Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-64/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6D, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, HĐ, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice ODO u Karlovcu, ĐĐ, zamjenice ODO u Karlovcu, 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane OIB 66486182714, da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 742,26 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- na iznos od 11,07 EUR od 15.01.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.02.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.03.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.04.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.05.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.06.2019. godine

- na iznos od 11,20 EUR od 15.07.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.10.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.11.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.12.2019. godine

- na iznos od 11,47 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 11,55 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 11,72 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 11,78 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 12,08 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 12,35 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 13,11 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 3,03 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 28,29 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 28,29 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 28,29 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 28,29 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 28,29 EUR od 15.12.2023. godine, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.218,75 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2024. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do umirovljenja dana 1. srpnja 2018. bio djelatnik Ministarstva obrane RH, Kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu. Prije umirovljenja, navodi da je pokrenuo parnični postupak protiv tužene radi isplate dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada subotama, nedjeljama, noću i u smjenama koji parnični postupak se vodio pod brojem P-82/12. Međutim, prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju u zbroj ostvarenih plaća i obračun vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz priloženih sudskih presuda pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Tužitelj smatra da je vidljivo da je tužitelju od umirovljenja od pa do danas isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2018 do 1. prosinca 2023., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 742,26 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da tužitelj prije svega apsolutno ničim ne dokazuje da doprinosi za mirovinsko osiguranje temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj: P-82/2012 od 24.01. 2014. i rješenja isti broj od 05.06.2015., nisu uplaćeni. Naime presuda glasi na brutto iznose odnosno uz netto iznos naknade plaće uključeni su i zakonom propisani porezi i doprinosi. Nadalje bez obzira da li je presuda izvršena dobrovoljno od strane Ministarstva obrane ili prisilno putem FINA-e, prilikom uplate obračunati su i uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje za tužitelja za presuđeno razdoblje. Presudom su dosuđeni bruto iznosi dakle iznosi koji uključuju i doprinose za mirovinsko osiguranje, koje je u svakom slučaju obračunala FINA prilikom izvršenja presude. Iz tog razloga nije bilo niti nužno da poslodavac ponovno dostavlja presudu Zavodu za mirovinsko osiguranje, a ukoliko je smatrao potrebnim isto je mogao učiniti i tužitelj. Slijedom navedenog, tuženik smatra da nije jasno kako zbroj tako uplaćenog doprinosa nije uvršten u izračun mirovine za tužitelja. Navedeno tim više što se prije odlaska u mirovinu od nadležnog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje traži provjera upisanog radnog staža i uplaćenih doprinosa, dakle tužitelj je trebao tu provjeru izvršiti još kod odlaska u mirovinu odnosno prije 01. srpnja 2018. Prema tome tužitelj nije dokazao da je šteta zaista i nastala, jer uplatom doprinosa po presudi uplaćeno je ono što je trebalo biti uplaćeno. Također tuženik ističe i prigovor apsolutne zastare potraživanja naknade štete iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Činjenica je, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru, KLASA: UP/I-140-02/18-01/03438054466 od 09. srpnja 2019., podnositelju određena starosna mirovina u iznosu 2.714,60 kn mjesečno od 1. srpnja 2018. Rješenje je doneseno temeljem utvrđenih činjenica i na osnovu primanja koja je tužitelj u relevantnom razdoblju ostvario. Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-82/2012 od 24. siječnja 2014. pravomoćna je 19. ožujka 2015., a ovršna 29. travnja 2015., a rješenje o ispravku te presude od 05. lipnja 2015. pravomoćno je 09. srpnja 2015. Dakle od pravomoćnosti presude i rješenja do dana odlaska u mirovinu tužitelja proteklo je više od 3 godine od kada je zapravo tužitelj imao saznanje o pravu na uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje iz navedene presude. U svakom slučaju zastara nastupa protekom roka od 5 godina otkad je šteta nastala (ako je nastala). Prema tome u najboljem slučaju za tužitelja ako se zastara računa do dana odlaska u mirovinu kada je tužitelj bio u obvezi sam voditi računa o točnosti upisa staža i uplata doprinosa pri Zavodu za mirovinsko osiguranje, dakle od 01. srpnja 2018. do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora 19. siječnja 2024., proteklo je puno više od 5 godina. Prema tome nastupila je apsolutna zastara potraživanja naknade štete. Tuženik ističe da tužitelj nije priložio niti rješenje o prestanku službe zbog odlaska u mirovinu pa se može pretpostaviti da je bio u radnom odnosu do 30. lipnja 2018. U svakom slučaju nastupila je apsolutna zastara potraživanja naknade štete u ovom predmetu. U konkretnom predmetu nema štetne radnje, nema štete, nema uzročno posljedične veze i nastupila je apsolutna zastara potraživanja naknade štete. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5, s povratnicom na listu 6, Odluku o rasporedu od 2. lipnja 2014., rješenje HZMO, Područni ured u Vukovaru, od 1. kolovoza 2018., presudu ovog suda P-82/12- 35 od 24. siječnja 2014., koje je ispravljena rješenjem P-82/12-49 od 5. lipnja 2015., potvrdu o zaprimljenim dokumentima na listu 24, rješenje HZMO, Područni ured u Vukovaru, od 27. prosinca 2023., izračun razlike mirovine po HZMO, Područni ured u Vukovaru, na listu 131-32.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Vukovaru klasa: UP/I 140-02/18-01/03438054466 urbroj: 341-22-05/3-18-14370 od 1. kolovoza 2018. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu i određena starosna mirovina počevši od 1. srpnja 2018. u svoti od 2.714,60 kn mjesečno.

8. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-82/12-35 od 24. siječnja 2014. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 82/12-49 od 5. lipnja 2015. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju DĐ, na ime dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te rada u stražarskoj službi, u službi dežurstva i kroz rad na terenu, isplati iznos od 29.928,09 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16.u mjesecu za prethodni mjesec.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Vukovaru klasa: UP/I 140-02/23-01/03438054466 urbroj: 341-22-05/3-23-27167 od 27. prosinca 2023. tužitelju je počevši od 1. prosinca 2023. određena starosna mirovina od 489,38 EUR mjesečno. Postupak za ponovno određivanje starosne mirovine pokrenut je na zahtjev tužitelja koji je ispunio uvjete za ponovno određivanje starosne mirovine na temelju navedenih presuda.

10. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

11. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

12. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine u iznosu od 2.714,60 kn mjesečno od 1. srpnja 2018., stekao mogućnost da upotrijebi pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu zbog dosude dodataka na plaću uvećava mirovinsku osnovicu, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu (1.7.2018.) nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

13. Budući mu u upravnom postupku nije bilo priznato na uvećanu mirovinu od dana 1.7.2018. od kada mu je prvim rješenjem HZMO-a priznato pravo na invalidsku mirovinu nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je njenom krivnjom nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena prvim rješenjem HZMO-a.

14. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

15. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

16. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

17. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

18. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

19. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

20. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

21. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom poslovni broj P-82/12-35 od 14. siječnja 2014. ispravljena rješenjem poslovni broj P-82/12-49 od 5. lipnja 2015.) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

22. Visina razlike mirovine utvrđena je prema obračunu koji je dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u Vukovaru, a na koji obračun stranke nisu imale primjedbi pa ga prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 742,26 EUR koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

23. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

24. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

25. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

26. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.)

27. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine .

28. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

29. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 1. prosinca 2023. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

30. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 21. studenog 2023. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedene presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. prosinca 2023. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 27. prosinca 2023. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Opisanim radnjama koje su poduzete za utvrđivanje tražbine dovele su do prekida zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je zastara ponovno počela teći dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, a kada je tužitelj i doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

31. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz 2018., tužitelj je, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru 21. studenog 2023. podnošenjem prijedloga za ponovnim određivanjem mirovine pa kada je od pravomoćnosti rješenja od 27. prosinca 2023. o utvrđivanje te mirovine ponovno počeo teći petogodišnji rok, to isti nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 6. svibnja 2024.

32. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

33. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 150,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podneska od 10.9.2024. i 23.10.2024. iznos od 150,00 EUR prema Tbr.8.t.1, za svaki podnesak, za zastupanje na raspravama dana 19.9.2024. i 2.12.2024. iznos od 150,00 EUR prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 75,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., iznosi 1.218,75 EUR sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 16. prosinca 2024.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu