REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–443/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SO, zbog kaznenog djela iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 11818 i 126/19

- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 20. ožujka 2024., broj: K-335/2023-25, u sjednici održanoj 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. U povodu žalbe optuženog SO, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Uslijed ove odluke, žalba optuženog SO zbog odluke o troškovima postupka je bespredmetna.

II. Prihvaća se djelomično žalba optuženog SO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina, na koju je optuženik SO osuđen zbog kaznenog djela iz 179. a KZ/11., a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a u slučaju opoziva te uvjetne osude optuženiku će se, na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja do 13. studenog 2020.

III. U ostalom dijelu žalba optuženog SO odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u ponovljenom postupku, optuženik SO proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku SO je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja do 13. studenog 2020.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24 dalje: ZKP), optuženik SO obvezan je na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 398,17 €, od čega iznos od 2000,00 kn[1] predstavlja trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik SO putem braniteljice Ane Marinović Tarabarić, odvjetnice iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom „da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet na vrati na ponovno suđenje.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Žalba optuženika u odnosu na kaznu je osnovana, a u odnosu na troškove postupka je bespredmetna, dok je u ostalom dijelu neosnovana.

6. Optuženik u uvodu žalbe ističe da se, između ostaloga, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, tu navedenu žalbenu osnovu ne označava navođenjem zakonskih odredaba, ali se iz sadržaja žalbe u kojoj navodi kako je odbijanjem dokaznih prijedloga da se kao svjedoci ispitaju optuženikova kćer HO, ZO na okolnosti odnosa optuženika prema majci, njegove brige i pomoći istoj, odnosno njihovog suživota kao i na okolnost psihofizičkog stanja oštećene ŠO obzirom da su isti često boravili s njima u kući, te dr. DO također na okolnosti odnosa optuženika i njegove majke – oštećenice ŠO, postupanjem prvostupanjskog suda optuženiku „uskraćena mogućnost pravilne i potpune obrane u postupku te dokazivanje svojih tvrdnji kojima u potpunosti negira počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. “, može zaključiti da osim pobijanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik smatra da je odbijanjem tih dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. točka 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i članka 6. stavka 3. točke d. Europske konvencije o zaštiti ljudskim prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6.1. Protivno naprijed iznesenim prigovorima optuženika SO, odbijanjem provođenja citiranih dokaznih prijedloga optuženika sud nije povrijedio načelo jednakost oružja kao jedne od sastavnica prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. točka 6. Ustava RH i članka 6. stavka 3. točke d. Konvencije. Naime, prvostupanjski je sud još na na raspravi održanoj 20. listopada 2020., na temelju članka 421. stavka 1. točka 2. ZKP-a odbio kao nevažne navedene dokazne prijedloge obrane, a potom i na raspravi održanoj 27. rujna 2022., a onda i u ponovljenom postupku na raspravi održanoj 19. ožujka 2024., obrazlažući to na raspravnom zapisniku, a u bitnom istovjetno i u pobijanoj presudi pod točkom 4.3. obrazloženja, navodeći da su činjenice koje bi se predloženim dokazima trebale utvrditi nevažne za odlučivanje jer predloženi svjedoci nisu bili očevici predmetnih događaja. Uz navedeno je za istaknuti da optuženik u ponovljenom postupku na raspravi koja je započela i dovršena 19. ožujka 2024., nakon koje je i objavljena pobijana presuda nije jasno istakao dokazne prijedloge koje sada navodi u žalbi, a niti je ukazao koje bi se to važne činjenice na temelju dokaznih prijedloga trebale utvrditi, a sam izričaj na toj raspravi kako ostaje pri svim dokaznim prijedlozima nemaju značaj koji im se sada pridaje u žalbi. Osim toga, o činjenicama na koje su dokazni prijedlozi u ranijem tijeku postupka predlagani, žrtva je opširno iskazivala, a tako i svjedokinja MO, koja je uz to decidirano navela kako njezina majka, žrtva ŠO nije psihički bolesna osoba, nego je u biti osoba kojoj je zdravstveno stanje narušeno u skladu s njezinom starijom životnom dobi, pa je slijedom navedenog pravilna odluka suda prvog stupnja kojom su ti dokazni prijedlozi odbijeni kao nevažni. Jednako tako nevažnim i ovaj sud ocjenjuje dokazni prijedlog optuženika da se, u biti na iste okolnosti, pribavi spis nadležnog Centra za socijalnu skrb.

6.2. Prema tome, u situaciji kada je sud prvog stupnja na temelju iskaza žrtve ŠO, optuženikove majke i svjedokinje MO, optuženikove sestre, kao i na temelju zaključka vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batina, našao utvrđenim da je optuženik poduzeo sve one radnje iz izreke presude, sud je bio ovlašten odbiti navedene dokazne prijedloge obrane ocjenjujući da se radi o nevažnim dokaznim prijedlozima. Stoga na taj način nije povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu, a niti je optuženik u odnosu na tužitelja bio u bitno neravnopravnom položaju u smislu povrede načela jednakosti oružja kao dijela prava na pravično suđenje.

7. Optuženik žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovano nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve ŠO, optuženikove majke i svjedokinje MO, navodeći da su proturječno iskazivale u pogledu opisivanja samih događaja i općenito odnosa između optuženika i žrtve, ali i da su imali motiva neistinito teretiti optuženika. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je žrtva ŠO u svom iskazu u pogledu bitnih okolnosti događaja iskazivala vrlo opširno, detaljno i dosljedno, a u bitnom suglasno njoj i svjedokinja MO kojoj je o inkriminiranom ponašanju optuženika pričala sama žrtva, a koja se i sama uvjerila kakav je odnos optuženika prema žrtvi obzirom da je bila prisutna u više navrata kada je optuženik, koji je inače i prema njoj bio agresivan govoreći joj da joj je draža stara baba i psujući je, na žrtvu psovao i vikao na nju, a iz pričanja žrtve i da ju je udarao, pa da je čak zbog toga od njezinog supruga tražila da joj napravi kacigu jer da ju optuženik stalno udarao po glavi, a uz to i da je žrtvi govorio kako će je baciti nizbrdo, „kenjo stara, babo stara“, kao i da ovi navodi žrtve i svjedokinje MO korespondiraju s mišljenjem vještakinje psihijatrijske struke prema kojem su u psihičkom statusu okrivljenika prisutni emocionalna nestabilnost, sniženi prag tolerancije na frustraciju, napetost nemir, razdražljivost i dr., sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je iskazivanje žrtve i svjedokinje MO prihvatio kao vjerodostojna dokazna sredstva, te pravilno zaključio, da one nisu imale nikakvog razloga neistinito teretiti optuženika, kako to ovaj nastoji prikazati u svojoj obrani i sada u žalbi.

7.1. Također, okolnostI da na tijelu žrtve ŠO nisu evidentirane vidljive ozljede i da žrtva ŠO nije tražila medicinsku pomoć, unatoč tome, kako je izjavila, što ju je optuženik „tukao, gazio nogama i udarao šakama sigurno tisuću puta.“, što je očito figurativno izraženo, nema relevantan značaj kakav mu žalba pridaje. Naime, žrtva ŠO nije u svom iskazu navela da ju je optuženik tjelesno ozljeđivao ili ozljeđivao do te mjere da je zbog toga morala tražiti liječničku pomoć, a niti da je ikada kćeri MO pokazivala ili ukazivala na tjelesne ozljede koje optuženikovim inkriminiranim djelovanjem i nisu morale nužno nastati.

7.2. U ostalom dijelu žalbe optuženik nastoji konkretnije ukazati na kontradiktornosti u iskazima žrtve ŠO i svjedokinje MO, koje jesu evidentne, ali one nikako ne kompromitiraju vjerodostojnost njihovih iskaza, jer se doista ne odnose na odlučne okolnosti, a i zasigurno su posljedica posebnog psihičkog stanja u kojem se žrtva nalazila, a osobito i zbog njezine starije životne dobi i zdravstvenog stanja koje je imanentno toj životnoj dobi. S pravom je sud prvog stupnja iskazu žrtve ŠO i svjedokinje MO u cijelosti poklonio vjeru, tim više što, suprotno žalbenim navodima, njihovi iskazi ne isključuje niti jedan drugi provedeni dokaz. Uostalom nakon proteka vremena i nakon dugotrajnog neprimjerenog postupanja optuženika prema žrtvi, a u periodu od 1. srpnja 2019., do 29. srpnja 2020., i inkriminiranog ponašanja, kakvo je prema žrtvi činjeno, moguće su i određene pogreške u rekonstrukciji svih događaja iz prošlosti.

7.3. Osim toga žrtva ŠO i svjedokinja MO nemaju nikakvog motiva teretiti optuženika kao počinitelja, a posebno žrtva ŠO koja je na uvjerljiv način opisala optuženikovo inkriminirano ponašanje i koja je unatoč svojoj starijoj životnoj dobi i narušenom zdravlju te strahu kojeg ima od optuženika ostala ustrajna u tvrdnji da je optuženik počinitelj svih radnji sada opisanih u izreci pobijane presude.

7.4. Stoga je prvostupanjski sud osnovano otklonio obranu optuženika kojim osporava da je u odnosu na žrtvu ŠO, svoju majku, poduzimao inkriminirane mu radnje, budući svi provedeni dokazi govore u prilog zaključku da je optuženik te radnje u inkriminiranom razdoblju poduzimao.

7.5. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 179. a. KZ/11 jer se u njegovom postupanju ostvaruju sva obilježja tog kaznenog djela, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije povrijeđen kazneni zakon na optuženikovu štetu.

8. Odluku o kazni sud drugog stupnja ispitao je na temelju odredbe članka 478. ZKP- a, jer iako se u žalbi optuženika uvodno ističe ova žalbena osnova, razlozi žalbe ne sadrže njeno obrazloženje. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih olakotnih (nezainteresiranost žrtve za kazneni progon optuženika, činjenica da je otac djeteta te smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela) i otegotnih (ranija osuđivanost u tri navrata te iskazana upornost) okolnosti, te na temelju tako utvrđenih okolnosti optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju i ovaj sud prihvaća kao pravilno odmjerenu visinu kazne, a imajući u vidu okolnosti koje su od utjecaja za ocjenu ima li mjesta za izricanje optuženiku uvjetne osude u smislu odredbe članka 56. stavka 2. KZ/11, ovaj sud drugog stupnja je imao u vidu okolnosti nezainteresiranost žrtve za kaznenim progonom optuženika, protek vremena od počinjenja sada presuđenog kaznenog djela tijekom kojega optuženik nije osuđivan, činjenica da živi kao beskućnik i u svakom slučaju odvojeno od žrtve predmetnog kaznenog djela kao i da je narušenog zdravlja te da je u ovom predmetu u istražnom zatvoru boravio preko tri mjeseca što je zasigurno pozitivno utjecalo na njega u smislu svijesti o štetnosti vlastitog postupka, slijedom kojih je okolnosti procijenio kako se može očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne, ubuduće, neće činiti kaznena djela.

8.1. Kaznom zatvora u trajanju jedne godine i izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od tri godine, na odgovarajući način će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Međutim, njegova je žalba u tom dijelu bespredmetna, s obzirom na to da je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a, utvrdio da je u odluci o troškovima u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer u tom dijelu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

9.1. Naime, obrazlažući odluku o trošku, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da je optuženika obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 398,17 €, od čega iznos od 2000,00 kn predstavlja trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal, a sve s obzirom na složenost i trajanje postupka te broj poduzetih sudskih radnji. Pritom prvostupanjski sud ne daje razloge o objektivnim mogućnostima optuženika na snašanje naloženih mu troškova postupka, odnosno razloge zašto smatra da je optuženik u mogućnosti platiti iste troškove bez bojazni da bi plaćanjem istih ugrozio vlastito uzdržavanje obzirom na činjenicu da je beskućnik, te da je bez imovine i da kao ratni vojni umirovljenik prima mirovinu u iznosu od oko 500,00 €.

9.2. Stoga je, u povodu žalbe optuženog SO a po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, pobijanu presude trebalo u odluci o troškovima kaznenog postupka ukinuti i u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove odluke. Uslijed takve odluke je žalba optuženika u odnosu na troškove postupka postala bespredmetna.

10. U ponovljenom postupku odlučivanja o troškovima kaznenog postupka prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe na koje je upozoren ovom drugostupanjskog odlukom, potpuno i pravilno utvrditi sve za to odlučne okolnosti, naročito vodeći računa o optuženikovom imovnom stanju, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će i valjano obrazložiti.

11. Budući da je žalba optuženika dijelom osnovana, a dijelom nije osnovana, dok je dijelom bespredmetna, kao i da prilikom ispitivanja pobijane presude, osim u odnosu na troškove postupka nisu utvrđene druge povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženog SO djelomično valjalo prihvatiti, a djelomično odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 483. stavka 1., članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP-a. odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Puli – Pola 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj