REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-10192/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Begoviću, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 3b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima ZE, LE, RE, JEG, KE, AE, ČE, IE, PE, EE, UE, ŽE, HE, VE, Krešimiru Galeković i Moniki Đukić Brekalo, odvjetnicima iz Zagreba, Ilica 1a, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Begovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Monike Đukić Brekalo, odvjetnice, dana 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u [adresa], 10 000 Zagreb, da isplati tužitelju JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplaćenih kamata zbog promijenjenih kamatnih stopa, iznos od 954,56 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, a koja teče:

- na iznos od 0,93 Eura, tekućom od 01.09 2008. god

- na iznos od 12,07 Eura, tekućom od 01.10. 2008. god

- na iznos od 13,05 Eura, tekućom od 01.11.2008. god

- na iznos od 12,40 Eura, tekućom od 01.12.2008. god

- na iznos od 13,23 Eura, tekućom od 01.01.2009. god

- na iznos od 13,52 Eura, tekućom od 28.02.2009. god

- na iznos od 13,26 Eura, tekućom od 01.04.2009. god

- na iznos od 19,84 Eura, tekućom od 01.04.2009. god

- na iznos od 19,76 Eura, tekućom od 01.05.2009. god

- na iznos od 18,52 Eura, tekućom od 01.06.2009. god

- na iznos od 19,25 Eura, tekućom od 01.07.2009. god

- na iznos od 19,32 Eura, tekućom od 01.08.2009. god

- na iznos od 19,47 Eura, tekućom od 01.09.2009. god

- na iznos od 19,45 Eura, tekućom od 01.10.2009. god

- na iznos od 19,31 Eura, tekućom od 01.11.2009. god

- na iznos od 19,58 Eura, tekućom od 01.12.2009. god

- na iznos od 19,84 Eura, tekućom od 03.01.2010. god

- na iznos od 20,04 Eura, tekućom od 28.02.2010. god

- na iznos od 20,45 Eura, tekućom od 01.04.2010. god

- na iznos od 20,45 Eura, tekućom od 01.04.2010. god

- na iznos od 20,37 Eura, tekućom od 04.05.2010. god

- na iznos od 20,53 Eura, tekućom od 01.06.2010. god

- na iznos od 21,87 Eura, tekućom od 01.07.2010. god

- na iznos od 22,54 Eura, tekućom od 31.08.2010. god

- na iznos od 22,43 Eura, tekućom od 01.09.2010. god

- na iznos od 22,14 Eura, tekućom od 01.10.2010. god

- na iznos od 21,67 Eura, tekućom od 03.11.2010. god

- na iznos od 23,00 Eura, tekućom od 02.12.2010. god

- na iznos od 23,03 Eura, tekućom od 01.02.2011. god

- na iznos od 23,03 Eura, tekućom od 01.02.2011. god

- na iznos od 23,34 Eura, tekućom od 01.03.2011. god

- na iznos od 22,94 Eura, tekućom od 01.04.2011. god

- na iznos od 23,01 Eura, tekućom od 01.05.2011. god

- na iznos od 24,69 Eura, tekućom od 01.06.2011. god

- na iznos od 24,86 Eura, tekućom od 01.07.2011. god

- na iznos od 25,54 Eura, tekućom od 01.08.2011. god

- na iznos od 24,84 Eura, tekućom od 01.09.2011. god

- na iznos od 24,07 Eura, tekućom od 01.10.2011. god

- na iznos od 22,52 Eura, tekućom od 03.11.2011. god

- na iznos od 22,39 Eura, tekućom od 01.12.2011. god

- na iznos od 22,73 Eura, tekućom od 01.01.2012. god

- na iznos od 23,03 Eura, tekućom od 01.02.2012. god

- na iznos od 23,07 Eura, tekućom od 02.03.2012. god

- na iznos od 22,86 Eura, tekućom od 03.04.2012. god

- na iznos od 22,95 Eura, tekućom od 03.05.2012. god

- na iznos od 23,10 Eura, tekućom od 01.06.2012. god

- na iznos od 22,87 Eura, tekućom od 07.07.2012. god

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.000,27 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. dana 16. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Sve navedene novčane tražbine potrebno je platiti na tekući račun tužitelja br. IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste bank d.d.

III. Odbacuje se zahtjev tuženika za isplatom troška za zastupanje na ročištu 20.01.2021. sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a u preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj povukao zahtjev za isplatom iznosa od 720,00 kn / 95,56 Eur, tj. zahtjev za isplatom iznosa:

- od 60,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2007. god - od 59,74 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2008. god. - od 60,83 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2008. god - od 61,43 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2008. god - od 62,45 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2008. god - od 60,91 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2008. god - od 90,46 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2008. god - od 91,58 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2008. god

- od 89,93 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2008. god te djelomično iznos obroka od 90,01 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09 2008. god, a u kojem je ostalo onda nespornih 0,93 eur.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 12.6.2019. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 056-50-4172625 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 31.223,58 CHF. Ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseci uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,20% godišnje.

Ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužitelj ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Tužitelj pojašnjava (ročište 6.11.2024. - list 250 spisa) da je u tužbenom zahtjevu iz podneska od 5.11.2024. u ukupno potraživanom iznosu naveo identičan iznos koji se tražio u tužbi samo izraženo u eur, a ono što je bilo sporno prema odluci Županijskog suda u Splitu, a to je 720,00 kn / 95,56 eur je u pojedinačno zatraženim iznosima povukao iznose kako su bili navedeni u tč. IV izreke presude, a pojedinačno navedeni kao:

- 60,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2007. god - 59,74 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2008. god. - 60,83 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2008. god - 61,43 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2008. god - 62,45 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2008. god - 60,91 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2008. god - 90,46 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2008. god - 91,58 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2008. god

- 89,93 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2008. god te djelomično iznos obroka od 90,01 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09 2008. god, a u kojem je ostalo onda nespornih 0,93 eur. Tuženik (list 250. spisa) je istakao da se "ne protivi tom djelomičnom povlačenju" pa je slijedom navedenog odlučeno kao u točki IV izreke (čl. 193. ZPP).

Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži (podnesak 5.11.2024. - list 246-248 spisa i ročište 6.11.2024) donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci (tč.I izreke), a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 54) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja i osporava tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Na ročištu 6.11.2024. ističe da za slučaj prihvaćanja tužbenog zahtjeva mu se dosudi trošak koji je nastao uslijed povrata u prijašnje stanje, a to je trošak pristupa na ročište 20.01.2021. godine 200,00 Eur + 50,00 Eur (PDV) - ukupno 250,00 Eur.

3. Između stranaka (ročište 8.4.2021. - list 139 spisa) utvrđeno je nespornim da ugovor nije konvertiran.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu br. 056-50- 4172625 od 16.6.2007. Ov-18043/07 javnog bilježnika Zdenka Frida, ponudu br. 261/2007 Pupek d.o.o., otplatni plan (list 12-14 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja tuženika (list 15), otplatnu tablicu, kredit informativni izračun, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 29.5.2019., dopis tuženika tužitelju od 19.11.2007., izračun Podatkovni sadržaji d.o.o. naručitelja - tužitelja, izvod iz zbornika sudske prakse - presuda suda u predmetu C-186/16, izvod iz biltena o bankama (list 70-72 spisa), mišljenje nezavisnog odvjetnika Mirsa Wahla od 27.4.2017. u predmetu C- 186/16, rješenje Ustavnog suda RH od 13.12.2016., anonimiziranu presudu Županijskog suda u Puli - Pola Gž-2658/12-2, odluka Pž-2462/03-3 Visokog trgovačkog suda RH, bilten HNB 176 iz prosinca 2011., zahtjev za dostavom podataka o prosječnim kamatnim stopama banaka na kunske kredite sa valutnom klauzulom u CHF od 2006. -2013. sa prilogom, izvod iz godišnjaka 21 Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, liječničku potvrdu punomoćnika tužitelja i nalaz, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak financijske struke Darko Prpić iz Darfin d.o.o., usmeno očitovanje navedenog vještaka, izvršen je uvid u tablicu G1 (list 168-181 spisa), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 249 - roč. 6.11.2024.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Presudom Županijskog suda u Splitu Gž-441/2023-3 potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5410/2021-28 od 30.8.2022. u dijelu I, II i III izreke, a prvostupanjskom presudom suđeno je ( l 188):

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. Ugovora o kreditu broj 056-50-4172625 od 16.06.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

„Kunska protuvrijednost CHF 31.223,58 (tridesetjedna tisućadvijestodvadesettri franaka i pedesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“.

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 056-50- 4172625 od 16.06.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

Redovna kamata: 5,20 % (pet zarez dvadeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

Nadalje, naloženo je tuženiku (tč.III) Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u [adresa], da isplati tužitelju BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplaćene glavnice vezane valutnom klauzulom, iznos od 29.185,82 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP, a s obzirom da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 056-50-4172625 potvrđen kod javnog bilježnika 16.6.2007. na iznos 31.223,58 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu uz rok otplate 60 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu). Bila je sporna valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno jesu li promjene kamatne stope u skladu sa odredbama zakona, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama i pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi.

7. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 31.223,58 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.

8. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

11. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

13. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

14. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

15. Uvažavajući presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

16. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 1. prijepornog Ugovora o kreditu kako je zatraženo i navedeno u izreci prvostupanjske presude P-5410/2021-28, a isto i dio odredbe čl. 2. cit. Ugovora.

17. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te se i dodatno očitovao usmeno na ročištu 19.7.2022. i odgovorio na sva pitanja i primjedbe.

18. Vještak ističe (list 153-155 spisa) da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.472,79 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 7.912,14 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja.

Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 29.185,82 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos.

Tužitelj je u potpunosti svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio sa rezultatom financijskog vještačenja u ukupnom iznosu i pojedinačno po mjesecima, a ono što je bilo sporno prema odluci Županijskog suda u Splitu - 720,00 kuna / 95,56 Eur povukao, to jest povukao sve kako je navedeno u izreci (tč. IV).

19. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa odnosno kako je zatraženo pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

21. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl.30 Ovršnog zakona.

22. Glede kamatne stope prigovor zastare je neosnovan jer je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2019. radi utvrđenja ništetnosti odredbi glede kamatne stope i valutne klauzule i isplate s tim u vezi, a podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom RH donošenjem presude Pž-7129/13 od 13.6.2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Tužitelj je tužbu podnio 12.6.2019. pa je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina. Čak i za slučaj povišenja zahtjeva tijekom postupka po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne bi se radilo o zastari, jer tijekom cijelog postupka tužitelj između ostalog traži isplatu preplaćenog zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. Zbog svega navedenog svi prigovori tuženika su neosnovani te je odlučeno kao u izreci.

24. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio glede osnove 100% i glede visine 100% pa je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate osim glede zahtjeva za naknadom troška pristupa na ročište 20.1.2021. kojeg je valjalo odbaciti. Tužitelju je priznat potrebni trošak:

- sastava tužbe radi utvrđenja ništetnosti i isplate od 12.6.2019. (VPS 4.310,15 Eur / 32.474,83 kn) po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska sa očitovanjem na odgovor tuženika na tužbu od 3.2.2020. (VPS 4.310,15 Eur / 32.474,83 kn) po Tbr 8/1 - 100 bodova - zastupanja na ročištu 8.4.2021. (VPS 4.310,15 Eur / 32.474,83 kn) po Tbr 9/1 - 100 bodova

- trošak sastava podneska od 13.4.2021. -list 143 (VPS 4.310,15 Eur / 32.474,83 kn)) po Tbr 8/3 – 25 bodova

- sastava podneska od 8.9.2021. (VPS 4.923,75 Eur / VPS 37.097,96 kn) po Tbr 8/1 - 100 bodova

- trošak zastupanja na ročištu 2.6.2022. (VPS 4.923,75 Eur / VPS 37.097,96 kn) po Tbr 9/1 - 100 bodova

- trošak zastupanja na ročištu 19.7.2022. (VPS 4.923,75 Eur / VPS 37.097,96 kn) po Tbr 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 5. 11. 2024. (VPS 954,56 Eur) - Tbr 8/1 - 75 bodova - trošak zastupanja na ročištu 6.11.2024. (VPS 954,56 Eur) po Tbr 9/1 - 75 bodova

- trošak sudske pristojbe za tužbu tbr.1 t. 1. TSP- list 52 - 89,58 Eur i na presudu P-5410/2021 plaćenu u iznosu od 95,69 Eur - list 203 spisa, a daljnjeg troška sudske pristojbe za presudu je tužitelj oslobođen - čl.6. ZID ZSP - Narodne novine 51/2023,

- trošak vještačenja 2.000,00 kn / zatraženih 265,00 Eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.000,27 Eur.

Tuženik (ročište 6.11.2024.) traži neovisno o ishodu parnice to jest za slučaj prihvaćanja tužbenog zahtjeva da mu tužitelj naknadi trošak pristupa na ročište 20.1.2021. u iznosu 250,00 Eur (u što je uključen PDV 25%).

Tuženik je imao trošak zastupanja na ročištu 20.1.2021. po Tbr 9/2 OT (VPS 32.474,83 kn / 4.310,15Eur) - 50 bodova x 2,00 Eur = 100,00 Eur + PDV 25% ( 25,00 Eur) = 125,00 Eur.

Međutim, zahtjev za naknadu tog troška nije postavio odmah na ročištu, a niti u roku od 15 dana od dostave odluke o presumiranom povlačenju tužbe (čl. 164 st. 8 ZPP) pa mu nije priznat taj trošak u smislu čl. 156 st. 1. ZPP. Dakle, zahtjev je trebao biti postavljen odmah na ročištu pa je tuženik prekludiran u svom pravu zahtijevati naknadu troška za zastupanje na ročištu 20.1.2021., a koji zahtjev postavlja nakon ročišta na kojem je bilo doneseno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe (čl. 164.st.3 ZPP) pa je stoga odbačen zahtjev tuženika za isplatom troška zastupanja na ročištu 20.1.2021. sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

25. Za napomenuti je da sukladno shvaćanju suda EU u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troškova čak niti u situaciji povučenog dijela tužbenog zahtjeva jer bi takav način podmirenja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu (C 244/19)

26. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka