Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1779/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9271/2021-39 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9271/2021-39 od 25. rujna 2024.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačava se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9271/2021-39 od 25. rujna 2024., te se sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični troška u iznosu od 2.568,36 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška postupka tužitelja odbija kao neosnovan.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.208,19 EUR 3zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

7,60 EUR počev od 30.09.2010. godine, do isplate,

23,25 EUR počev od 08.01.2011. godine, do isplate

41,19 EUR počev od 08.02.2011. godine, do isplate

37,49 EUR počev od 05.03.2011. godine, do isplate

48,78 EUR počev od 15.04.2011. godine, do isplate

44,88 EUR počev od 13.05.2011. godine, do isplate

19,99 EUR počev od 13.05.2011. godine, do isplate

18,62 EUR počev od 14.06.2011. godine, do isplate

51,84 EUR počev od 14.06.2011. godine, do isplate

55,13 EUR počev od 14.07.2011. godine, do isplate

13,54 EUR počev od 16.08.2011. godine, do isplate

2,88 EUR počev od 20.08.2011. godine, do isplate

53,86 EUR počev od 15.09.2011. godine, do isplate

60,93 EUR počev od 30.09.2011. godine, do isplate

55,61 EUR počev od 31.10.2011. godine, do isplate

56,57 EUR počev od 01.12.2011. godine, do isplate

79,13 EUR počev od 05.01.2012. godine, do isplate

81,33 EUR počev od 22.02.2012. godine, do isplate

100,17 EUR počev od 30.03.2012. godine, do isplate

90,49 EUR počev od 30.05.2012. godine, do isplate

79,89 EUR počev od 31.05.2012. godine, do isplate

78,43 EUR počev od 29.06.2012. godine, do isplate

51,47 EUR počev od 14.08.2012. godine, do isplate

26,15 EUR počev od 03.09.2012. godine, do isplate

38,41 EUR počev od 14.09.2012. godine, do isplate

44,24 EUR počev od 29.09.2012. godine, do isplate

65,25 EUR počev od 30.10.2012. godine, do isplate

21,80 EUR počev od 14.11.2012. godine, do isplate

87,63 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

84,60 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

86,65 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

88,05 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

85,69 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

86,31 EUR počev od 19.11.2012. godine do isplate

85,54 EUR počev od 19.11.2012. godine, do isplate

627,90 EUR-a počev od od 19. studenog 2012. do isplate,

i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem se nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.671,71 kn / 354,60 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

21,81 kn sa 30.11.2007. godine, odnosno 2,89 EUR

21,81 kn sa 31.12.2007. godine, odnosno 2,89 EUR

21,81 kn sa 31.01.2008. godine, odnosno 2,89 EUR

21,81 kn sa 29.02.2008. godine, odnosno 2,89 EUR 21,81 kn sa 31.03.2008. godine, odnosno 2,89 EUR 21,81 kn sa 30.04.2008. godine, odnosno 2,89 EUR 35,19 kn sa 31.05.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 30.06.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 31.07.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 03.09.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 30.09.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 31.10.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 35,19 kn sa 08.12.2008. godine, odnosno 4,67 EUR 33,48 kn sa 26.01.2009. godine, odnosno 4,44 EUR 1,71 kn sa 11.02.2009. godine, odnosno 0,23 EUR 26,99 kn sa 11.02.2009. godine, odnosno 3,58 EUR 8,18 kn sa 01.04.2009. godine, odnosno 1,09 EUR 35,19 kn sa 27.04.2009. godine, odnosno 4,67 EUR 54,16 kn sa 30.05.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 52,71 kn sa 30.05.2009. godine, odnosno 7,00 EUR 1,44 kn sa 31.07.2009. godine, odnosno 0,19 EUR 54,16 kn sa 03.08.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 10.08.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 08.09.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 09.10.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 24.11.2009. godine, odnosno 7,19 EUR 37,94 kn sa 02.12.2009. godine, odnosno 5,04 EUR 16,21 kn sa 28.12.2009. godine, odnosno 2,15 EUR 40,27 kn sa 30.12.2009. godine, odnosno 5,34 EUR 13,88 kn sa 03.02.2010. godine, odnosno 1,84 EUR 30,71 kn sa 05.02.2010. godine, odnosno 4,08 EUR 23,44 kn sa 04.03.2010. godine, odnosno 3,11 EUR 54,16 kn sa 04.03.2010. godine, odnosno 7,19 EUR 53,23 kn sa 19.03.2010. godine, odnosno 7,06 EUR 0,91 kn sa 31.03.2010. godine, odnosno 0,12 EUR

54,16 kn sa 02.04.2010. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 30.09.2010. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 08.01.2011. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 08.02.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 05.03.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 15.04.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 13.05.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 14.06.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 16.08.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 15.09.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 30.09.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 31.10.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 01.12.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 05.01.2011. godine, odnosno 7,19 EUR

54,16 kn sa 22.02.2012. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 30.03.2012. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 03.05.2012. godine, odnosno 7,19 EUR 54,16 kn sa 31.05.2012. godine, odnosno 7,19 EUR 46,37 kn sa 29.06.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 03.09.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 29.09.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 14.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR 46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR

46,37 kn sa 19.11.2012. godine, odnosno 6,15 EUR

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove od 3.068,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“,

a riješeno je da se dozvoljava preinaka tužbe povećanjem zahtjeva tužitelja iz podneska od 29. svibnja 2024. na iznos od 354,60 eura i 3.208,19 eura sa pripadajućim kamatama iz razloga svrsishodnosti.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik radi bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, odnosno da ukine pobijanu presudu i rješenje o trošku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana, osim djelomično protiv odluke o trošku postupka.

5. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 3.208,19 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, s obrazloženjem da se radi o iznosu koji je tužitelj preplatio temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 18. travnja 2006., a kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF te ima pravo na povrat preplaćenog po članku 502.c ZPP-a.

5.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Također nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. U podnesku od 29. svibnja 2024. tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev (nakon provedenog vještačenja) te sukladno vještačenju zatražio 2.580,29 eur/19.439,90 kuna, uz dodatak od 627,90 eur, što u zbroju daje 3.208,19 eur, koliko je tužitelju i dosuđeno pobijanom presudom. Također, zbroj pojedinačnih iznosa na koje teku zakonske zatezne kamate iz točke I. izreke presude odgovara iznosu od 3.208,19 eur.

6. Žalitelj neosnovano ističe da je prvostupanjski sud trebao posebno u ovoj parnici utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, jer osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz pravomoćnih presuda donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača, i to presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pod točkom I. izreke, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u točki I. izreke, u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 je u tom dijelu potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. U tim je odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, pa je posljedično tome, uz primjenu odredaba članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima te članka 502.c ZPP-a, tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi primio. 7. Povodom žalbenih navoda tuženika valja reći da su odredbe članka 87. stavka 1. u vezi s člankom 81. stavkom 2. i člankom 82. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03) te članak 3., 4. i čl. 12. ZOO-a bile važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Prema članku 81. stavku 2 ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog po tuženiku, te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj tih ugovornih odredbi, a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu. Odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF nepoštene i stoga ništetne.

9. Ujedno je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

11. Presudom suda EU broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ odlučeno da se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju valutne klauzule, kako bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora, ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. U tom smislu na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke ne utječu žalbeni navodi o tome da su odredbe o valutnoj klauzuli bile dopuštene. Navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. ZOO-a kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena je jednostrano prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

13. Prema direktnom učinku presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.c ZPP-a sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a na koje se tužitelj kao potrošač pozvao. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak u svrhu utvrđivanja već utvrđene činjenice u tom postupku da sporna odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da tuženik nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

14. Ni prigovor zastare nije osnovan jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. S obzirom da je tužba podnesena 17. studenoga 2021. tužitelj nije u zastari po osnovi valutne klauzule, ako se računa opći zastarni rok prema ZOO-u od pet godina.

15. Neosnovano žalitelj osporava tužitelju status potrošača jer je iz provedenih dokaza, uvida u ugovor i saslušanja tužitelja, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj potrošač, da mu je kredit odobren radi kupnje vozila, te je iz pregleda prometa po kreditu utvrđeno da je kreditne uplate vršio upravo tužitelj. Iz ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi tužitelj vozilo kupio za neku drugu svrhu osim osobne uporabe. Prema odredbi članka 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03 a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV–56/2023-9 od 23. studenoga 2023.). Tužitelj je svoj status potrošača dokazao činjenicom da je kao fizička osoba zaključio ugovor radi kupnje automobila pa je neosnovano isticanje žalitelja da tužitelj nije potrošač.

16. Žalitelj neosnovano navodi da je sud pogrešno i neosnovano dosudio tužitelju iznos od 627,90 eur zbog prijevremene otplate kredita, a tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe. Naime, ne radi se o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, već prema nalazu vještaka, razlici između prijevremeno otplaćenog kredita i iznosa koji je trebao biti plaćen po početnom otplatnom platnu, da nije došlo do rasta tečaja.

17. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud, protivno tarifnom broju 8. točki 1. Odvjetničke tarife dosudio tužitelju trošak za šest obrazloženih podnesaka, iako je propisano pravo odvjetnika na trošak za sastavljanje četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku kao za tužbu po tarifnom broju 7. točki 1., 4,

7. i 8. Slijedom navedenoga, dosuđeni trošak nije u skladu s gore navedenom tarifnim brojem 8.1. Odvjetničke tarife, pa je odluka o trošku preinačena i trošak tužitelja umanjen za dva podneska, svaki od 200,00 eur i PDV, odnosno umanjen je za 500,00 eur.

18. Iz navedenog je razloga prvostupanjska presuda potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a, a odluka o trošku preinačena je po članku 380. stavku 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte