REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-946/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Švecu odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog društva Damir Švec i IU iz [adresa], protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, radi poništenja odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hanibala hunjeka, odvjetnika i punomoćnika tuženika OU, diplomirane pravnice, dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Financije, računovodstvo i kontroling, 10135 Zagreb, Strojarska cesta 11, broj: 188/2021 od 30. prosinca 2021., kojom je tuženik u svojstvu poslodavca dao tužitelju KU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u svojstvu radnika, redoviti otkaz Ugovora o radu, koji je između stranaka zaključen na neodređeno vrijeme, pod posl. brojem: 943/18 od 20.08.2018. za obavljanje poslova radnog mjesta poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling.

II Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling, ili na druge poslove koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove jednokratne naknade u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na osnovi Ugovora o radu posl. broj: 943/18, zaključenog 20. kolovoza 2018., tužitelj je kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling, koji neprekinuto traje od 04.11.1996. g. Odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu broj: 188/2021 od 30. prosinca 2021. tužitelju KU je otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te mu radni odnos prestaje zadnjeg dana otkaznog roka (toč. 1. izreke Odluke). Toč. 2. citirane Odluke otkazni rok tužitelju je određen sukladno čl. 92. st. 4. Kolektivnog ugovora i iznosi dva mjeseca i petnaest dana, a počinje teći danom dostave Odluke radniku. Toč. 3. Odluke tuženik se obvezuje radniku isplatit plaću, naknadu plaće i priznati sva druga prava do dana prestanka radnog odnosa temeljem narečene Odluke. U toč. 4. Odluke tuženik odriče pravo tužitelju na otpremninu, pozivajući se na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o radu. Kao razloge za otkaz ugovora o radu tuženik navodi da je tužitelj počinio „osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa“, na slijedeći način:

– da tužitelj dana 23.11.2021. od šefa Službe za skladišno materijalno poslovanje, nije preuzeo uputnicu za liječnički pregled na dokaziv način (uz potpis o preuzimanju),

– da je tužitelj dana 24.11.2021. došao na mjesto rada po ugovoru o radu i nakon toga otišao na testiranje za COVID-19. Da je na testiranju bio u 7,30 sati, a da se na mjesto rada vratio prije 8,00 sati, gdje je po izjavi nadređenog radnika FU, poslovođe centralnog skladišta htio ući u ured u kojem je radio njegov nadređeni radnik, u čemu ga je ovaj spriječio zatvorivši vrata i držeći za kvaku na vratima. Suprotno neosnovanim tvrdnjama tuženika u svezi liječničkog pregleda, tužitelj je imao važeće Liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 29. listopada 2021., u kojem je navedeno da slijedeću provjeru mora obaviti najkasnije do 28.04.2022. godine, pa se prethodni navodi o preuzimanju uputnice za liječnički pregled ukazuju u cijelosti neosnovani. Sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, evidentno je da tužitelj uredno provjerava svoju zdravstvenu sposobnost, zdravstveno stanje ili psihičke sposobnosti za poslove s posebnim uvjetima rada, u predviđenom vremenskom kontinuitetu. Tuženik neosnovano tvrdi da se tužitelj oglušio o Odluku stožera civilne zaštite RH, kojom je određeno da su se svi radnici prije dolaska na posao, odnosno na mjesto rada dužni testirati i pri dolasku na posao nadređenom radniku dostaviti potvrdu o testiranju. U prilog tome da su tvrdnje tuženika neosnovane je nesporno priznanje tuženika da je tužitelj obavio testiranje na COVID-19 dana 24.11.2021. u 7:30 sati, te je na mjesto rada došao prije 8:00 sati. Iz Potvrde o testiranju od 24.11.2021. jasno proizlazi da je tužitelj testiranje obavio u 7 sati 15 minuta i 38 sekundi. Uz navedeno tužitelj prilaže potvrdu o testiranju na COVID-19 i od 22. studenog 2021., koji je napravljen u 7 sati 42 minute i 35 sekundi, na kojem je tužitelj bio negativan, a koja je dana 24.11.2021. bila važeći dokument za dolazak na posao do označenog vremena (rok važenja je 48 sati). Navodi poslodavca su evidentno arbitrarni i proizvoljni, jer su proturječni sami sebi. Tužitelj je sukladno kliznom radnom vremenu (dolazak na posao od 7.00 h – 8.00 h), dana 24.11.2021. na mjesto rada došao prije 8:00 sati, dakle u predviđeno vrijeme, nakon što je u 7:15:38 sati, pravodobno obavio testiranje na COVID-19, te je novu Potvrdu o testiranju, sukladno Odluci stožera Civilne zaštite, želio predati nadređenom radniku, ali to nije mogao učiniti, jer je isti zaključao svoj ured. U otvorenom zakonskom roku sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, tužitelj se protiv Odluke poslodavca dana 24. siječnja 2022. obratio tuženiku Zahtjevom za zaštitu prava, jer smatra da nije kršio obveze iz radnog odnosa za koje ga tuženik tereti, pa nije bilo osnove za donešenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. Zahtjev za zaštitu prava tuženik je primio 27. siječnja 2022., ali mu u daljnjem roku od 15 dana tuženik nije udovoljio, niti se na isti očitovao. Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30.12.2021. pobija se u cijelosti kao neosnovana, nezakonita i ništetna, a otkaz tužitelja je nedopušten. Suprotno navodima tuženika iz obrazloženja osporene Odluke, tužitelj nije prekršio niti jednu radnu obvezu preuzetu Ugovorom o radu posl. broj: 943/18 od 20. kolovoza Pobijana Odluka tuženika je nezakonita i ništetna iz slijedećih razloga:

– Iz analize postupka otkazivanja Ugovora o radu proizlazi da je poslodavac Odluku o privremenom udaljenju radnika iz društva posl. broj: 2732/2021 od 25.11.2021. donio u postupku izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu zaposleniku. Na to upućuje činjenica da se u izreci Odluke kao razlog navode „osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa“.2018., a kako je to navedeno u razlozima pod toč. III st. 4. – 6. ove tužbe. Međutim, odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu, u svezi čl. 219. Kolektivnog ugovora je propisano da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Sukladno prethodno citiranoj Odluci o privremenom udaljenju od 25.11.2021., dan saznanja poslodavca za „navodne“ osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bio je 23.11.2021., pa je rok za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu poslodavcu protekao 28. studenog 2021. godine.

– Odredbom čl. 96. st. 2. i 3. važećeg Kolektivnog ugovora sindikata HŽ putničkog prijevoza d.o.o. od 31. siječnja 2019. je propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave ne udovolji Zahtjevu za zaštitu prava radnika iz dijela I KU (kojoj grupi radnika pripada tužitelj) , radnik može pokrenuti postupak mirenja u daljnjem roku od 15 dana, na način da obavijesti jednog od miritelja s liste miritelja, koju u svakoj organizacionoj jedinici utvrde poslodavac i radničko vijeće ili sindikat. Budući da tuženik nije sačinio listu miritelja u roku od 30 dana od dana sklapanja Kolektivnog ugovora, a kako je to propisano čl. 96. st. 6. KU, isti je uskratio tužitelju mogućnost na ostvarivanje zaštite onih prava, koje je sam propisao.

– Tuženik je postupio protivno odredbi čl. 150. Zakona o radu, kojom je propisana obveza savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja važnih odluka koje utječu na položaj radnika:

a) Iz sadržaja očitovanja sindikalnog povjerenika, koje je dao povodom Odluke o privremenom udaljenju radnika iz trgovačkog društva broj: 2732/2021 od 25.11.2021. zbog „osobito teške povrede iz radnog odnosa“, nedvojbeno proizlazi da se isti protivio takvoj Odluci i tražio od poslodavca da mu dostavi dokaze i dokaže navode iz iste, a koje mu poslodavac nije dostavio.

b) Iz sadržaja očitovanja od 30.12.2021. proizlazi da sindikalni povjerenik uskraćuje suglasnost poslodavcu za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, jer poslodavac ničim nije dokazao svoje navode, pa ostaje kod prethodnog očitovanja i zahtijeva da mu isti dostavi dokaze, kojim poslodavac dokazuje navode iz iste, a koje mu poslodavac ponovno ne dostavlja. Iz prethodno navedenog proizlazi da poslodavac nije postupio sukladno izričitoj zakonskoj odredbi po kojoj je bio dužan radničkom vijeću pravovremeno dostaviti potpune i relevantne podatke i dokaze, važne za donošenje odluke, koja utječe na položaj radnika KU, kako bi rezultati analize i savjetovanja stvarno mogli utjecati na donošenje Odluke poslodavca.

– Pobijana Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu sadrži niz formalno– pravnih nedostataka, zbog kojih se ista ne može ispitati:

1. U razlozima pobijane Odluke poslodavac navodi da je zaposlenik bio privremeno nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta po Ugovoru o radu, a da pri tome ne navodi na koji bi se Ugovoru o radu ta nesposobnost odnosila, za obavljanje kojih poslova i kojeg radnog mjesta se tražio liječnički pregled, te koja je osoba u konkretnom slučaju tražila od zaposlenika da isti obavi, temeljem kojeg propisa ili odluke poslodavca, niti se navode pravno relevantni dokazi iz kojih bi te činjenice proizlazile.

Iz izreke pobijane Odluke (toč. 1.) je razvidno da tuženik, kao poslodavac nije identificiran na zakonom propisani način, jer izreka ne sadrži osobni identifikacijski broj poslodavca ili matični broj subjekta, niti adresu njegovog sjedišta.

– Tuženik je pobijanu Odluku o redovitom otkazu donio arbitrarno, počinivši niz prethodno navedenih bitnih povreda odredaba postupka, zbog kojih je narečena odluka nezakonita. Posljedično tome u izreci pobijane Odluke (toč. 4.) poslodavac pogrešno zaključuje da zaposlenik ne bi imao pravo na otpremninu. Temeljem prethodno navedenog, a sukladno odredbi čl. 124. Zakona o radu, u svezi čl. 96. st. 2. Kolektivnog ugovora tužitelj predlaže sudu donijeti Presudu na način opisan u izreci.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nesporno je da je tuženik odlukom broj: 188/2021. od 30. prosinca 2021. tužitelju redovito otkazao ugovor o radu broj: 943/18. od 20. kolovoza 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta poslovođa skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Službi za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling, zbog skrivljenog ponašanja radnika. Tužitelju je istekom otkaznog roka od dva mjeseca i petnaest dana radni odnos prestao 22. ožujka 2022. godine. Dana 29. listopada 2021. radniku je prestao, istekom vremena, privremeni raspored za obavljanje poslova RM otpremnik tiskanica. Budući je radniku utvrđena privremena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova RM po ugovoru o radu, a kako je sukladno potrebama posla prestala potreba za privremenim rasporedom za obavljanje poslova RM otpremnik tiskanica, tuženik, šef Službe za skladišno materijalno poslovanje, je tužitelju 23. studenog 2021. pokušao uručiti uputnicu kako bi isti obavio liječnički pregled za obavljanje poslova radnog mjesta KV alatničar. Sukladno potrebama odvijanja neometanog procesa rada i omogućavanju radniku da sukladno svojim zdravstvenim sposobnostima radi, tuženik je u tehnološkom procesu rada, a sukladno Pravilniku o organizaciji, utvrdio potrebu rada na navedenom radnom mjestu. Navedeni privremeni raspored bio bi realiziran po primitku ocjene o zdravstvene sposobnosti tužitelja za vozača budući je ista potrebna za obavljanje poslova RM KV alatničar. Tuženik nije želio preuzeti uputnicu te se na taj način oglušio na naloge i upute neposredno nadređenog radnika i počinio povredu obveze iz radnog odnosa povrijedivši odredbe ugovora o radu i Kolektivnog ugovora. Tužitelj se svojim dolaskom u prostorije poslodavca 24. studenog 2021., prije nego li je toga dana obavio testiranje na COVID - 19, oglušio na odredbe odluke Stožera civilne zaštite RH kojom je određeno da su se svi radnici dužni prije dolaska na posao odnosno na mjesto rada po ugovoru o radu testirati i pri dolasku nadređenom radniku dostaviti potvrdu o testiranju. Napominje se kako tužitelj prilikom prvog dolaska na posao 24. studenog 2021. oko 07.00 sati nije predočio potvrdu o testiranju od 22. studenog 2021. iz koje bi se utvrdilo do kada točno ista vrijedi odnosno da je ista u tom trenutku još važeća. Tužitelj je tek nakon testiranja obavljenog predmetnog dana u 07.30 i dolaska na posao prije 08.00 sati, odlučio predati Covid potvrdu na način da je na silu pokušao ući u ured u kojem je radio njegov neposredno nadređeni radnik poslovođa centralnog skladišta ŠU. Tuženik ističe da je tužitelj i u prošlosti (8. srpnja 2019.) fizički nasrnuo na nadređenog radnika slijedom čega je razvidno da, unatoč pisanom upozorenju koje je tužitelj tada dobio, isti nije shvatio značaj povrede koju je počinio. Sukladno čl. 150. st. 1. Zakona o radu tuženik se prije donošenja odluka važnih za položaj radnika savjetovao s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji RV te je istome dostavio sve podatke važne za donošenje odluke odnosno isti su navedeni u prijedlogu odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Sindikalni povjerenik je u svom očitovanju zatražio dostavu dokumentacije iz dosjea tužitelja što je istome dostavljeno što i sam navodi u svom očitovanju od 30. prosinca 2021. godine. Stoga su u potpunosti neosnovani tužiteljevi navodi kako je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost posebice što ista od njega nije ni tražena obzirom da je proveden postupak savjetovanja sukladno članku 150. Zakona o radu a ne postupak suodlučivanja sukladno članku 151. istog Zakona. Nastavno na navedeno nedvojbeno je kako je tuženik u cijelosti postupio u skladu s odredbama Zakona o radu koje uređuju postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Neosnovani su i netočni navodi tužitelja kako je pobijana odluka tuženika nezakonita i ništetna i to iz razloga što ista nije donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženik je donio odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika na čije se donošenje navedeni zakonski rok iz člana 116. st. 2 Zakona o radu ne primjenjuje. Netočni su navodi da je tuženik pobijanu odluku o redovitom otkazu donio arbitrarno, počinivši niz bitnih povreda odredaba postupka, zbog kojih je pobijana odluka nezakonita. Tuženik je odluku donio u skladu utvrđenim činjenicama, odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora i ispravno zaključio da tužitelj ne ostvaruje pravo na otpremninu. Neosnovani su i netočni navodi tužitelja kako tuženik nije sačinio listu miritelja u roku od 30 dana od dana sklapanja Kolektivnog ugovora, a kako je to propisano člankom 96. st. 6. KU te je na taj način uskratio tužitelju mogućnost na ostvarivanje zaštite prava. Naime, tuženik je 10. lipnja 2019. donio Odluku o imenovanju predstavnika Poslodavca na Listu miritelja po organizacijskim jedinicama HŽ Putničkog prijevoza d.o.o., a ista je tužitelju na njegovo traženje i dostavljena elektroničkim putem. Netočni su i navodi tužitelja da pobijana Odluka sadrži niz formalno – pravnih nedostataka obzirom da je u istoj naznačena osoba kojoj Uprava sukladno članku 131. Zakona o radu izdala punomoć temeljem koje je ta osoba ovlaštena u ime tuženika između ostalog sklapati i raskidati ugovore o radu s radnicima upravnih područja kojima poslovode i donositi i druge odluke iz područja radnih odnosa. Tuženik predlaže Naslovu da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiju kao neosnovani uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom parničnom postupku donesena je Presuda dana 28.ožujka 2024.g pod brojem Pr-436/2022.g, koja je ukinuta dana 12. lipnja 2024.g po Rješenju Županijskoga suda u Zadru, broj: GžR-67/2024-2, s naputkom da se u ponovljenom postupku utvrdi da li je tužba podnesena pravovremeno, a obzirom na žalbene navode.

4. Obzirom na uputu suda II stupnja, kako bi se utvrdilo jesu li ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog spora, odnosno je li tužitelj sukladno odredbi čl. 133. ZR pravodobno podnio zahtjev poslodavcu za ostvarenje svojih prava, obzirom da se na računanje rokova primjenjuje odredba čl. 300. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da „rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka“, sud je uvidom u Ugovor o radu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom dana 20. kolovoza 2018., broj: 943/18 utvrdio sljedeće:

- točkom 6. (radno vrijeme): „da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno i da se raspored radnog vremena utvrđuje jednokratno“,

- točkom 15. (završne odredbe): „da ako se utvrdi da je odredba pojedine točke ovog Ugovora suprotna zakonu ili drugom propisu umjesto te odredbe primjenjivat će se odgovarajuća odredba zakona odnosno drugog propisa“, odnosno, „da u slučaju da je pojedinom odredbom ovog Ugovora određeno pravo za radnika utvrđeno nepovoljnije od prava utvrđenih naknadno zaključenim Kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća ili naknadno donesenim Pravilnikom o radu, umjesto te odredbe Ugovora o radu neposredno će se primjenjivati odredba Kolektivnog ugovora ili sporazuma, odnosno Pravilnika o radu, koja je povoljnija za radnika“. Sukladno važećem KU za stranke u ovom sporu (dalje: KU/19), koji je zaključen i potpisan dana 31. siječnja 2019., a koji se primjenjuje od dana potpisivanja do 1. siječnja 2024. (čl. 281. st. 1. KU/19) propisano je

Čl.1 st.2-„Posebna prava i obveze za radna mjesta Šef vuče I, Šef vuče II, Tehnolog I, Tehnolog II, Instruktor vuče, Referent za obradu EV, Glavni dispečer putničkog prijevoza, Nadzornik vuče, Nadzornik vuče I, Nadzornik vuče II, Strojovođa I, Strojovođa II, Pomoćnik strojovođe, Manevrist, Poslovođa skladišta GIM, Izdavač goriva, maziva i pijeska, Poslovođa u RJ i KV alatničar ugovorena su u Dijelu II Strojovođe i prateći radnici ovog Ugovora.“

Čl.1 st.3 - „Ukoliko su neka prava i obveze u Dijelu I. ovog Ugovora ugovorena drukčije za radnike iz stavka 2. primjenjuju se odredbe iz Dijela II. ovog Ugovora“.

- članak 3. (I. Opće odredbe): st. 2. „Ako se Ugovorom o radu sklopljenim između poslodavca i radnika pojedina prava za radnika utvrde povoljnije od prava utvrđenih ovim Ugovorom, te odredbe neposredno će se primjenjivati“.

st. 3. „Ako bi općim aktom neko pravo radnika bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koje proizlaze iz ovog Ugovora, primjenjuju se odredbe ovog Ugovora“.

- članak 25. (V. Radno vrijeme): st. 1. „Radno vrijeme radnika može biti puno, nepuno, skraćeno i duže od punog (prekovremeni rad)“.

st. 2. „Radno vrijeme može biti raspoređeno kao: jednokratno, dvokratno, u smjenama (turnusima), u nejednakom smjenskom radu.

- članak 31. (V. Puno radno vrijeme): st. 1. „Puno radno vrijeme iznosi četrdeset (40) sati tjedno“.

st. 2. „Puno radno vrijeme iznosi u pravilu osam (8) sati dnevno“. st. 3. „Radno vrijeme u tjednu raspoređuje se u pravilu u pet (5) uzastopnih radnih dana“ (od ponedjeljka do petka).

- članak 45. st. 2. „Dan tjednog odmora za radnike koji ne rade u smjenama u pravilu je nedjelja“.

- članak 96. (XI. zaštita prava radnika): st. 1. „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest (15) dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava“.

st. 2. „Ako poslodavac u roku od petnaest (15) dana od dostave zahtjeva radnika iz prethodnog stavka ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik iz dijela I Kolektivnog ugovora može pokrenuti postupak mirenja u daljnjem roku od 15 dana, dok radnik iz dijela II KU može bez postupka mirenja pokrenuti sudski spor“. STROJOVOĐE I PRATEĆI RADNICI

- članak 176. (I. Radno vrijeme): st. 1. „Radno vrijeme radnika može piti puno, nepuno, skraćeno koje je izjednačeno s punim radnim vremenom i prekovremeno radno vrijeme“.

st. 2. „Radno vrijeme može biti raspoređeno kao: jednokratno, dvokratno, u smjenama (turnusima), u nejednako mjernom smjenskom radu“.

- članak 178. (I. Radno vrijeme - Puno radno vrijeme): st. 1. „Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno“.

st. 2. „Puno radno vrijeme iznosi 8 sati dnevno i ne može biti predviđeno u manjem trajanju, ukoliko se ne radi o dvokratnom radnom vremenu“.

st. 3. „Radno vrijeme u tjednu raspoređuje se u pravilu u 5 uzastopnih radnih dana“ (od ponedjeljka do petka).

- članak 191. st. 2. „dan tjednog odmora za radnike koji ne rade u smjenama u pravilu je subota i nedjelja“.

4.) Sukladno uredbi vijeća (EEZ Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971., neradnim danom smatraju se subota i nedjelja.

- članak 2. točka 2. (poglavlje I. - Razdoblja): „Za potrebe ove Uredbe „radni dani“ – znači svi dani osim blagdana, subota i nedjelja“.

- članak 3. točka 1. stavka 2. (poglavlje I. - Razdoblja): „Dan tijekom kojeg se zbiva događaj ili tijekom kojeg se odvija radnja ne ulazi u dotično razdoblje kada se od trenutka u kojem se zbiva događaj ili odvija radnja treba izračunati razdoblje izraženo u danima, tjednima, mjesecima ili godinama“.

- članak 3. točka 2. (b) (poglavlje I. - Razdoblja): „Razdoblje izraženo u danima započinje početkom prvog sata prvog dana i završava istekom posljednjeg sata zadnjeg dana dotičnog razdoblja“.

- članak 3. točka 4. stavka 1. (poglavlje I. - Razdoblja): „Kada je posljednji dan razdoblja koje se izražava na drugi način osim u satima blagdan, subota ili nedjelja, razdoblje završava istekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana“.

Ova je uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama Europske Unije.

Temeljem prethodno navedenog (točka III 1.-5.), evidentno je da se sukladno „načelu povoljnijeg prava za radnika“ u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe KU/19 (čl. 191. st. 2. u vezi čl. 1. st. 3.), tj. odredbe Uredbe Vijeća (EEZ, EURATOM) br. 1182/71 od 03. lipnja 1971. (čl. 3. toč. 4. stavka 1. u vezi čl. 2. toč. 2.) u kojima je jasno navedeno da se neradnim danom smatraju subota i nedjelja. Navedeni pravni stav potvrđuje Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4117/2003 od 20. svibnja 2004.

Analognim tumačenjem navedene Ustavne odluke, evidentno je da se konkretnom slučaju rok za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava morao produžiti na prvi sljedeći radni, odnosno na ponedjeljak tj. na dan 24. siječnja 2022., kada se uzmu u obzir slijedeće relevantne činjenice

-da je citiranim Ugovorom o radu određeno da će tužitelj raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, odnosno da je radno vrijeme tužitelja utvrđeno kao jednokratno, dakle bez smjenskog rada,

-da je citiranim KU/19 također određeno da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno,

-da je citiranim KU/19 određeno da se radno vrijeme u tjednu raspoređuje u 5 uzastopnih radnih dana (od ponedjeljka do petka),

-da je čl. 191. st. 2 KU/19 propisano da je dan tjednog odmora za radnike koji ne rade u smjenama, subota i nedjelja.

Slijedom navedenoga sud je utvrdio kako je tužitelj u zakonom propisanom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava i tužbu ovome sudu.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja od 20.08.2018.g, Odluku broj: 188 /21. od 30. prosinca 2021.g o redovnom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava od 21.siječnja 2022.g, Kolektivni Ugovor, EU Digital COVID Certificat od 22.11.2021.g i EU Digital COVID Certificat od 24.11.2021.g. Liječničko Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3.05.2021.g, 29.10.2021.g, 28.04.2022.g, Odluku o prijevremenom udaljenju radnika iz društva od 25.11.2021.g, Zahtjev za zaštitu prava od 9. prosinac 2021.g, Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa 20. kolovoza 2019.g, Savjetovanje sa RV, Rješenje o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od 24. rujna 2021.g, Uputnica za utvrđenje zdravstvene sposobnosti, Pravilnik, Privremenu raspored, Saslušao NU, ŽU, ŠU i tužitelja.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu broj: 943/18 od 20.kolovoza 2018 god. bio zaposlen na radnom mjestu poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling. Odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu broj: 188/2021 od 30. prosinca 2021. tužitelju je prestao radni odnos. Među strankama su nesporne relevantne činjenice da je tužitelj dana 24.11.2024.g posjedovao Potvrdu o testiranju na SARS COVID 19, kao i Potvrdu o testiranju od 22. studenog 2021.g, te da se g. ŠU zaključao u svoj ured kada je tužitelj u 8,00 došao na posao.

8. Među strankama je sporna osnovanost odluke o redovnom otkazu ugovora o radu i odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika.

7. U parničnom postupku utvrđeno je da:

- je tužitelj radio kod tuženika kao poslovođa od 2018.g

- da mu je radni odnos prestao odlukom o redovnom otkazu zbog teške povrede radne obveze

-da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu svojih prava

- da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava

-da se P protivio otkazu

-da je dana 24.11.2024.g posjedovao Potvrdu o testiranju na SARS COVID 19, kao i Potvrdu o testiranju od 22. studenog 2021.g

- se g. ŠU zaključao u svoj ured kada je tužitelj u 8,00 došao na posao. 9. Uvidom u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu sud je utvrdio kako se tužitelju stavlja na teret da nije htio preuzeti uputnicu za liječnički pregled u svrhu utvrđivanja zdravstvene sposobnosti na dokaziv način te da se oglušio o odluku stožera Civilne zaštite RH kojom je određeno da su svi radnici dužni testirati prije dolaska na posao te da je na sliju htio ući u ured sebi nadređenog poslovođe koji se zaključao. Navodno je tužitelj namjeravao razvaliti vrata. U odluci je navedeno da je postojala mogućnost fizičkog nasrtaja te da je drugi radnik ŠU bio primoran zatražiti liječniku pomoć. Poslodavac smatra da je došlo do posebno teške povrede radne obveze iz radnog odnosa i nepoštivanja odluke Stožera civilne zaštite RH.

10. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je točno da je dana 25.11.2021. tužitelj privremeno udaljen iz društva do okončanja postupka za utvrđenje skrivljenog ponašanja radnika.

11. Iz spisa predmeta, priležeće dokumentacije i to potvrde o testiranju na COVID 19, razvidno je kako je u obrazloženju Odluke o otkazu navedeno da se tužitelj u obrani očitovao kako je posjedovao isto i bio negativan na test te da je potvrde htio dostaviti ŠU koji se zaključao u svom uredu. Tuženik nije prihvatio obranu tužitelja iz razloga što je isti 08.07.2019. već bio nasrnuo na ŠU uz prijetnje. Tuženik smatra neopravdanim tužiteljevo odbijanje preuzimanje uputnice za liječnički pregled.

12. Iz dopisa RV sud je utvrdio kako je sukladno odredbi čl. 150.st.1. Zakona o radu isto dostavljeno sindikalnom povjereniku u funkciji Radničkog vijeća, a koji je uskratio suglasnost.

13. U odluci o otkazu poslodavac izričito navodi kako zbog skrivljenog ponašanja radnika mora zaustaviti i otkloniti štetne posljedice.

14. Iz saslušanja svjedoka NU, sindikalnog povjerenika u funkciji RV, razvidno je kako je isti utvrdio da je otkaz ugovora or adu prestroga mjera za okolnost da je tužitelj odbio preuzeti uputnicu za liječnički pregled. Isto tako smatra odluku o otkazu nedovoljno obrazloženu.

15. Svjedok ŽU naveo je kako mu je poznato da postoje problemi vezano za tužitelja,ali koji se odnose na njegovu zdravstvenu sposobnost, sve je saznao informativno.

16. Iz saslušanja ŠU sud je utvrdio kako isti od 2019. imao incident s tužiteljem i kako od tada s njm nije htio nikakav kontakt. Pretpostavlja da je trebala postojati Odluka o zabrani kretanja tužitelja po postojanju. Smatra da nije bilo potrebe da tužitelj uđe u prostor njegovog ureda, zaključao se u svoj ured kada je vidio tužitelja i to s obzirom na incident prije 2 godine.

17. Tužitelj je potvrdio postojanje nespornih potvrda o COVIDU i ponašanje njemu neposrednog nadređenog poslovođe.

18. Sukladno odredbi čl. 115. st. 3. Zakona o radu ( NN:93/14, 127/17, i 98/19) te čl. 78. KU HŽ, sud je utvrdio kako ne postoje pravno relevantne činjenice zbog kojih bi bio opravdan otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem skrivljenog ponašanja radnika. Među strankama je nesporno kako je tužitelj posjedovao potvrdu o testiranju na SARS COVID 19, i to za dan kada je došao na posao, kao i potvrdu od dva dana prije. Naime, odluke stožera CZ usmjerene su na zaštitu javnog interesa i to zdravlja stanovništva. Tužitelj je sukladno navedenom obavio testiranje stoga nije točan navod odluke o otkazu kako isti nije poštivao ove odredbe. Točno je da poslodavac nije imao, niti je mogao imati uvid u ispunjenje obveze svoga radnika , obzirom da se neposredno nadređeni poslovođa, kojemu su potvrde trebale biti predočene, zaključao u svoj ured i namjerno izbjegavao kontakt sa tužiteljem. Opravdanje za ovaj postupak pronašao je u incidentu od prije dvije godine, a koji nije ni u kakvom uzročno posljedičnom odnosu sa dolaskom tužitelja na posao u studenom 2021. Eventualni neposluh radnika da preuzme uputnicu za zdravstveni pregled spada u nadležnost prava tužitelja na zaštitu osobnih podataka te naloge poslodavca za obavljanje bilo kakvog medicinskog postupka nije dužan preuzimati. U slučaju da postoji opasnost za radni proces poslodavac je morao donijeti upravni akt kojim se nalaže zdravstveni pregled u kojem bi slučaju odbijanje istog bilo kršenje radne obaveze. U ovom slučaju to nije relevantna okolnost.

19. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te je odlučio kao u izreci ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu 250 bodova što uz 25% PDV sveukupno iznosi 625,00 eura.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u pet istovjetnih primjeraka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženika

3. Spis