Pr-1592/2022-38

Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 05.12.2024. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 16. prosinca 2024. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici GE, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 23.04.2022., iznos od neto 3.000,00 € (slovima: tritisućeeura) sa zateznim kamatama tekućim od 08.07.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici GE, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iz štetnog događaja od 23.04.2022., iznos od neto 26,00 € (slovima: dvadesetšesteura) sa zateznim kamatama tekućim od 08.07.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici GE, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iz štetnog događaja od 23.04.2022., iznos od neto 66,36 € (slovima: šezdesetšesteuratridesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 25.05.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.324,08 €, sa zateznim kamatama tekućim od 16.12.2024., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 20.07.2022. navodi, da je dana 23.04.2022. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca KONZUM plus d.o.o., na radnom mjestu prodavačice u trgovini na lokaciji Trg Maršala Tita u Velikoj Gorici. Tužiteljica se ozlijedila obavljajući radne zadatke u skladišnom prostoru poslodavca prilikom manevriranja punim roll kontejnerom (metalni kontejner na kojeg je poslagana roba, okvirnih dimenzija – površine 2m kvadratna, visine 220 cm) koji je bio natovaren robom. Nosivost kontejnera je cca 500 kilograma. Zbog neravnina na površini na kojoj se odvija rad i zakrčenosti prolaza, kotač kontejnera je zapeo te je tužiteljica pala na stražnji dio tijela dočekavši se rukom (dlanom) na tvrdoj podlozi. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je nastalu ozljedu tužiteljice kao ozljedu na radu. Poslodavac tužiteljice je u trenutku ozljeđivanja tužiteljice imao sa tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihova radna mjesta, pa je osiguravajuća kuća pasivno legitimirana i odgovorna za naknadu štete tužiteljici. Kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužiteljica na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje: za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te zbog naruženja, potražuje ukupno iznosi 16.500,00 kuna. Tužiteljica potražuje i imovinsku štetu zbog pružene tuđe pomoći u iznosu od 1.500,00 kuna te imovinsku štetu s osnove troškova liječenja u visini od 500,00 kuna sukladno računu bolnice Sv. Katarina od 24.05.2022.. Tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev u cilju mirnog rješenja spora, ali do istoga nije došlo. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade neimovinske štete ukupno 16.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate; da tužiteljici isplati na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate i imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana izdavanja računa tj. od 25.05.2022. do isplate, te da obveže tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Mladenu Miškulinu – ortopedu i traumatologu tužiteljica je podneskom od 14.11.2024. (str. 157-159 spisa) postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod od I. do III. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen. 3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je poslodavac tužiteljice tvrtka KONZUM plus d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika, međutim osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Tužiteljica u tužbi navodi kako je do ozljede došlo u skladištu, kada se kretala unatrag i vukla „roll“ kontejner, a prilikom čega je udarila petama u kolica koja su joj se našla iza leđa, pala na stražnjicu te udarila lijevim dlanom u kolica. Tuženik naglašava kako se tužiteljica ozlijedila prilikom obavljanja uobičajenih poslova za poslodavca, a što potvrđuje i sama tužiteljica navodeći kako je ozljeda nastupila prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka. Riječ je o djelokrugu poslova s kojim se tužitelj svakodnevno susretao te je sigurno bio upoznat s načinom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka. Isto tako, tuženik ističe da svi zaposlenici osiguranika tuženika prije početka rada prolaze obuku za siguran način obavljanja poslova, te se tom prilikom obučavaju na pravilan način upravljati radnom opremom, u ovom slučaju „roll“ kontejnerom. Prilikom povlačenja punog kontejnera bitno je osigurati prohodnost radnih puteva. Sama činjenica da je tužiteljica kontejner „natovarila robom“, a da nije uočila da zbog zakrčenosti prolaza i površina neće moći sigurno proći, ukazuje da prilikom postupanja tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju, odnosno pažnju koju pri primijenio prosječan radnik u usporedivoj radnoj situaciji. Radi navedenog tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala doprinosom oštećenice na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Uzrok štetnog događaja je nepažnja tužiteljice, koja se nije ponašala onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te se takvim ponašanjem svjesno dovela u opasnost. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u desni ručni zglob, a RTG pretragom utvrđeno je da nema znakova prijeloma te da je nalaz uredan, dakle radilo se o lakšoj tjelesnoj ozljedi, stoga je potraživanje tužiteljice u cijelosti neosnovano. Posebice ako se uzme u obzir činjenica da se štetni događaj dogodio dana 23. travnja 2022. godine, dok je tužitelj na prvi pregled otišao tek 25. travnja 2022. godine. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u odštetni zahtjev tužiteljice od 07.07.2022. (str. 5-7 spisa), u račun specijalne bolnice Sv. Katarina od 24.05.2022. (str. 9 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 10-14 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 15-26, 37-43, 46-47, 106-145 spisa), u fotografiju roll kontejnera (str. 48 spisa), saslušana je svjedokinja BE (str. 52-57 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice GE kao stranke (str. 57-60 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Mladenu Miškulinu – ortopedu i traumatologu (str. 66-71 spisa), uvid u I. dopunsko pismeno očitovanje vještaka Miškulina (str. 89 spisa), uvid u II. dopunsko pismeno očitovanje vještaka Miškulina (str. 154 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KONZUM plus d.o.o. u Velikoj Gorici dana 23.04.2022..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio nastanak štetnog događaja, te da je u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužiteljice KONZUM plus d.o.o. bio osiguran kod tuženika od odgovornosti prema djelatnicima po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik nije sporio svoju odgovornost, ali je osporio visinu tužbenog zahtjeva, te je istaknuo prigovor doprinosa oštećenice ovdje tužiteljice nastanku štetnog događaja.

10. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Odgovornost tuženika- osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena na svom radnom mjestu i prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, a koje radne zadatke je tužiteljica obavljala u ime i za račun za svog poslodavca, te po nalogu poslodavca – osiguranika tuženika. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice – osiguran tuženika odgovara tužiteljici kao radnici za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužiteljici (radnici) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 10-14 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Činjenica da je HZZO priznao ozljedu tužiteljice od 23.04.2022. kao ozljedu na radu, predstavlja nastup osiguranog slučaja iz čl. 2. st.1. i 2. Općih uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, te je predmetnim osiguranjem pokrivena izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Radno mjesto tužiteljice je radno mjesto s posebnim uvjetima rada (čl. 3. toč. 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada NN 5/84). Manevriranje teškim kontejnerima za "slaganje i prijevoz robe" te manipuliranje robom predstavlja opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost pa postoji odgovornost tuženika po kriteriju kauzalne odgovornosti. Radne operacije (djelatnosti) istovara, utovara, slaganje, prijevoz robe u cilju prodaje robe potrošačima te djelatnost pružanja usluga u trgovini ujedno predstavljaju i registriranu djelatnost osiguranika tuženika. Poslodavac je obvezan provoditi pr4evenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Ozljeda tužiteljice te način na koji je do iste ozljede došlo ukazuju da je poslodavac propustio primijeniti načelo prevencije te druga propisana načela iz sustava zaštite na radu u svim segmentima radnog procesa, te u radnom okolišu. Tuženik ni sa čime nije dokazao da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, pa je taj prigovor tuženika odbijen kao neosnovan.

11. Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici koju je pretrpjela u štetnom događaju od 23.04.2022., iz razloga koji su naprijed navedeni. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

12. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

14. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. Mladenu Miškulinu ortopedu i traumatologu (str. 66-71 spisa).

15. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Mladena Miškulina (str. 66-71 spisa), vidljivo je da je tužiteljica u štetnom događaju od 23.04.2022 godine zadobila ozljedu desne šake. Postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivene ozljede i trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Liječenje tužiteljice još nije završeno obzirom da čeka operativni zahvat rekonstrukcije ulnarnog kolateralnog ligamenta desne šake i dekompresiju n.medijanusa koji su zahvati programirani u istom aktu. Trošak pretrage EMNG u uzročno posljedičnoj svezi je sa štetnim događajem. Navedenu pretragu tužiteljica je mogla obaviti i kroz HZZO. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti ili ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. Na dan pregleda u svrhu medicinskog vještačenja kod tužiteljice su prisutne trajne posljedice u vidu posttraumatskog sindroma pritiska na n.medijanus u području dlana (sindrom karpalnog tunela) te u vidu nestabilnosti palca desne šake. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod Tužiteljice je, s ortopedsko traumatološkog motrišta prisutno umanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice u opsegu od 8%. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 2 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dan ukupno. Bolovi su izraženi u kumulativnom omjeru. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici bila je potrebna nakon ozljede u periodu od 7 dana a u opsegu od 1 sata dnevno. Kod tužiteljice nije prisutno naruženje.

16. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka tužiteljica nije imala primjedbi.

17. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prigovarao je tuženik u podnesku od 18.12.2023. (str. 81 spisa) navodeći da osporava nalaz i mišljenje u djelu kojem vještak ocjenjuje smanjenje životnih aktivnosti navodeći da je vještak previsoko utvrdio smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice sa 8% jer je sindrom karpalnog tunela degenerativno skvrćenje fibroznih struktura u predjelu ručnog zgloba koji kompromitira medijalni živac te kao takav ne može biti u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Podneskom od 26.01.2024. (str. 87 spisa) tuženik je dopunio prvotni prigovor navodeći da je tužiteljica 10-tak dana prije štetnog događaja navela raniji udarac u desni dlan, pa predlaže da se vještak i o tome očituje.

18. U I. pisanom dopunskom očitovanju (str. 88 spisa), vještak Miškulin je naveo da je sindrom karpalnog kanala pritisak na n.medijanus u području karpalnog tunela te može biti uzrokovan sa više faktora od kojih je jedan, kako navodi tuženik degenerativno oboljenje. No, s druge strane sindrom karpalnog tunela može biti uzrokovan traumom, a što u predmetnom slučaju proizlazi iz medicinske dokumentacije. Kako bi vještak mogao isključiti druge etiologije sindroma karpalnog tunela potrebno bi bilo izvršiti uvid u medicinski karton tužiteljice.

19. Nakon što je pribavljen medicinski karton za tužiteljicu (str. 106-145 spisa), medicinski vještak dr. sc. Miškulin je sačinio II. dopunsko očitovanje (str. 154 spisa), u kojem je naveo da spisu prileži karton liječnika opće prakse koji pokriva period od 13.09.2018. do 16.09.2024.. U kartonu je evidentirano da je 25.04.2022. razlog dolaska tužiteljice kod liječnika bila ozljeda desne šake. Navodi se da je tužiteljica prije 10 dana nezgodno uhvatila mortadelu te blago istegnula šaku, funkcija šake bila je uredna prema opisu pacijentice. U subotu 23.04.2022. tužiteljica je pala te se dočekala na desnu šaku otvoreno, od tada osjeća trnce u podlaktici, funkcija šake očuvana. Vještak je dao zaključak da u kartonu liječnika opće prakse ne nalazi zapise o ozljedama ili bolestima koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Navedeno istegnuće desne šake prilikom hvata težeg predmeta (mortadela) ne može uzročno –posljedično biti povezano sa ozljedom živca n.medijanusa. vještak je u cijelosti ostao pri svemu što je naveo u vještvu.

20. Nakon II. dopunskog očitovanja medicinskog vještaka, tužiteljica nije imala primjedbi, a tuženik je i dalje ostao kod prigovora o kojima se vještak očitovao te je tuženik predložio da se ne poziva vještak radi usmenog očitovanja, već da sud provede dokaz novim medicinskim vještačenjem. Taj dokazni prijedlog tuženika je odbijen s obzirom da su nalaz i mišljenje vještaka i dopunska očitovanja dani u skladu s pravilima struke, vještak se očitovao na sve prigovore tuženika, a određivanjem novog medicinskog vještačenja bi dovelo do nepotrebnog odugovlačenja rješavanja ovog predmeta.

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (42 godine starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 800,00 eura.

22. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 600,00 eura.

23. Kod tužiteljice je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti (SŽA) u visini 3% trajno, u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane dodatne napore u svakodnevnim životnim aktivnostima. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženoj visini od 1.600,00 eura.

24. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

25. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 7 sati (7 dana po 1 sat dnevno). Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16.01.2023. (str. 60 – 3 pasus spisa), tužiteljica je iskazala da su joj tuđu pomoć pružali članovi njezine obitelji (djeca) i porodice (sestra). Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada konačno zatraženi iznos od 26,00 eura (7 sati x 3,72 eura/1h), odnosno smatra iznos od 3,72 eura po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu sudsku praksu.

26. Tužiteljica je potraživala i imovinsku štetu na ime troškova liječenja konkretno zatražila je da joj tuženik nadoknadi troškove liječenja u iznosu od 66,36 eura (u vrijeme nastanka troška to je iznosilo 500,00 kuna) po računu specijalne bolnice Sv. Katarina od 24.05.2022. gdje je tužiteljica obavila pretragu EMNG gornjih ekstremiteta. Navedeni iznos je u svezi sa liječenjem tužiteljice od posljedica štetnog događaja od 23.04.2022.. Iako je navedenu pretragu tužiteljica mogla obaviti i preko HZZO-a, sud je priznao tužiteljici ovaj trošak imajući u vidu liste čekanja u državnim bolnicama, a tuženik nije dokazao suprotno.

27. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 800,00 eura; na ime pretrpljenog straha 600,00 eura; na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 1.600,00 eura, te na ime tuđe pomoći 26,00 eura, na ime troškova liječenja 66,36 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 3.092,36 eura, od kojeg iznosa se 3.000,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a ostatak na imovinsku štetu.

28. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 08.07.2022., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 08.07.2022. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Na imovinsku štetu koja se odnosi na troškove liječenja zatezne kamate teku od 25.05.2022. s obzirom da je račun specijalne bolnice Sv. Katarina od 24.05.2022. (str. 9 spisa) dospio 24.05.2022..

29. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

30. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 162 spisa).

31. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

32. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.092,36 eura. Tužiteljici je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava tri obrazloženog podneska od 04.11.2022., 22.12.2023. i 14.11.2024. u visini od 100 bodova za svaki; sastava podnesaka od 15.11.2022., 15.02.2023., 14.04.2023., 12.03.2024., 09.04.2024., 14.06.2024., 15.07.2024. 05.09.2024. u visini 50 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 16.11.2022., 16.01.2023., 05.12.2023., za svako po 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1250 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.500,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 625,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.324,08 eura.

33. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 16. prosinca 2024., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

34. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Maja Buhin iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.