Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB 77561654785
Poslovni broj: P-452/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, (ranije Nova hrvatska banka d.d.), zastupana po Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 28. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, 16. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 771621 od 16. rujna 2005., potvrđen dana 16. rujna 2005. godine kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod rednim brojem OU-1754/05, između tužitelja PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB 78427478595, u dijelu kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 771621 od 16. rujna 2005., potvrđen dana 16. rujna 2005. godine kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod rednim brojem OU-1754/05, između tužitelja PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB 78427478595, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 545,93 eura temeljem preplate zbog uvećanja tečaja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose
0,01 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2006. 3,01 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2008. 3,94 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2009. 5,20 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2009. 5,84 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2009. 4,33 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2009. 4,11 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2009. 1,73 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2009. 0,35 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2009. 1,92 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2009. 1,03 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2009. 0,17 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2009. 2,14 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2010. 4,03 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2010. 6,00 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2010. 5,48 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2010. 8,81 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2010. 7,95 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2010. 9,63 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2010. 19,05 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2010. 16,91 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2010. 24,94 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2010. 20,71 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2010. 17,52 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2010. 371,12 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2010. do 31. srpnja 2008. po kamatnoj stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 139,47 eura temeljem preplate zbog ništetne promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos
2,27 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2008. 2,20 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2008. 2,18 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2008. 2,21 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2008. 2,16 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2008. 2,17 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2008. 2,20 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2008. 2,39 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2008. 2,25 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2009. 4,07 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2009. 4,11 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2009. 4,12 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2009. 4,08 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2009. 4,08 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2009. 4,01 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2009. 3,95 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2009. 3,97 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2009. 4,01 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2009. 5,57 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2009. 5,54 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2009. 5,61 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2010. 5,69 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2010. 5,76 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2010. 5,74 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2010. 5,87 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2010. 5,84 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2010. 5,91 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2010. 6,27 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2010. 6,19 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2010. 6,50 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2010. 6,34 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2010. 6,21 eura/ uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2010.
do 31. srpnja 2008. po kamatnoj stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena
V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.331,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj od 16. prosinca 2024. pa do isplate, u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi je Tuženik je pravni slijednik Volksbank d.d. kao i Sberbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, te navodi da su dana 16. rujna 2005. tužitelj i pravni prednik tuženika (Volksbank d.d.) sklopili su Ugovor o kreditu broj 771621, potvrđen dana 16. rujna 2005. godine kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod rednim brojem OU-1754/05, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.534,00 CHF, te je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca.
1.1. Tužitelj navodi da je pored iznosa glavnice, tužitelj temeljem članka 2. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku plaćati i redovnu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50 % godišnje, te da se kamatna stopa sa početnih 5,50 % godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, tj. ista se povećavala, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, a sve na temelju jednostrane odluke tuženika. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamatne stope činiti ovisnom o volji i odluci jednog ugovaratelja čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
1.2. Također navodi da tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa niti tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu.
1.3. Tužitelj navodi da je Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača podnio tužbu protiv osam banaka, među njima i tuženika, kojim od suda predlažu da donese presudu kojom se utvrđuje kako su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača na način da su poticale potrošače za sklapanjem ugovora o kreditu ugovaranjem valute vezane za švicarski franak te ugovaranje promjenjive kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, bez pregovaranja i bez jasno određenih parametara. Navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. 7., te je potvrđena u točki 8. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i pravni prednik tuženika, (ranije Sberbank d.d. i Volksbank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama članka 81., 82 i 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96 i čl. 97. ZZP, tj. suprotno Zakona o obveznim odnosima. Također je utvrđeno da je, tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ta banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.4. Tužitelj navodi da je tuženik potrošače pa tako i tužitelja poticala na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da nije na transparentan način objasnio tužitelju i informirao ga da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franaka neusporedivo veći u odnosu na isti u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Ugovor je sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi.
1.5. Također navodi da obzirom je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani sa tuženikom u razdoblju između 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. godine., a tužitelj je ugovor sklopio dana 5. travnja 2006. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora.
1.6. Tužitelj se poziva i na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
1.7. Tužitelj također navodi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
1.8. Podneskom od 11. ožujka 2024. tužitelj je kao tuženika označio Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe članka 11. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Ukoliko bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
2.1. Tuženik navodi da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.2. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Tuženik smatra da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.
3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 4. listopada 2024. specificirao tužbeni zahtjev, te i dalje traži da sud proglasi ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Također temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 545,93 eura, a temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 139,47 eura, zajedno sa zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci ove presude.
4. Rješenjem ovog suda broj: P-452/2023-8 od 2. travnja 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu (stranica 10.-16. spisa), otplatnu tablicu (stranica 17. -18. spisa), prometnu karticu (stranica 19.-25. spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (stranica 27. -29. spisa), nalaz i mišljenje vještaka (stranica 69.-77. spisa), te je saslušao tužitelja.
6. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
7. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i Volksbank d.d., Zagreb, 16. rujna 2005. zaključili ugovor o kreditu broj 771621, da je tuženik pravni slijednik Volksbank d.d., da je ugovor zaključen na iznos 15.534,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,50%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu.
7.1. Također nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:
P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Navedenu presudu potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
8. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.
9. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.. u dijelu u kojem je u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra NU i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
11. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
12. Nadalje, odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
12.2. Odredbom članka 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.
12.3. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
13. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a člankom 8. kredit je ugovoren u valuti CHF.
14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je imao namjeru kupiti osobno vozilo radi čega je otišao u autokuću u Vinkovcima gdje su mu rekli da ukoliko vozilo želi kupiti na kredit da ode u Volksbanku u Vinkovcima, budući da autokuća surađuje s tom bankom. U autokući su mu dali dokumentaciju vezano za osobno vozilo te je otišao u banku gdje mu je službenica ponudila kredit sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom govoreći da je ovaj kredit najpovoljniji jer je kamatna stopa niža, a CHF je stabilna valuta. Budući se on ne razumije u bankarsku terminologiju vjerovao je službenici u banci te je pristao na sklapanje ovakvog ugovora. Naveo je da mu službenica u banci nije posebno objašnjavala niti ga upozoravala na mogućnost povećanja tečaja CHF, a niti su posebno pregovarali o pojedinim odredbama ugovora, već je ugovor sastavila banka. Novcem od kredita je kupio osobno vozilo koje je koristio za osobne potrebe. Naveo je da je nakon nekog vremena rata kredita počela rasti, te je on nakon nekog vremena podigao drugi kredit te zatvorio ovaj kredit u Volksbanci. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je zaposlen te nije imao udjele u trgovačkim društvima niti je bio vlasnik obrta.
14.1. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je u banci ponuđen kredit sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF i to kao najpovoljniji. Također proizlazi da nije pregovarao s bankom oko uvjeta kredita, te da je ovakav ugovor o kreditu potpisao iz razloga što mu je u banci rečeno da se radi o najpovoljnijem ugovoru.
15. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.
15.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF , kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to odredbe ugovora o kreditu u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nisu razumljive, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba također ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena 16. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
17. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 9. travnja. 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2221/18 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.
18. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz Vinkovaca. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika Volksbank d.d., Zagreb kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 771621, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 15.534,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Otplata kredita ugovorena je u 84 anuiteta, a nominalni iznos početne kamatne stope utvrđen je u visini od 5,50%.
18.1. Vještak je naveo da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu 139,50 eura. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 545,93 eura. Vještak je također naveo da je uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja ugovora o kreditu utvrđeno je da je tužitelj platio manje anuitete (tzv. negativna tečajna razlika) u iznosu od 250,60 eura. Vještak navodi da razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 295,32 eura. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.
19. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka stranke nisu imale primjedbi, te je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev uskladio sa istim.
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.
21. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 139,50 eura, a zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 545,93 eura, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.
22. Tuženik je temeljem odredbe članka 323. stavka 1., članka 1111. stavka 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
23. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle u odnosu na prednika tuženika zastara počinje teći 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10, kada je u odnosu na ovu banku postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Slijedom toga, rok zastare u odnosu na ovu banku istječe 14. lipnja 2023. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023. to nije nastupila zastara potraživanja, radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti. Treba napomenuti da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., što je vidljivo iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska, a spis u ovom predmetu je, zbog štrajka sudskih službenika i namještenika, osnovan tek 3. kolovoza 2023. Za tijek zastare je bitan datum predaje tužbe sudu, a ne datum osnivanja spisa.
24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 75 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištima od 18. lipnja 2024. i 28. studenog 2024. u vrijednosti od 75 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za sastav podnesaka od 8. ožujka 2024. i 7. listopada 2024. u vrijednosti od 75 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za pristup na ročište za objavu presude u vrijednosti od 37,5 bodova sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 412,50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 2,00 eura daje iznos od 825,00 eura. Tužitelju pripada i PDV na navedeni trošak u iznosu od 206,25 eura sukladno Tbr. 46 Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, odnosno ukupno 1.331,25 eura.
24.1. Sud tužitelju nije priznao niti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 51/23), koji se primjenjuje od 20. svibnja 2023.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Vinkovcima 16. prosinca 2024.
Sudac:
Ivan Katičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Odvjetnik Hrvoje Miličević, Veliki kraj 51, [adresa] Županja – pun. tužitelja 2. Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Savska cesta 32, [adresa] Zagreb – pun. tuženika
