REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1426/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu VUKIĆ I PARTNERI d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB, 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 07. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika ĐG, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Sveti Duh 64, Zagreb, OIB: 65119154523 da tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.195,58 EUR s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče na svaki od pojedinačno naznačeni iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 215,77 EUR od 16. veljače 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 262,50 EUR od 16. ožujka 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 339,90 EUR od 16. travnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 395,85 EUR od 16. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 260,04 EUR od 16. lipnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 299,08 EUR od 16. srpnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 396,63 EUR od 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 391,47 EUR od 16. rujna 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 358,74 EUR od 16. listopada 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 259,82 EUR od 16. studenog 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 409,06 EUR od 16. prosinca 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 488,94 EUR od 16. siječnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 318,02 EUR od 16. veljače 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 446,79 EUR od 16. ožujka 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 352,97 EUR od 16. travnja 2020.g. pa do isplate;

a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Sveti Duh 64, Zagreb, OIB: 65119154523 da tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.515,49 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u razdoblju od siječnja 2019.g. godine do danas neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista, primarius, ginekologije i porodništva na tuženikovoj Klinici za ginekologiju i porodništvo. U vremenskom razdoblju od siječnja 2019.g. do ožujka 2020.g. tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09 –u daljnjem tekstu: ZR/09), Zakona o radu (NN 93/14 –dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 –dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 –dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 –dalje: TKU/17).

Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR/94 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, tužitelj, kao specijalist ginekologije i porodništva, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%.

Tužitelj je u periodu od 01.12.2013.g do danas voditelj tuženikovog Odjela za ginekologiju i porodništvo, slijedom čega ima pravo, sukladno KU/13 čl. 58. kao i KU/18 čl. 56., na povećanje osnovne plaće, uključujući i naknade za prekovremeni rad, za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

TKU/12 u čl. 54. st. 2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2., propisuje da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Tužitelj ima znanstveni stupanj doktora znanosti u predmetnom razdoblju, a koja je činjenica tuženiku poznata.

KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmoru visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

TKU/12 u čl. 59. st. 1, kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan 3 s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za položaj, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za znanstveni stupanj, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju.

Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati.

To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću.

Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 01. siječnja 2019.g.do 31. ožujka 2020.g.isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće.

Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća.

Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuje sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad.

Primjerice, takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18.

Po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju, tužitelj je podneskom od 25.10.2024.g uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način opisan u izreci presude.

2. Tuženik se nije očitovao na tužbu, stoga je sud dana 17. siječnja 2023.g pod brojem:Pr-1681/2022-3 donio Presudu zbog Ogluhe, a koja je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu dana 31. kolovoza 2023.g pod brojem GžR-91/2023-3.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske liste plaća tužitelja, sudsku praksu, evidenciju rada i ostalu dokumentaciju u spisu.

Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rad, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj na prekovremene sate rada, i manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste primarijusa ginekologije i porodništva, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) odnosno čl. 45 st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2 istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3 navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49 st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužiteljici kao zdravstvenom radniku, specijalisti u bolnici, taj dodatak iznosi 25 % uvećanja osnovne plaće, a što među strankama nije sporno.

Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

8. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja.

9. Gore navedeni vještak izvršio je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:

Za razdoblje od 01.01.2019. do 31.03.2020. godine:

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na

-prekovremene sate rada iznosi 2.255,29 EUR,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 1.191,75 EUR,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj na prekovremene sate rada iznosi 1.276,39 EUR,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 472,15 EUR.

Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 5.195,58 EUR (pojedinačni mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 4. stupac 6.).

10. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom od 25.10.2024.g uredio svoj tužbeni zahtjev.

11. Tuženik se nije protivio nalazu i mišljenju glede matematičkoga izračuna.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti budući je isti objektivan, sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

13. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 16 % . Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak od 16% za posebne uvjete rada.

Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59. KU/13 i Dodatka I KU-a (NN 96/15) odnosno čl. 57. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% odnosno 12% od osnovne plaće, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

Nadalje, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, 59.a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58 KU/18 i čl. 60. KU/13 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

14. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužitelju za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

15. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94 ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 10% prema čl. 59. KU/13 odnosno 12% prema Dodatku I KU-a i čl. 57. KU/18.

16. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio iznos od 5.195,58 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod I izreke presude.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

19. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 11.3.2024.g i 25.10.2024.g svaki po 200,00 eura (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 7.3.2024.g i 7.11.2024.g u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.000,00 eura.

Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 250,00 eura, a što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,49 eura, ukupno iznosi 1.515,49 eura.

20. Nadalje, sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. studenog 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave pismenog otpravka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis