P-727/2024-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marku Dumančiću, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, uz javnu objavu od dana 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 3208605957, sklopljenog dana 14. ožujka 2007. godine, koji glasi: "…promjenjiva, a u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke kamatnom stopama Zagrebačke banke d.d.".

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 249,46 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svako mjesečni preplaćeni iznos počevši od izvršene uplate do dana uplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kako slijedi:

-na iznos od 4,00 EUR od 27.11.2007. godine do isplate,

-na iznos od 3,89 EUR od 11.12.2007. godine do isplate,

-na iznos od 3,91 EUR od 11.01.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,87 EUR od 18.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,82 EUR od 15.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,67 EUR od 08.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,43 EUR od 21.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,41 EUR od 14.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,26 EUR od 15.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,18 EUR od 20.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,07 EUR od 15.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,19 EUR od 14.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,19 EUR od 11.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,04 EUR od 08.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,15 EUR od 13.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 5,09 EUR od 10.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 12.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,83 EUR od 16.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,72 EUR od 16.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,53 EUR od 17.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,46 EUR od 13.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,34 EUR od 12.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,27 EUR od 15.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,00 EUR od 16.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 6,82 EUR od 09.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 6,64 EUR od 10.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 6,59 EUR od 08.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 6,46 EUR od 08.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 6,25 EUR od 15.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 12.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,99 EUR od 10.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,91 EUR od 11.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,86 EUR od 06.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,56 EUR od 16.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,61 EUR od 08.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,18 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 4,94 EUR od 09.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 4,89 EUR od 14.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 4,80 EUR od 10.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 4,31 EUR od 14.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 4,10 EUR od 10.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 3,75 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 3,62 EUR od 16.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 3,48 EUR od 09.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 3,16 EUR od 06.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 3,19 EUR od 16.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 2,62 EUR od 08.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 2,25 EUR od 11.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 1,93 EUR od 16.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 1,63 EUR od 13.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 1,34 EUR od 13.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 1,02 EUR od 09.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 0,68 EUR od 07.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 0,35 EUR od 12.04.2012. godine do isplate,

III/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 tužiteljici HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 752,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 16. prosinca 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208605957, na iznos od 9.887,52 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 14. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208605957, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženki Matić, saslušao tužiteljicu HČ, te je utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani u cijelosti.

3.1. Tužiteljica HČ u svom iskazu navodi da je sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopila ugovor za kupnju motornog vozila. Dokumentaciju za kredit predavala je u autokući. Ugovor je dobila u autokući i vezano za taj ugovor uopće nije išla u banku već ga je išla ovjeriti kod javnog bilježnika. Kupljeni automobil koristila je za osobne potrebe. U vrijeme sklapanja ugovora nije imala obrt, nije imala trgovačko društvo niti bilo kakve poslovne uvjete. Može reći da je u autokući čula kolika će joj biti rata i koliko će dugo plaćati kredit. Ugovor nije pročitala i vjerovala je onome što mi je rečeno. Za kamatnu stopu je moguće da su rekli da je promjenjiva, a tečaj nitko nije spominjao. Ona je otplaćivala kredit. Može reći da je u vrijeme sklapanja ugovora, a vezano za promjenjivu kamatnu stopu mislila da može biti promjenjiva.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Draženke Matić, od 9. lipnja 2023, sud utvrđuje da je razlika između kamata koje je Banka obračunala i naplatila temeljem izmjena kamatnih stopa i obračunatih kamata prema početno ugovorenoj stopi 249,46 eura / 1.879,57 kuna.

4.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužiteljem je svojim podneskom od 4. studenoga 2024. i 5. studenoga 2024. postavio tužbeni zahtjev kako je to opisano u izreci presude.

6. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je I tužena 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora I tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da I tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

7. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,20 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. st. 2. citiranog Ugovora.

8. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

9. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i ako takva razumljiva je isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanje. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

9.1. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

9.2. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva.

9.3. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iskrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

9.4. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka I. ovoga članka kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

9.5. Odredba čl. 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: " Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga zakona u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 11.b. ovoga zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11.b. st. 1. ovoga zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

9.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

9.7. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenim između tužitelja i tužene da je samim time ista odredba, odnosno dio odredbe nepošten te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. ZZP- a.

9.8. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika (kao drugo tužena bila je i tuženica iz ovog postupka) u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na prvotuženu (tuženica u ovom postupku) tužbeni zahtjev je glasio:

„4. Utvrđuje se da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01.04.2005.. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužena Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotužena Zagrebačka banka d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“.

9.9. U točki 9. izreke navedene presude nalaženo je svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im je naloženo da u roku od 60 (šezdeset) dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda, dok im je u točki 10. izreke zabranjeno takvo ili slično postupanje u buduće.

9.10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.11. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

10. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

11. Iznos od 249,46 eura / 1.879,57 kuna koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

12. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da joj tuženik isplati na ime razlike iznos od 249,46 eura / 1.879,57 kuna osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

13. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

13.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 30.03.2022. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 25.09.2023., 04.11.2024. i 12.12.2024. u visini od 6,25 bodova odnosno iznos od 12,50 eura sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, trošak obrazloženog podneska od 29.03.2022. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak podnesaka od 25.09.2023. i 04.11.2024. u visini od 6,25 bodova odnosno iznos od 12,50 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, što čini iznos od 262,50 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 65,62 eura što čini trošak zastupanja iznosu od 328,12 eura.

14.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

14.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 752,83 eura.

14.3. Ovaj sud je tužitelja odbio s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika s obzirom na vrijednost predmeta spora gdje je trošak zastupanja u visi od 25 bodova, odnosno iznos od 50,00 eura te za zastupanje na ročištu na kojem se objavljuje presuda budući da na to ročište nitko nije došao.

14.4. Ovaj sud je tužitelja odbio i sa dijelom zahtjeva za naknadu trošak sudskih pristojbi budući je trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu 13,20 eura, a ne 73,00 eura koliko potražuje tužitelj.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. prosinca 2024.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika