Poslovni broj: Gž-893/2023-2

1

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž-893/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A.-M. M. M. iz O., …, OIB: …, i 2. Z. M. iz O., …, OIB: …, obje zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u O., protiv tuženice V. M. iz O., …, OIB: …, zastupanoj po punomoćniku A. F., odvjetniku u O., radi utvrđenja nasljednog prava, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-… od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-…. od 4. travnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica kojim traže da se utvrdi da tuženici V. M. ne pripada nasljedno pravo iza pok. Z. M. s posljednjim prebivalištem u O., , OIB: …, te da se naloži tuženici da im naknadi prouzročene parnične troškove (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.244,25 € /9.374,80 kn [1] (toč. II.), dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženica odbijena (toč. III.).

 

2. Protiv te su presude žalbu podnijele tužiteljice navodeći da je podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tužiteljica da se pobijanu presudu preinači na način da se u cijelosti usvoji njihova tužba i tužbeni zahtjev, te obveže tuženicu da im naknadi prouzročene parnične troškove, ili, podredno, da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak radi utvrđenja svih bitnih činjenica presudnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a traže i trošak žalbe.

 

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

 

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5. Žalba tužiteljica nije osnovana.

 

6. U ovom parničnom postupku, u kojem su tužiteljice zahtijevale da se utvrdi da tuženici V. M. ne pripada nasljedno pravo iza pok. Z. M., sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio takav tužbeni zahtjev tužiteljica, uz zaključak, u bitnome, da sada pok. Z. M. i tuženica za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice nisu stekli zajedničku imovinu, a potvrda/ obvezujuća izjava od 3. listopada 2018. da nije odricanje od nasljedstva sukladno čl. 134. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), budući je ugovor o odricanju od nasljedstva valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, a na predmetnoj potvrdi/obvezujućoj izjavi ovjeren je samo potpis Z. M. i tuženice, po javnom bilježniku M. P..

 

7. Takva odluka suda prvog suda, a suprotno žalbenim navodima žaliteljica, valjana je i zakonita.

 

8. U ovome parničnom postupku, s obzirom i na žalbene navode žaliteljica, nije sporno:

- da je pok. Z. M. bio otac tužiteljica Z. M. i A.-M. M. M., i suprug tuženice V. M.,

- da je Z. M. umro …. i da se iza njegove smrti vodio ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-… kod Općinskog suda u O.,

- da su se tužiteljice Z. M. i A.-M. M. M. prihvatile nasljedstva koje im po zakonu pripada, kao i tuženica V. M. koja je to učinila putem svog  punomoćnika,

- da su tužiteljice, kao zakonske nasljednice iza smrti pok. Z. M., osporile tuženici pravo na nasljeđivanje iza njegove smrti, navodeći da se ona potvrdom (obvezujućom izjavom) od  3. listopada 2018. odrekla bilo kakvih međusobnih potraživanja sa sada pok. Z. M., a kojom potvrdom da su riješili sve svoje imovinsko pravne odnose, i

- da je prema odredbi čl. 222. st. 1. i 2. ZN-a sud prekinuo ostavinski postupak i uputio tužiteljice na parnicu obzirom da su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo V. M. tj. predstavlja li potvrda (obvezujuća izjava) od 3. listopada 2018. bračni ugovor ili ne.

 

9. Sporno je,  s obzirom na žalbu žaliteljica, da li se ta potvrda (obvezujuća izjava) od 3. listopada 2018. može smatrati ugovorom o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno, ili ne, u smislu odredbe čl. 134. st. 1. ZN-a, te da li je između sada pok. Z. M. i tuženice ikada zasnovana faktična zajednica života.

 

10. Odlučujući o tim, spornim pitanjima, sud prvog stupnja je i po ocjeni ovoga suda pravilno odlučio.

 

11. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge u kojima se žaliteljice pozivaju na odredbu čl. 25. st. 3. ZN-a, kojom je propisano da bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviteljem, sud je pravilno zaključio da su tuženica i pok. Z. M. bili u braku koji je zaključen 10. studenog 2018. a prestao njegovom smrću 5. lipnja 2019. Stoga, na tužiteljicama je bio teret dokaza onoga što tvrde - da je zajednica života tuženice s ostaviteljem bila trajno prestala njenom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviteljem, međutim, tužiteljice to u ovome postupku nisu dokazale već upravo suprotno, Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je svakako od trenutka zaključenja braka tuženica stalno bila sa pok. Z. i brinula o njemu (što proizlazi iz iskaza svjedoka R. M., pa i iz djela iskaza tužiteljice A.-M. M. M.), a  iz faktičnog ponašanja tuženice ne proizlazi da ga je ista napustila već suprotno, da je cijelo vrijeme od zaključenja braka bila uz njega i pomagala mu, dok iz potvrde (obvezujuće izjave) od 3. listopada 2018. između ostalog proizlazi da su brak odlučili sklopiti isključivo iz emotivnih razloga.

 

12. Nadalje, odredbom čl. 134. st. 1. ZN-a propisano je da odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka, a st. 2. istoga članka propisano je da iznimno potomak, koji može samostalno raspolagati svojim pravima, može se ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti, što vrijedi i u slučaju kada se bračni drug odriče nasljedstva koje bi mu kao bračnom drugu pripalo nakon smrti njegovog bračnog druga, dok je st. 3. istoga članka propisano da je ugovor o odricanju od nasljedstva valjan samo ako je sastavljen u propisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda, sastavljen u formi javnobilježničkog akta, ili, potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

 

13. Stoga, polazeći od ove zakonske odredbe i njezinim gramatičkim tumačenjem te od nesporne činjenice da su tuženica i pok. Z. M. na potvrdi  (obvezujućoj izjavi) od 3. listopada 2018. ovjerili samo potpis po javnom bilježniku M. P., proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja da je ugovor o odricanju od nasljedstva valjan samo ako je sastavljen u propisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda, sastavljen u formi javnobilježničkog akta i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, a što ovdje nije slučaj, pa je stoga suda sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.

 

14. Posljedično, i odluka o troškovima postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, i uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), obračun kojeg troška se posebno niti ne osporava u žalbi.

 

15. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuju žaliteljice u svojoj žalbi, s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti je izreka presude nerazumljiva – niti ona proturječi sama sebi ili razlozima presude, valjalo je žalbu žaliteljica odbiti kao neosnovanu, i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

16. Zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbe valjalo je odbiti iz razloga što one sa svojom žalbom u ovome postupku nisu uspjele (po čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 21. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić