REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-156/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Grgić & Partneri odvjetničkog društva d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1219/2022-40 od 24. srpnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1219/2022-40 od 24. srpnja 2024. tako da preinačena u cjelini glasi:

„I. Nalaže se tuženom Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici FP na ime naknade štete ukupan iznos od 2.433,18 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.400,00 eura od 3. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 33,18 eura od 24. srpnja 2024. do isplate,

s time što zatezne kamate teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u preostalom iznosu od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2022. do isplate te da joj isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos od 33,18 eura za razdoblje od 3. ožujka 2022. do 23. srpnja 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici FP troškove parničnog postupka u iznosu od 1.616,59 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 1.457,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija u cijelosti kao neosnovan.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 196,88 eura, u roku od 15 dana, dok se za preostalih 115,62 eura odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 28.750,00 kuna / 3.833,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2022. do isplate i da joj naknadi troškove postupka (točka I. izreke), a istovremeno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.033,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2024. do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava kao neosnovan zaključak suda o tužiteljičinoj krivnji za nastanak štetnog događaja jer nije dokazala da se kritične zgode njezin radni zadatak odnosio na skidanje staklene stijene reklamnog stakla, s obzirom na to da se temelji na nedovoljno kritičkoj i selektivnoj ocjeni izvedenih dokaza protivno načelu in favorem laboratoris. Prigovara počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka koje opisno odgovaraju onima iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Navodi da ju je odbijanjem saslušanja svjedoka očevica ŽP sud onemogućio u dokazivanju, čime je ujedno povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo tužiteljice na pristup sudu i na procesnu jednakost oružja. Žaliteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da je bila osposobljena za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu te da su poduzete ostale mjere zaštite na radu, kojega sud temelji isključivo na sadržaju prijave o ozljedi na radu, pritom potpuno zanemarujući druge izvedene dokaze, prvenstveno iskaz svjedokinje ĐP iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije prošla nikakvu edukaciju te iskaz tužiteljice. Primjećuje da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljici predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu i da je istu zadobila prilikom obavljanja radnog zadatka, a što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu. Tužiteljica smatra kako je njezina ozljeda prvenstveno posljedica loše organizacije radnog procesa u kojoj je tužiteljica kao radnica i slabija strana bila prisiljena dobiveni radni zadatak izvršiti po uputi nadređene te za koji nije bila osposobljena za rad na siguran način. Smatra da je sud u smislu članka 12. ZPP-a bio vezan rješenjem HZZO-a kojim je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu pa da je postupivši drugačije sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje, odnosno preinačiti presudu i dosuditi joj zatraženu naknadu štete uz naknadu troškova postupka, uključujući trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

3.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela na radu kod Hrvatske pošte d.d., tuženikovog osiguranika po polici osiguranja od odgovornosti, u pošti Vrbovec, 2. studenoga 2021., na način da je prilikom zamjene svjetleće reklame na nju pala staklena stijena reklamnog stakla, pri čemu je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u Hrvatskoj pošti d.d. na radnom mjestu operatera na šalteru te da se ozlijedila prilikom redovnog rada na način da se prilikom držanja staklene stijene reklamnog stakla staklo izmaklo iz ruku kolegice ŽP, inače voditeljice smjene kojoj je pomagala zamijeniti reklamu, te je staklena stijena udarila tužiteljicu po čelu.

5.2. Sud prvog stupnja je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da šteta koju je tužiteljica pretrpjela uslijed pada/držanja staklene stijene reklamnog stakla ne predstavlja štetu nastalu uslijed obavljanja radnih zadataka tužiteljice odnosno štetu koja je nastala uslijed obavljanja opasne djelatnosti, budući da tužiteljica nije obavljala radne zadatke koji su opisani za njeno radno mjesto u Prijavi ozljede na radu, nije bilo naloga poslodavca za obavljanje poslova skidanja stakla s reklamnog panoa, a i iz iskaza same tužiteljice proizlazi da ju je kolegica zamolila za pomoć, pa da se tuženik oslobađa objektivne odštetne odgovornosti jer je šteta uzrokovana djelovanjem same tužiteljice koja tijekom postupka nije dokazala da se kritične zgode njezin radni zadatak odnosio na skidanje staklene stijene reklamnog stakla.

6. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. ZPP-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana odluka sadrži obrazloženje o svim činjenicama na kojima je s obzirom na materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda utemeljena i može se ispitati.

8. Prvostupanjski sud valjano je ocijenio izvedene dokaze, pri čemu je one personalne prihvatio kao istinite i vjerodostojne, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a. Pogrešni zaključci koje je sud na temelju tih dokaza izveo ne predstavljaju stoga postupovnu povredu već su doveli do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Za štetu nastalu uslijed ozljede na radu, poslodavac a jednako tako i njegov osiguratelj, odgovaraju prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) u skladu s odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR), članaka 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) i članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR). Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Ekskulpacijski razlozi predviđeni su odredbom članka 25. stavka 2. ZZR-a, prema kojoj poslodavac (pa i njegov osiguratelj) može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Isti ekskulpacijski razlozi predviđeni su odredbom članka 1067. ZOO-a.

11. Pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da do štete nije došlo obavljanjem radnih zadataka tužiteljice, jer takav zaključak ne proizlazi ni iz jednog dokaza izvedenog tijekom postupka. Pritom žaliteljica neosnovano prigovara činjenici što tijekom postupka nije saslušana svjedokinja ŽP, kada je od njenog saslušanja odustala na ročištu održanom 13. ožujka 2024. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĐP, zaposlenice Hrvatske pošte d.d. koja je bila na radu u vrijeme ozljeđivanja tužiteljice iako sam štetni događaja nije vidjela, a čiji je iskaz sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljica kritične zgode s ŽP kao voditeljicom smjene mijenjala plakate koji se nalaze u okviru na zidu u prostoru za korisnike te da uobičajeno svako toliko mijenjaju plakate. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da inače radi na radnom mjestu operatera, šalterskog radnika u poštanskom uredu u Sesvetama, po potrebi i drugdje, a predmetne zgode da je bila na zamjeni u Vrbovcu, da šalterski radnici obavljaju i poslove mijenjanja (svjetlećih) reklama, prospekata i sl. pa da je kolegici ŽP na njenu zamolbu pomogla skinuti jednu takvu reklamu koja se nalazila iza stakla, što je tom prilikom prvi put radila na takav način, jer su u njenoj matičnoj poslovnici reklame pa i način njihova mijenjanja drugačiji.

11.1. Budući da je sud prvog stupnja iskaze svjedokinje ĐP i tužiteljice prihvatio kao vjerodostojne i istinite, jer su iskazivale sigurno, uvjerljivo, životno logično i međusobno sukladno ostalim dokazima u spisu, pogrešno je na temelju tih iskaza izveo zaključak da tužiteljica nije obavljala radne zadatke svoga radnog mjesta. Naime, kraj činjenice da iz suglasnih iskaza svjedokinje i tužiteljice proizlazi da su svjetleće reklame mijenjali šalterski službenici, pa je to u poslovnici u kojoj je inače radila obavljala i sama tužiteljica a predmetne zgode je na zamjeni u drugom poštanskom uredu pomogla u obavljanju istog radnog zadatka voditeljici smjene ŽP, jasno je da je tužiteljica predmetnu štetu pretrpjela na radu obavljajući radne zadatke po nalogu nadređene. Pritom se nesumnjivo radi o radnim zadacima koji su bili od interesa i koristi za poslodavca.

11.2. Tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga odnosno da je do štete došlo djelovanjem treće osobe, same tužiteljice ili više sile. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o skidanju staklene stijene veličine pola metra sa 40 cm, da je gornji rub reklame bio na visini 20-30 cm iznad njene glave pa je morala ispružiti ruke, da se na staklo stavljaju dvije gumice na vakuum i staklo se povlači te da se u trenutku kad su počele povlačiti staklenu stijenu kolegici izmaknula stijena i rub stijene pao je tužiteljici na lijevu stranu glave, iznad obrve.

11.3. Kako tuženik, na kome je bio teret dokazivanja, nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga, odgovoran je za naknadu štetu koju tužiteljica trpi kao posljedicu štetnog događaja.

11.4. Pritom sud prvog stupnja neosnovano podvodi uzrok štetnog događaja pod višu silu, koja je kao takva navedena u prijavi o ozljedi na radu. Uvjeti oslobođenja odgovornosti koji se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi nazivaju višom silom uređeni su odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a, prema kojemu se za oslobođenje od odgovornosti zahtijeva da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. U konkretnom slučaju tim uvjetima nije udovoljeno, jer se svakako ne radi o vanjskom događaju, odnosno događaju izvan stvari nastalom izvan djelovanja sudionika štetnog događaja. Budući da u slučaju objektivne odgovornosti poslodavac, pa i njegov osiguratelj odgovara za slučaj te običnu nepažnju koja se pretpostavlja (članak 1045. stavak 2. ZOO-a.), a tuženik nije dokazao namjeru ili krajnju nepažnju tužiteljice ili treće osobe, odgovoran je za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom događaju.

12. Nije stoga ostvaren niti razlog za isključenje iz pokrića predviđen odredbom članka 4. stavka 1. točke 7. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, na kojega se tuženik pozivao tijekom postupka, a prema kojemu osiguratelj nije u obvezi isplate osigurnine za štete kada se po zakonu ne odgovara (npr. viša sila, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika).

13. Pravni temelj za odmjeravanje pravične novčane naknade neimovinske štete jesu odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 2. i člankom 1046. ZOO-a. Činjenice za odmjeravanje pripadajuće naknade ovaj sud je utvrdio na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a budući da su tijekom postupka izvedeni dokazi radi utvrđivanja posljedica štetnog događaja, iako je u konačnici tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića, specijaliste kirurga, utemeljenog na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ranu nagnječinu i razderotinu iznad lijeve obrve. Prema mišljenju vještaka, kod tužiteljice uslijed štetnog događaja nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tužiteljica je trpjela tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) srednjeg intenziteta trajao je tri dana, a manjeg intenziteta pet dana. Bol jakog intenziteta trajala je jedan dan, srednjeg oko dva dana, a manjeg još oko sedam dana. Tijekom pregleda je vještak konstatirao u vanjskom dijelu lijeve obrve sivi koso položeni ožiljak dimenzija 1cm x 3mm. Prema mišljenju vještaka, radi se o naruženju srednjeg stupnja.

13.2. Iz istog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljici povodom štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće pet dana po dva sata dnevno, a sastojala se u pomoći oko održavanja osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

13.3. Povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje, sudski vještak je saslušan na raspravi kada je iskazao da je predmetni ožiljak ocijenjen naruženjem srednjeg stupnja budući da se nalazi na licu, a kada bi se ožiljak istih dimenzija nalazio na dijelu tijela gdje ga se povremeno vidi da bi ga ocijenio naruženjem najmanjeg stupnja. Vještak je naveo da je prilikom ocjene stupnja naruženja vodio računa o dobi i spolu tužiteljice.

13.4. Ovaj sud cijeni da je nalaz i mišljenje stručan i objektivan i da nije bilo potrebe za određivanjem novog vještačenja kako je predlagao tuženik, jer je ocjena o tome o kojem se stupnju naruženja radi (srednjem ili blagom) u konačnici ipak na sudu koji odmjerava pravičnu novčanu naknadu štete uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja.

14. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je nakon štetnog događaja bila na bolovanju, da su joj pomagali ukućani te da ju je i po povratku na posao bilo strah od tih reklama.

15. Na temelju činjenica utvrđenih vještačenjem koje se odnose na duljinu i trajanje pretrpljenog straha te duševnih i fizičkih boli, cijeneći i stupanj naruženja te vodeći računa o manifestaciji toga naruženja koje nije naročito neugodno niti zamjetno budući da se nalazi uz samu obrvu, uvažavajući činjenicu da je tužiteljica povodom ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju bila na nekoliko liječničkih pregleda te da se radi o ženskoj osobi srednje životne dobi, a da su ženske osobe osjetljivije na svaki oblik naruženja posebice kada se ono nalazi na licu, tužiteljici je radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.400,00 eura.

15.1. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade tužiteljici u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 3. ožujka 2022. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

16. Na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, s obzirom na obim potrebe za tom pomoći utvrđen vještačenjem, tužiteljici pripada naknada u cjelokupnom zatraženom iznosu od 33,18 eura prema članku 1095. ZOO-a, na koji iznos joj zatezne kamate pripadaju od presuđenja 24. srpnja 2024. do isplate.

17. Valjalo je stoga prihvatiti tužiteljičinu žalbu i preinačiti pobijanu presudu dosudom dijela zatražene naknade štete, na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a.

18. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka u skladu s odredbom članka 380. točke 3. ZPP-a.

18.1. S obzirom na djelomični uspjeh u parnici, tužiteljici su troškovi zastupanja odmjereni prema članku 154. stavku 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 63% pa njen ukupni uspjeh u sporu iznosi 81,5%. Umanjeno za tuženičin uspjeh u sporu to tužiteljici daje pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 63%.

18.2. Visina troškova zastupanja po punomoćnici odvjetnici odmjerena je primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Odvjetnička tarifa). Tužiteljici je za zastupanje priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva, tužbe, podnesaka od 20. rujna 2022. i 18. travnja 2023. kojima se očitovala na odgovor na tužbu te nalaz i mišljenje vještaka te trošak zastupanja na ročištima 13. listopada 2022., 20. prosinca 2022., 13. ožujka 2024., 23. travnja 2024. i 4. srpnja 2024., za svaku radnju po 100 bodova, ukupno 900 bodova, što s PDV-om iznosi 2.250,00 eura. S obzirom na uspjeh u sporu od 63%, tužiteljici pripada 1.417,50 eura. Trošak vještačenja u iznosu od 199,09 eura tužiteljici je priznat u cijelosti pa ukupni opravdani trošak tužiteljice iznosi 1.616,59 eura.

18.3. Nepotrebnim je, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, ocijenjen trošak sastavljanja podnesaka od 8. studenoga 2022. i 10. siječnja 2023., jer se radi samo o pratećim dopisima uz dostavljeni zdravstveni karton i dokaz o uplati predujma, koji su stoga bili nepotrebni. Nepotreban je bio i trošak podneska od 26. travnja 2023., jer je navode iz toga podneska tužiteljica mogla iznijeti i u osam dana ranije dostavljenom podnesku od 18. travnja 2023. Nije bio potreban niti trošak sastavljanja podnesaka od 11. rujna 2023. i 21. studenoga 2023., a tužiteljici ne pripada trošak ročišta za objavu i uručenje presude, jer tome ročištu punomoćnica nije prisustvovala.

19. Tužiteljici pripada trošak žalbe prema tbr. 10. toč. 1. Odvjetničke tarife u vrijednosti 125 bodova ili 312,50 eura razmjerno uspjehu u sporu od 63% ili u iznosu od 196,88 eura, dok je za preostalih 115,62 eura njen zahtjev za naknadu troška žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 2. ZPP-a). Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer je ocijenjen nepotrebnim (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus