REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4041/2024-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petra Smodlaka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 16. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria - Bank d.d.), sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.074,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na sljedeće iznose:
- 4,15 € od 12.10.2007. do isplate,
- 4,11 € od 10.11.2007. do isplate,
- 4,13 € od 15.12.2007. do isplate,
- 4,07 € od 15.01.2008. do isplate,
- 4,11 € od 15.02.2008. do isplate,
- 4,11 € od 18.03.2008. do isplate,
- 15,62 € od 15.04.2008. do isplate,
- 15,10 € od 10.05.2008. do isplate,
- 14,82 € od 13.06.2008. do isplate,
- 14,87 € od 15.07.2008. do isplate,
- 14,46 € od 14.08.2008. do isplate,
- 14,34 € od 11.09.2008. do isplate,
- 14,36 € od 16.10.2008. do isplate,
- 24,13 € od 14.11.2008. do isplate,
- 22,69 € od 18.12.2008. do isplate,
- 23,98 € od 13.01.2009. do isplate,
- 23,96 € od 01.02.2009. do isplate,
- 23,82 € od 15.03.2009. do isplate,
- 23,28 € od 15.04.2009. do isplate,
- 23,08 € od 16.05.2009. do isplate,
- 22,41 € od 16.06.2009. do isplate,
- 21,84 € od 10.07.2009. do isplate,
- 21,67 € od 18.08.2009. do isplate,
- 21,56 € od 15.09.2009. do isplate,
- 21,29 € od 13.10.2009. do isplate,
- 20,86 € od 14.11.2009. do isplate,
- 20,89 € od 15.12.2009. do isplate,
- 20,85 € od 16.01.2010. do isplate,
- 20,88 € od 12.03.2010. do isplate,
- 20,52 € od 16.04.2010. do isplate,
- 20,66 € od 22.04.2010. do isplate,
- 20,29 € od 18.05.2010. do isplate,
- 20,13 € od 08.06.2010. do isplate,
- 21,12 € od 13.08.2010. do isplate,
- 20,53 € od 24.08.2010. do isplate,
- 20,99 € od 18.09.2010. do isplate,
- 20,38 € od 15.10.2010. do isplate,
- 19,61 € od 16.11.2010. do isplate,
- 20,16 € od 14.12.2010. do isplate,
- 17,61 €od 13.01.2011. do isplate,
- 16,65 € od 12.02.2011. do isplate,
- 16,57 € od 15.03.2011. do isplate,
- 15,97 € od 14.04.2011. do isplate,
- 15,70 € od 17.05.2011. do isplate,
- 16,50 € od 14.06.2011. do isplate,
- 16,26 € od 21.07.2011. do isplate,
- 16,80 € od 13.08.2011. do isplate,
- 15,96 € od 14.09.2011. do isplate,
- 15,11 € od 14.10.2011. do isplate,
- 12,54 € od 15.11.2011. do isplate,
- 12,19 € od 14.12.2011. do isplate,
- 12,06 € od 13.01.2012. do isplate,
- 11,89 € od 16.03.2012. do isplate,
- 11,57 € od 16.03.2012. do isplate,
- 11,14 € od 13.04.2012. do isplate,
- 10,86 € od 15.05.2012. do isplate,
- 10,57 € od 14.06.2012. do isplate,
- 10,15 € od 17.07.2012. do isplate,
- 9,83 € od 14.08.2012. do isplate,
- 9,42 € od 13.09.2012. do isplate,
- 8,96 € od 13.10.2012. do isplate,
- 8,71 € od 17.11.2012. do isplate,
- 8,41 € od 18.12.2012. do isplate,
- 8,01 € od 16.02.2013. do isplate,
- 7,46 € od 16.02.2013. do isplate,
- 7,25 € od 16.03.2013. do isplate,
- 6,88 € od 17.04.2013. do isplate,
- 6,46 € od 18.05.2013. do isplate,
- 5,94 € od20.07.2013.do isplate,
- 5,56 € od 20.07.2013. do isplate,
- 5,22 € od 08.08.2013. do isplate,
- 4,88 € od 04.09.2013. do isplate,
- 4,56 € od 10.10.2013. do isplate,
- 4,13 € od 07.11.2013. do isplate,
- 3,75 € od 11.12.2013. do isplate,
- 3,38 € od 05.01.2014. do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria - Bank d.d.), sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.443,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na sljedeće iznose:
- 3,58 € od 02.10.2004. do isplate,
- 5,61 € od 01.11.2004. do isplate,
- 13,33 € od 20.01.2005. do isplate,
- 10,67 € od 20.01.2005. do isplate,
- 4,89 € od 05.03.2005. do isplate,
- 4,30 € od 01.05.2005. do isplate,
- 2,87 € od 14.11.2008. do isplate,
- 7,07 € od 13.01.2009. do isplate,
- 10,11 € od 01.02.2009. do isplate,
- 11,49 € od 15.03.2009. do isplate,
- 7,72 € od 15.04.2009. do isplate,
- 8,45 € od 16.05.2009. do isplate,
- 2,67 € od 16.06.2009. do isplate,
- 1,79 € od15.09.2009. do isplate,
- 1,59 € od 13.10.2009. do isplate,
- 3,60 € od 15.12.2009. do isplate,
- 7,04 € od 16.01.2010. do isplate,
- 11,94 € od 12.03.2010. do isplate,
- 10,83 € od 16.04.2010. do isplate,
- 17,49 € od 22.04.2010. do isplate,
- 16,24 € od 18.05.2010. do isplate,
- 18,72 € od 08.06.2010. do isplate,
- 40,10 € od 13.08.2010. do isplate,
- 35,74 € od 24.08.2010. do isplate,
- 49,23 € od 18.09.2010. do isplate,
- 44,62 € od 15.10.2010. do isplate,
- 37,17 € od 16.11.2010. do isplate,
- 53,03 € od 14.12.2010. do isplate,
- 73,52 € od 13.01.2011. do isplate,
- 59,24 € od 12.02.2011. do isplate,
- 64,81 € od 15.03.2011. do isplate,
- 58,46 € od 14.04.2011. do isplate,
- 59,67 € od 17.05.2011. do isplate,
- 86,92 € od 14.06.2011. do isplate,
- 89,64 € od 21.07.2011. do isplate,
- 112,48 € od 13.08.2011. do isplate,
- 100,88 € od 14.09.2011. do isplate,
- 88,15 € od 14.10.2011. do isplate,
- 87,06 € od 15.11.2011. do isplate,
- 86,14 € od 14.12.2011. do isplate,
- 92,35 € od 13.01.2012. do isplate,
- 97,79 € od 16.03.2012. do isplate,
- 98,59 € od 16.03.2012. do isplate,
- 94,95 € od 13.04.2012. do isplate,
- 97,54 € od 15.05.2012. do isplate,
- 99,34 € od 14.06.2012. do isplate,
- 96,53 € od 17.07.2012. do isplate,
- 97,37 € od 14.08.2012. do isplate,
- 95,28 € od 13.09.2012. do isplate,
- 90,73 € od 13.10.2012. do isplate,
- 95,82 € od 17.11.2012. do isplate,
- 98,31 € od 18.12.2012. do isplate,
- 96,64 € od 16.02.2013. do isplate,
- 87,24 € od 16.02.2013. do isplate,
- 95,38 € od 16.03.2013. do isplate,
- 96,17 € od 17.04.2013. do isplate,
- 93,09 € od 18.05.2013. do isplate,
- 83,32 € od 20.07.2013. do isplate,
- 83,15 € od 20.07.2013. do isplate,
- 85,65 € od 08.08.2013. do isplate,
- 89,62 € od 04.09.2013. do isplate,
- 95,10 € od 10.10.2013. do isplate,
- 92,41 € od 07.11.2013. do isplate,
- 94,47 € od 11.12.2013. do isplate,
- 96,80 € od 05.01.2014. do isplate,
- 99,03 € od 12.02.2014. do isplate,
- 101,85 € od 13.03.2014. do isplate,
- 100,73 € od 08.04.2014. do isplate,
- 97,30 € od 07.05.2014. do isplate,
- 96,11 € od 08.06.2014. do isplate,
- 96,43 € od 15.07.2014. do isplate,
- 99,98 € od 14.08.2014. do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 3.111,57 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. srpnja 2004. s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 116-110/2004, prema kojem je tuženik, kao kreditor, njemu, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Na iznos kredita obračunavaju se kamate od 5,25% dekurzivno godišnje i to mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitetima. Navodi kako su tim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, budući da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica, odnosno CHF, te ugovornu odredbu kojom je tuženik predvidio jednostrano mijenjanje kamatne stope. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik, među ostalim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima korištenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 u ovom postupku, a na temelju čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. c ZPP-a. Smatra da su kod tužitelja u tužbi izostale činjenične osnove tužbe i tereta dokaza. Ističe da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Navodi da su tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF, te da je tuženik u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog postupka.
3. Tužitelj je podneskom od 18. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022, dalje ZUESV), na način da u odnosu na ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 4.443,89 eura, a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.074,78 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 478-482 spisa).
3.1. U ovom je predmetu bila donesena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru br. Gž- 369/2022-2, ali su navedene presude, povodom revizije tuženika, odlukom VSRH broj Rev-385/2024-2 od 21. ožujka 2024. ukinute u cijelosti te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj:116-110/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 22. srpnja 2004. godine (list 9-17 i 22-23 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra (list 18-20 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21 spisa), presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 35 spisa), presliku zahtjeva za kredit (list 56 i stranica 262 spisa), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope s otplatnim planom (stranica 92-97 i 106 spisa), presliku otplatnog plana (stranica 98-101 i 102-105 spisa), presliku pregleda prometa za klijenta (stranica 107-123 spisa), presliku osobne iskaznice (stranica 136-137 spisa), otplatnu tablicu prema početnom ugovoru (stranica 273-274 spisa), saslušao je tužitelja (stranica 278-279 spisa) te izveo dokaz financijskim vještačenjem (stranica 284-297 spisa). Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka GĆI, ĆĆ, FĆ i ČĆ, budući da je tuženik odustao od njihova saslušanja u podnesku od 1. listopada 2024.
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 116- 110/2004 od 22. srpnja 2004., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 45.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,25 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.
8. Iz odredbe čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,25 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora.Iz odredbe čl. 2. Ugovora proizlazi da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 45.800,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok iz čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.
9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a
12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.
13. Na okolnost pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu i razumijevanja ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u svom iskazu u bitnome naveo da je kredit uzeo radi rješavanja svog stambenog pitanja. Otišao je u banku kako bi podigao kredit. U banci su mu tada ponudili kredit u CHF. To je tada bio hit. Znao je da postoji i kredit u drugim valutama ali su mu u banci samo to ponudili, rekli su mu da je to najpovoljnije i on je na to pristao. Zna što znači valutna klauzula a zna što znači promjenjiva kamatna stopa a to znači da se ta kamata može promijeniti ali mu nitko nije rekao o čemu ovisi da se ta stopa mijenja. Prije potpisivanja ovog ugovora je sam taj ugovor letimično pogledao i potpisao. Nije ništa pitao djelatnike u banci niti su mu oni išta objašnjavali. Rekli su mu da svi uzimaju taj kredit u CHF i da je to najpovoljnije. Javni bilježnik nije isto ništa objašnjavao niti ga je išta pitao, a i što bi mu on morao pomoći. Njemu se ova rata kredita promijenila na više. Inače je kredit plaćao gotovinom, uplatnicom u banci, a banka ga je na tim uplatnicama obavještavala o promjeni tog mjesečnog iznosa. Do promjene tog iznosa došlo je zbog razlike u tečaju CHF i počela je rasti kamata. Nije niti čitao obavijesti banke, nije se niti mogao žaliti jer je morao plaćati ratu koju mu je rekla banka. Ovaj stan je kupljen u [adresa], živio je u tom stanu dok je radio u [adresa], a kada je dobio stan u [adresa] bio je prisiljen prodati ga i taj stan je prodao 2016. ili 2017. godine. Inače je cijeli ovaj kredit otplatio 2014. godine, tada je bila i zadnja rata. Primijetio je da je tečaj CHF počeo rasti kada je na uplatnici dobio veći iznos otprilike nakon druge ili treće godine otplate kredita. Kada je porasla rata kredita navodi kako nije mogao ništa napraviti, uzeo je novce i platio veću ratu. Ili posudiš i platiš.
13.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi kredita koju je dobio, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu nit su tužitelji pojašnjeni parametri za njezinu promjenu. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).
14. U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine stana (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi rješavanja svog vlastitog stambenog pitanja, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač, stoga je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 2., 3. i 6. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.
16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.
17. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).
18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku po DĆ iz Darfin d.o.o.
18.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 5,25% te ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te obzirom da je tužitelju bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).
18.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve kamate za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.531,99 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 8.097,92 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, a umanjena za preplaćenu kamatu u svakom anuitetu, za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 33.482,45 kn. 18.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik imao primjedbe pravne prirode te je istaknuo da vještak u obračunu nije uzeo u obzir one anuitete kada je tužitelj uplatio manje iznose. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
19. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u visini 1.074,78 eura (što odgovara iznosu od 8.097,92 kn) te iznos od 4.443,89 eura (što odgovara iznosu od 33.482,45 kn) s osnove valutne klauzule, prema nalazu i mišljenju vještaka. Dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio tužitelji predstavljaju tzv. "pozitivne razlike". Pritom valja napomenuti da sud nije uzeo u obzir prigovore tuženika kako je trebalo navedeni iznos umanjiti za tzv. „negativne razlike“. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023.).
20. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04) te čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.
22. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 20. studenog 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 30. listopada 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 26. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 14. svibnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 5. lipnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 1. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 9. travnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 29. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 13. rujna 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), trošak sastava podneska od 18. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.) te trošak ročišta od 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1.), ukupno 2.100,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 2.625,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 101,67 eura.
22.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na ovu presudu s obzirom da sukladno odredbama Tar.br. 2. toč. 3. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) tužitelj nije u obvezi plaćati pristojbu na presudu ako viši sud ukine presudu i vrati je nižem sudu na ponovno suđenje. Tužitelju nije priznat ni trošak za sastav podnesaka od 4. kolovoza 2020., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.
23. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 3.111,57 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.
U Zagrebu, 16. prosinca 2024.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.
