Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj P-582/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice ŽI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) iz Zagreba, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici OI, zaposlenici tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 8. studenog 2024. u prisutnosti z. punomoćnice tužiteljice Monike Mihelić, odvjetnice iz Vrbovca, 16. prosinca 2024. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽI iz [adresa], koji glasi:

'' Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta zahtjevom za provedbu izvasudske ovrhe ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. po ovršnoj ispravi i to rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv-761/10 podnesenog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 15. studenog 2017., kao tužiteljičinom dužniku radi provedbe izvansudske ovrhe na mirovini tužiteljice, te se ukidaju sve provedene radnje. ''

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 1.481,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 16. prosinca 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽI je dana 30. studenog 2021. podnijela tužbu protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju je pokrenuo tuženik kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Zahtjeva za provedbu izvansudske ovrhe po ovršnoj ispravi, Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv-761/10 od 25. veljače 2010. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je prihvatio zahtjev ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. pa je započeto s provedbom izvansudske ovrhe u korist ovrhovoditelja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženik nije dokazao da bi bio ovlašten provoditi ovrhu protiv tužiteljice, a isto tako tuženik ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom koja bi bila podobna za provedbu izvansudske ili sudske ovrhe protiv tužiteljice. Tužiteljica nadalje navodi da se sa tuženikom nikada nije nalazila ni u kakvom poslovnom odnosu, a isti nije dokazao da bi stekao nekakvo potraživanje neke druge osobe prema tužiteljici.

3. Tužiteljica u tužbi ističe prigovor zastare cjelokupne tražbine tuženika jer i same povremene tražbine s osnova zakonskih zateznih kamata zastarijevaju u roku od tri godine od ovršnosti ovršne isprave kojima su iste utvrđene, a sve sukladno odredbama čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 197. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 22/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

4. Odredbom čl. 197. OZ propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti tog rješenja.

5. Tužiteljica u tužbi nadalje navodi da budući da u predmetnom slučaju ona prima mirovinu na račun kod banke, a ne radi se o iznimkama iz čl. 197. st. 2. OZ za provedbu iznasudske ovrhe nije nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, već se izvansudska ovrha može provoditi samo i isključivo putem Financijske agencije. Navedeno bi bilo moguće provesti u slučaju da tuženik Eos Matrix d.o.o. raspolaže podobnom ovršnom ispravom i da je valjano stekao potraživanje prema tužiteljici koje nije zastarjelo.

6. U odgovoru na tužbu tuženik Eos Matrix d.o.o. je naveo da dana je 11. srpnja 2016. sklopio Ugovor o cesiji sa Raiffeisenbank Austria d.d. koji ugovor je ovjeren 12. srpnja 2016. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 9069/16, a temeljem kojeg ugovora je tuženik Eos Matrix d.o.o. postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovoga postupka. Slijedom toga je novi ovrhovoditelj, ovdje tuženik dostavio pravomoćno i ovršno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao isplatitelju stalnog novčanog primanja te nadležnom tijelu za provođenje postupka izvansudske ovrhe. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je u skladu sa odredbom čl. 209. st. 8. OZ, a u vezi s odredbom čl. 32. st. 1. OZ odredio ovrhu u korist novog ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o., ovdje tuženika budući je novi ovrhovoditelj ovjerovljenom privatnom ispravom i to Ugovorom od cesiji od 11. srpnja 2016. te Dodatnim ugovorom II. Ugovoru o cesiji od 31. listopada 2016. dokazao kako je tražbina koja je predmet ovog postupka prenesena na novog ovrhovoditelja.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je dana 13. svibnja 2013. prethodni vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. prekinuo zastaru pokretanjemm postupka izvansudske ovrhe kod Financijske agencije temeljem Rješenja o ovrsi na temlju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010., a koje rješenje je pravomoćno i ovršno s danom 6. listopada 2011., a čime je zastara prekinuta te je ista počela teći u novom zastarnom roku od 10 godina.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-3), rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr- 1016/2022 od 9. studenog 2022. (list 4-7), obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 8), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 10-12), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010. (list 13), obavijesti tuženika (list 14-16), odgovor na tužbu (list 21-24), Osnova za plaćanje na novčanim sredstvima (list 25), ugovor o cesiji (list 2627), dodatni ugovor I. (list 29-33), iskaz tužiteljice kao stranke (list 60), dopis i specifikaciju FINE (list 72-73) i spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr-1016/2022.

9. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 10. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da ovrha koja se vodi na temelju Zahtjeva za provedbu izvansudske ovrhe ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o po ovršnoj ispravi i to rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića, poslovni broj Ovr-761/10 od 25. veljače 2010. podnesenog Hrvatskom zavodu za osiguranje nije dopuštena iz razloga što je nastupila zastara.

11. Tužiteljica nadalje navodi da se sa tuženikom nije nikada nalazila ni u kavom poslovnom odnosu te da izvansudsku ovrhu može provoditi samo Financijska agencija obzirom da mirovinu prima na račun otvoren kod banke u Republici Hrvatskoj.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je u konkretnom slučaju kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u skladu sa odredbom čl. 284. st. 2. OZ pokrenut postupak izvansudske ovrhe temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010., a koje Rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 6. listopada 2011. U konkretnom slučaju radi se o izvansudskoj ovrsi pa ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Tuženik nadalje navodi kako je aktivno legitimiran provoditi izvansudsku ovrhu protiv ovršenice, ovdje tužiteljice ŽI temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između tuženika Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba i Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba od 11. srpnja 2016., koji Ugovor je ovjeren 12. srpnja 2016. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9069/16 temeljem kojega je tuženik postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovoga postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu nadalje naveo da je zastara u konkretnom slučaju prekinuta pokretanjem postupka izvansudske ovrhe kod FINE kada je prethodni vjerovnik 13. svibnja 2013. pokrenuo postupak temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-761/10 od 25. veljače 2010.

13. Uvidom u Zahtjev za izvansudsku ovrhu od 8. studenog 2017. (list 8) utvrđeno je da je društvo Eos Matrix d.o.o. obavijestilo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kako je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog sa Raiffeisenbank Austria d.d. postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje ŽI, ovdje tužiteljice. Navedeno je da je iznos otkupljenog duga na dan 8. studenog 2017. 72.663,83 kuna te da su otkupljene i zakonske zatezne kamate na glavnicu koje teku od 14. srpnja 2016. pa do isplate.

14. Kako bi se odlučilo o istaknutom prigovoru zastare sud je izvršio uvid u Zahtjev za izvansudsku ovrhu (list 8), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 10-12), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv-761/10 od 25. veljače 2017. (list 13), spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr-1016/2022 i dopis i specifikaciju FINE od 18. srpnja 2024.

15. Tuženik tijekom postupka navodi kako je 11. srpnja 2016. zaključen ugovor o cesiji-prodaji potraživanja između Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba temeljem kojeg ugovora je tuženik postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koji je predmet ovog postupka.

16. Uvidom u Ugovor o cesiji (list 26-28) i dodatni Ugovor I. Ugovoru o cesiji od 11. srpnja 2016. (list 29-30) utvrđeno je da je 11. srpnja 2016. u Zagrebu zaključen Ugovor između Eos Matrix d.o.o. kao cesionara i Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta kojim Ugovorom je cedent prenio svoja dospjela, a nenaplaćena potraživanja s osnova različitih bankarskih produkata na cesionara, a iz dodatnog Ugovora i tablice priložene uz dodatni Ugovor (list 31) vidljivo je da je preneseno i potraživanje koje je Raiffeisenbank Austria d.d. imao prema tužiteljici ŽI, a odnosi se na potraživanje za koje je javni bilježnik Nikola Tadić donio Rješenje o ovrsi Ovrv-761/10 25. veljače 2010. Stoga se prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja ukazuje neosnovan u cijelosti.

17. Tuženik tijekom postupka navodi da je prethodni vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. 13. svibnja 2013. pred FINOM pokrenuo postupak izvansudske ovrhe radi naplate istog potraživanja i to temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 6. listopada 2011. čime je prekinuta zastara te je ista počela teći u novom zastarnom roku od 10 godina.

18. Kako bi se utvrdilo je li u konkretnom slučaju zastara prekinuta sud je službenim putem od FINE zatražio podatak o tome kada je FINA prestala izvršavati osnovu za plaćanje, odnosno kada je prestala postupati po Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv-761/10 od 25. veljače 2010.

19. FINA je 18. srpnja 2024. obavijestila ovaj sud da je osnovu za plaćanje prestala izvršavati 4. kolovoza 2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz razloga što po osnovi nije bilo naplate.

20. Tuženik je 8. studenog 2017. kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokrenuo novi postupak zapljene temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-761/10 javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba od 25. veljače 2010., te je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje počeo postupati po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja.

21. Odredbom čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da je prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22. Tijekom postupka je utvrđeno da je prijašnji vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. protiv tužiteljice ŽI, kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na FINU 13. svibnja 2013. (list 25) čime je prekinuta zastara te je zastara počela ponovno teći, a zastarni rok iznosi 10 godina, kao što je to odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano, obzirom da je u konkretnom slučaju ovršna isprava Rješenje javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-761/10 od 25. veljače 2010. Kako je izvansudska ovrha protiv tužiteljice kao ovršenika pokrenuta kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 15. studenog 2017. nije nastupila zastara pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

23. Osnovano tuženik tijekom postupka navodi kako se tužiteljica pogrešno poziva na odredbu čl. 197. OZ-a i navodi kako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije ovlašteno tijelo za provedbu postupka izvansudske ovrhe jer se mirovina tužiteljice isplaćuje na račun kod banke. Odredbom čl. 197. OZ uređena je isključivo sudska ovrha na plaći, odnosno ovrha koju je odredio sud temeljem ovršne isprave. U konkretnom slučaju ne radi se o postupku sudske ovrhe na temelju ovršne isprave, već se radi o postupku izvansudske ovrhe temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

24. Odredbom čl. 284. st. 2. OZ propisano je kako na temelju pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika ovrhovoditelj može zatražiti izravno od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena.

25. Odredbom čl. 284. st. 4. OZ propisano je da je isplatitelj stalnoga novčanog primanja, u povodu Rješenja o ovrsi, dužan postupati kao po ispravi kojom ovršenik daje suglasnost za zapljenu plaće.

26. Iz naprijed navedenih odredaba Ovršnog zakona proizlazi da prigovor tužiteljice da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije nadležno tijelo za provedbu postupka izvansudske ovrhe nije osnovan.

27. Kako je protiv tužiteljice kao ovršenika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao tijela nadležnog za provedbu ovrhe u konkretnom slučaju postupak pokrenut 15. studenog 2017., a zastara je prekinuta 13. svibnja 2013. kada je prethodni vjerovnik pokrenuo postupak kod FINE u konkretnom slučaju nije nastupila zastara pa je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan jer sud nije našao da postupak kojeg je novi vjerovnik Eos Matrix d.o.o. pokrenuo protiv tužiteljice kao ovršenika nije dopušten.

28. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom postupku odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.481,18 eura pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

29. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 16. prosinca 2024.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženik

3. zovi tužiteljicu na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura 4. vidi upisnik ''P''

5. kal. 15 dana