REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-208/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženog Hrvatske zajednice tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska ulica 12/3, OIB 84372686563, kojega zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2030/2022-14 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2030/2022-14 od 22. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga, donesena dana 05. travnja 2022. godine te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto, u skladu s njezinim znanjem, iskustvom i obrazovanjem.“

II. Nalaže se tužiteljici SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNIČKE KULTURE, Zagreb, Dalmatinska 12, OIB: 84372686563, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Ističe da je diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika u usporedivoj situaciji, te je tuženik bio u obvezi uspoređivati starost, duljinu staža i obveze uzdržavanja, s obzirom na to da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se kod tuženika i nadalje obavljaju poslovi koje je obavljala tužiteljica, te je postojala mogućnost da joj se ponudi ugovor o radu za obavljanje poslova drugog radnog mjesta. Sud je cijenio samo naziv radnog mjesta tužiteljice, a koje radno mjesto je ukinuto. Također, Pravilnik o sistematizaciji nije nikad objavljen na tužiteljici vidljiv način, niti joj je na bilo koji način učinjen poznatim. Prvostupanjski sud navodi da je uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta u stručnoj službi tuženika od 28. ožujka 2022. utvrđeno da više nije predviđeno ni jedno radno mjesto u Nacionalnom centru, međutim, to nema nikakve veze s odlukom tuženika o otkazu tužiteljici od 11. travnja 2022., s obzirom da se u istoj to ne navodi kao razlog otkaza. Tužiteljica je i nakon raskida zakupa zgrade u [adresa], odnosno nakon 31. siječnja 2022., što se navodi kao razlog otkaza, nastavila obavljati poslove od kuće. Tužiteljica prije otkazivanja nije upoznata s činjenicom da bi njeno radno mjesto bilo ukinuto, te takav podatak iznesen u odgovoru na tužbu ne može otkaz naknadno učiniti zakonitim. Otkaz da bi bio zakonit mora sadržavati prave i istinite razloge već prilikom otkazivanja. Nadalje, sud nije cijenio činjenicu da članovi Upravnog odbora tuženika prilikom odlučivanja o otkazu tužiteljici nisu bili upoznati s očitovanjem sindikalnog povjerenika od 28. prosinca 2021. na namjeravanu odluku o otkazu tužiteljici., što je nezakonito i protivno unutarnjim aktima tuženika. Sud u dovoljnoj mjeri ne cijeni da je dvojici radnika Nacionalnog centra, koji su obavljali poslove koje je obavljala i tužiteljica, tuženik ponudio ugovore o radu za druga radna mjesta, a tužiteljici koja je uz te poslove obavljala i poslove rukovođenja, odnosno poslove veće složenosti i odgovornosti, nije ponudio ugovor za obavljanje drugih poslova. Sud pogrešno zaključuje da ne postoji osobni animozitet od strane rukovodstva tuženika prilikom davanja otkaza tužiteljici, iako tuženik u odgovoru na tužbu posve nekorektno i netočno navodi poslove koje je tužiteljica obavljala, te tužiteljicu prikazuje kao „domara“ zgrade u [adresa]. U tom smislu sud nije smio zanemariti podatak da je tužiteljica od dolaska nove glavne tajnice tuženika u studenom 2019. godine, dobivala sve manje zaduženja, odnosno smanjivao se broj programa koje je vodila, na način da joj za 2022. nije planirano da vodi ikakav program, za razliku od prethodnih godina. Saslušani svjedok ĐI potvrdio je da je tužiteljica vodila programe u Centru, kao i činjenicu da ljetna škola koja se odvijala u [adresa] i dalje postoji u drugim dijelovima, te je naveo da on vodi ljetnu školu nakon odlaska tužiteljice - svake godine na drugoj lokaciji. Neuvjerljivo je pritom da bi „Nacionalni centar tehničke kulture“ predstavljao „zgradu“, odnosno da bi tužiteljica kao voditeljica Nacionalnog centra „vodila zgradu“; već je vodila ljetnu školu, odnosno provodila je aktivnosti tuženika. Očito je da ovi poslovi i dalje postoje, odnosno da se i ljetna škola dalje odvija, međutim na drugim lokacijama (svake godine druga lokacija), a ne više u [adresa]. Isto je potvrdio i svjedok VI koji je izjavio da je osobno surađivao na programima s Nacionalnim centrom i da zna da je tužiteljica vodila i organizirala programe. Sud je presudu donio isključivo usmjerivši se na sam naziv radnog mjesta tužiteljice „voditeljica Nacionalnog centra“ koje je ukinuto, umjesto na poslove koje je tužiteljica obavljala. Slijedom navedenoga, predlaže se da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjevi tužiteljice usvoje, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. travnja 2022., sklopljenog 5. ožujka 2018., zbog poslovno uvjetovanih razloga te da radni odnos nije prestao, uz nalog tuženiku da vrati tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto, u skladu s njezinim znanjem, iskustvom i obrazovanjem.

7. Prvostupanjski je sud u postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja Nacionalnog centra tehničke kulture u [adresa] temeljem Ugovora o radu od 5. ožujka 2018.,

- da su u članku 2. Ugovora o radu utvrđeni njezini poslovi, i to: vođenje Nacionalnog centra tehničke kulture u Kraljevici, koordiniranje, organiziranje, praćenje i izvješćivanje o svim aktivnostima u Nacionalnom centru tehničke kulture u [adresa] te sudjelovanje u planiranju i koordinaciji programa koji se provode u Nacionalnom centru tehničke kulture u [adresa], a osim toga i obavljanje drugih poslova prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovan radni odnos,

- da se u Pravilniku tuženika od 3. kolovoza 2020., važećem u vrijeme kada je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu voditelja Nacionalnog centra tehničke kulture kao poslovi tog radnog mjesta navode: planiranje, organizacija, osmišljavanje i vođenje jednodnevnih i višednevnih projekata i programa koje provodi tuženik ili njezine članice u Nacionalnom centru tehničke kulture u [adresa], sudjelovanju u planiranju, organiziranju i vođenju radionica, praćenje tiskanih i elektroničkih izdanja iz područja tehničke kulture, informiranje o projektima i programima koje provodi tuženik, sudjelovanje u planiranju i koordinaciji svih projekata i programa koji se provode u Nacionalnom centru tehničke kulture te obavljanje drugih srodnih poslova prema potrebi posla, odnosno nalogu glavnog tajnika,

- da po Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta u stručnoj službi tuženika od 28. ožujka 2022. više nije predviđeno radno mjesto voditelja Nacionalnog centra tehničke kulture,

- da Nacionalni centar tehničke kulture u Kraljevici više ne postoji u organizaciji tuženika te je tuženik otkazao Gradu Kraljevici Ugovor o zakupu prostora u kojem je bio smješten Nacionalni centar tehničke kulture s 31. siječnja 2022., kada je tuženik izašao iz prostorija koje je do tada držao u zakupu i ispraznio ih,

- da prema pisanom očitovanju sindikalnog povjerenika VI od 28. prosinca 2021. Nacionalni centar tehničke kulture nije ukinut do trenutka pisanja tog očitovanja te isti u očitovanju navodi: „slijedom navedenog, dakle činjenice da se Nacionalni centar tehničke kulture ne ukida ...“, međutim isti je u iskazu danom pred sudom naveo da je Upravni odbor donio odluku o ukidanju Nacionalnog centra tehničke kulture, a da je isti ukinut, što je utvrđeno i iskazom zakonske zastupnice tuženika te svjedoka ĐI (koji je naveo da Nacionalni centar tehničke kulture više ne postoji), a u Pravilniku tuženika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 28. ožujka 2022. nije predviđeno ni jedno radno mjesto u Nacionalnom centru tehničke kulture,

- da se prije donošenja odluke o otkazu tuženik savjetovao s radničkim vijećem 1. travnja 2022., a koji je naveo da smatra da je odluka o davanju poslovno uvjetovanog otkaza tužiteljici ispravna.

8. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014. - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. Autonomno je pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta i da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. To znači i da je autonomno pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano. U postupku nije sporno da je Nacionalni centar tehničke kulture u Kraljevici, u kojem je tužiteljica bila jedina zaposlena, ukinuto.

10. Dakle, ukidanje radnog mjesta kojeg je poslodavac prilikom reorganizacije poslovanja ocijenio suvišnim odnosno nepotrebnim opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Pritom okolnost da se poslovi koje je obavljao radnik i dalje obavljaju kod poslodavca jer su isti preraspoređeni na druge radnike ne znači da nije prestala potreba za obavljanjem konkretnog radnog mjesta koje je radnik do tada obavljao jer je i u takvoj situaciji poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu. Identično pravno shvaćanje zauzeto je primjerice i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-693/2015 od 14. srpnja 2016. i U-III-4976/2016 od 13. srpnja 2017., kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1298/2014 od 16. lipnja 2015., Revr-1313/2013 od 4. studenoga 2014., Revr- 1111/2013 od 10. lipnja 2015., Revr-888/2015 od 15. rujna 2015., Revr-1425/2016 od 28. veljače 2017. i Revr-721/2005-2 od 25. srpnja 2007.

11. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice da to što je raskinut ugovor o zakupu za poslovni prostor tuženika u [adresa], ne znači da je ukinuto radno mjesto tužiteljice nije osnovan, jer je tužiteljica bila voditeljica Nacionalnog centra tehničke kulture koji je ukinut zbog organizacijske promjene pa je i prestala potreba za obavljanjem voditeljskih poslova koje je obavljala, dok su preostale poslove koji se odnose na programe i radionice, a koji su također prema ranijoj sistematizaciji ulazili u krug poslova tužiteljice, nastavili obavljati djelatnici tuženika koji su i ranije bili angažirani na takvim poslovima, pri čemu iz dokaza provedenih u postupku ne proizlazi da je tuženik radi obavljanja preostalih poslova iz opisa posla radnog mjesta tužiteljice zaposlio nove djelatnike.

12. Stoga je tuženik, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz. Naime, kad je prestala potreba za obavljanje poslova voditeljice Nacionalnog centra tehničke kulture koje je tužiteljica obavljala, a preostale poslove koji su spadali u opis poslova radnog mjesta tužiteljice prema tada važećoj sistematizaciji nastavili su obavljati drugi zaposlenici tuženika (vođenje programa i radionica), to je u konkretnom slučaju prestala potreba za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Nacionalnog centra tehničke kulture u [adresa], što predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Okolnost da su se neki od poslova tužiteljice, kako navodi tužiteljica u svom iskazu, mogli obavljati i od kuće jer su takve poslove tužiteljica i drugi djelatnici tuženika obavljali od kuće nije od utjecaja na utvrđenje da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici, budući je nedvojbeno utvrđeno da je Nacionalni centar tehničke kulture, kojega je ona vodila, prestao postojati te se poslovi vođenja ukinutog Centra ukazuju kao nepotrebni nakon prestanka rada istog.

13. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako je ugovor otkazao poslodavac, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (članak 135. stavak 3. ZR-a), dok je teret dokazivanja postupanja poslodavca suprotno odredbi članka 115. stavka 2. ZR-a na radniku (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-605/2016 od 5. rujna 2017., Revr-1095/2015-2 od 8. lipnja 2016., Revr-162/2018 od 14. studenoga 2018. - Izbor odluka 1/2018-54). Dakle, na tužiteljici je bio teret dokaza da u postupku dokaže da tuženik, kao poslodavac, prilikom otkazivanja nije poštovao socijalne kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a.

14. Tužiteljica nije dokazala da prilikom otkazivanja nije poštivana odredba članka 115. stavka 2. ZR-a, ne navodi da bi imala obveze uzdržavanja, radni odnos temeljem ugovora o radu trajao je samo četiri godine i iako je točno da je tužiteljica u dobi od 57 godina, kada je teže naći drugo zaposlenje, ista je po zanimanju dipl. ing. elektrotehnike, dakle struke koja je tražena. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je odredba članka 115. stavka 2. ZR-a trebala biti poštovana, odnosno na koji način je ista prekršena. Osim toga, tužiteljica je bila jedina zaposlena na radnom mjestu voditelja Nacionalnog centra tehničke kulture, koje je ukinuto zbog organizacijskih razloga, pa stoga u konkretnom slučaju i nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu socijalnih kriterija propisanih odredbama ZR-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr-1686/2016-2 od 10. svibnja 2018 - Izbor odluka 2/2017-84, Rev-1761/2019 od 11. siječnja 2022., Revr-400/2009-2 od 9. rujna 2009.).

15. Tužiteljica je bila jedini zaposlenik na radnom mjestu voditelj Nacionalnog centra tehničke kulture, kao i u Nacionalnom centru tehničke kulture u [adresa] (osim čistačice). Stoga tuženik prije otkaza tužiteljicu nije uspoređivao s drugim zaposlenicima prema kriterijima koje propisuje ZR (starost, dužina staža i obveze uzdržavanja). Utvrđena činjenica da je u opis poslova tužiteljice ulazilo i obavljanje određenih poslova vezanih za pripremanje i vođenje programa i radionica, koji su bili i poslovi drugih zaposlenika tuženika, primjerice ĐI i SIM, ne dovodi do zaključka da se radi o istim, usporedivim radnim mjestima, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

16. Neosnovano žaliteljica ističe da joj Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta u stručnoj službi tuženika od 28. ožujka 2022. nije dostavljen, jer je isti dostavljen na oglasnu ploču tuženika, a uostalom tuženik nije imao obvezu dostavljanja pravilnika svakom djelatniku, niti dostava Pravilnika utječe na ovaj postupak. Sukladno odredbi članka 4. Pravilnika o objavi Pravilnika o radu („Narodne novine“ broj 146/2014.) poslodavac nije dužan Pravilnik dostavljati radnicima, osim na zahtjev radnika (stavak 2.), a tijekom postupka tužiteljica nije tvrdila da je takav zahtjev postavila.

17. Slijedom navedenoga, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici bio zakonit, to je njena žalba odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić