Poslovni broj Kž-469/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-469/2023-2

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene N. K., zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice Š. M. podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-75/2022-40 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

              Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice Š. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) optužena N. K. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine, zlouporabu povjerenja iz članka 240. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,– dalje u tekstu KZ/11).

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08, upućuje se oštećenica – Š. M. iz V., Z.. , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz V. iz OD K., H., V. j.t.d., da svoj imovinsko-pravni zahtjev u glavničnom novčanom iznosu od 10.578,00 eura (desettisućapetstosedamdeset osam eura)/79.700,00 kuna (sedamdesetdevettisućasedamsto kuna) potražuje u zasebnom postupku, zajedno s kamatama.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08, oštećena kao tužiteljica Š. M. dužna je kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 265,45 eura (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa)/2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna), te na ime nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje novčani iznos od 522,19 eura (petstodvadesetdva eura i devetnaest centa)/3.934,46 kuna (tritisućedevetstotridesetčetiri kune i četrdesetšest lipa), a ujedno se nalaže oštećenoj kao tužiteljici Š. M., OIB 42922562130, iz V., Z., da okrivljenoj N. K., OIB …., iz K. G., K..., na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja okrivljene, te na ime nužnih izdataka okrivljene, isplati iznos od 3.110,69 eura (tritisućestodeset eura i šezdesetdevet centa)/23.437,50 kuna (dvadesettritisućečetristotridesetsedam kuna i pedeset lipa), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude žali se oštećena kao tužiteljica Š. M., putem opunomoćenika M. K., odvjetnika iz V. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

3. Odgovor na žalbu je podnijela optužena N. K. putem branitelja odvjetnika P. B. u kojem navodi da predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu oštećene kao tužiteljice kao neosnovanu.  

4. Žalba nije osnovana.

5. Oštećena kao tužitelj Š. M. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te smatra da prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanja kada na temelju provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je optužena u inkriminiranom periodu bila u posjedu bankovne kartice oštećene kao tužiteljice i da je na bankomatu podizala novac, te je na temelju pravnog instituta "in dubio pro reo" iz članka 3. stavak 3. ZKP/08 donio oslobađajuću presudu. Oštećena kao tužitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, te u u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od ocjene koju je prvostupanjsku sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Suprotno navedenom žalba oštećene Š. M. iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana. Prvostupanjski sud pozorno je analizirao i ocijenio obranu optužene N. K. koja osporava počinjenje kaznenog djela, iskaz svjedoka T. M., oštećene Š. M., nalaz i mišljenje knjigovodstvenog financijskog vještaka K. Š., te materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Na temelju cjelokupnog provedenog postupka ocjene svakog dokaza posebno iz svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je imao u posjedu karticu tekućeg računa oštećene Š. M. da li optužena ili svjedok T. M. koji su tada bili u braku, s obzirom da je svjedok T. M. bio skrbnik oštećene Š. M. i o njoj je dužan brinuti. Naime, iz provedenog knjigovodstvenog financijskog vještačenja nesporno je utvrđeno da na tekućem računu oštećene kao tužitelja i na štednoj knjižnici nije bilo opunomoćenih osoba kao i visina iznosa koja je podizana s tekućeg računa oštećene kao tužitelja na bankomatima u razdoblju od 6. prosinca 2013. do 24. srpnja 2019. Nastavno navedenom, suprotno žalbenom navodu oštećene Š. M. kao tužitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju materijalne dokumentacije u spisu, te analize iskaza svjedoka T. M. koji ga je tijekom postupka mijenjao, te obrane  optužene N. K. utvrdio da je bankovnu karticu oštećene imao T. M., optužena N. K. određene podatke tekućeg računa oštećene prema materijalnoj dokumentaciji dostavila je izvjesnoj gospođi S. za oštećenu kao korisnicu u D. u V. 13. svibnja 2015., a čiji je obveznik plaćanja bio svjedok T. M. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da oštećena Š. M. i svjedok T. M. ne iskazuju suglasno o iznosu koji bi prije prosinca 2013. bio na računu oštećene što je nesporno utvrđeno provedenim knjigovodstvenim financijskim vještačenjem da je sa štedne knjižice oštećene Š. M. koja se zatvarala 6. prosinca 2013. podignuto 6.602,65 kn koji je iznos prenesen na tekući račun oštećene u vremenskom periodu od 2013. do 2019. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je prema nalazu i mišljenja knjigovodstvene financijske vještakinje plaćanje usluge doma bilo iz mirovine oštećene kao tužitelja, te nakon toga je računovodstvu u D. u V. vraćala preostala sredstava na račun oštećene. O navedenom je svjedok T. M. mijenjao svoj iskaz iskazujući da je troškove usluge doma plaćao iz svojih novčanih sredstava, a da bi kasnije u svom iskazu priznao način plaćanja usluga doma za oštećenu kao tužitelja kako je utvrđeno knjigovodstvenim financijskim vještačenjem. Optužena N. K. i svjedok T. M. u vrijeme inkriminacije radili su u zajedničkom obrtu M. u blizini bankomata gdje je podizan novac, te su stoga s jednakom  vjerojatnošću oboje mogli podizati novac s računa Š. M. Nastavno navedenom, iz iskaza svjedoka T. M. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u lipnju ili srpnju 2019. dobio karticu tekućeg računa oštećene Š. M., a kontrolu sredstava izvršio u veljači 2020., te je kaznenu prijavu protiv optužene podnio u lipnju 2020. koju podnosi oštećena Š. M. kada su otpočeli mnogobrojni postupci u vezi podjele bračne stečevine nakon razvoda koji je bio u srpnju 2019. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je navedeno moglo biti motiv za prijavljivanje optužene od strane oštećene koja je majka T. M. (on je njezin skrbnik). 

6. Stoga nije osnovana žalba oštećene Š. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela, te o tome u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti iz stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, te žalbeni navodi kojima se predlaže drugačija ocjena izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.  

7. Oštećena kao tužitelj u žalbi pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona koju vidi u tome da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu oštećene kao tužitelja, te smatra da prvostupanjski sud ako nije našao da je optužena počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavak 3. u vezi stavak 1. KZ/11 s obzirom da je vezan činjeničnim opisom, a ne pravnom ocjenom djela oštećene kao tužitelja optuženu je trebao proglasiti krivom zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi stavak 1. KZ/11.

7.1. Suprotno žalbenom navodu oštećene kao tužitelja prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza posebno i u međusobnoj vezi s obzirom da je vezan činjeničnim opisom u kojem je navedeno "oštećena kao tužiteljica povjerila temeljem usmenog ugovora o opunomoćstvu", nije povrijedio kazneni zakon na štetu oštećene kao tužitelja. Napose, tijekom postupka nije dokazano da je oštećena kao tužitelj optuženoj povjerila svoju karticu tekućeg računa niti da je optužena navedenu karticu s pripadajućim pinom imala u svom posjedu, te novac podizala s bankomata da bi na taj način postupanja optužene moglo biti pravno označeno kao kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi stavak 1. KZ/11.

8. Slijedom navedenog žalba oštećene kao tužiteljice nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno članku 476. stavak 1.točka 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Osijek, 22. prosinca 2023.