Poslovni broj: Povrv-485/2023-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], G [adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-ovrhovoditelja Credit point one S.L., Španjolska, 03001 Alicante, Plaza San Cristobal 14, OIB 47203303723, zastupan po punomoćniku GM iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika-ovršenika RM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate 703,43 eur/5.300,00 kn, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 4. studenog 2024. u prisutnosti, zamjenika punomoćnika tužitelja ŽM odvjetničke vježbenice u Rijeci i u odsutnosti uredno pozvane tužene, javno objavivši 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije posl.br. Ovrv-22641/2022 od 15. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723, isplati novčani iznos od 439,31 EUR/3.310,00 KN, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1,33 EUR / 10,00 HRK od 20.08.2022.,

- na iznos od 146,00 EUR/ 1.100,00 HRK od 09.09.2022.,

- na iznos od 146,00 EUR /1.100,00 HRK od 09.09.2022.,

- na iznos od 146,00 EUR/ 1.100,00 HRK od 09.09.2022.,

po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije posl.br. Ovrv-22641/2022 od 15. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723, isplati novčani iznos od 264,12 EUR/ 1.990,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.08.2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723 nadoknadi trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 140,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška kao sa zahtjevom dana dosuđeni dio troška u visini od 19,91 EUR zakonska zatezna kamata teče od 16. ožujka 2022 do 15. prosinca 2024.

Obrazloženje

Prema tužiteljevu prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 22.1212022. javni bilježnik Srđan Markiš iz Opatije je pod poslovnim brojem Ovrv- 22641/2022 (javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-969/2022) od 15. ožujka 2023. donio rješenje o ovrsi kojim se ovršeniku- tuženiku nalaže plaćanje iznosa od 703,43 EUR/5.300,00 KN zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u visini od 19,91 EUR/150,00 KN-ispravljeno rješenjem od 24. travnja 2023.

U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena se poziva na status potrošača sukladno zaključku sa sastanka Građanskih odjela Županijskog sudova i Građanskog odjela VSRH od 11. ožujka 2022. Dakle sud po službenoj dužnosti mora paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora, ako se ovrha među ostalim temelji na vjerodostojnoj ispravi koja proizlazi iz potrošačkog ugovora. Posebno da se utvrdi jesu li ništene odredbe o ugovaranju kazne, ugovaranju kamata i trošak obrade kredita.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem Povrv-485/2023 od 29. prosinca 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno su strane istim rješenjem upozorene na odredbe čl. 461 a st 3. -7. ZPP.

Tužitelj je u podnesku od 5. siječnja 2024. navodi kako je tuženik kao zajmoprimac sa trgovačkim društvom Credit Point One S.L. Moll de Barcelona, World Trade Center, Barcelona, Španjolska, kao zajmodavcem 20. lipnja 2022. godine na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva Credit Point One S.L. sklopio ugovor o zajmu br. CPO-57991.

Prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 499. ZOO-a za postojanje ugovora o zajmu potrebno je da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca i vremenu trajanja zajma. Obzirom da zakonodavac za ugovor o zajmu ne propisuje određeni oblik, takav se ugovor smatra neformalnim dvostrano obvezujućim ugovorom, pa stoga može biti sklopljen u bilo kojoj formi. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tuženik je zatražio zajam u ukupnom iznosu od 5.500,00 HRK i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 3.380,00 HRK s dospijećem zadnje rate dana 17.11.2022. godine. Sklapanje ugovora uređeno je člankom 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tuženik podnio Zahtjev za odobrenje zajma, podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njegov bankovni račun. U skladu s čl. 4. i 5. Općih uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca, upoznavanje s Općim uvjetima i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tuženika da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez toga nemoguće sklopiti Ugovor o zajmu. Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati. Prihvatom Općih uvjeta, tuženik je sukladno odredbi čl. 5., dostavio kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne iskaznice. Temeljem navedenog ugovora, tuženik je za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ISPLATI CPO-57991“. Zajmodavac Credit Point One s.l. je tuženiku dana 20. lipnja 2022. godine isplatio novčani iznos od 5.440,00 HRK (odnosno 5.500,00 HRK umanjeno za 60,00 HRK troškova obrade zajma), dok se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos, uvećan za 3.380,00 HRK pristojbe, sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije sa danom dospijeća 17. studenog 2022. godine. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio, uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika dok zajmoprimac, ovdje tuženik, nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate, koju je tužitelj dokazao potvrdom Croatia Banke uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu. Sukladno čl. 7. Općih uvjeta, troškovi obrade Zahtjeva ovise o iznosu zajma, a trajanje u skladu sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća Zajma Zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate Zajma. Rok odgode roka otplate zajma mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima. Slijedom navedenog, ukupni dug tuženika prema tužitelju iznosi 5.300,00 HRK/703,43 EUR, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim uz Opće uvjete zajmodavca i ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je pokrenuo predmetni ovršni postupak. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako su prigovori neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o Zajmu i Općim uvjetima Credit Point One s.l. na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu. Iz prikaza SMS poruka tuženika, vidljivo je kako je tuženik izvjesno vrijeme koristio usluge tužitelja. Tuženik je upoznat sa uvjetima na koje je izričito pristao i svjesno dostavio svu traženu dokumentaciju koja je ranije navedena, između ostalog i karticu tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa na koji je novac uplaćen. Visina potraživanja iz prijedloga za ovrhu proizlazi iz samog Ugovora o zajmu i sasvim je jasna. Stoga predlaže sudu da u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša te naložili tuženoj da tužitelju isplati iznos od 703.43 EUR/5.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te da naknadi ovršni troška u visini od 19,91 EUR/150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2022 do isplate te naknadu parničnog troška.

Tužena se na podnesak tužitelja od 05. siječnja 2024. nije očitovala.

Sud je stoga proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja je prileži spisu.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

Iz izvoda iz otvorenih stavki na dan 17.11.2022. proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje 5.300,00 kn/703,43 EUR, i to na ime dospjele glavnice iznos od 1.100,00 kn/146,00 EUR, na ime pristojbe iznos od 900,00 kn/190,45 EUR oboje s datumom dospijeća 19.08.2022., zatim na iznos 1.100 kn/146 EUR na ime dospjele glavnice, iznos 1.100 kn/146 EUR na ime dospjele glavnice, iznos 1.100 kn/146 EUR na ime dospjele glavnice sve s datumom dospijeća 08.09.2022.

Uvidom u ugovor o zajmu CPO-57991 utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja kao zajmodavca i tužene kao zajmoprimca dana 20.06.2022. elektroničkim putem. U članku dva je navedeno kako je zajmodavac odobrio zajmoprimcu zajam u iznosu od 5.500,l00 kn na period od 150 dana plativo u 5 obroka uz trošak obrade od 60,00 kn. Zajmodavac da je 20.06.2022. isplatio zajmoprimcu navedeni iznos umanjen za trošak obrade zahtjeva za zajam. Prema čl. 4 zajmoprimac se obvezuje vratiti zajam u visini od 5.500,00 kn u roku od 15 dana. S uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 3.380,00 kn što ukupno iznosi 8.800,00 kn, a otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja. U slučaju zakašnjenja uplate nakon datuma dospijeća zajmodavac ima pravo na jednostrani raskid, te u tom slučaju dospijeva ostatak duga i ukupni iznos naknade s danom otkaza ugovora. Otkaz ugovora se dostavlja u elektroničkom obliku. Zajmodavac potvrđuje da je suglasan s općim uvjetima s istima upoznat te da prihvaća pravne učinke koje proizvodi isto kao i ovaj Ugovor o zajmu.

Prema otplatnom planu CPO-57991 razvidno je da prva rada dospijeva 20.07.2022 i to na ime glavnice 1.100,00 kn te na ime pristojbe 1.300,00 kn-ukupan iznos rate 2.230,00 kn, 2. rata dospijeva 19.08.2022. iznos glavnice 1.100,00 kn, iznos pristojbe 900,00 kn, ukupan iznos rate 2.000,00 kn, 3. rata dospijeva 18.09.2022. iznos glavnice 1.100,00 kn, iznos pristojbe 675,00 kn, ukupan iznos rate 1.775,00 kn, 4. rata dospijeva 18.10.2022. iznos glavnice 1.100,00 kn, iznos pristojbe 450,00 kn, ukupan iznos rate 1.550,00 kn, 5. rata dospijeva 17.11.2022. iznos glavnice 1.100,00 kn, iznos pristojbe 225,00 kn, ukupan iznos rate 1.325,00 kn. Iz otkaza ugovora CPO 579991 utvrđeno je da je ugovor o zajmu broj CPO 57991 otkazan s danom 08.rujna 2022. s obzirom da je tuženica u zakašnjenju dospjele rate temeljem navedenog ugovor o zajmu sklopljenog 20.06.2022., danom otkaza ugovor o zajmu dospijeva u cijelosti.

Uvidom u standardne informacije i europskim potrošačkim kreditima utvrđeno je da tuženika na ime glavnice ima platiti 5.500,00 kn, na im naknade 3.800,00 kn , te na ime naknade za obradu kredita 60,00 kn koja se naplaćuje iz potrošačkog zajma ,a sve u pet obroka. Glede troškova zajma navodi se da se na zajam u iznosu od 5.500,00 kn s rokom trajanja 150 dana, obračun EKS od 921,41 % te da naknada iznosi 3.380,00 kn. Nadalje je navedeno da se na potrošački zajam ne obračunava kamatna stopa.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom zajma temeljem ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka.

Tužena ne spori postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem već ističe da ugovor o zajmu sadrži ništetne odredbe o kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i ugovornu kaznu.

Između stranaka nije sporno da su iste bile u obveznopravnom odnosu temeljem ugovora o zajmu od 20. lipnja 2022. kojim je tužitelj pozajmio tuženici određena novčana sredstva na rok od 150 dana. Nije sporno niti da je tuženica s tog osnova primila od tužitelja iznos od 5.540,00 kuna-već umanjeno za naknadu za obradu kredita u visini od 60,00 kn. Kako predmet tužbenog zahtjeve nije 1. obrok koji se sastoji od glavnice u visini od 1.100,00 kn te pristojbe od te 1.130 kn na ime pristojbe ima se smatrati da je tuženica uplatila prvi obrok u cijelosti .

Tuženica se poziva na status potrošača, na zaključak VSRH od 11. ožujka 2022. te ističe da bi pojedine odredbe ugovora o kreditu bile ništene a posebice odredba o ugovornoj kamati, kamatama i naknadi za obradu kredita, stoga je bili je potrebno utvrditi je li navedeni ugovor valjan, u cijelosti ili djelomično .

Iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je tuženica putem web stranice tužitelja podnijela zahtjev za zajam od 5.500,00 kuna koji joj je tužitelj odobrio, da je navedeni ugovor dogovoren i sklopljen na daljinu i to razmjenom SMS poruka, da joj je tužitelj isplatio iznos od 5.540,00 kuna na tekući račun-već umanjeno za naknadu za obradu kredita od 60,00 kn, da je isprava-ugovor o zajmu sastavljena i dostavljena tuženici tek nakon već sklopljenog ugovora o zajmu i isplate zajma na njen račun što proizlazi iz samog teksta ugovora (članak X), nadalje je utvrđeno kako se u ugovoru navodi da se zajmoprimac obvezuje zajmodavcu vratiti zajam, sukladno otplatnom planu koji je prilog ugovora, u roku od 150 dana uvećano za naknadu u iznosu od 3.380,00 kuna, dakle ukupno 8.800,00 kuna. Nadalje da je tuženica prije sklapanja ugovor imala na uvid Opće uvjete poslovanja tužitelja koji su objavljeni na web stranici koje je tuženica prihvatila stiskanjem gumba "Prihvaćam", da se u Općim uvjetima izrijekom ne spominje naplata "NAKNADE" iz članka 1.2 Ugovora o Zajmu, već se samo naznačuje da će tužitelj predati zajmoprimcu otplatni plan (koji je također dostavljen tuženici tek nakon isplate zajma-članak 8 Općih uvjeta) u kojem će biti naznačeni svi iznosi zajma sa troškovima i naknadama, da se u Općim uvjetima ne naznačuje način obračuna troškova obrade zajma koje će biti dužna platiti zajmoprimac, niti način obračuna navedene "naknade ", niti istima priloži cjenik naknade troškova obrade kredita ili naknade.

Iz navedenog proizlazi kako je tuženica bila u obvezno pravnom odnosu s tužiteljem temeljem ugovora o zajmu.

U konkretnom slučaju se radi o potrošačkom ugovoru s međunarodnim elementom (tužitelj je osoba sa sjedištem u inozemstvu) kod kojeg je sud po službenoj dužnosti dužan provjeriti nepoštenost ugovornih odredbi. Mjerodavno pravo za ocjenu takvih odredbi je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15 i 14/19). Kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru sklopljen na daljinu o prodaji financijskih usluga, ocjena valjanosti tog ugovora provodi se primjenom odredaba čl. 80.-94. ZZP.

Navedeni ugovor kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača treba tumačiti temeljem odredbi Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. i temeljem nje nastale prakse Suda Europske unije. Primjenom navedenog Zakona i Direktive trgovac (pružatelj financijske usluge) je dužan potrošača prije sklapanja ugovora na jasan i transparentan način obavijestiti o njegovim pravima i obvezama temeljem navedenog ugovora (čl. 83. i 84. ZZP-a). U tom kontekstu je pružatelj financijske usluge dužan ugovorom ili posebnom ispravom kojom će uz ugovor dostaviti potrošaču obavijestiti ga o pojedinostima plaćanja cijene i ispunjenja financijske usluge, kao i pojedinostima svih dodatnih troškova koje je potrošač dužan platiti temeljem navedenog ugovora. Teret dokaza da je izvršio obvezu obavještavanja potrošača o gore navedenim okolnostima je na trgovcu (čl. 93. ZZP). Sukladno čl. 5. gore citirane Direktive, odredbe potrošačkog ugovora moraju biti jasno i razumljivo sročene, a prema čl. 3. st. 1. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori se smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu o pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

U konkretnom slučaju radi se o tipskom ugovoru unaprijed sastavljenom od strane tužitelja, stranke o njegovim odredbama nisu pregovarale i tuženica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Naime kako je ugovor sklopljen na daljinu nema govora o pregovaranju glede bilo koje odredbe ugovora o kreditu. Stoga treba ocijeniti je li isti kao cjelina ili njegove pojedine odredbe nerazumljive, nejasne, odnosno da o istima tuženica nije bila primjereno informirana i obaviještena. Također je valjalo ocijeniti da li između obveza ugovornih strana postoji neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača/tuženice.

U konkretnom slučaju treba ocijeniti jesu li sporne odredbe o naknadi za zajam, ugovorene kamate i troškovima obrade kredita, ništene.

U odnosu na odredbu čl. IV ugovora o zajmu kojim je ugovorena naknada za zajam u visini od čak 3.800,00 kn na iznos odobrenog zajma od 5.500,00 kn koja naknada predstavlja čak 69 % iznosa odobrenog zajma valja navesti kako po stavu ovoga suda navedena odredbe ugovora o kreditu je nepoštena jer uzroku znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene kao potrošača.

U Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima koji su tuženoj bili dostupni uz Opće uvjete navedeno jest da se naknada na odobreni zajam od 5.500,00 kn plaća u visini od 3.800,00 kn a visina iste proizlazi iz obračuna EKS- efektivne kamate stope od čak 921,42%. EKS predstavlja stvarnu cijenu zajma koja uključuje i ostale troškove kredita poput naknada i ostalih izravnih troškova. Prema čl. 20 a Zakona o potrošačkom kreditiranju maksimalna efektivna kamatna stopa za potrošačke kredite jednaka je stopi zakasnih zateznih kamata na ostale odnose uvećana za 2 postotna poena, a ona u prvoj polovici 2022. iznosi 7,49%, a u drugoj polovini 2022. iznosi 7,31%.

Stoga je jasno kako navedena odredaba čl. IV ugovora o zajmu kojim je ugovorena naknada na iznos odobrenog zajma visini od čak 69% od iznosa odobrenog kredita je nepoštena s slijedom toga i ništena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača.

Što se tiče odredbe o naknadi obrade kredita, niti o njoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ista je nepoštena jer tuženica nije, prilikom sklapanja ugovora bila informirana o načinu njena obračuna i zašto se ta naknada naplaćuje.

Ovaj sud je dakle kao prethodno pitanje utvrdio nepoštenost odredbe čl. IV ugovora o kreditu kojim je ugovorena plaćanje naknade na iznos odobrenog kredita u visini od 3.800,00 kn te dio odredbe čl. II kojim je ugovorena plaćanja troška obrade kredita u visini od 60,00 kn.

Stoga je ocijenjen djelomično osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 439,12 EUR /3.310,00 kuna koji predstavlja razliku istovarno isplaćenog iznosa zajma (tuženici je stvarno isplaćen iznos od 5.540,00 kuna-već umanjen za trošak obrade kredita od 60,00 kn i iznosa kojeg je tuženica uplatila po osnovi navedenog ugovora - 2.230,00 kuna - 1 rata koja nije predmet postupka koja se sastoji od 1.100,00 kn glavnice i 1.130,00 kn naknade-koja je nepoštena. Zahtjev tužitelja je odbijen u preostalom iznosu obzirom na neobvezujući snagu nepoštenih odredbi po kojima tužitelj potražuje ostatak iznosa.

Tužitelj ima, temeljem čl. 29. st.2. ZOO-a i pravo na zateznu kamatu od dospijeća kako je to i tražio naime otkazom ugovora svo preostalo potraživanje dospijeva na naplatu pa za preostale tri rate od po 1.100,00 kn ima pravo potraživati zakonsku zateznu kamati od otkaza 08. rujna 2022., a za razliku duge rate od 19.08.2022. kao dana dospijeća .

Slijedom svega naprijed navedenog uz primjenu odredbe čl. 451 st. 3ZPP-a odlučena je kao u točkama I i II izreke nove odluke.

Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio voditi kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka pa i zatezna kamata na dosuđeni dio ovršnog troška može teći tek od presuđenja, a ne od dana donošenje rješenja o ovrsi (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.) Ovršni troškovi ne mogu biti dio tužbenog zahtjeva odnosno platnog naloga.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 i 155 ZPP-a te uzimajući u obzir da je tužitelj u ovome sporu uspio u visini od 62,5%, dok je tuženik u uspjela u visini od 37,5%, pa oduzimajući uspjeh tužitelja od uspjeha tuženika dolazi se do konačnog uspjeha tužitelja u sporu u omjeru od 25%. Stroga tužitelju zastupanom po punomoćniku je valjalo priznati trošak za sastav podneska od 05. siječnja 2024. u visini od 75 bodova (Tbr 8 mtoč1)., za pristup na ročište 4.11.2024. u visini od 75 bodova (Tbr 9 toč1) vrijednost boda 2,00 EUR sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 375,00 EUR no isto je valjalo odmjeriti u visini od 25% sukladno uspjehu u sporu dakle 93,75 EUR. Tužitelju je bez umanjenja prema uspjehu u sporu u cijelosti valjalo priznati trošak predujma naknade javnog bilježnika u visini od 9,95 EUR te ostatak naknade u visini od 9,95 EUR, dakle ukupno 19,91 EUR sve obračunato po čl. 5 - 7 Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, zatim je tužitelju valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 26,56 EUR, dakle sveukupno priznati trošak iznosi 140,22 EUR. Tužitelj neosnovano potražuje da na dosuđeni dio ovršnog troška zatezne kamate teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa sve do 15. prosinca 2024. jer kamate mogu teći tek od presuđenja, a sve sukladno zaključku VSRH iz lipnja 2017., stoga je na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a zakonska zatezna kamata priznata od presuđenja do isplate. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci 16. prosinca 2024.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste .

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku