Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pn-36/2018-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Vinogradska cesta 29, Zagreb, zastupanog po punomoćnici HRA, dipl. iur., te umješača na strani tuženika, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 28. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača,16. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Vinogradska Cesta 29, Zagreb, da tužitelju HR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], plati iznos od 14.334,06 EUR (108.000,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 6. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu plati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.950,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana 16. prosinca 2024. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu iznosa od 12.907,71 EUR (97.253,15 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad prednje dosuđenog, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2018. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete, u tužbi navodeći:

- da dana 10.06.2015. tužitelj je kod tuženika podvrgnut operativnom zahvatu uklanjanja melanoma kože u području vrata, te pripadajućih limfnih čvorova; da uslijed operativnog zahvata došlo je do jatrogene ozljede u vidu oštećenja brahijalnog živca, što predstavlja pogrešku u liječenju i zasigurno se nalazi u opisu spomenutog operativnog zahvata i prelazi granice uobičajenog rizika istog operativnog zahvata, te stoga, prema mišljenju tužitelja predstavlja temelj za građansku (odštetnu) odgovornost tuženika, a za odštetnu odgovornost zbog pogreške u liječenju dovoljna i obična nepažnja u postupanju medicinskog osoblja tuženika; da posebno se ukazuje na nalaz SB Varaždinske Toplice, od dan 18.18.2017.g., u kojem se jasno navodi verificirana jatrogena lezija pl. brachialisa; da do ozljede spomenutog živca i moguće ostalih živaca u području oko područja operativnog zahvata je došlo i zbog zahvata koji je izveden radikalnije nego je to bilo indicirano, a niti na jednom izvađenom limfnom čvoru nije pronađeno tumorskih stanica; da dakle, prilikom operativnog zahvata zbog nepažnje liječnika operatera koji je postupao protivno pravilima struke ozlijeđene su strukture koje uopće ne spadaju o operativno polje i nisu bile cilj operativnog zahvata, te da odmah nakon operativnog zahvata tužitelj je osjetio neuobičajene bolove i primijetio da nešto nije u redu s desnom rukom i ramenom koji nisu bili obuhvaćeni operativnim zahvatom; da u konkretnom slučaju radi se o teškom oštećenju živca, koje se nije oporavilo niti gotovo tri godine od operativnog zahvata i koje je po svemu sudeći doživotno za tužitelja i rezultiralo je trajnim smanjenom životne aktivnosti u visokom stupnju; da u sudskoj praksi hrvatskih sudova, komplikacijom su smatrane jatrogene ozljede čije posljedice su se mogle u razumnom roku medicinskim metodama sanirati, no one koje su dovele do trajnog i nepopravljivog oštećenja pacijentovog zdravlja predstavljale su osnov za naknadu štete; da kako bolnica za liječničku pogrešku odgovora po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja (čl. 1045. ZOO-a iz 2005.), za postojanje tuženikove odgovornosti za predmetnu štetu dovoljno je postupanje njegovih djelatnika s običnom nepažnjom, te je na tuženiku teret dokaza da su njegovi djelatnici u svemu postupali na način koji je propisan pravilima liječničke struke, da navedeni pravni stav potvrđen je i Odlukom Ustavnog suda RH broj: U-III-3002/2005 od 21. studenoga 2007.g.;

- da dodatni osnov odštetne odgovornosti tuženika, koji može biti i samostalni osnov odgovornosti neovisno o liječničkoj pogrešci, tužitelj pronalazi u tome da prije operativnog zahvata nije od strane operatera upoznat s mogućnošću ovako teške povrede živca i mogućnošću da će nakon operativnog zahvata ostati invalid u većem stupnju nego je to bio prije operativnog zahvata, a niti je potpisao obrazac informiranog pristanka prije operativnog zahvata; da u tom smislu valja ukazati i da je Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III-3002/2005, od dana 21. studenoga 2007.g., u hrvatsku praksu uvela tzv. posebni informirani pristanak prema kojem: "Valjan je samo onaj pristanak na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima toga postupka. Samo u tom slučaju nema odštetne odgovornosti bolnice za nastalu neimovinsku štetu."; da dakle, da bi tužitelj bio pravilno informiran nije dovoljno da je potpisao uniformirani i općeniti obrazac pristanka na operativni zahvat, a u konkretnom slučaju tužitelj niti nije potpisao obrazac pristanka, a kamoli da je bio detaljno upoznat i s mogućom posljedicom koja ga je upravo i zadesila, a nije ni mogao biti upoznat s ovako teškim oštećenjem živca kada ono izlazi iz okvira uobičajenih komplikacija i rizika konkretnog zahvata; da operativni zahvat (i sve druge vrste liječenja) bez valjanog informiranog pristanka, ima za posljedicu prijelaz rizika na stranu onog koji je bio dužan pribaviti valjani pristanak (u ovom slučaju tuženik), i on je odgovoran za svu zahvatom prouzročenu štetu, čak i u slučaju lege artis postupanja njegovih liječnika; da pravo pacijenata da bude informiran o svim okolnostima koje su bitne za njegovu odluku da se (ne) podvrgne nekom zahvatu, kao i rizicima koje taj zahvat nosi, normirano je u čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine (RH je potpisnica Konvencije, a Konvencija je objavljena: Međunarodni ugovori – NN 13/03); da tuženik je očigledno svojim postupanjem direktno prekršio citirane odredbe Konvencije, te jasno proizlazi da njegovi liječnici nisu ispunili svoju zakonsku obvezu i pružili sve potrebne informacije kako je to gore navedeno, te su poduzeli operativni postupak bez valjanog tužiteljevog pristanka; da također, pravo pacijenta na potpunu informiranost i samostalno odlučivanje, odnosno obvezu liječnika da pacijentu pruži potpune i detaljne informacije (kako je gore navedeno), propisuje i čl. 19. st. 1. Zakona o liječništvu i čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata; da dakle, u slučaju liječenja bez pristanka, čak i uz zahvat izveden prema pravilima struke, pacijent ima pravo na naknadu sve neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, povrede prava na duševni i fizički integritet (fizičke boli, strah, duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti), koja su nastala uslijed takvog protupravnog zahvata i sam operativni zahvat se tada pretvara u štetnu radnju;

- da uslijed opisane pogreške u liječenju i liječenju bez valjanog pristanka tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu u vidu duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, fizičkih bolova i straha; da nakon gotovo tri godine od operativnog zahvata, te nakon provedene obimne rehabilitacije, tužitelju je desna ruka u ramenu slabije pokretna, da sve navedeno teško pogađa tužitelja s obzirom da je do operativnog zahvata vodio normalan život, bio zaposlen, imao sve redovne aktivnosti, a što mu je danas gotovo potpuno onemogućeno, a radi se o osobi mlađe životne dobi, te da tužitelj je u međuvremenu od operativnog zahvata ostao i bez posla, s obzirom da je tužitelj profesionalni vozač kamiona, a zbog oštećenja živca slabosti ruke više nije u mogućnosti upravljati kamionom; da također, posebno do izražaja dolaze fizički bolovi koje tužitelj trpi cijelo vrijeme od operativnog zahvata i koji su već i prerasli u posebnu bolest, te da tužitelj je pretrpio i strah zbog ishoda liječenja i posljedica koje će trajno zaostati po njegovo zdravstveno stanje; da s obzirom na sve navedeno, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema kvalifikatornim okolostima fizičkih boli, straha, duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti (zbog ožiljka nakon operativnog zahvata) u ukupnom iznosu od 170.000,00 kn; da tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju su njegovi zaposlenici na radu prouzročili trećim osobama (čl. 1061. st. 1. ZOO-a); da na pojedine iznose tužitelj zahtijeva i isplatu zateznih kamata koje teku od dana podnošenja ove tužbe sudu do isplate (čl. 1103. ZOO.a);

- da tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade, s obzirom da je zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) primio manju plaću u ukupnom iznosu od 35.253,15 kn, a dalje tužitelj napominje da mu je radna sposobnost u cijelosti narušena i da više neće biti sposoban za rad;

- da imajući u vidu sve navedeno ukupno potraživanje tužitelja na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznosi 205.253,15 kn.

1.1. Slijedom gore iznesenog tužitelj drži da mu tuženik odgovora za štetu koju je pretrpio i to po principu presumirane krivnje iz čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a (2005.), te da u skladu s navedenom odredbom na tuženiku je teret dokazivanja da je šteta nastala bez njegove krivnje; pa temeljem čl. 19., čl. 1045., čl. 1046., vezano uz čl. 1061. st. ZOO-a (2005.) predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 205.253,15 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana podnošenja tužbe sudu do isplate, po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu plati parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu, u kojem se navodi:

- da tuženik je u vrijeme predmetnog događaja bio osiguran kod Croatia osiguranja d.d., te predlaže miješanje Croatia osiguranje d.d. u ovaj spor;

- da tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti;

- da tužitelj je dana 20. travnja 2015. u Županijskoj bolnici Čakovec podvrgnut operativnom zahvatu ekscizije melanoma kože i rekonstrukcije lokalnim kožnim transpozicijskim režnjem; da nakon navedenog zahvata tužitelj je upućen u Referentni centar za melanome u Klinici za kožne i spolne bolesti tuženika, radi daljnje obrade i liječenja melanoma desne strane lica i vrata stadija T3N0M0, da dana 11. svibnja 2015. tužitelj je pregledan u ambulanti Klinike za kožne i spolne bolesti i u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata tuženika, da odmah nakon pregleda tužitelj je stavljen na listu za prioritetni bolnički prijem tuženika, rezerviran za onkološke bolesnike, da pri tome tužitelju je učinjena kompletna obrada zdravstvenog stanja, kojom je utvrđena potreba za daljnjom predooperativnom obradom, kirurškim liječenjem i dijagnostikom, da prilikom pregleda od strane tuženika utvrđeno je da je kod tužitelja na mjestu prethodno provedene ekscizije i rekonstrukcije lokalnim režnjem u vanjskoj ustanovi zaostao hipertrofičan ožiljak, zbog kojeg u ustanovi tuženika nije bilo moguće izvesti postupak limfoscintigrafje tužitelja; da u razdoblju od 9. lipnja 2015. do 17. lipnja 2015. tužitelj je boravio na Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata tuženika; da tužitelju je prije izvođenja operativnog zahvata od strane djelatnika tuženika objašnjeno da boluje od melanoma IIa stadija, jednog od najagresivnijih karcinoma u ljudskom tijelu, te da je zbog velike vjerojatnosti širenja bolesti u limfne čvorove potrebno učiniti elektivni operacijski zahvat, odnosno evakuaciju limfnih čvorova vrata; da dana 10. lipnja 2015. tužitelj je podvrgnut operativnom zahvatu superficijalne parotidektomije i selektivne desekcije vrata, regija od I. do III., te tuženik navodi da kroz operirano područje prolazi čitav niz osjetnih i motoričkih živaca; da od motoričkih valja izdvojiti n. VII, n. XI i n. XII, a od osjetilnih živaca koji izlaze iz cervikalnog pleksusa i n. auricularis magnus, te da dio osjetilnih živaca presijeca se samim pristupom na operacijsko polje; da osjetni ispadi koji se javljaju nakon operativnog zahvata traju mjesecima, a u pojedinim slučajevima, nažalost, traju doživotno, da prema stručnoj literaturi takvi osjetni ispadi variraju od hipoestezije pa sve do jakih neuralgijskih bolova; da od motoričkih živaca najbliže površini nalazi se n. VII, ujedno i najosjetljiviji za manipulaciju, a koji je kod tužitelja nakon operacije bio uredno funkcionalan, što jasno upućuje na stupanj pažljivosti kojim je izveden operativni zahvat od strane djelatnika tuženika; da preostala dva spomenuta motorička živca prolaze s baze lubanje sličnog su početnog tijeka, da jedan je odgovoran za pokretanje ramena (n. XI), a drugi jezika (n. XII); da nakon operativnog zahvata kod tuženika jezik tužitelja bio je uredno mobilan; da motorički živac n. XI prolazi kroz nekoliko etaža operativnog polja, te se stoga pažljivo preparira povlači u stranu pri operaciji, i da tuženik ističe da taj živac prilikom operativnog zahvata nije presječen, a da motorni deficit koji tužitelj navodi kao jedan od osnova tužbenog zahtjeva, moguć je i bez prekida kontinuiteta samog živca, kao posljedica prestanka njegove funkcije;

- da tuženik ističe da neurološki deficit brahijalnog pleksusa tužitelja, koji je izrazito rijetka komplikacija, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s operativnim zahvatom koji je izveden kod tuženika; da naime, brahijalni pleksus nalazi se izvan operativnog polja, a da osim toga, EMNG nalaz tužitelja, učinjen u 9. mjesecu 2015. ne prikazuje nikakva oštećenja brahijalnog pleksusa, te da također, provedena patohistološka analiza nije pronašla dijelove živaca za koje tužitelj tvrdi da su oštećeni prilikom zahvata kod tužitelja (o.p. ispravno: tuženika);

- da tuženik posebno ističe da su tužitelju od strane djelatnika tuženika prije izvođenja operativnog zahvata objašnjeni rizici i komplikacije predmetnog zahvata, na koji je tužitelj potom i pristao;

- da tuženik ističe da je liječenje tužitelja kod tuženika provedeno prema svim algoritmima medicinske struke, te da tuženik nije učinio nikakve propuste, niti pogreške u liječenju tužitelja.

2.1. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnov i visinu svih vidova utužene štete u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na strani tuženika u ovu je parnicu kao umješač stupilo Croatia osiguranje d.d. Zagreb, u skladu s odredbama članka 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03., 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), navodeći da ima pravni interes za stupanje u ovu parnicu, jer je u trenutku štetnog događaja sa tuženikom imala zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti broj 007624124708, sa svotom osiguranja po štetnom događaju od 800.000,00 kn.

4. Umješač se u cijelosti priklanja navodima tuženika iz odgovora na tužbu kao i predloženim dokazima, osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu umješaču prouzročenih troškova postupka.

5. Tužitelj se očitovao da protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s navodima tužbe. Tužitelj navodi da tuženik želi opravdati zdravstveno stanje u kojem se tužitelj nalazi nakon izvršenog operativnog zahvata kod tuženika, kao posljedicu uobičajenih komplikacija takve vrste operativnog zahvata, no da tužitelj i nadalje smatra kako su mu uslijed operativnog zahvata zahvaćene i oštećene strukture (živci i sl.) koje nisu bile predmetom zahvata i/ili koje nisu trebale biti oštećene uslijed ove vrste operativnog zahvata, te da činjenica jest da da se tuženik (o.p. ispravno: tužitlej), više od tri godine od operativnog zahvata, i dalje nalazi na bolovanju i da je radno potpuno nesposoban (radio je kao vozač kamiona) i da ga u životnoj dobi od 38 godina vjerojatno čeka invalidska mirovna, a što zasigurno ne bi bio rezultat ove vrste operativnog zahvata da je zahvat izveden s dužnom pažnjom i prema pravilima struke, čak i usprkos tome što se radilo o operaciji maligne bolesti; te da također, tuženik tvrdi da neurološki deficit brahijalnog pleksusa tužitelja nije u uzročnoj vezi s operativnim zahvatom izvedenim kod tuženika, a da tužitelj ističe da nakon operativnog zahvata izvedenog kod tuženika nije imao nikakvih drugih operativnih zahvata uslijed kojih bi nastale spomenute zdravstvene tegobe; da nadalje, što se tiče obrasca pristanka dostavljenog uz odgovor na tužbu, takva suglasnost ne predstavlja potrebni ciljani posebni pristanak (suglasnost) iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju objašnjena priroda konkretnog medicinskog postupka uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda tog postupka, tijek postupka, moguće prednosti i rizike obavljanja ili neobavljanja preporučenog konkretnog postupka, moguće zamjene za preporučeni postupak, pa i osobu liječnika koji će zahvat poduzeti, a upravo sve navedeno trebala bi sadržavati suglasnost da bi bila pravno valjana i predstavljala valjani informirani pristanak prema hrvatskoj zakonskoj regulativi; da u dostavljenom obrascu je vrsta operativnog zahvata nečitko napisana, kraticama i to na latinskom jeziku, što zasigurno tužitelju, koji je po zanimanju vozač kamiona, nije davalo nikakvu, a kamoli dovoljnu informiranost o operativnom zahvatu; te da tuženik je očigledno svojim postupanjem prekršio odredbe čl. 22. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, te čl. 19. st. 1. Zakona o liječništvu, a dalje tužitelj ponavlja navode o odgovornosti tuženika iznesene u tužbi.

6. U tijeku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Tuženik navodi da je provedenim vještačenjima utvrđeno da je liječenje tužitelja kod tuženika obavljeno prema pravilima medicinske struke, da prilikom liječenja tužitelja od strane tuženika nisu učinjeni nikakvi propusti, te tuženik predlaže da sud odbije tužbu u cijelosti.

8. Umješač ističe da su vještakinje Bešić i GR u svojim nalazima navele da je kod tužitelja isključena lezija pleksusa brahijalisa; da u provedenom postupku provedeno je vještačenje po tri vještaka odgovarajuće struke koji nisu utvrdili postojanje liječničke pogreške ili bilo kakvog propusta u liječenju tužitelja; a da komplikacija ili tzv. „sudbinski tijek bolesti“ predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka liječenja koji nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku, koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada, te da u pravnom smislu, kad je riječ o događaju koji se ne može dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju (a teret dokazivanja uzročne veze između štetne radnje i štete je na tužiteljima), takova medicinska komplikacija predstavlja slučaj; da prema tome slučaj je takav događaj za koji štetnik, odgovornost kojeg se temelji na načelu krivnje, tj. subjektivne odgovornosti, neće odgovarati, a nije sporno kako tuženik odgovara po načelu subjektivne odgovornosti (iz čl. 1045. ZOO- a), koji princip odgovornosti za greške u medicini je potvrđen kako u našoj pravnoj teoriji, tako i u brojnim sudskim odlukama od kojih se ističe Odluka Ustavnog suda RH broj U-III-3002/2005. od 21.11.2007.g. (točka 8. Odluke); te da slijedom navedenog ne postoji niti odgovornost tuženika kao osiguranika umješača, stoga nije od važnosti ocjena tegoba tužitelja. U odnosu na imovinsku štetu umješač ističe da osporava sve činjenične navode, osporava da bi tužitelj trpio izgubljenu zaradu, slijedom čega se predlaže odbiti tužitelja po pravilima o teretu dokazivanja. Imajući u vidu sve navedeno, umješač osporava činjenične navode tužbe, osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova umješaču.

9. Tužitelj pak navodi da iz provedenih dokaza i vještačenja proizlazi slijedeće: - tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da kod tužitelja postoji neurološki deficit brahijalnog pleksusa, no osporavao je da je isti u uzročnoj vezi s spornim operativnim zahvatom; - tužitelj smatra da iz svih provedenih vještačenja nesporno proizlazi da je kontarktura ramena i neurološki deficit živaca ramena (čak i ako se ne radi o brahijalnom pleksusu nego o drugim živčanim strukturama) posljedica spornog operativnog zahvata; - iz iskaza samog zaposlenika tuženika i operatera dr. TR proizlazi kako se pacijenti nakon operativnog zahvata kakav je proveden kod tužitelja oporave za tri do šest mjeseci, a da se neki uobičajenim aktivnostima vrate već nakon dva do tri tjedna, a nesporno je da je tužitelj do spornog zahvata radio kao vozač kamiona, a nakon zahvata, nakon višegodišnjeg bolovanja završio u invalidskoj mirovini; - da je vještakinja dr. GR odgovorila potvrdno na pitanje da li je prilikom zahvata došlo do jatrogene ozljede pojedinih korjenova živaca; te da sve navedeno potvrđuje stav tužitelja o tome da su mu uslijed operativnog zahvata zahvaćene i oštećene strukture (živci i sl.) koje nisu bile predmetom zahvata i/ili koje nisu trebale biti oštećene uslijed ove vrste operativnog zahvata, te da u postupanju tuženikovih zaposlenika postoji barem obična nepažnja, a koji stupanj krivnje je dovoljan za postojanje tuženikove odštetne odgovornosti; dok ukoliko bi pak sud smatrao da je sadašnje zdravstveno stanje tužitelja posljedica komplikacija u liječenju, dodatni osnov odštetne odgovornosti tuženika, koji može biti i samostalni osnov odgovornosti neovisno o počinjenoj liječničkoj pogrešci, tužitelj pronalazi u tome da prije operativnog zahvata nije od strane operatera, upoznat s mogućnošću ovako teške povrede živca i mogućnošću da će nakon operativnog zahvata ostati inavlid u većem stupnju nego je to bio prije operativnog zahvata; te da imajući u vidu sve navedeno, tužitelj predlaže da se vještakinje dr. GR i dr. Bešić, pisanim putem, usuglase oko ukupnih i jedinstvenih kvalifikatornih okolnosti za naknadu neimovinske štete, s neurološkog i fizijatrijskog stajališta, a imajući u vidu njihove dosadašnje nalaze i mišljenja i ukupne posljedice po tužiteljevo zdravstveno stanje nakon spornog operativnog zahvata.

10. Tuženik ističe da cilj svakog medicinskog zahvata je ozdravljenje, a ne oštećenje zdravlja ljudi, te da stoga, pružatelj zdravstvenih usluga odgovara pacijentu za neuspjeh liječenja samo ako je neuspjeh liječenja pogreška, a da pogoršanje zdravstvenog stanja i izostanak poboljšanja zdravstvenog stanja ne znače i odgovornost pružatelja zdravstvene usluge, ako to nisu posljedice pogreške u liječenju pacijenta; dalje navodeći da stalni sudski vještaci koji su proveli vještačenja u ovom predmetu decidirano su se očitovali da je liječenje tužitelja kod tuženika obavljeno prema pravilima medicinske struke, da također, stalni sudski vještaci dr. Mario Bilić i dr. GR potvrdili su navode liječnika dr. TR, koji je liječio tužitelja, da se operativno polje na kojemu je izvršen zahvat ne nalazi u blizini brahijalnog pleksusa, a višekratno učinjenom EMNG obradom prema ocijeni stalnih sudskih vještaka isključeno je oštećenje desnog brahijalnog pleksusa i perifernih živaca tužitelja, na koju je samo postavljena sumnja kod tužitelja (mišljenje i zaključak Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. GR od 2. ožujka 2020., medicinska dokumentacija), te da stoga, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za bilo kakvim daljnjim dopunskim vještačenjem u ovom predmetu. Također tuženik navodi da na temelju provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužitelj prije operativnog zahvata upoznat sa samim zahvatom te su mu objašnjeni rizici, posljedice i komplikacije zahvata, te je u tom smislu prije samog zahvata potpisao i suglasnost za zahvat, a što je i sam tužitelj potvrdio stalnom sudskom vještaku dr. Mariu Biliću prilikom pregleda. Tuženik navodi i da u svom Nalazu i mišljenju stalni sudski vještaci navode da su ozljede brahijalnog pleksusa vrlo rijetke i predstavljaju iznimno mali broj komplikacija, da prema medicinskoj literaturi takva komplikacija javlja se u manje od 1% slučajeva, a da međutim, kod tužitelja je isključeno oštećenje desnog brahijalnog pleksusa i perifernih živaca tužitelja, koje je predmet ovog postupka; da nadalje, stalni sudski vještaci navode da je iz kliničke prakse i medicinske literature poznato da inaktivnost ramena dovodi do ograničenja i smanjenja opsega pokreta pa čak i do potpune kontrakture-zakočenosti u zglobu te stanja kada pacijent zbog bolova ne može pomaknuti ruku, stanja po rupturama mišića rotatorne manžete i oslabljenje pokretljivost; da točni su navodi tužitelja da je dr. TR prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom dana 15. studenoga 2028. naveo da se pacijenti nakon ovakvog zahvata potpuno oporave nakon 3 do 6 mjeseci, međutim, prema navodima istog liječnika na ročištu jačinu boli ne može se odrediti prije ovakvih zahvata, a bol koju osjeća tužitelj je moguća i nažalost se javlja nakon takvih zahvata; da prema mišljenju svih vještaka koji su izradili svoj Nalaz i mišljenje operativni zahvat od strane tuženika obavljen je uredno i u skladu s pravilima struke te nisu učinjene nikakve greške ili komplikacije u liječenju; da također, prema mišljenju stalnog sudskog vještaka Dijane Bešić, specijalista fizijatra, kod tužitelja se radi o kontrakturi desnog ramena koja je evidentna i nakon pregleda tužitelja, a isti je liječen prema pravilima medicinske struke. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te da je svako daljnje raspravljanje u ovom predmetu nepotrebno i usmjereno isključivo odugovlačenju ovog postupka.

11. Umješač ukazuje da u zaključku vještak Bešić navodi da je tužitelj liječen po pravilima medicinske struke, odnosno ne navodi da bi se u predmetnom slučaju radilo o liječničkoj grešci, da navedeni zaključak su potvrdili i vještaci Bešić i GR te je otklonjena svaka sumnja o postojanju liječničke pogreške ili bilo kakvog propusta u liječenju tužitelja, dok se prigovori tužitelja ogledaju isključivo na nezadovoljstvo zbog rezultata provedenog vještačenja. U odnosu na navode tužitelja o informiranom pristanku, umješač ukazuje da spisu prileži pisani informirani pristanak tužitelja na operaciju, a da također, svjedok TR, uređujući liječnik, je u svojem iskazu na ročištu dana 15. studenog 2018. godine naveo: „Prije nego je tužitelj kod tuženika podvrgnut tom operativnom zahvatu ja sam osobno tužitelju objasnio što će se raditi i tužitelj je pristao na taj postupak te je potpisao pristanak. Na pitanje da objasni zbog čega se presjecaju živci, izjavio je da zbog onkološke sigurnosti pacijenta, jer mi uvijek kažemo pacijentima da je prvo i najvažnije da ostani živi i da se bolest ne vrati, međutim to onda može značiti smanjenje kvalitete života kod pacijenta, a svaki pacijent je prije zahvata upoznat sa tim posljedicama i sa komplikacijama liječenjem, a na što je bio upoznat i tužitelj. Na pitanje što sam sve objasnio tužitelju prije potpisivanja te suglasnosti izjavljujem da sam u iskazu već naveo da sam tužitelju objasnio sam zahvat, kao i sve posljedice.“, te da iz iskaza tužitelja te svjedoka TR, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio informiran o tijeku i rizicima operacije te potom dao svoj informirani pristanak, jer da liječnik pacijentu obavijesti o liječničkoj proceduri može dati usmeno prije potpisivanja informiranog pristanka, što je potvrđeno u brojnoj sudskoj praksi, te da slijedom navedenog, otklonjeni su prigovori tužitelja u pogledu pravilnosti informiranosti o operativnom zahvatu. Također umješač navodi da tužbom je postavljen zahtjev za naknadu štete zbog, prema navodu tužitelja, postojanja liječničke greške, koja osnova je otklonjena provedenim vještačenjem od strane 3 različita vještaka; da tužitelj je dužan dokazati da, unatoč pravilno provedenom liječenju, postoji uzročna veza između navodnog izostanka obaviještenog pristanka i pogoršanja zdravlja, što isti ne čini te i s te osnove primjenom pravila o teretu dokazivanja je potrebno odbiti tužbeni zahtjev.

12. Na ročištu održanom dana 27. lipnja 2024:

- tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti, i svih navoda i kod navoda iz podneska od 17. lipnja 2024., dalje navodeći da ustraje na prijedlogu za usuglašavanje sudskih vještakinja GR i Dijane Bešić glede kvalifikatornih okolnosti bitnih za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, s obzirom da je vještakinja GR o istome dala mišljenje s neurološkog stajališta, a vještakinja Bešić stajališta spec. fizikalne medicine, pa zbog toga tužitelj smatra da je potrebno objediniti njihove nalaze u tom dijelu, a sve kako bi imali sve potrebne elemente za utvrđivanje visine naknade neimovinske štete;

- tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, i svih navoda, a osobito kod podneska od 21.6.2024., te naveo da protivi se prijedlogu tužitelja za usmenim usuglašavanjem vještaka, s obzirom na to da iz nalaza oba vještaka jasno proizlazi da liječenje tužitelja kod tuženika je obavljeno prema pravilima medicinske struke; da nema daljnjih dokaznih prijedloga, predlaže da sud zaključi glavnu raspravu, da odbije tužbu i tužbenih zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troška tuženiku;

- umješač je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu, i svih dosadašnjih navoda, a u odnosu na prednji prijedlog tužitelja, umješač ističe kako iz cjelokupnog dokaznog postupka u konkretnom predmetu proizlazi da ne postoji liječnička greška na strani tuženika, te da stoga isti predlaže zaključenje glavne rasprave;

- tužitelj se očitovao da i nadalje ustraje na predloženom usuglašavanju sudskih vještakinja.

13. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: medicinsku dokumentaciju tužitelja (listovi br. 6-61 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor a tužbu: Izvadak iz sudskog registra od 08.05.2018. (listovi br. 69-71 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], sa Privitkom polici odgovornost br. 078620014567 (listovi br. 72-73 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi br. 74-84 spisa) i Suglasnost kojom se prihvaća preporučeni dijagnostički, odnosno terapijski postupak od 9.6.2015. (list br. 85 spisa); dokumentaciju dostavljenu po umješaču: Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], sa Privitkom polici odgovornost br. 078620014567 (listovi br.92-93 spisa) i Uvjete za osiguranje od ugovorne (profesionalne) djelatnosti (listovi br. 94-95 spisa); dopis Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 20.09.2018., sa priloženom medicinskom dokumentacijom o liječenju ovdje tužitelja tijekom 2015.(listovi br. 110-114 spisa); osobni zdravstveni karton tužitelja pribavljen od liječnika obiteljske medicine dr. NR iz Ustanove za zdravstvenu skrb Medikol Čakovec (listovi br. 116-125 spisa); medicinsku dokumentaciju tužitelja pribavljenu od Županijske bolnice Čakovec (listovi br. 127-141 spisa); medicinsku dokumentaciju tužitelja priloženu po umješaču (listovi br. 147-148 spisa); te u dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: Nalaz neurologa ŽBČ od 24.09.2020. (list br. 237 spisa), Rješenje HZMO od 19.03.2020. (listovi br. 237-238 spisa) i priloženu sudsku praksu (listovi br. 257-260 spisa; listovi br. 377-386 spisa).

13.1. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka TR i tužitelja na zapisniku sa ročišta održanog dana 13.09.2019.

13.2. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Mariu Biliću, dr.med., spec. otorinolaringologu, te izvršen uvid u nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka: Medicinsko vještačenje od 10.09.2019. (listovi br. 178- 183 spisa), te očitovanje istog sudskog vještaka: Nadopunu medicinskog vještačenje od 25.10.2019. (listovi br. 198-200 spisa).

13.3. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za neurologiju, dr.sc. GR, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje navedene sudske vještakinje od 2.8.2020. (listovi br. 221-226 spisa), a koja je i usmeno saslušana na raspravi kod suda, na ročištu održanom dana 22. travnja 2021.; te je nadalje provedeno i medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr.sc. Dijani Bešić, dr.med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije od 18. prosinca 2023. (listovi br. 345-365 spisa); a po prijedlogu tužitelja radi davanja objedinjene ocjene kvalifikatornih okolnosti za utvrđivanje visine štete imenovane sudske vještakinje GR i Dijana Bešić dale su i usmeni iskaz na raspravi kod suda, na ročištu održanom dana 28. listopada 2024.

14. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je djelomično osnovanim.

15. Odštetna odgovornost u zdravstvenoj djelatnosti prosuđuje se prema načelu presumirane krivnje, sukladno odredbama članka 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), kojima je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja, slijedom čega je teret dokaza dakle na odgovornoj osobi, jer ona treba dokazati da je šteta nastala bez njezine krivnje, a što znači da pružatelj zdravstvene usluge mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika koji je provodio liječenje, dok pak oštećenik mora dokazati uzročnu vezu (kauzalni neksus) između postupka odgovorne osobe i nastale štete, pa i činjenicu da je riječ o postupanju ili propuštanju suprotnom pravilima zdravstvene profesije.

16. Iz navoda stranaka i provedenih dokaza nedvojbeno je da je tužitelj dana 10. lipnja 2015. kod tuženika podvrgnut operativnom zahvatu uklanjanja melanoma kože u području vrata, te pripadajućih limfnih čvorova, a koji je operativni zahvat obavljen u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata tuženika, po liječniku dr. ŠR.

17. TR je saslušan u ovom postupku u svojstvu svjedoka iskazao da on je zaposlen na Medicinskom fakultetu u Zagrebu a radi kod tuženika Klinički bolnički centar sestre milosrdnice na odjelu za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, da tamo je radio i tijekom 2015. godine, te da sjeća se da je tužitelj bio kod njih, da tužitelj je prije nego je došao u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice već prethodno bio liječen u bolnici u Čakovcu u pogledu melanoma kože, a kako je tuženik najstručniji u liječenju melanoma tako je tužitelj nakon Čakovca upućen k njima na liječenje budući da je nakon odstranjenja melanoma u Čakovcu nakon dobivenog nalaza bilo vidljivo da se radi o određenom tipu melanoma koji je trebalo dalje liječiti, te da tako je tužitelju kod tuženika napravljen operativni zahvat superficijalne parotidektomije i selektivne disekcije vrata, regija od 1 do 3 ili 1,2,3 i reekscizija hipertrofičnost ožiljka kože koji je ostao nakon zahvata u Čakovcu; da prije nego je tužitelj kod tuženika podvrgnut tom operativnom zahvatu on je osobno tužitelju objasnio što će se raditi i tužitelj je pristao na taj postupak te je potpisao pristanak, da inače je kod tuženika uobičajeno da se prije svakog operativnog zahvata na konferenciji za tumore gdje sudjeluje više stručnjaka donosi odluka o načinu liječenja pojedinog pacijenta; da što se tiče samog tužitelja njegov zahvat je dobro prošao, tužitelj je redovito dolazio na kontrole i čini mu se da je zadnji puta bio na kontroli prije godinu dana; da tužitelj se od početka na tim kontrolama žalio na bolove u području desnog ramena, te da zbog toga je upućen u ambulantu za bol, i na fizikalnu terapiju kako bi se ta bol smanjila, a to je uobičajeni postupak, a nije mu poznato da li se je tužitelj javio kod njih ili negdje drugdje; da nakon takvih zahvata je nažalost uobičajeno da pacijenta boli u dijelu gdje je rađen zahvat, a što ovisi i o samoj težini zahvata i o osjetljivosti na bol pojedinog pacijenta, pa tako može biti da pacijenta koji ima veći zahvat manje boli, dok pacijenta koji ima manji zahvat osjeća veću bol; da što se tiče konkretno tužitelja kod njega je liječenje obavljeno u skladu s pravilima struke i nije bilo kod njega nikakvih neuobičajenih posljedica; a da što se tiče te boli koju osjeća tužitelj ta bol se zove neuropatska bol koja bi se mogla opisati kao bol koja se javlja npr. kod amputacije, odnosno zbog prisilnog držanja tijela prilikom samog zahvata, te da radi smanjenja te boli tužitelju je pružena adekvatna terapija. Na pitanje punomoćnice tuženika da opiše sam zahvat koji je rađen kod tužitelja, svjedok je izjavio da se radi rez ispred uha i dolje na vrat s time da je kod tužitelja sam taj rez diktiran zbog ranijeg zahvata koji je rađen u Čakovcu, te se je kod tužitelja vadila žlijezda doušna te se treba posebno paziti na živac koji se zove lični živac kako ne bi došlo do trajnog ispada motorike lica, te da tu se nalazi i 20-tak limfnih čvorova koji mogu biti zahvaćeni tumorom, a da s obzirom na raniji zahvat u Čakovcu oni su morali vaditi svih tih 20-tak limfnih čvorova kako ne bi negdje ostao tumor, da isto tako se mora presjeći i dio živaca isto kako bi pacijent onkološki siguran, i onda to nažalost može uzrokovati određene posljedice kod pacijenta, da valja istači da je anatomija vrata kod čovjeka jedna od najkompleksnijih na tijelu pa je stoga i sam zahvat kompleksan, da kada se vade čvorovi tada se vadi i žlijezda koja naziva submandibularna žlijezda, da nakon toga se kod pacijenta zaustave sva krvarenja, vrati se sve na mjesto, čini mu se da je kod tužitelja korišten konac za šivanje te se postave drenovi, čini mi se kod tužitelja da se radilo o jednom drenu. Na pitanje da objasni gdje se nalazi brahijalni pleksus izjavio je da se to nalazi niže od operativnog dijela gdje se je izvršio zahvat na tužitelju i kod zahvata na tužitelju oni uopće nisu dirali taj dio, a i inače je to izrazito rijetka komplikacija koja se prema literaturi događa manje od 1% slučajeva. Na pitanje da objasni zbog čega se presijecaju živci, izjavio je da zbog onkološke sigurnosti pacijenta, jer oni uvijek kažu pacijentima da je prvo i najvažnije da ostanu živi i da se bolest ne vrati, međutim to onda može značiti smanjenje kvalitete života kod pacijenta, a svaki pacijent je prije zahvata upoznat sa tim posljedicama i sa komplikacijama liječenja, a na to je bio upoznat i tužitelj. Na pitanje kako objašnjava bolove koji su se javili kod tužitelja, izjavio je da je bol u ramenu moguća kod takvog zahvata, a jačinu boli ne mogu odrediti prije samog zahvata, niti pak to točno odrediti, a na pitanje kako objašnjava bol koju osjeća tužitelj, izjavio je da prema opisu tužitelja da osjeća strašnu i intenzivnu bol, izjavljuje da je isto moguće, ali se nažalost pojavljuje nakon takvih zahvata. Na pitanje punomoćnika tužitelja koliko uobičajeno traje oporavak pacijenta nakon takvog zahvata i to na način da se isti može vratiti svojim uobičajenim aktivnostima, izjavio je da to ovisi o pojedinom pacijentu, da je uobičajeno nekih 3 do 6 mjeseci, što ovisi i o tipu posla kojim se pacijent bavi, a neki pacijenti se vrate uobičajenim aktivnostima već nakon dva do tri tjedna. Na pitanje kada mu je predočena suglasnost koja se nalazi na listu 85 spisa da se izjasni tko je popunjavao tu suglasnost, izjavio je da je prvu liniju popunio on, opće podatke o pacijentu popunjava ili medicinska sestra na klinici ili specijalizant, dok se na kraju nalazi potpis pacijenta koji to potpiše nakon što mu se sve objasni. Na pitanje na kojem jeziku je ovaj tekst koji je on napisao na prvoj liniji izjavio je da je taj tekst na latinskom. Na pitanje kada je tužitelj potpisao tu suglasnost s lista 85 spisa, izjavio je da prije zahvata, ne sjeća se točno kada, ali u svakom slučaju najmanje jedan dan prije zahvata. Na pitanje što sve je objasnio tužitelju prije potpisivanja te suglasnosti izjavio je da je u iskazu već naveo da je tužitelju objasnio sam zahvat, kao i sve posljedice.

18. Tužitelj je u dano iskazu naveo da početkom 2015. godine se zbog madeža na vratu koji je krvario i počeo ga svrbiti javio doktoru, te je išao u Županijsku bolnicu u Čakovec na odjel uho, grlo nos, dr. H koji je predložio da se taj madež odstrani jer se kod takvih madeža u 60 do 70 % slučajeva radi o melanomu, da on je to prihvatio i dao je odstraniti madež u Županijskoj bolnici Čakovec, negdje u travnju 2015. godine, da nakon odstranjenja madeža čekala se analiza tog madeža i kada je ista pristigla radilo se o melanomu, te mu je dr. H da to shvati ozbiljno i da ide na daljnje liječenje, te mu je dao uputnicu da se javi tuženika KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu gdje je otišao na pregled na odjel dermatologije, tamo mu je rečeno da mora ići na zahvat gdje će mu se izvaditi limfni čvorovi i žlijezda slinovnica, da išao je kod tuženika na odjel uho, grlo, nos, kod doktora ŠR koji mu je rekao da mu treba izvaditi par limfnih čvorova i žlijezdu slinovcu, te mu je rekao da se vide za otprilike mjesec dana kada će biti obavljen zahvat, a za nikakve drug posljedice mu nije rekao, te da tako je nakon otprilike mjesec dana zaprimljen u bolnicu KBC Sestre milosrdnice, nisu mu ništa više objašnjavali, dali su mu da potpiše suglasnost za što su mu rekli da bez toga ne može na operaciju, čini mu se da je to potpisao jedan dan prije operacije, da na toj suglasnosti je pisalo nešto na latinskome, on to nije razumio, a nije nikoga pitao što to znači, da obavljen mu je zahvat, te je nakon tog zahvata svakih 6 mjeseci na kontrolama kod tuženika i što se tiče onkološkog dijela je u redu, a da što se tiče bolova koji su se javili nakon zahvata, kada se probudio iz anestezije, nakon par sati, nakon zahvata išao je uz pomoć sestre na WC, a kada se drugi dan vratio u sobu k ostalim pacijentima osjetio je bolove u desnom ramenu, zbog tih bolova nije mogao spavati niti na leđima, niti na trbuhu, tako je spavao sjedeći naslonjen na zid, te da kako nakon dva ili tri dana to nije prolazilo zamolio je sestru da mu da lijekove za bol, i uz lijekove je slabo spavao, često se budio, da njega cijelo vrijeme od zahvata to desno rame boli, zbog toga ide na fizikalne terapije u Polikliniku Medikol u Čakovcu, da nakon tih terapija nakon nekih mjesec dana osjeti olakšanje, međutim bol se onda opet vrati, da prvo je zbog tih bolova pio lijekove, iboprofen i ketanol, zatim lijek Zaldijar, pa normabel za opuštanje mišića, a sada je bio na pregledu kod neurologa koji mu je dao jedne jače tablete paleksija; da inače je prije ovog liječenja zbog melanoma bio zaposlen kao vozač kamiona u Bačani transporti d.o.o. Zabok, ali zadnje tri i pol godine je na bolovanju zbog ovih bolova u ramenu i zbog vrtoglavica, da naknadu za bolovanje u prosjeku prima u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno, dok mu je mjesečna plaća iznosila neto 6.000,00 kuna, još uvećano za dnevnice; da zbog bolova u ramenu mu je sada postao i problem sa nekim redovnim aktivnostima npr. kod oblačenja, pa mu sada kod toga pomaže supruga, te da imaju kćer od 9 mjeseci, pa mu je sada postalo teško nju nositi kako ista raste i postaje teža; da nakon zahvata mu je ostao i ožiljak na vratu na desnoj strani duljine nekih desetak centimetara koji je svima vidljiv; da prije ove operacije kod tuženika on nije imao nikakvih problema sa bolovima u ramenu; da do sada je dva puta bio na komisiji za invalidsku mirovinu s obzirom na dugotrajno bolovanje, zadnji puta u srpnju ove godine (2018.), te mu je i dalje produženo bolovanje budući da se još uvijek liječi i stanje još nije konačno. Na pitanje punomoćnice umješača da li je i prije operativnog zahvata kod tuženika KBC Sestre milosrdnice bio na bolovanju, izjavio je da da i prije mu je bilo otvoreno bolovanje. Na pitanje da li je i nadalje zaposlen kod istog poslodavca s obzirom na bolovanje koje traje više od tri godine, izjavio je da da. Na pitanje da li je ostvario pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu, izjavio je da je sada dobio rješenje i priznat mu je iznos od 600,00 kuna mjesečno počevši od 13. srpnja 2018., pa nadalje. Na pitanje da li je ostvario još kakvu naknadu štete s osnova ovog događaja, izjavio je da da, od Croatia osiguranja d.d. gdje je imao policu životnog osiguranja i to je dobio iznos od otprilike protuvrijednosti 1.000,00 EUR-a.

19. Medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr.sc. Mariu Biliću, dr.med., spec. otorinolaringologu, odnosno danim pisanim nalazom i mišljenjem navedenog vještaka utvrđeno je:

- da tužitelj je podvrgnut kirurškom liječenju melanoma desne strane vrata nakon odstranjenja madeža u OB Čakovec koji se dijagnosticirao na osnovi patohistološkog nalaza, da s obzirom na navedeni patohistološki nalaz riječ je o uznapredovalom zloćudnom tumoru koji je sklon ranom metastaziranju – po klasifikaciji stadij G 4, Glark II, pT3aNxMx, najbliži rub 4 mm, što predstavlja uznapredovali tumor; da zbog navedenih činjenica tužitelju je predložen kirurški zahvat selektivna disekcija vrata – preventivno odstranjivanje skupina limfnih čvorova /regija vrata desno od 1 -3/ kod kojih postoji visoki rizik da postoje metastatske maligne stanice s obzirom na veličinu i lokalizaciju tumora te odstranjivanje površnog režnja parotidne žlijezde zbog istog razloga;

- da navedeni predloženi kirurški zahvat je u skladu s postulatima struke i indiciran je kod tužitelja;

- da prema riječima tužitelja od strane operatera mu je usmen objašnjen sam zahvat i potreba izvođenja istog, te da prije izvođenja samog zahvata 09.06.2015. godine tužitelj je potpisao suglasnost za izvođenje površinske parotidektomije i disekcije vrata na obrascu kojim se prihvaća preporučeni dijagnostički postupak odnosno terapijski postupak, da na navedenom obrascu sam naziv zahvata je naveden u skraćenom obliku i na latinskom jeziku, a u samom obrascu nije naveden opis samog zahvata, eventualni rizici potencijalnih komplikacija takvih zahvata, te eventualna zamjena za preporučeni postupak ukoliko postoji;

- da prema dostupnim podacima iz medicinske dokumentacije sam operativni zahvat je protekao uredno kao i postoperativno razdoblje te je bolesnik otpušten kući 7. dan po izvršenom zahvatu;

- da tijekom zahvata koji je izveden kod tužitelja postoje brojni rizici nastanka komplikacija rako što su postoperativno krvarenje, infekcije i ozljede brojnih živaca koji se nalaze u navedenom području vrata;

- da ozljeda pleksusa brahijalisa su vrlo rijetke i predstavljaju iznimno mali broj komplikacija kod disekcije vrata, te su uglavnom opisane kod radikalnih disekcija vrata koje predstavljaju složeniji i radikalniji zahvat u odnosu na onoga koji je izveden kod tužitelja i uglavnom se tada odstranjuju velike i brojne metastaze koje mogu biti u koliziji s navedenim pleksusom, te da prilikom selektivne disekcije vrata u regijama I – III ozljeda pleksusa brahijalisa nije uobičajena budući da je operativno polje kojim se odstranjuje potkožno masno tkivo zajedno s pripadajućim limfnim čvorovima predstavlja regija vrata od I – III (submentalni i submandibularni vratni troku i područje gornjeg i srednjeg dijela unutarnje jugularne vene) koji se nalaze iznad izlazišta pleksusa brahijalisa, a da također navedeno tkivo koje se odstranjuje nalazi se iznad duboke vratne fascije koje predstavlja granicu prema navedenom pleksusu brahijalisu i čini prirodnu barijeru i zaštitu navedene strukture;

- da nakon provedenog kirurškog liječenja tužitelj je u redovitoj onkološkoj kontroli koja predstavlja široku dijagnostičku obradu u svrhu ranog otkrivanja recidiva tumora i pojave lokalnih i udaljenih metastaza, koje su pokazale d je tužitelj do današnjeg dana bez znakova maligne bolesti;

da kod tužitelje na vratu je prisutan ožiljak kao posljedica provedenog kirurškog zahvata u dužini oko 20 cm koji predstavlja naruženost srednjeg stupnja budući da se nalazi na mjestu koje nije moguće sakriti niti uspješno zamaskirati i vidljivo je svim osobama u kontaktu s tužiteljem, a u obzir treba uzeti i dob tužitelja; da bolovi koji su prisutni kod ovakvog tipa kirurškog zahvata su uglavnom srednjeg intenziteta tijekom 1-2 dana, blagog tijekom 7-10 dana, i zatim blagog povremeno tijekom narednih mjesec dana; da primarni strah srednjeg do jakog intenziteta je prisutan tijekom i nakon izvođenja navedenog zahvata, a sekundarni strah umjerenog do srednjeg intenziteta kroz mjesec dana;

- da također kod tužitelja postoje smetnje u vidu slabije pokretljivosti desnog ramena i ruke, te poremećaja osjeta i bolova u istom području zbog čega je višekratno obrađivan od strane specijalista brojnih specijalnosti (neurolog, fizijatar, radiolog);

- da s obzirom na brojnost medicinske dokumentacije koja pripada drugim gore navedenim specijalnostima vještak preporuča da se izvrši dodatno vještačenje po specijalisti neurolog i fizijatar kako bi se mogli adekvatno protumačiti navedeni nalazi (jesu li tegobe koje tužitelj ima nakon ovog zahvata posljedica istog ili je riječ o nečemu drugome, te da se procjeni funkcija desnog ramena i ruke) i eventualno smanjenje životne aktivnosti po navedenim tegobama;

- da što se tiče profesionalne sposobnosti tužitelja – profesionalni vozač kamiona ista je u nadležnosti liječnika specijaliste medicine rada.

19.1. Iz Nadopune medicinskog vještačenja sudskog vještaka Prof.dr.sc. Maria Bilića, pored već ranije navedenog u prvom nalazu i mišljenju Medicinskog vještačenja, razvidno je:

- da obrazac koji je tužitelj potpisao prije navedenog zahvata ne predstavlja informirani pristanak bolesnika;

- da što se tiče povezanosti provedenog kirurškog zahvata i tegoba koje tužitelj ima nakon navedenog zahvata, prema dostupnim podacima priložnim u spis nije navedeno da je tijekom zahvata došlo do kakvih komplikacija ili nepredviđenih okolnosti koje bi dovele do navedene ozljede živca sa svim mogućim posljedicama;

- da u odnosu na smetnje u vidu slabije pokretljivosti desnog ramena i ruke, te poremećaja osjeta i bolova u istom području, tumačenja nalaza i interpretacija oštećenja koja su prisutna kod tužitelja pripadaju u domenu neurologa odnosno fizijatra, te da na osnovi njihovog vještačenja moguće je zaključiti jesu li oštećenja živca kod tužitelja posljedica jatrogene ozljede zbog provedenog kirurškog zahvata ili je uzrok navedenih tegoba druge prirode i nije posljedica takvog zahvata, te da stoga smatra da bi njihovo vještačenje razjasnilo prirodu tegoba bolesnika budući da u dostupnoj dokumentaciji iz spisa nije vidljivo da je oštećenje nastalo kao posljedica kirurškog zahvata.

20. Danim pisanim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za neurologiju, dr.sc. GR, utvrđeno je:

- da tužitelj je 10.06.2015. podvrgnu op zahvatu malignog melanoma Parotidectomia sperfic. Dex, Dissectio coli regionom I-III selectiva lateris dextri;

- da nakon provedenog kirurškog liječenja javili su se bolovi u području desnog ramena sa širenjem u desnu ruku, da bol je bila jačeg intenziteta, neuropatskih karakteristika, a došlo je i do kontrakture u desnom ramenom zglobu;

- da je diferencijalno dijagnostički postavljena sumnja na leziju pleksus brahijalisa, periarteritis humeroskapularis (PHS), te kontrakturu desnog ramena;

- da učinjena je opširna dg. obrada – MR vrata, MR ramena, RTG, UZV ramena, višekratno je učinjen EMNG ruku (nalazi citirani); ,

- da za ocjenu postojanja ev. lezije pleksusa brahijalisa, uz kliničku sliku, najvažnija je pretraga EMNG, koja objektivizira takvu ozljedu;

- da višekratno učinjen EMNG kod tužitelja je isključio leziju pleksusa brahijalisa;

- da ustanovljena je radikulopatija (teške kronične radikulopatske promjene u razini C3- C4 desno, lakše kronične neurogene promjene u razini C5 desno, te lakše do srednje teške kronične neurogene promjene u razini C7 obostrano, početne neurogene promjene se registriraju u razini C8-Th1 obostrano);

te je od strane imenovane sudske vještakinje dan Zaključak:

- da višekratnom učinjenom EMNG obradom ruku isključeno je oštećenje desnog brahijalnog pleksusa i perifernih živaca;

- da ustanovljena je teže radikularna lezija C3, C4 radiksa desno, te lakša radikularna lezija C5 desno, te da oštećenja navedenih korjenova participiraju u opisanim subjektivnim tegobama boli i redukciji pokreta u desnom ramenu, odizanju ramena i abdukciji ruke;

- a da trajne posljedice: oštećenje navedenih korjenova C3, C4 i manje C5 desno, smanjuje opću životnu aktivnost za 10% trajno; da strah jačeg intenziteta je trajao 5 dana, srednjeg 15 dana, manjeg dva mjeseca, kumulativno; da bol jačeg intenziteta je trajala tri tjedna, srednjeg dva mjeseca, manji bolovi ulaze u trajne pojačane napore; da naruženje u vidu hipotrofije mišića desnog ramena i ograničene pokretljivosti ramena, vezanu uz radikularna oštećenja, je srednjeg stupnja; te da tuđa pomoć mu je trebala mjesec dana po tri sata dnevno u dijelu koji se odnosi na tegobe vezane uz oštećenje opisanih korjenova živaca.

20.1. Povodom primjedbi tužitelja na dani pisani nalaz i mišljenje, sudska vještakinja GR je saslušana na raspravi kod suda, iskazala:

- da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, iz slijedeći razloga: za potrebe izrade nalaza i mišljenja pregledala je tužitelja, uzela u obzir subjektivne tegobe iskazane tijekom njenog pregleda, objektivno ustanovljen neurološki nalaz te relevantnu medicinsku dokumentaciju koju je citirala u svom nalazu i mišljenju; da primjedba tužitelja se odnosi na ocjenu trajnih posljedica nakon predmetnog štetnog događaja odnosno provedenog operativnog zahvata, da u svom podnesku tužitelj navodi da je utvrdila nakon višekratno učinjenih EMNG ruku da je isključeno oštećenje desnog brahijalnog živca i perifernih živaca, u svezi čega vještakinja napinje da je od strane tužitelja netočno napisano navedeno brahijalnog živca, da naime ne postoji brahijalni živac, nego brahijalni živčani splet, da to je bitno napomenuti da bi se moglo razumjeti kasnije učinjene pretrage i u konačnici njezin zaključak; da brahijalni živčani splet je splet, odnosno snop korjenova živaca koji izlaze iz područja vratne kralježnice različite visine i spajaju se u snopove a kasnije u konačnici u živce ruke; da kod tužitelja je došlo do oštećenja u visini između 3 i 4 vratnog kralješka što je i objektivizirano učinjenom EMNG obradom u više navrata, te da to konkretno znači da nije došlo do oštećenja živaca niti snopova živčanog brahijalnog spleta već pojedinačnih korjenova koji su navedeni u EMNG ruku a radi se o korijenima, C3, C4 i C5 razine desno, a da u EMNG nalazima je izrijekom navedeno da nema pleksopatije, odnosno, da nema oštećenja snopova niti živaca desne ruke; da kod oštećenja pleksusa brahijalusa razlikujemo oštećenje gornjeg djela pleksusa brahijalisa, donjeg dijela pleksusa brahijalisa ili kompletno oštećenje pleskusa brahijalisa, a da u konkretnom slučaju EMNG obrada je isključila navedena oštećenja a sukladno EMNG obradi je i neurloški nalaz koji je ona ustanovila tijekom pregleda tužitelja; da kod tužitelja je zaostala radikularna lezija što je također EMNG obradom izrijekom navedeno što se podvodi pod dijagnozu radikulopatije ili kao što je u medicinskoj dokumentaciji višekratno navedeno cervikobrahijalnog sindroma; da uz te dijagnoze višekratno se ponavlja i dijagnoza pod skraćenicom PHS, ta skraćenica znači periartritis humeroskapularis; te da zbog bolova i kontrakture u desnom ramenu koje objektivno postoje, što nije uopće upitno, između ostalih pretraga tužitelj je upućen i na MR desnog ramena koji je 24.02.2017. pokazao opsežnu tendopatiju distalnog djela tetive, mišića supraspinatusa, degeneraciju tetive mišića supkapsularisa, osteoartrozu atromioklarikularnog zgloba sa suženjem akromiohumeralnog prostora, ta dijagnoza je poznata i pod nazivom "smrznutog ramena."; da tijekom pregleda tužitelja ustanovila je u neurološkom statusu oslabljenu muskulaturu desnog ramenog obruča, te praktički uredne vlastite reflekse ruku bez jasne asimetrije u odnosu na lijevu ruku, te hipoesteziju za cijelu desnu ruku, da pokreti u desnom ramenu su izrazito ograničeni i bolni, postoji kontraktura desnog ramenog zgloba, pokreti u laktu i u šaci mogući. Klinička slika upućuje na teške promjene desnog ramena, ali imajući u vidu navedeni neurološki nalaz, koji ne pokazuje oštećenje živaca ruku, a isto tako uzevši u obzir EMNG nalaze ruku koji su objektivni pokazatelj stanja živaca zaključila je da kod tužitelja postoji cervikobrahijalni sindrom, odnosno oštećenje korjenova živaca, što bi se moglo s obzirom na visinsku lokaciju izlazišta navedenih korjenova povezati sa eventualnim postoperativnim edemom ili manipulacijom što ona ne može znati jer nije operater.

Na pitanje punomoćnika tužitelja da li onda dijagnoze koje su navedene na 2 nalaza iz dvije različite zdravstvene ustanove u kojima se navodi da je došlo do jatrogene lezije pleksusa brahijalisa, da li te dijagnoze znače isto što i ozljeda pojedinačnih korjenova živaca kako je ona utvrdila ili to znači nešto drugo, vještakinja je odgovorila da ona je imala u vidu svu medicinsku dokumentaciju, vidjela je sve navedene dijagnoze pa uključujući i ove koje zastupnik tužitelja navodi; da njena dužnost kao vještaka je da izdvoji relevantne dijagnoze koje su bazirane na objektivnoj dijagnostici koja je kod tužitelja učinjena a isto tako na osnovu njenog zapažanja razgovora sa tužiteljem,i pregleda tužitelja te ustanovljenog neurološkog statusa; da kao što je ranije napomenula nema sumnje da tužitelj ima problema sa desnom rukom, manjim djelom zbog oštećenja nekoliko korjenova na vratu, a znatno većim djelom zbog promjena u desnom ramenu koje ona kao neurolog nije cijenila; da prema citiranoj magnetskoj rezonanci desnog ramena došlo je do promjena na zglobu i hrskavičnim strukturama desnog ramena što njemu stvara velike probleme i zbog čega je došlo do ukočenja ramena, da međutim mora napomenuti da taj dio nije u neurološkoj domeni, radi se o promjenama hrskavičnog a ne živčanog tkiva, te je takvo u domeni reumatologa i fizijatra, a da ona bi sada mogla nagađati u kolikoj mjeri je zbog eventualnog inaktiviteta zbog povedenog zahvata moglo doći do tih promjena ali mora se ograditi jer to nije njezina domena, odnosno radi se o dvije stvari: oštećenje korjenova živaca, i o promjenama na desnom ramenom zglobu koje nisu vezane uz oštećenje živaca; da kao što je naprijed navela, oštećenje pleksusa brahijalisa se podrazumijeva kada je oštećen snop koji može biti gornji ili donji ili potpunu, dok oštećenja pojedinačnih korjenova ne predstavljaju pleksopatiju već radikulopatiju i mogu se podvesti pod dijagnozu cervikobrahijalnog sindroma koja se također više puta pojavljuje u dokumentaciju.

Na pitanje u vezi s rečenim kad je utvrdila da je postojanje cervikalnobrahijalnog sindroma moguća posljedica postoperativnih operacija, što je pod time postoperativnom manipulacijom mislila, vještakinja je odgovorila da svaki operativni zahvat je trauma za tkivo na kojim se isti obavlja, iz tog razloga može doći do oteknuća tkiva zbog prolazno poremećene cirkulacije, a to oteknuće može pritiskati okolne strukture, u konkretnom slučaju poneki korijen živca; da kako je zbog subjektivnih tegoba kod tužitelja učinjena i magnetska rezonanca vrata koja je bila uredna time je isključen diskogeni uzrok oštećenja opisanih korjenova te je etiološki velika vjerojatnost vezana uz postraumatski edem. Na daljnje pitanje da li se slaže s tvrdnjom iz medicinske dokumentacije da je došlo do jatrogene ozljede tih pojedinačnih korjenova živaca, odgovorila je: očito da da, s time da mehanizam i način ozljeda ona ne zna, da li je prekinut, da li je edem, ali očito je vezano uz samu operaciju, jer je magnet isključio probleme sa vratnom kralježnicom. Na pitanje može li pojasniti sudu, samo u jednoj rečenici što znači riječ jatrogeno. odgovorila je da to znači da se nekom medicinskom manipulacijom učini šteta, bilo da je dat krivi lijek ili je učinjena neka šteta, makar i ne mora biti greška može biti i komplikacija.

Na daljnje pitanje što se tiče njene ocjene smanjenja životne aktivnosti od 10 %, da li pri tome ostaje i uz činjenicu da je tužitelj do spornog operativnog zahvata radio kao profesionalni vozač kamiona a da je nakon operativnog zahvata nakon dugotrajnog bolovanja sa svega 40 godina starosti završio u invalidskoj mirovini, a pritom imajući u vidu iskaz operatera spornog zahvata da potpuni oporavak pacijenta nakon takve vrste zahvata traje najviše 6 mjeseci, odgovorila je da tužitelj ima daleko veće tegobe i smanjenje životne aktivnosti od one koju je ona ocijenila u svom nalazu; da iz svega naprijed navedenog je razvidno da je ona ocijenila dio njegovih tegoba u visini 10 % potrebe ulaganja pojačanih napora s obzirom na leziju opisanim korjenova živaca, a da kao što je isto tako navela tužitelj ima kontrakturu desnog ramena te zajedno sa naprijed navedenim posljedicama uzrokuje veći stupanj invaliditeta koji je očigledno doprinio i odlasku u mirovinu, taj dio ona nije obuhvatila u svom nalazu i mišljenju jer nije neurološke domene. Na pitanje da li je povezan sa operativnim zahvatom, odgovorila je da to je pitanje na koje ona kao neurolog ne odgovara; da može reći da joj je poznato s područja medicine da nakon dužeg mirovanja može doći do pojave tzv. smrznutog ramena. Na pitanje da li je to dulje mirovanje bilo prouzročeno ozljedom korjenova živaca odgovorila da ne zna, ne zna što je bilo na vratu, kako je išlo sa ranom, ne zna. Na pitanje da li bi mogao vještak fizijatar dati kompetentniji odgovor odgovorila je da u svakom slučaju kompetentnije od nje, tim više što je fizijatar i višekratno naveo tu dijagnozu tijekom dijagnostičke obrade i liječenja. Na pitanje da li bi vještak fizijatar mogao odrediti i eventualno trajno smanjenje životne aktivnosti u dijelu koji ona nije utvrđivala, odgovorila je da da.

Na pitanje tužitelja što predstavlja akcesorni živac, vještakinje je odgovorila da je akcesorni živac jedan živac u brahijalnom sklopu. Na daljnje pitanje što znači to što u EMNG nalazu piše da je akcesorni živac oštećen, kako je to navedeno u EMNG nalazu napravljenom u poliklinici Sv. Katarina, 2018. ili 2017. godine, odgovorila je da taj nalaz nije vidjela i s obzirom na to ne može komentirati, niti bi to bilo bitno i utjecalo na promjenu njenog stava s obzirom na sve izrečeno, odnosno učinjeno s obzirom na dijagnostičku obradu i njezin pregled.

Na pitanje punomoćnice tuženika vezano uz nalaz Županijske bolnice Čakovec od 7.7.2016. u kojem se navodi da je kod tužitelja došlo do jatrogene ozljede, da se očituje na temelju čega je utvrđeno, vještakinje je, nakon što joj je predočena preslika predmetnog specijalističkog nalaza na listu br. 9 spisa, odgovorila da ne zna na osnovu čega je napisana ta rečenica odnosno to je pitanje za ordinarijusa. Na daljnje pitanje u kojem dijelu nalaza je navedena ta rečenica, odgovorila je da u početku anamneze. Na pitanje što znači anamneza, što ona obuhvaća, na temelju čega se ista navodi, odgovorila je da anamneza su podaci koje daje pacijent tijekom pregleda. Na pitanje da li je prilikom liječenja tužitelja kod tuženika došlo do bilo kakve greške u liječenju od strane djelatnika tuženika odgovorila je da to pitanje je za operatera odnosno za vještaka orl. specijalnosti to jest to je za maksijalno facijalnu kirurgiju. Na pitanje da li ona može na temelju dokumentacije iz domene njezine struke reći da li je liječenje tužitelja kod tuženika obavljeno prema pravilima struke, odgovorila je da na to pitanje također ne može odgovoriti.

21. Stalna sudska vještakinja mr.sc. Dijana Bešić, dr.med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije danim je Nalazom i mišljenjem utvrdila:

- da tužitelj je liječen zbog malignog melanoma desne strane lica; liječen hospitalno u KBSM (Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice od 9.6. -17.6.2015.g. na Klinici za ORL i kirurgiju glave i vrata radi nastavka kirurškog liječenja melanoma kože u ETA;

- da dana 10.6.2015.g. u ETA učinjena: Op.: Parotidectomia superficialis dextra, Dissectio colli regionom I – III selectiva lat.dex;

- da zbog bolova i ograničenja opsega pokreta u desnom ramenu koji su se pojavili postoperativno, učinjena je ekstenzivna obrada i ciljana dijagnostika (višekratno EMNG ruku, RTG desnog ramena, RTG VK, UZV desnog ramena, MR desnog ramena, MR vratne kralježnice, pregled ortopeda i preporuka z novi MR desnog ramena i MR vratne kralježnice); da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da je obavljen i kontrolni pregled ortopeda koji je tražio dodatne nalaze zbog kontrakture ramena, a kako bi se postavila konačna dijagnoza po ortopedu; da iz spisa je razvidno da je višekratno učinjena elektrofiziološka dijagnostika - EMNG ruku;

- da iz navedenih nalaza kod tužitelja isključena lezija pleksusa brahijalisa; nalazi EMNG ruku – opisane su radikulopatske promjene u razini C3-C4 desno, te lakše do srednje teške kronične neurogene promjene u razini C7 obostrano, C8-Th1 desno;

- da sukladno vještačkom nalazu neurologinje dr.sc. GR od 2. kolovoza 2020.g., Spis svežanj 2, strana 226, u mišljenju piše: "Za ocjenu postojanja ev. lezije pleksusa brahijalisa, uz kliničku sliku, najvažnija je pretraga EMNG, koja objektivizira takvu ozljedu", te da u zaključku je napisano: "Višekratnom učinjenom EMNG obradom ruku isključeno je oštećenje desnog brahijalnog pleksusa i perifernih živaca.";

- da iz kliničke prakse i med. literature je poznato da inaktivnost ramena dovodi do ograničenja i smanjenja opsega pokreta pa čak do potpune kontrakture-zakočenosti u zglobu (npr. liječenje fraktura – konzervativno, imobilizacija, loše srasli prijelomi, postoperativno mirovanje-duža neaktivnost ramena i ruke, položaj osteosintetskog materijala, oštećenja živaca posttraumatski u vratno ramenom području, npr. prometne nesreće, itd., ali i postooperativno kod operacija na "vratu" (disekcija vrata), te npr. upalna stanja u zglobu- npr. upalne reumatske bolesti, kalcificirajuće tendinopatije mišića rotatora ramena napose u bolnoj resorptivnoj fazi kada zbog bolova pacijent ne može pomaknuti ruku, stanja po rupturama mišića rotatorne manžete i oslabljene pokretljivosti ili npr. sindrom tzv. "smrznutog ramena";

Iz literature: Članci koji su relevantni u kojima se opisuju čimbenici rizika za disfunkciju ramena nakon disekcije vrata:

1. Prevalencija, učestalost i čimbenici rizika za disfunkciju ramena i vrata nakon disekcije vrata: sustavni pregled

Sažetak: Prema navodima autora: "Bol u ramenu i disfunkcija mogu se pojaviti nakon disekcije vrata kod ljudi koji se liječe od raka glava i vrata. Ovaj sustavni pregled ima za cilj ispitati prevalenciju i učestalost disfunkcije ramena i vrata nakon disekcije vrata i identificirati

Zaključci: Prevalencija i incidencija diskfunkcije ramena i vrata nakon disekcije vrata varira ovisno o vrsti izvedene operacije i korištenoj mjeri disfunkcije. Preoperativna edukacija za pacijente koji se podvrgavaju disekciji vrata trebala bi priznati mogućnost pojave postoperativnih problema s ramenom i vratom i informirati pacijente da očuvanje pomoćnog živca smanjuje, ali ne uklanja rizik od razvoja mišićno-koštanih komplikacija.

2. Diskfunkcija gornjih udova nakon selektivne disekcije vrata: retrospektivna upitnička studija

Sažetak: Pozadina: Za određivanje ukupne funkcije gornjih ekstremiteta nakon selektivne disekcije vrata tijekom prosječnog praćenja od 1, 6 godina. Rezultat: Od 148 pozvanih, pozivu za sudjelovanje u istraživanju odazvalo se 65 pacijenata. Unatoč operaciji očuvanja pomoćnog živca za sve proučavanje selektivne disekcije vrata, 23% je prijavila da nema disfunkcije gornjih udova, 54% je prijavilo blagu disfunkciju gornjih udova, 15% je prijavilo umjerenu, a 8% je prijavilo ozbiljnu disfunkciju.

Zaključci: Dugotrajna disfunkcija gornjih udova uobičajena je nakon operacije očuvanja živac. DASH upitnik koristan je prijeoperacijski i postooperativni klinički alat za one pacijente koji se podvrgavaju selektivnim disekcijama vrata.

- da uvidom u medicinsku dokumentaciju, nalaze ciljane dijagnostičke obrade, provedenog liječenja kao i procjene kliničkog statusa tužitelja, radi se o kontrakturi desnog ramena koja je evidentna i nakon pregleda tužitelja;

- da tužitelj je liječen po pravilima medicinske struke;

- da zbog kontrakture desnog ramena i otežanog funkcioniranja u aktivnostima dnevnog života koje posljedice su trajne i dovele su do smanjenja životnih aktivnosti od 15% zbog čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli; te da zbog navedenog će tužitelj i ubuduće sasvim sigurno biti pod kontrolom fizijatra, te će povremeno ići na fizikalnu terapiju; da zbog navedenoga kod tužitelja je moguć brži raniji, te pojačan razvoj degenerativnih promjena ramenog zgloba, zbog čega će i u ubuduće vjerojatno je za očekivati imati tegobe u smislu bolova u desnom ramenu i vratnoj kralježnici (tipa zatezanja, zakočenosti napose kod određenih ciljanih pokreta desnim ramenom i vratnom kralježnicom); da tijekom liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove koji se ocjenjuju i to: Jakog intenziteta: postooperativno i to najmanje tri tjedna; Srednjeg intenziteta: u trajanju od 10 tjedana kumulativno (2,5 mjeseci- tijekom perioda liječenja fiz. Terapijom, provođenja kineziterapije, liječenja u ambulanti za bol, te bolova koji su bili prisutni i onemogućavali ga u obavljanju ADŽ (aktivnosti dnevnog života); Slabijeg intenziteta: trajno, zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti; da tužitelj je trpio strah koji se ocjenjuje kao: Primarni – postooperativno do par min (5 min); da u nastavku liječenja trpio je Sekundarni strah: Jačeg intenziteta: pre operativno, postoperativno – pet (5) dana, Srednjeg intenziteta – tri tjedna /21 dan/, Slabijeg intenziteta – u trajanju od još 8 (osam) tjedana kumulativno; da tuđa pomoć i njega se ocjenjuje kao: prvih četiri (4) tjedna po 3 h (tri sata) dnevno (postooperativno bila mu je neophodna pomoć pri određenim radnjama u ADŽ (aktivnostima dnevnog života-npr. osobna higijena, oblačenje, kuhanje i sl., npr. vožnja na preglede i kontrole specijalista jer je desno rame bilo bolno kao i desna ruka uz otežanu pokretljivost); potom još 1 h (jedan sat) dnevno trajno koji ulaze u funkcionalni deficit desnog ramena, te tegobe vezane uz oštećenje opisanih korjenova živaca (otežano izvodi aktivnosti dnevnog života- higijena, težih poslova u kućanstvu: nabava hrane, spremanje hrane i sl.); da postoperativno u području desne strane vrata i subaurikularno (ispod uške) desno vidljiv je ožiljak dužine 13 cm x 1 cm širine (naruženje srednjeg stupnja), vidljv na vratu, izložen pogledima, nije skriven odjećom na takvoj lokaciji tijela, te mlađoj osobi može predstavljati dodatni problem zbog naruženosti; a da također je vidljiva hipotrofija mišića desnog ramena, desnog trapezijusa što predstavlja naruženje manjeg stupnja – uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli.

22. Usmenim iskazima danima na ročištu održanom dana 28. listopada 2024. sudske vještakinje GR i Dijana Bešić ostale kod svojih danih nalaza i mišljenja, s time da su usuglasile i objedinile sve ocjene koje su u svojim nalazima i mišljenjima dale za tužitelja, te suglasno iskazale da zajednička ocjena svih kvalifikatornih okolnosti glasi kako slijedi: trajne posljedice objedinjeno sa neurološke i fizijatrijske strane uzrokuju smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja za 20 %.; strah jačeg intenziteta je trajao 5 dana, srednjeg 21 dan, manjeg 2 mjeseca, kumulativno ocjenjeno; fizički bolovi jačeg intenziteta su trajali 3 tjedna, srednjeg 2 ipol mjeseca, dok manji bolovi ulaze u trajne pojačane napore; naruženje u vidu postoperativnog ožiljka i hipotrofije mišića desnog ramena i ograničene pokretljivosti ramena je srednjeg stupnja; tuđa pomoć mu je trebala mjesec dana po 3 sata dnevno, te još mjesec dana po tri sata tjedno.

23. Dane nalaze i mišljenja sudskih vještaka prof.dr.sc. Maria Bilića, spec. otorinolaringologa, dr.sc. GR, spec. neurologa i mr.sc. Dijane Bešić, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, sud ocjenjuje stručnima i nepristranima, u skladu sa medicinskom dokumentacijom u spisu, te ih u cijelosti prihvaća.

24. Osnovom provedenih dokaza sud je utvrdio:

- da tužitelj je dana 20. travnja 2015. u Županijskoj bolnici Čakovec podvrgnut operativnom zahvatu ekscizije melanoma kože i rekonstrukcije lokalnim kožnim transpozicijskim režnjem;

- da obzirom da se prema patohistološkom nalazu radilo o uznapredovalom zloćudnom tumoru koji je sklon ranom metastaziranju, tužitelj je upućen na daljnje liječenje kod tuženika;

- da tužitelj je dana 10. lipnja 2025. kod tuženika podvrgnut kirurškom liječenju melanoma desne strane vrata, tj. operativnom zahvatu superficijelne parotidektomije i selektivne disekcije vrata, regija od 1 do 3, tj. preventivno odstranjivanje skupina limfnih čvorova;

- da navedeni kirurški zahvat kod tužitelja je bio indiciran u skladu s postulatima struke;

- da sam operativni zahvat je protekao uredno kao i postoperativno razdoblje;

- da nakon provedenog kirurškog liječenja tužitelj je u redovitoj onkološkoj kontroli, te da prema opsežno učinjenoj dijagnostičkoj obradi tužitelj je bez znakova maligne bolesti;

- da navedeni operativni zahvat izvršen je prema pravilima medicinske struke;

- da nakon tog operativnog zahvata kod tužitelja su se pojavili bolovi u području desnog ramena sa širenjem u desnu ruku;

- da je postavljena sumnja na leziju pleksus brahijalisa, periarteritis humeroskapularis (PHS), te kontrakturu desnog ramena;

- da višekratno učinjena elektrofiziološka dijagnostika - EMNG ruku kod tužitelja je isključila leziju pleksusa brahijalisa, odnosno da isključeno je oštećenje desnog brahijalnog pleksusa i perifernih živaca;

- da ustanovljena je radikulopatija - teža radikularna lezija C3, C4 radiksa desno, te lakša radikularna lezija C5 desno; te da oštećenja navedenih korjenova participiraju u opisanim subjektivnim tegobama boli i redukciji pokreta u desnom ramenu, odizanju ramena i abdukciji ruke;

- da naime, brahijalni pleksus nije živac, već se radi o snopovima živaca, koji navedenim operativnim zahvatom nisu oštećeni, jer je u EMNG nalazima izrijekom navedeno da nema pleksopatije, odnosno, da nema oštećenja snopova niti živaca desne ruke; već da u konkretnom slučaju radi se o oštećenjima nekoliko korijenova živaca koji tvore brahijalni snop tj. pleksus;

- da je prema danom mišljenju sudske vještakinje GR kod tužitelja došlo do jatrogene ozljede tih pojedinačnih korjenova živaca, s time da mehanizam i način ozljeda ona ne zna, da li je prekinut, da li je edem, ali očito je vezano uz samu operaciju, jer je magnet isključio probleme sa vratnom kralježnicom;

- da uz navedene radikulopatske promjene, tužitelju je dijagnostičkim pretragama utvrđena i kontraktura desnog ramena;

- da danim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Dijane Bešić utvrđeno je da prema kliničkoj praksi i literaturi inaktivnost ramena dovodi do ograničenja i smanjenja opsega pokreta pa čak do potpune kontrakture-zakočenosti u zglobu, a da prema stručnoj literaturi ispitivanjima je potvrđeno da bol u ramenu i disfunkcija predstavljaju posljedice operativnog zahvata disekcije vrata kod ljudi koji se liječe od raka glava i vrata;

- da slijedom iznesenog, prilikom liječenja tužitelja kod tuženika od strane medicinskog osoblja tuženika nisu učinjeni nikakvi propusti, te nije došlo do liječničke pogreške;

- a da smetnje koje tužitelj ima u vidu slabe pokretljivosti desnog ramena i ruke, te poremećaja osjeta i bolova u istom području, predstavljaju komplikacije navedenog operativnog zahvata kojem je tužitelj bio podvrgnut kod tuženika, a koje su komplikacije nastale unatoč tom što je navedeni operativni zahvat u potpunosti izveden u skladu s pravilima medicinske struke.

25. Međutim, iako se u konkretnom slučaju ne radi o liječničkoj pogrešci, već o komplikaciji medicinskog postupka/liječenja, postoji odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj trpi uslijed posljedica nastalih komplikacija na njegovo zdravlje, a zbog izostanka informiranog pristanka tužitelja na navedeni operativni zahvat.

26. Naime, pravo pacijenata da bude informiran o svim okolnostima koje su bitne za njegovu odluku da se (ne) podvrgne nekom zahvatu, kao i rizicima koje taj zahvat nosi, normirano je u čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine (RH je potpisnica Konvencije, a Konvencija je objavljena: Međunarodni ugovori – NN 13/03; dalje; Konvencija).

27. Nadalje, odredbom članka 6. Zakona o zaštiti pacijenata („Narodne novine“ broj 169/04, 37/08; dalje: ZZPP) propisano je da pacijent ima pravo suodlučivanja koje obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkoga, odnosno terapijskoga zahvata; dok prema odredbi članka 8. ZZPP-a pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost, između ostaloga, i o mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata te tijeku postupka prilikom pružanja zdravstvene zaštite; a prema članku 16. stavka 2. ZZPP-a prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti.

28. Provedenim dokazima utvrđeno je da je prilikom pregleda tužitelja, kada je od strane liječnika/operatera tuženika TR tužitelju indicirano predmetno kirurško liječenje melanoma desne strane vrata, od strane navedenog liječnička tužitelju usmeno objašnjen sam zahvat i potreba izvođenja istog, te da prije izvođenja samog zahvata i to jedan dan prije zahvata, dana 09.06.2015. godine tužitelj je potpisao suglasnost za izvođenje površinske parotidektomije i disekcije vrata na obrascu kojim se prihvaća preporučeni dijagnostički postupak odnosno terapijski postupak (list 85 spisa), a na kojem obrascu sam naziv zahvata je naveden u skraćenom obliku i na latinskom jeziku, te u kojem obrascu nije naveden opis samog zahvata, eventualni rizici potencijalnih komplikacija takvih zahvata, te eventualna zamjena za preporučeni postupak ukoliko postoji, pa navedeni pisani pristanak tužitelja prema ocjeni sudskog vještaka prof.dr.sc. Maria Bilića ne predstavlja informirani pristanak tužitelja na navedeni operativni zahvat superficijelne parotidektomije i selektivne disekcije vrata, i na posljedice tog operativnog zahvata.

29. Iz prednje navedenih odredaba Konvencije i ZZPP-a proizlazi da prilikom ocjene postojanja osnove odgovornosti tuženika prije svega valja poći od dvije temeljne premise: da bolesnik ima pravo na količinu informacija potrebnu kako bi mogao donijeti informiranu odluku o preporučenom medicinskom tretmanu, te da ima pravo prihvatiti ili odbiti danu preporuku liječnika. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3002/2005. od 21. studenoga 2007., valjan je samo onaj pristanak na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima tog postupka, te samo u tom slučaju nema odštetne odgovornosti bolnice za nastalu neimovinsku štetu.

30. Osnovom iznesenog, a obzirom da tužitelj nije bio u navedenom smislu obaviješten i nije dao svoj pisani pristanak za izvedeni zahvat, tužitelju pripada pravo na naknadu štete. Naime, kad postoji valjani pristanak pacijenta, u smislu da je on informiran i svjestan rizika na koje pristaje, onda mu se neuspjeh liječenja može staviti na teret, a kad takvog pristanka nema, onda je rizik neuspješnog liječenja na bolničkoj ustanovi, dakle u ovom konkretnom slučaju na tuženiku, budući da medicinski zahvat na tijelu i drugim osobnim dobrima pacijenta nije dopušten samo zato što postoji medicinska indikacija, već stoga što je pacijent pristao na takav zahvat. Stoga, liječenje bez informiranog pristanka, u slučaju neuspješnog liječenja, dovodi do odgovornosti za štetu pružatelja zdravstvene usluge.

31. Stoga je tuženik je dužan tužitelju naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio u uzročno-posljedičnoj vezi s navedenim operativnim zahvatom.

32. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

33. Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. st. 1. ZOO-a, a prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. ZOO-a. Sukladno odredbama navedenog članka 1100. ZOO-a, stavak 1. i 2., sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Visina novčane naknade neimovinske štete određuje se primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, te pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) održanoj dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5. prema kojem se pravnom shvaćanju prihvaćeni iznosi iz ranije navedenih Orijentacijskih kriterija naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja.

35. Pravo na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade proizlazi iz odredbe članka 1095. st. 1. ZOO-a.

36. Na osnovu svega izloženog sud utvrđuje kako je nedvojbeno da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, prema kvalifikatornim okolostima fizičkih boli, straha, duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti.

37. Na temelju danog usuglašenog mišljenja sudskih vještakinja GR i Dijane Bešić, sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje:

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja u iznosu od 2.986,26 EUR (22.500,00 kn);

- po kriteriju straha u iznosu od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn);

- po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, a uzimajući u obzir i nelagodnosti liječenja prednje opisanih komplikacija tj. zdravstvenih smetnji desnog ramena i ruke /višekratne preglede i pretrage, te fizikalnu terapiju/, u iznosu od 4.977,11 EUR (37.500,00 kn);

- po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 4.379,85 EUR (33.000,00 kn); odnosno u ukupnom iznosu od 14.334,06 EUR (108.000,00 kn).

38. Danim nalazima i mišljenjima imenovanih sudskih vještakinja utvrđena je kod tužitelja i potreba tuđe pomoći, no tužitelj naknadu ovog vida imovinske štete ne potražuje.

39. U odnosu na utuženu naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, sud utvrđuje kako je nesporno da je tužitelj nakon operativnog zahvata provedenog kod tuženika bio na bolovanju. Međutim, tužitelj u tužbi, a niti naknadno /do zaključenja prethodnog postupka/ nije iznio nikakve činjenice glede toga u kojem je to konkretno razdoblju gubio zaradu, niti je na tu okolnost predložio bilo kakve dokaze.

40. Nadalje valja istaknuti kako je iz prednje izloženog razvidno da tužitelj bolovanje nije koristio isključivo zbog komplikacija nastalih u vidu smetnji sa desnim ramenom i rukom, nego prvenstveno zbog liječenja melanoma kože, a koje je bolovanje prema vlastitim navodima tužitelj počeo koristiti već nakon operacije provedene u Županijskoj bolnici Čakovec te nadalje iduće tri godine.

41. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade sud utvrđuje u cijelosti neosnovanim.

42. Na temelju svega navedenoga, utvrđen je osnovanim i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.334,06 EUR (108.000,00 kn) /na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti/, sa traženim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a, do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

43. U preostalom je dijelu, a za isplatu iznosa od 12.907,71 EUR (97.253,15 kn) /na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznosa od 8.228,81 EUR (62.000,00 kn) i na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu iznosa od 4.678,90 EUR (35.253,15 kn)/, sa traženim zateznim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

44. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. ZPP-a, te članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa).

44.1. Tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (s kojim je tužitelj djelomično uspio) čini 82,82 % ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva. a tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade (s kojim tužitelj nije uspio) čini 17,18 % ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva.

44.2. Prema osporenoj osnovi tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, u odnosu na koju je tužitelj uspio u cijelosti, a koja predstavlja 30,00 % ovog tužbenog zahtjeva, uspjeh tužitelja iznosi 24,85 % (82,82 x 0,3 x 1), dok prema visini ovog tužbenog zahtjeva, s kojom je tužitelj uspio 63,53 %, a koja predstavlja 70,00 % ovog tužbenog zahtjeva, uspjeh tužitelja iznosi 36,83 % (82,82 x 0,7 x 0,6353), slijedom čega uspjeh tužitelja po ovom tužbenom zahtjevu iznosi 61,68 %. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete, s kojim tužitelj u cijelosti nije uspio, niti po osnovi, niti po visini, uspjeh tužitelja iznosi 0,00 % (17,18 x 0).

44.3. Slijedom prednje iznesenog, sveukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 61,68 %, a uspjeh tuženika 38,32 %, te shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi 23,36 % troškova postupka.

44.4. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 28.5.2018. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 5.9.2018. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 12.9.2018. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.11.2018. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 22.11.2018. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. Tarife), sastava podneska od 16.10.2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 11.11.2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 2.10.2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 9.10.2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 11.1.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 22.4.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 16.12.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 14.6.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 27.6.2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 28.10.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 6.200,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 1.550,00 EUR, te troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, sveukupno 8.350,00 EUR. 44.5. Tužitelju nisu priznati traženi troškovi sudske pristojbe na tužbu i na presudu, iz razloga što je tužitelj plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu oslobođen. 44.6. Shodno iznesenom, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.950,56 EUR (8.350,00 EUR x 0,2336), sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja sa kojim je danom visina troškova određena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Čakovec, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1/ tužitelj po punomoćniku

2/ tuženik

3/ umješač po punomoćniku