Poslovni broj Gž R-285/2020-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

             

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB:...., ., zastupanog po punomoćnicima iz OD K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tužene RH, Ministarstva, K u Li, OI, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-215/2019-4 od 27. siječnja 2020., 22. prosinca 2023.

 

r i j e š i o      j e

                           

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-215/2019-4 od 27. siječnja 2020.

 

              II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn.

 

2. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Tužena u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se pobijano rješenje potvrdi.

             

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj 14. studenog 2019. podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja da ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla od mjeseca lipnja 2019., pa dok za to postoje uvjeti. Nadalje, proizlazi da je tužitelj prethodno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tužene od 22. srpnja 2019. kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla i taj zahtjev je odlukom tužene od 29. listopada 2019. odbijen kao neosnovan, te su obje odluke donesene na temelju odredbe čl. 63. st. 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11,49/11, 150/11, 34/12,49/12, 37/13, 38/13, 138/15 i 61/17). Nastavno, proizlazi da je tužena u odgovoru na tužbu istaknula prigovor nedopuštenosti tužbe zbog toga što se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženoj u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te je osporila osnovanost tužbenih navoda. Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor tužene u odnosu na nedopuštenost tužbe i donio pobijano rješenje u primjeni odredbe čl. 186. a st. 6. ZPP-a.

 

              6. Pobijano rješenje utemeljeno je na pravilnoj primjeni odredbe čl. 186.a. st. 6. ZPP-a.

 

              6.1. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema odredbi čl. 186.a. st 6. ZPP-a propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, a sukladno st. 7. istog članka propisano je da se odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

 

              6.2. Dakle, navedenom odredbom je propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, s time da navedena odredba ima i izuzetak od primjene instituta zahtjeva za mirno rješenje spora i to u slučajevima u kojim je posebnim zakonom propisan rok za podnošenje tužbe.

 

6.3. Takav propis između ostalog bio bi i Zakon o radu ("Narodne novine" broj

93/14, 127/17 - dalje ZR) , a koji u odredbi čl. 133. st. 1. propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno njegovog saznanja za povredu prava može zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je stavkom 3. istog članka propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

 

              6.4. Međutim, protivno navodima žalitelja da je sukladno odredbi čl. 133. ZR-a morao pod prijetnjom gubitka prava na zaštitu podnijeti tužbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojim mu je odbijen zahtjev za zaštitu prava, treba navesti da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja odnosno obvezno pravnom zahtjevu i zbog toga se ne radi o izuzetku od primjene čl. 186.a ZPP-a .

 

              7. S obzirom da tužitelj i ne osporava da se prethodno nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje predmetnog spora, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 186.a. st. 6. ZPP-a odbacio tužbu.

 

              8. Pravilna je i odluka o parničnom trošku donesena sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a.

 

              9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

              10. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer nije uspio sa žalbom, te ni tuženoj nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

 

             

             

U Rijeci 22. prosinca 2023.

 

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner v,.r.