegu o zdravlju. Svjedokinja navodi dalje da je tužiteljica kao voditeljica odjela za brigu i njegu zdravlja obavljala slijedeće poslove: rukovodila je odjelom, vodila je brigu o stručnom usavršavanju radnika, vodila je brigu o korisnicima, sudjelovala je u stručnim tijelima ustanove, obavljala je nabavu materijala za zdravstvenu njegu, izrađivala je planove i izvješća odjela. Navodi kako je tada na snazi bio pravilnik po kojem su odjeli trebali biti ustrojeni sa manjim brojem radnika i tada da su u ustanovi bila dva odjela i to odjel za brigu i njegu o zdravlju i odjel pomoćno tehničkih poslova te da su imali dva voditelja. U odjelu za brigu i njegu zdravlja kojim da je dakle rukovodila tužiteljica da su bile zaposlene još dvije medicinske sestre i četiri njegovateljice, glavna medicinska sestra te tužiteljica koja je ujedno bila i voditelj, a nakon što je tužiteljica završila stručni studij sestrinstva ista da je imala višu stručnu spremu. Svjedokinja dalje navodi da se poslije promijenio Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga a kojim promjenama da su ukinuti odjeli budući da je točno bilo određeno koliko najmanje mora biti zaposlenih da bi se mogao formirati odjel, te za formiranje odjela je bio i uvjet da prethodno budu ispunjeni uvjeti za formiranje minimalno dva odjela. Tuženik da je imao prvi uvjet, dovoljan broj zaposlenih, međutim kako nije bilo uvjeta za formirati još jedan odjel zbog toga da nisu bili u mogućnosti formirati odjele u ustanovi, te je obzirom na to ukinut odjel za brigu i njegu o zdravlju zbog čega je bilo potrebno mijenjati Pravilnik o sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu što da je bilo 2017. i tim pravilnikom da je dom predstavljao jedinstvenu organizacijsku cjelinu pod neposrednim vođenjem ravnatelja. Svjedokinja navodi da nakon navedenih promjena o sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu tužiteljica da je i dalje ostala glavna medicinska sestra međutim kao tadašnja ravnateljica svjedokinja navodi da nije imala nikakve mogućnosti da je imenuje za voditelja odjela budući da takva funkcija nije postojala te radi usporedbe radnog mjesta i položaja navodi kako inače voditelja odjela imenuje ravnatelj na određeno vrijeme i radi se o položaju dok obavljanje poslova glavne medicinske sestre je radno mjesto, a što se tiče samih poslova koje je tužiteljica nakon što je ista prestala biti voditeljica odjela za brigu i njegu o zdravlju, svjedokinja navodi da je ista obavljala približno iste poslove, koordinirala je aktivnostima brige i njege o zdravlju i kada su dobili fizioterapeuta i fizikalne terapije. Navodi da je tužiteljica koja je obavljala poslove glavne medicinske sestre nakon izvršene promjene o sistematizaciji obavljala skoro sve one poslove koje je obavljala i kao voditeljica odjela, a što se tiče plaće tužiteljice ista da je bila nakon gore navedenih promjena smanjena, sa koeficijenata 1,164 isti da je smanjena na 1,125 prema Odredbi prema nazivima i koeficijentima. Tužiteljica da se nakon navedene promjene i smanjenja njenog koeficijenta obraćala više puta usmeno njoj osobno a na što svjedokinja navodi da se obratila Ministarstvu socijalnog rada koji su potvrdili navedeni koeficijent tužiteljice koji je bio smanjen te da se također obratila i kolegici u Metkoviću koja je imala isti primjer i koja je na isti način postupila kao što je postupila i ona. Navodi da je dolazila i inspekcija koja da je izvršila provjere dali zaposlenici imaju odgovarajuće stručne spreme s obzirom na svoje radno mjesto i shodno tome koeficijent te je u tom smislu inspekcija potvrdila kako unutar ustanove sve odgovara zakonskim propisima. Navodi da je tužiteljici nakon ukidanja odjela obujam posla ostao isti, međutim da je možda imala samo manju odgovornost u tom smislu ukoliko bi se nešto dogodilo veću odgovornost da je imao ravnatelj nego što bi to imala glavna medicinska sestra. Što se tiče samog sadržaja poslova koji su bili definirani za voditelja odjela svjedokinja navodi da se zapravo radi o svim poslovima koji su bili definirani kao poslovi koje obavlja i glavna medicinska sestra, da se radi se o jako malim nijansama.

8. Svjedokinja HA u svom iskazu navodi kako je od samog početka od kada se osnovao Dom za starije osobe, zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra te da je upoznata sa strukturom i organizacijom posla kod tuženika. Prvo da je tužiteljica bila zaposlena kao medicinska sestra a poslije da se doškolovala te da je postala glavna medicinska sestra kod tuženika i voditeljica odjela te da je rukovodila radom na način da je organizirala rad, vodila brigu o korisnicima, vršila je narudžbe, lijekove i poslije kada se ukinuo odjel i nakon što ista više nije bila voditeljica ista da je i dalje bila glavna medicinska sestra i u pogledu njenog posla, da se nije ništa promijenilo, svjedokinja navodi da se njezin opseg posla i povećao budući da je više zaposlenih. Svjedokinja navodi da dok je tužiteljica bila voditeljica da su radile još dvije medicinske sestre i tužiteljica te četiri njegovateljice, a kasnije da se taj broj povećao te da su sada četiri medicinske sestre i jedna medicinska sestra koja radi na pola radnog vremena i osim njegovatelja i dva fizioterapeuta koji radi po pola radnog vremena i u pogledu svih tih zaposlenika da organizaciju posla radi tužiteljica i u slučaju bilo kakve potrebe da se svi oni njoj obrate kao nadređenoj.

9. Svjedokinja OA je u svom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika 10 godina kao medicinska sestra i kada je započela sa radom kod tuženika tužiteljica da je već bila zaposlenica tuženika kao medicinska sestra, a poslije da je tužiteljica završila višu medicinsku školu u Dubrovniku, te da je njihova nadređena. Dalje navodi da medicinske sestre i njegovateljice su tužiteljici bile odgovorne za svoj rad te da su se njoj obraćale u slučaju bilo kakvih pitanja ili potrebe a što da i dalje rade te da se ništa nije promijenilo, osim što je u međuvremenu došlo i više zaposlenika i medicinskih sestara i njegovateljica tako da tužiteljica ima i veći obim posla.

10. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnom navela kako je započela sa radom kod tuženika kao glavna medicinska sestra uz obećanje završetka više stručne spreme i za vrijeme dok se školovala da joj je bilo ponuđeno voditeljstvo kod tuženika, međutim obzirom da je bila na školovanju tužiteljica navodi da nije htjela preuzeti tu odgovornost. Dalje navodi da je po završetku školovanja uz radno mjesto glavne medicinske sestre imenovana i za voditeljicu odjela, međutim navodi kako joj nikad nije bilo jasno dali je njeno radno mjesto glavna medicinska sestra doma ili odjela. Što se tiče samog posla kojeg je obavljala kao voditeljica odjela i glavna medicinska sestra navodi tužiteljica kako se radi o jednom složenom i zahtjevnom poslu, pa tako da ima u svojoj nadležnosti stacionarni i stambeni dio, te je obavljala kao voditeljica poslove njega i briga o zdravlju, nabavu potrebnog materijala za potrebe zdravstvene njege, rasporede medicinskih sestra i njegovateljica, organizacija cijepljena, preventivne preglede, odlasci na specijalističke preglede, medicinske sestre i njegovateljice da su se direktno obraćale njoj u svezi bilo kakve potrebe ili pitanja i to i van radnog vremena. Tužiteljica navodi da nakon što su se ukinuti odjeli i s tim i njeno mjesto voditelja i nakon što je ostala na radnom mjestu glavne medicinske sestre navodi kako se koeficijent smanjio a obim njenog posla, služenosti i odgovornost posla da su ostala ista, pa čak i veća budući da je veći broj zaposlenika a zahtjevi korisnika i obitelji da su veći te da se trude svemu tom udovoljiti. Dalje navodi da je istina da je potpisala aneks ugovora kojim joj je umanjen koeficijent međutim više puta da se usmeno obraćala kako tadašnjoj tako i sadašnjoj ravnateljici tuženika u svezi navedenog smanjenja koeficijenta i ukidanja odjela koji da je zapravo ukinut smo na papiru ali ako tu tužiteljica navodi da je i dalje postojeći sa većim brojem zaposlenika.

11. Zastupateljica tužene JA je u svom iskazu navela kako je započela svoj mandat ravnateljice kod tuženika u trećem mjesecu 2020. i nakon godine dana rada tužiteljica da joj je iznijela svoj problem u kojem se smatra zakinutom u pogledu koeficijenta, nastavno na što da se ona obratila nadležnom Ministarstvu rada i socijalne skrbi sa upitom u svezi navedenog. Navodi kako je Ministarstvo dalo odgovor kako tuženik nema ustrojene odjele zbog čega da isti nema shodno tome ni voditelja odjela, a zbog čega da i tužiteljica ne može imati drugačiji koeficijent. Što se tiče samog obima posla tužiteljice kao glavne medicinska sestra navodi kako je isti ostao isti kao kad je bila voditeljica odjela a organizacijski da se povećao budući da je veći broj zaposlenika, a što se tiče samog sadržaja posla koji je spadao pod opis voditelja odjela i posla glavne medicinske sestre, navodi kako je samo onaj dio u pogledu organiziranja sistematskih i sanitarnih pregleda zaposlenika prešlo u opseg poslova ravnatelja, javna nabava, međutim opet da se sve to radi u koordinaciji i dogovorom sa samom tužiteljicom i svih zaposlenika, te da se radi o jako malom obimu posla koji razlikuje voditelja i glavnu medicinsku sestru. Dalje navodi kako se sažalila nad tužiteljicom obzirom da ista ima isti koeficijent kao i fizioterapeut kojemu je ista nadređena a što se tiče računovodstva tuženika zakonska zastupnica tuženika navodi kako imaju dva zaposlenika od kojih je jedan voditelj financija te da se radi isključivo o nazivu radnog mjesta a ne položaja te da nije donesena nikakva odluka da bi ista bila imenovana voditeljicom već da je samo takav naziv radnog mjesta. Na poseban upit zakonska zastupateljica tuženika je navela kako koeficijent voditelja računovodstva nakon izmjene Uredbe 2018. ne odgovara koeficijentu za položaj druge vrste -voditelj odjela voditelj stručne cjeline čl. 8 toč. b Uredbe

12. Prema odredbi čl. 13. kao i članka 15. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12 i 93/14) bitni sastojak ugovora o radu su osnovna plaća i dodaci na plaću, na koje radnik ima pravo, a umjesto uglavka o plaći može se u ugovoru uputiti na odgovarajući zakona, drugi propis, Kolektivni ugovor ili Pravilnik o radu koji određuje ta pitanja.

13. Pravilnikom o sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Doma za starije i teško bolesne odrasle osobe „Majka Marija Petković“ donesenom 23. ožujka 2017. određeno je da dom predstavlja jedinstvenu organizacijsku cjelinu bez posebnih organizacijskih jedinica, te da se sistematizacijom poslova određuju poslovi/aktivnosti koje se obavljaju u Domu i potreban broj izvršitelja po pojedinim poslovima/aktivnostima razmjerno broju i potrebama korisnika, te stupnju usluga koje im se pružaju. Iz odluke Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 24. travnja 2017. klasa: 550-06/17-01/15 Ur.br.: 519-06-2/2-17-3 proizlazi kako je dana suglasnost na prednje navedeni Pravilnik.

14. Nadalje, Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01, 39/09, dalje: ZPJS) propisano je da se ovisno o stručnoj spremi radna mjesta utvrđuju kao radna mjesta od I. do IV. vrste, nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta uređuju se posebnim zakonom i uredbom Vlade (čl. 6.).

15. Prema odredbi čl. 4. toga Zakona plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

16. Odredbom čl. 7. istog Zakona propisano je da vrijednost koeficijenta radnog mjesta utvrđuje uredbom Vlada, za radno mjesto II. vrste za koje tužitelj ima ugovor o radu i rješenje o plaći raspon koeficijenta je od 0,90 do 1.20.

17. Pregledom Dodatka br. III Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. zaključenog između tužiteljice i tuženika i to čl. 2. utvrđeno je dakle kako će tužiteljica obavljati poslove glavne medicinske sestre koji su poslovi navedeni u Pravilniku o sistematizaciji i unutarnjem ustroju ustanove kao i poslove koje joj povjeri ravnatelj ustanove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu te je čl. 3. navedenog Dodatka ugovoreno kako je utvrđen koeficijent složenosti - 1.125 za poslove "glavna medicinska sestra", radno mjesto II vrste.

18. Sukladno Uredbi o izmjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 57/2018) došlo je do promjene u pogledu koeficijenta složenosti poslova u javnim službama na način da sukladno čl. 1 e je za radnom mjesto II vrste - stručni radnik II. vrste (određene struke ili za određene poslove) određen koeficijent u visini od 1.160.

19. Kako je nespornim utvrđeno da je tužiteljica potpisala i s tim prihvatila i dala suglasnost na Dodatak br. III Ugovora o radu od 30. lipnja 2017., koji se temelji na prednje citiranim odredbama važećih propisa, a temeljem kojeg Dodatka ugovora o radu, a poslije prema Uredbi o izmjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 57/2018) se i vršila isplata plaće tužiteljici, što se nije ukazalo spornim tokom ovog postupka, to je dakle konačnom odlukom tuženika određen koeficijent za obračun plaće i tužitelj ima pravo na isplatu plaće sukladno toj odluci.

20. Slijedom prednjih utvrđenja tužiteljica je izgubila pravo tražiti razliku između smanjene plaće i one koju bi primala da smanjenja nije bilo, stoga tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovan, kao što je to odlučeno pod toč. I izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) pa je tuženiku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisa trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i to naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), troškove zastupanja na ročištima održanim 11. rujna 2024., 11. listopada 2024. i 14. studenog 2024. svako u iznosu od po 200,00 eur-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle sveukupno 800,00 eur-a, sve to uvećano za pripadajući PDV od 25%, što sveukupno iznosi 1.000,00 eur-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Korčuli, 16. prosinca 2024.

S u d a c :

Marina Radaić Martinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.