REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-88/24-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 Zagreb, Listopadska 2, zastupan po odvjetnicima iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka dana 02.prosinca 2024., dana 16.prosinca 2024

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 12.190,52 € sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegova osiguranik KK stradao u osobnom automobilu 16.02.2013. krivnjom osiguranika tuženika PK zbog visoke koncentracije alkohola u krvi upravljajući vozilom [registarska oznaka], a odgovornost tuženika jej utvrđena pravomoćnom presudom OKS Zagreb KO 1149/13 od 25.09.13.

2. Tužitelj svojim rješenjem 454327 od 10.12.2014. priznao pravo na invalidsku mirovinu- invalidnost uzrokovana štetnim događajem, i za razdoblje od 01.07.2021 do 30.11.2023. isplatio osiguraniku 12.190,52 € koje od tuženika sada potražuje temeljem čl. 161 i 164 ZOMO sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju nastanak štetnog događaja, ističe prigovor zastare, osporava se, kako istinitost činjenica navedenih u ispravama na koje se poziva tužitelj, tako i vjerodostojnost samih isprava (isprave se osporavaju u materijalnom i formalnom dijelu). Osporava se točnost i ispravnost obračuna. Tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje iznosa koje potražuje ovom tužbom, osporava potraživanje zakonske zatezne kamate od tužbe, obzirom je ovo potraživanje suprotno čl. 165.st.3. ZOMO-a.

4. Obaveza tuženika u svakom konkretnom odnosu nastaje temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog sa vlasnikom konkretnog vozila kojim je prouzročena šteta i temeljem Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojim je reguliran sadržaj tog njihovog međusobnog odnosa. Upravo u tom pravnom okviru, potrebno je razmatrati visinu obaveze tuženika. Sve ostale štete koju su nastale tužitelju i koje bi mogao potraživati temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, a koje prelaze opseg i sadržaj ugovora o osiguranju od AO između tuženika i njegovog osiguranika, tužitelj je ovlašten potraživati od štetnika i za takvu štetu tuženik ne može odgovarati. Iz rješenja tužitelja od 10.12.2014. razvidno je da je invalidska mirovina priznata osiguraniku zbog ozljede na radu.

5. Na tužitelju je teret dokaza glede visine štete, ali glede visine štete koja se utvrđuje primjenom čl. 27. ZOOP-a.

6. U konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. (Vrhovni sud RH, br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.god, Rev.552/2022. od 17.05.2022., i Rev.184/2022. od 23.03.2022.) Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu ŽK 1237/13 ŽS Zgb (list 3- 6), presudu OKS Zagreb Ko 1149/13 (list 7-12), rješenje tužitelja od 10.12.2014. 03447822553 (list 13-14), odštetni zahtjev od 30.11.23. (list 17-18), obračun (list 16), te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Tužitelj je na ročištu 02.12.2024. predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku na temelju stanja u spisu.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u rješenje tužitelja rješenje tužitelja od 10.12.2014. 03447822553 (list 13-14), sud je utvrdio da je tužitelj u okviru svojih ovlasti priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, i na temelju istog vršio isplate i u utuženom iznosu koji proizlazi iz obračuna na listu 16 spisa.

11. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

13. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

14. U ovoj pravnoj stvari treba primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 ,; dalje: ZOOP). Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog, razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.), a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

15. U konkretnom slučaju stoga je valjalo primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12.siječnja 2022. i Rev-552/2022 od 17.svibnja 2022.), a ovo stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.

16. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Još odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st.3. ZPP-a i čl. 435. st.2.ZPP-a), dok je odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju. Nadalje, sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, što znači da je, uz izričito propisanu iznimku, na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza.

17. U smislu odredbe čl.221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Kako se stvarnom štetom u smislu stavka 1. članak 27 ZOOP smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu čl. 219. ZPP-a odnosno iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao odnosno nije predložio odgovarajuće dokaze, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, te odlučuje kao u izreci.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku sukladno OT, uz vps iz tužbe, a tužitelj je spor izgubio, sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku sud je tuženiku priznao; za sastav odgovora na tužbu 100 bodova i zastupanje na 1 roč 100 bodova, plus pdv, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1 i 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT., ukupno 500,00 €. Sud je tuženiku dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 16. prosinac 2024.

Sutkinja

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- tuženika