Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

F, [adresa]

Poslovni broj: Povrv-153/23-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševečka 15/a, OIB 15907062900, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Tomić & Partneri d.o.o. Zagreb, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika ŠVENDA-TARMANN CHEMIE d.o.o. iz Čehovca 95, Prelog, OIB 12443607100, kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 6. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Denisa Mišića, odvjetnika, 16. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu broj: Ovrv-3644/23 od 25. kolovoza 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ŠVENDA-TARMANN CHEMIE d.o.o., Čehovec 95, Prelog, OIB:12443607100 da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševečka 15/a, OIB 15907062900 isplati iznos od 26,84 eura (dvadeset i šest eura i osamdeset i četiri centa) na ime neplaćene glavnice duga s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 13,91 eura od dana 25. listopada 2022. pa do isplate

- na iznos od 12,93 eura od 15. prosinca 2022. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu broj: Ovrv-3644/23 od 25. kolovoza 2023 u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ŠVENDA-TARMANN CHEMIE d.o.o., Čehovec 95, Prelog, OIB:12443607100 da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševečka 15/a, OIB 15907062900 isplati iznos od 30,76 eura (trideset eura i sedamdeset i šest eura) na ime neplaćene glavnice duga s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 30,76 eura od 15. prosinca 2022. do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika sada tuženika, 10. srpnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 57,60 eura sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka općenito na imovini ovršenika. Javni bilježnik Jasenka Crnčec je pod brojem:

Ovrv-3644/23 od 25. kolovoza 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti navodeći da osporava da bi mu tužitelj pružao bilo kakvu uslugu, kao i da je tužitelja još 2015. obavijestio o navedenom kao i raskinuo ugovor te da ne koristi usluge tužitelja. Također, navodi kako tužitelj nije dokazao ni visinu potraživanja, jer nije dostavio nikakav dokaz na tu okolnost, a izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, kao jednostrani dokument tužitelja, ne dokazuje osnov niti visinu tražbine. Ističe i kako nikada nije zaprimio utužene račune niti koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

3. Povodom prigovora tuženika ovosudnim rješenjem broj: Povrv-153/23-2 od 1. veljače 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec broj: Ovrv-3644/23 od 25. kolovoza 2023. čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

4. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika podneskom od 19. veljače 2024. u kojem osporava prigovore tuženika navodeći kako utuženo potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 146001201401 koji je potpisan od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Također, navodi da je u Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije upravo tuženik naveden kao krajnji kupac pod šifrom: 1046492 te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Isto tako, tužitelj navodi kako je vidljivo da je tuženik vlasnik posebnog dijela nekretnine temeljem izvatka iz zemljišne knjige. Tako nesporna činjenica vlasništva nekretnine predstavlja pasivnu legitimaciju tuženika a prema tome i aktivnu legitimaciju tužitelja sukladno čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije. Nadalje, ističe da je iz utuženih računa razvidno kako su se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju po kriteriju energije grijanja vršili temeljem modela 2EG, odnosno prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Također, iz računa je vidljivo da je za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten model 2S (snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije), sve sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Tužitelj ističe kako je postupak izdvajanja iz toplinskog sustava uređen zakonom, no i Ugovor o potrošnji toplinske energije sadrži odredbe o istome pa je tako u čl. 20. ugovoreno kako se krajnji kupci mogu izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te ako ispune i sve ostale uvjete propisane Zakonom o tržištu toplinske energije. Čak i kad je izdvajanje provedeno krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj stambeni/poslovni prostor sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije. Dakle, dužan je i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije. Nadalje, tužitelj navodi kako osim postupka izdvajanja iz toplinskog sustava, postoji i mogućnost preraspodjele toplinske energije, a da su uvjeti za preraspodjelu toplinske energije za krajnje kupce propisani Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije. U slučaju preraspodjele, krajnji kupac je dužan plaćati troškove energije u iznosu utvrđenom odlukom krajnjih kupaca, dok je sve ostale troškove dužan plaćati u punom iznosu. Tužitelj navodi da je o svemu obavijestio tuženika te da obzirom tuženik nije ispunio zakonom propisane uvjete za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava niti je zatražena preraspodjela toplinske energije u odnosu na predmetni poslovni prostor, tužitelj je u utuženom razdoblju osnovano ispostavljao račune za isporučenu toplinsku energiju.

5. U podnesku od 24. travnja 2024. tuženik navodi kako je iz podneska tužitelja vidljivo da je tužitelj tuženiku obračunao potrošnju toplinske energije, a ne samo fiksne troškove, unatoč činjenici da je tuženik bio tehnički izdvojen iz toplinskog sustava tužitelja na predmetnoj adresi te mu tužitelj nije mogao isporučivati nikakvu toplinsku energiju. Tuženik navodi kako je 20. srpnja 2015. po ovlaštenom servisu uklonio radijatore iz svog poslovnog prostora na adresi [adresa], zapečatio cijevi kojima se dovodi toplinska energija do predmetne nekretnine i izdvojio se iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade koja se sastoji od 50-ak i više pojedinih stambenih i poslovnih jedinica. Tuženik navodi kako većina suvlasnika nije upisana u zemljišne knjige te je tuženiku praktički nemoguće doznati njihove osobne podatke. Navodi kako mu je praktično nemoguće ishoditi suglasnost i odobrenja na način kako to traži tužitelj te mu tužitelj koristeći svoj monopolistički položaj i težak i zavisan položaj tuženika nameće obvezu plaćanja usluge koju tuženik ne koristi, čime se Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 146001201401 ukazuje zelenaškim u smislu čl. 329. ZOO-a. Nadalje, tuženik osporava izračun temeljem kojeg je tužitelj izdao sporne račune, navodeći kako nije vidljiva površina prostora kao osnovica za obračun tražbine tužitelja. Također, ističe i kako tuženik po predmetnim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

6. Tužitelj je tijekom postupka u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok se tuženik istom protivio u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8), Ugovor o potrošnji toplinske energije (listovi 45 do 54), Odluku suvlasnika zgrade (listovi 55 do 71), prijepise računa (listovi 72 do 75), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 76 do 80), očitovanje na prigovor (listovi 81 do 82), reklamaciju i prigovor na račun (list 83), očitovanje na dopis (listovi 84 do 86), dopis (list 87), ispis elektroničke pošte (listovi 88 do 91), očitovanje na dopis (list 92), dopis (list 93), ispis elektroničke pošte (listovi 94 do 102), zahtjev za slanje računa (listovi 103 do 104), dopis (list 105), opomenu pred isključenje (list 106), povratnu informaciju na dopis potrošača (list 107), energetsku suglasnost (list 108), evidencijski list potrošača (list 109), dopisi (listovi 110 i 111), Ugovor o prodaji toplinske energije (listovi 112 do 117), očitovanje na dopis (listovi 118 do 121), Cjenik (list 122), presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku (listovi 123 do 126), rješenje Županijskog suda u Splitu (listovi 127 do 129), presudu Županijskog suda u Vukovaru (listovi 130 do 133), preslike fotografija (listovi 139 do 142), presliku računa (list 143), Izjava (list 144), dopis (list 145), ispis elektroničke pošte (listovi 146 do 147), dopisi i očitovanja na dopis (listovi 148 do 153), dopis (list 154), očitovanje na prigovor (listovi 155 do 158), dopis (list 159), dopis Porezne uprave (list 163).

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka FĐ, ŠĐ, za provođenje očevida na licu mjesta, vještačenje po vještaku strojarske struke, saslušanje predstavnika stanara i zakonskog zastupnika tuženika kao nepotrebne.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Nesporno je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa] za koji mu je tužitelj ispostavio utužene račune.

11. Nesporno je između tužitelja i ovlaštenog predstavnika suvlasnika u ime svih krajnjih kupaca u zgradi sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije.

12. Nesporno je tuženik obavijestio tužitelja o činjenici demontiranja radijatora i blindiranja cijevi odnosno izdvajanja iz sustava centralnog grijanja.

13. Sporno jest može li se tužitelj samoinicijativno izdvojiti iz sustava centralnog grijanja, je li tužitelj osnovano ispostavljao utužene račune za isporučenu toplinsku energiju, nakon što se tužitelj samoinicijativno izdvojio iz sustava centralnog grijanja, je li krajnji kupac nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužan i dalje isporučitelju toplinske energije plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

14. Sukladno odredbama Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) te Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15, 76/18 i 86/19 dalje: ZTTE) tuženik je bio krajnji kupac, dakle, pravna osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja je kupovala toplinsku energiju za vlastite potrebe (čl. 2. t. 4. Općih uvjeta i čl. 3. t. 14. ZTTE-a). Krajnji kupci kupuju toplinsku energiju od kupca toplinske energije, koji istu kupuje od opskrbljivača toplinske energije, a opskrbljivač istu kupuje od proizvođača toplinske energije (čl. 11. st. 1. ZTTE-a).

15. Odredbom čl. 12. st. 3. Općih uvjeta propisano je da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinske energije.

16. Uvjeti za izdvajanje iz toplinskog sustava krajnjeg kupca propisani su odredbom čl. 45. st. 1. ZTTE-a te je nedvojbeno da tuženik nije ispunio sve zakonom propisane uvjete za izdvajanje iz toplinskog sustava, obzirom tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije imao pisanu suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, a koja je jedan od propisanih uvjeta za izdvajanje iz toplinskog sustava.

17. No, neovisno o tome što se tuženik nije izdvojio iz toplinskog sustava propisno odnosno za isto nije imao ispunjene sve zakonom propisane uvjete, nisu osnovani navodi tužitelja da bi se tuženiku osnovano ispostavljali računi za isporučenu toplinsku energiju.

18. Naime, kako je nesporno da se tuženik isključio iz toplinskog sustava i ne koristi grijanje, obzirom je demontirao radijatore i blindirao cijevi, istome se u njegov poslovni prostor nije mogla isporučivati toplinska energija. Dakle, prilikom raspodjele troškova za isporučenu toplinsku energiju, a koja se u konkretnom slučaju vršila preko udjela površine svakog stana u ukupnoj površini zgrade, tužitelj nije trebao uzeti u obzir poslovni prostor tuženika u koji se toplinska energija nije isporučivala.

19. Stoga, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naplatu utuženih računa za isporuku toplinske energije odnosno stavke na utuženim računima naznačene kao energija za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije te je u tom dijelu, točnije za iznos od 30,76 eura odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuđeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje ostale troškove konkretno trošak snage za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije te naknadu za djelatnost opskrbe toplinske energije i djelatnost kupca toplinske energije jest osnovan.

21. Sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE-a krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

22. Odredbom čl. 2. st. 2. t. 32. ZTTE-a propisano je da u smislu tog Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora. Istim Zakonom u čl. 3. st. 2. t. 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.

23. Nadalje, čl. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14 i 27/15; dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana čl. 3. st. 2. t. 27. ZTTE- a.

24. Dakle, krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni (a s obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade. Primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 988/21-3; Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-41/22)

25. Navedeno shvaćanje je u skladu i sa shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u predmetima C-708/17 i C-725/17.

26. Stoga sud smatra da je tuženik, kao krajnji kupac, neovisno o tome što se izdvojio iz toplinskog sustava, dužan plaćati navedene fiksne troškove i u tom je dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Sama visina prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi iz utuženih računa, kao i Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju, a navodi tuženika kako na izdanim računima nije vidljiva kvadratura poslovnog prostora nisu relevantni, jer sama veličina poslovnog prostora jasno proizlazi iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga, iz kojeg je vidljivo da predmetni poslovni prostor ima 41,81 m2.

28. Izvadak iz zemljišnih knjiga predstavlja javnu ispravu te sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a, kao i čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/19, 128/22) smatra se da ista istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

29. Slijedom svega iznesenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja sveukupno za iznos od 26,84 eura te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) te je tuženik dužan tužitelju isplatiti i zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sve kako je to specificirano pod točkom I. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a te s obzirom da su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima (tužitelj s 54%, a tuženik s 46%) sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

32. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci.

Prelog, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Nina Markulija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 . Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun