Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81
Poslovni broj: P-1620/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz ZOU Baica, Šibenik, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D. (OIB: 87939104217) Jurišićeva ulica 4, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 06. studenog 2024. godine u prisutnosti tužiteljice te punomoćnice tužiteljice Ive Baica Skert, odvjetnice u ZOU Baica, Šibenik i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi dana 16. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da u roku od 15 dana isplati tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.598,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
na iznos od 0,91 EUR od dana 1.1.2008
na iznos od 4,29 EUR od dana 1.2.2008
na iznos od 7,43 EUR od dana 1.3.2008
na iznos od 10,31 EUR od dana 1.4.2008
na iznos od 4,12 EUR od dana 2.5.2008
na iznos od 2,07 EUR od dana 2.6.2008
na iznos od 4,84 EUR od dana 1.7.2008
na iznos od 0,42 EUR od dana 1.8.2008
na iznos od 1,07 EUR od dana 1.9.2008
na iznos od 4,05 EUR od dana 1.10.2008
na iznos od 21,65 EUR od dana 3.11.2008
na iznos od 8,73 EUR od dana 1.12.2008
na iznos od 30,16 EUR od dana 2.1.2009
na iznos od 32,17 EUR od dana 2.2.2009
na iznos od 33,18 EUR od dana 2.3.2009
na iznos od 30,78 EUR od dana 1.4.2009
na iznos od 30,43 EUR od dana 2.5.2009
na iznos od 26,66 EUR od dana 1.6.2009
na iznos od 23,35 EUR od dana 1.7.2009
na iznos od 24,41 EUR od dana 1.8.2009
na iznos od 26,96 EUR od dana 1.9.2009
na iznos od 29,55 EUR od dana 1.10.2009
na iznos od 28,16 EUR od dana 2.11.2009
na iznos od 31,35 EUR od dana 1.12.2009
na iznos od 34,42 EUR od dana 2.1.2010
na iznos od 37,69 EUR od dana 1.2.2010
na iznos od 36,88 EUR od dana 1.3.2010
na iznos od 42,36 EUR od dana 1.4.2010
na iznos od 41,03 EUR od dana 3.5.2010
na iznos od 43,79 EUR od dana 1.6.2010
na iznos od 59,05 EUR od dana 1.7.2010
na iznos od 55,70 EUR od dana 2.8.2010
na iznos od 68,73 EUR od dana 1.9.2010
na iznos od 62,11 EUR od dana 1.10.2010
na iznos od 56,94 EUR od dana 2.11.2010
na iznos od 72,54 EUR od dana 1.12.2010
na iznos od 82,51 EUR od dana 3.1.2011
na iznos od 75,27 EUR od dana 1.2.2011
na iznos od 75,91 EUR od dana 1.3.2011
na iznos od 70,49 EUR od dana 1.4.2011
na iznos od 72,09 EUR od dana 2.5.2011
na iznos od 89,26 EUR od dana 1.6.2011
na iznos od 91,83 EUR od dana 1.7.2011
na iznos od 110,76 E UR od dana 1.8.2011
na iznos od 104,07 E UR od dana 1.9.2011
na iznos od 93,18 EUR od dana 1.10.2011
na iznos od 92,54 EUR od dana 2.11.2011
na iznos od 91,36 EUR od dana 1.12.2011
na iznos od 95,25 EUR od dana 2.1.2012
na iznos od 99,61 EUR od dana 1.2.2012
na iznos od 99,75 EUR od dana 1.3.2012
na iznos od 96,97 EUR od dana 2.4.2012
na iznos od 98,13 EUR od dana 2.5.2012
na iznos od 99,78 EUR od dana 1.6.2012
na iznos od 98,12 EUR od dana 2.7.2012
na iznos od 98,38 EUR od dana 1.8.2012
na iznos od 96,86 EUR od dana 1.9.2012
na iznos od 93,89 EUR od dana 1.10.2012
na iznos od 97,51 EUR od dana 2.11.2012
na iznos od 98,87 EUR od dana 1.12.2012
na iznos od 98,41 EUR od dana 2.1.2013
na iznos od 93,36 EUR od dana 1.2.2013
na iznos od 97,01 EUR od dana 1.3.2013
na iznos od 98,14 EUR od dana 2.4.2013
na iznos od 96,40 EUR od dana 2.5.2013
na iznos od 91,62 EUR od dana 1.6.2013
na iznos od 88,80 EUR od dana 1.7.2013
na iznos od 91,47 EUR od dana 1.8.2013
na iznos od 93,64 EUR od dana 2.9.2013
na iznos od 98,07 EUR od dana 1.10.2013
na iznos od 95,64 EUR od dana 2.11.2013
na iznos od 96,49 EUR od dana 2.12.2013
na iznos od 97,38 EUR od dana 2.1.2014
na iznos od 99,46 EUR od dana 1.2.2014
na iznos od 101,26 E UR od dana 1.3.2014
na iznos od 100,31 E UR od dana 1.4.2014
na iznos od 98,49 EUR od dana 2.5.2014
na iznos od 97,98 EUR od dana 2.6.2014
na iznos od 98,04 EUR od dana 1.7.2014
na iznos od 100,61 E UR od dana 1.8.2014
na iznos od 102,82 E UR od dana 1.9.2014
na iznos od 102,66 E UR od dana 1.10.2014
na iznos od 103,92 E UR od dana 3.11.2014
na iznos od 106,12 EUR od dana 1.12.2014
pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.520,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica BR, zastupana po punomoćnici Ivi Baica Skert, odvjetnici u ZOU Baica, podnio je ovom sudu, dana 08. rujna 2020. godine, tužbu protiv tuženika Sberbank d.d., radi isplate preplaćenog iznosa naime valutne klauzule, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor) broj: 213020, solemiziran po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica, broj OV-14727/07, kojim Ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 23.989,05 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju Kreditora – tuženika na dan korištenja, dok se tužitelj obveza navedeni iznos vratiti u roku od 84 mjeseca, sve u skladu sa početnim otplatnim planom koji je sastavni dio Ugovora o kreditu.
1.1. Nadalje, navodi da je predmetnim ugovorom o kreditu tečajni rizik u cijelosti snosio tužitelj kao korisnik kredita a da pri tome nije bio obaviješten od strane banke o rizicima, točnim i razumljivim kriterijima na temelju kojih prosječni potrošač, koji nema stručna znanja, kao potencijalni korisnik kredita može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovora s određenim ugovornim odredbama preuzeo. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate na pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno da se mijenjao i to na način da se povećao, a što da je za posljedicu imalo povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Budući da je tužitelj tuženiku s osnova Ugovora o kreditu isplati višestruko veći iznos od onoga koji je bio utvrđen početnim planom otplate kredita a sve temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji se tiču odredbi o valutnoj klauzuli, tužiteljica potražuje isplatu preplaćenog iznosa u visini od 44.417,83 kune.
1.2. Tužiteljica je također pred ovim sudom podnijela, dana 09. lipnja 2023. godine, tužbu protiv tuženika Nova Hrvatska banka d.d., tužbu radi isplate iznosa od 887,30 eura radi preplaćenog iznosa na ime kamatne stope sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedena preplaćena kamata posljedica da je sklopljenog Ugovora o krediti broj 213020. Prilikom podnošenja navedene tužbe tužiteljica je sudu predložila, budući se radi o istim strankama te istom činjeničnom i pravnom osnovu, da se ista pripoji parničnom predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1620/2020, a što je i učinjeno na ročištu održanom u ovom parničnom postupku dana 15. travnja 2024. godine.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporavao je osnov, visinu i isticao prigovor zastare. Naime, tuženik ističe da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da je netočno da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat, te da je istom prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni odlukom o kamatama banke a što da je interni akt tuženika koji je svima dostupan. O promjenjivosti kamatne stope da se prethodno pregovaralo kao i da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora da je jasna, uočljiva i lako razumljiva, promjenjivost kamatne stope da je uvriježena u pozitivnim propisima i u praksi u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom preslike Ugovora o kreditu broj: 213020, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 13. prosinca 2007. godine solemiziran od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, broj OV-14727/07 od dana 13. prosinca 2007. godine, preslika ponude Trofej auta d.o.o. od dana 12. prosinca 2007. godine, pregled prometne kartice po kreditu broj 213020 na ime tužiteljice, preslika otplatnog plana, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željko Deković iz srpnja 2024. godine, saslušanje tužiteljice na ročištu održanom pred ovim sudom dana 06. studenog 2024. godine.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/199 utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da su dana 13. prosinca 2007. godine, sklopili Ugovor o kreditu, međutim sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare tuženika.
6. Pregledom Ugovora o kreditu od dana 13. prosinca 2007. godine vidljivo je kako je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23.989,05 CHF po srednjem tečaju Kreditora sa godišnjom kamatnom stopom od 5,30 % promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Otplata kredita da će se vršiti u vremenskom periodu od 84 mjeseca.
7. U postupku također nije sporno da je Ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine ( Narodne novine broj: 96/03) a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.
8. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske polovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da je tuženik u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2014. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći iste ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga – potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. U skladu sa naprijed navedenim zaključcima je i iskaz tužitelja na ročištu održanom dana 06. studenog 2024. godine, kojeg je sud cijenio kao vjerodostojan i objektivan, u kojem je tužitelj naveo kako ga prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko nije upozorio na rizike koji joj prijete radi dizanja kredita u valutnoj klauzuli, u konkretnom slučaju u CHF-u. Nadalje, navodi da mu je prilikom podizanja kredita u banci objasnili kako je kredit u valuti CHF najpovoljniji i najsigurniji. Za vrijeme otplate kredita visina anuiteta da je porasla za iznos od 800,00 kuna a što da je znatno utjecalo na njezin materijalni status i životnu egzistenciju. Posebno je navela kako u vrijeme podizanja kredita nije imala udjele u trgovačkim društvima niti je bila vlasnica obrta.
9.1. Isto tako, iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/2018 od dana 19. ožujka 2019. godine razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH prema odredbi čl. 502a st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijetu tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
9.2. Stoga, kako je dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. kao korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetenu odredbu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, tuženik je dužan vratiti vrijednost više preplaćenih anuiteta budući je iste stekao bez osnove. Prema odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/96 u daljnjem tekstu ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. U pogledu prigovora zastare tuženika, isti prigovor je neosnovan jer je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastrani rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 08. rujna 2020. godine radi isplate preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule tako i dana 09. lipnja 2023. godine na ime iznosa preplaćenog s osnova kamatne stope, proizlazi da je ista podnesena unutar zastarnog roka.
11. Slijedom svega naprijed navedenog pravni osnov za valutnu klauzulu i kamatnu stopu utvrđen je u cijelosti.
12. Budući da je tuženik u tijeku postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Željko Deković iz [adresa]. U svom nalazu i mišljenu, a kojeg je sud cijenio kao stručan i objektivan, vještak je utvrdio da je ukupna razlika nastala uslijed promjene valute i kamatne stope iznosi ukupno 5.598,77 eura. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tuženik istom nije prigovarao, dok je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, pa je podneskom od dana 02. listopada 2024. godine uredio tužbeni zahtjev. 13. U odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva valja napomenuti promjena u visini tužbenog zahtjev ne predstavlja preinaku već samo usklađenje sa nalazom i mišljenjem vještaka, a ne mijenjanje pravne osnove i postavljanje sasvim novog tužbenog zahtjeva. Naprijed navedeno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, dana 26. studenog 2021. godine.
13.1. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrdivši da je pravni osnov za valutnu klauzulu u cijelosti utvrđen i osnovan, a visina utvrđena u nalazu i mišljenu vještaka kojem stranke nisu u bitnom prigovarale, sud je sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, kao i razliku u ugovorenoj kamatnoj stopi, odnosno iznos od 5.598,77 eura.
13.2. Na dosuđeni iznos tužitelju je sukladno čl. 214. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, što je preciznije određeno u izreci presude.
14. Podredno, valja naglasiti kako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu čija je svrha isključivo bila kupnja vozila, pa tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije upitan, budući isti ne može dokazivati negativne činjenice a to bi eventualno bilo da se bavi nekom profesionalnom djelatnošću, a sve iz razloga jer bi takav navod trebao dokazati tuženik ako se na njega poziva.
14.1. U prilog ovom utvrđenu suda ide i iskaz samog tužiteljice iz kojeg proizlazi da je kredit podigla radi kupnje automobila za svoje osobne svrhe budući je u to vrijeme bila na specijalizaciji u Splitu pa je svakodnevno putovala na relaciji [adresa].
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu istom je priznat trošak postupka i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika B. 7. toč.1, trošak za sastav tužbe u iznos od 200,00 eura uvećano za PDV, trošak za sastav podneska od dana 02. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, trošak za zastupanje na ročištu dana 15. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, trošak za zastupanje na ročištu dana 11. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, te trošak predujama za financijsko vještačenje u iznosu od 520,00 eura, dakle ukupni iznos od 1.520,00 eura.
15.1. Odredbom čl. 11 st. 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) propisano je da su od plaćanja pristojbi u Republici Hrvatskoj oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
15.2. Budući da se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj je kao takav oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na presudu.
16. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.
U Šibeniku, 16. prosinca 2024. godine
SUTKINJA
Martina Miletić Lovrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.
DN-a:
- za tužiteljicu punomoćnici ZOU Baica, Šibenik
- za tuženika punomoćnici OD Žurić i partneri d.o.o. Zagreb
