Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-938/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Ferenčeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe, Slavonski Brod, Ulica kraljice Jelene 26, OIB: 07158584587 i 2. tužene Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, Ulica Petra Krešimira IV 1, OIB: 27400987949, zastupani po punomoćniku Jasni Buruš, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Psp-7/2024-12 od 19. srpnja 2024. ispravljenog rješenjem poslovni broj Psp-7/2024-18 od 7. listopada 2024., 16. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava te se pobijano rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Psp-7/2024-12 od 19. srpnja 2024. ispravljeno rješenjem poslovni broj Psp-7/2024-18 od 7. listopada 2024.

- potvrđuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda odbijen u odnosu na 2. tuženika, Brodsko-posavsku županiju (dio točke I izreke), u dijelu kojim je tužitelju naloženo da navedenom tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 363,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate (dio točke III izreke), kao i u dijelu kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere (točka II izreke),

- ukida u dijelu kojim je tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda odbijen u odnosu na 1. tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Slavonski Brod (dio točke I izreke) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim je tužitelju naloženo da parnični trošak naknadi 1. tuženiku, Domu za starije i nemoćne osobe Slavonski Brod (dio točke III izreke), te se u navedenom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno tako da izreka glasi:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženi Dom za starije i nemoćne osobe (OIB: 07158584587) iz Slav. Broda, Kraljice Jelene 26. i Brodsko-posavska županija (OIB:27400987949) iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV br. 1 smetali su tužitelja RNO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. u njegovom zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu puta koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] . upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u širini od 4 m i dužini od 30 m na pravcu od ulice J.J. Strossmayera od istočne strane prema zapadu, na način što su na nekretnine postavili metalne stupove sa žičanom ogradom, a do ulične strane odsjekli dio kapije, pa su dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužitelj s prijedlogom za izdavanje privremene mjere kao neosnovanom.

III. Nalaže se tužitelju RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da 1.tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe, Slavonski Brod, OIB: 07158584587, Ulica kraljice Jelene 26, Slavonski Brod i 2.tuženiku Brodsko- posavska županija, OIB: 27400987949, Ulica Petra Krešimira IV 1, Slavonski Brod, naknadi troškove postupka u iznosu od 726,00 eura, skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se 1.tuženi Dom za starije i nemoćne osobe, Slavonski Brod, OIB: 07158584587, Ulica kraljice Jelene 26, Slavonski Brod i 2.tužena Brodsko-posavska županija, OIB: 27400987949, Ulica Petra Krešimira IV 1, Slavonski Brod, s dijelom troškova postupka u iznosu od 2.574,00 eura kao neosnovanim."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj, pobijajući ga iz svih zakonskih razloga.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), a koju žalbenu tvrdnju tužitelj obrazlaže time da je prvostupanjska sutkinja kao odvjetnik svojevremeno zastupala neke članove Upravnog vijeća 1. tuženika. Naime, navedena bitna povreda je počinjena samo ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti iz razloga propisanih člankom 71. stavak 1. točka 1. do 6. ZPP-a, odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet. Tužitelj u žalbi iznosi tvrdnje zbog kojih smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost sutkinje, tj. da su se ostvarili razlozi za izuzeće suca iz članka 71. stavka 1. točke 7. ZPP-a, iz kojeg razloga je mogao ali je propustio tražiti izuzeće, pa ne može na ove razloge za izuzeće ukazivati tek u predmetnoj žalbi.

6. U dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda, prvostupanjski sud pobijano rješenje u odnosu na 2. tuženika u bitnome obrazlaže time da navedeni tuženik nije posjednik k. č. br. [katastarska čestica], te da ni na koji način nije bio sudionikom događaja koji su od strane tužitelja opisani kao smetanje posjeda. U odnosu na 1. tuženika u bitnome ga obrazlaže time da tužitelj nije dokazao da je od kupnje svoje nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica], bio u mirnom i nesmetanom posjedu puta na k. č. br [katastarska čestica], već da je posjed samo pokušavao ostvariti na silu i uz nedvojbeno protivljenje 1.tuženika.

7. Suprotno žalbenim navodima, to što je 2. tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] te ostvaruje pravo na posjed navedene nekretnine, nije ni od kakvog utjecaja na ocjenu da li je on tužitelja smetao u posjedu prava služnosti prolaza. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev u odnosu na navedenog tuženika nije osnovan, budući da on ni na koji način nije bio sudionikom događaja koji su od strane tužitelja opisani kao smetanje posjeda. Stoga je pobijano rješenje potvrđeno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda odbijen u odnosu na 2. tuženika

8. Osnovani su žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da se posjed tužitelja nije umirio, iako je on u više navrata prolazio, između ostalog i građevinskim strojevima, spornim dijelom nekretnine tuženika, kako bi obavljao radove na svojoj nekretnini, samo zbog toga što se je 1.tuženik svaki puta tome protivio, te zvao policiju. Naime, za ocjenu da li se je tužiteljev posjed umirio odlučno je da li je nakon tužiteljevog korištenja predmetnog dijela nekretnine tuženika za potrebe prolaza i provoza, 1. tuženik zaštitio svoj posjed tako što je zatražio sudsku zaštitu ili je primjenom samopomoći uspostavio prethodno posjedovno stanje na način da je onemogućio tužitelju daljnji prolaz i provoz. Dakle, da li mu je onemogućio otvaranje kapije na ulazu u nekretninu tuženika. Naime, temeljem članka 20. stavka 3. kao i članka 21. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu posjeda navedenog puta sve i ako ga je prethodno samovlasno (silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja) stekao u odnosu na 1. tuženika. Ovo nakon što mu posjed postane miran. Stečeni posjed tužitelja je postao miran ako su protekli rokovi iz članka 21. stavka 3. ZV-a unutar kojih je 1. tuženik ostvarivao pravo na zaštitu posjeda. Dakle, ako je protekao rok od 30 dana od saznanja navedenog tuženika za smetanje, a svakako ako je prošao jednogodišnji rok od nastalog smetanja.

9. Dakle, ako je kroz određeno razdoblje prije nego što je 1. tuženik obavio radnje na postavljanju ograde tužitelj bio u mogućnosti fizički prolaziti spornim dijelom nekretnine bez poduzimanja bilo kakvih samovlasnih radnji, kao što je nasilno uklanjanje lokota i slično, te ako je to i činio, ako je 1. tuženik za to znao i nije reagirao postavljanjem novoga lokota ili poduzimanjem drugih radnji kojim bi tužitelja onemogućio u korištenju navedenog prilaza u roku od 30 dana od saznanja ili je za to protekao objektivni jednogodišnji rok, tada se je tužiteljev posjed umirio, te on ostvaruje pravo na njegovu zaštitu.

10. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da bi se ne samo iz njegovog iskaza već i iz onoga djela iskaza IN, zakonskog zastupnika 1. tuženika, gdje on navodi da su jedno vrijeme zaključavali kapiju ali da su prestali postavljati lokot, budući da ga je tužitelj skidao, moglo zaključiti da je 1.tuženik odustao od zaštite posjeda putem samopomoći. Međutim, za sada se to ne može sa sigurnošću zaključiti. Ovo imajući između ostalog u vidu da su prema iskazima stranaka i svjedoka radovi na objektu tužitelja tijekom 2023. obavljani nakon što je izvođača angažirao 1. tuženik, budući da je šteta počinjena sa njegovog objekta. Dakle, iz navedenog ne bi niti proizlazilo da je korištenje prolaza u svrhu navedene sanacije posljedica tužiteljeve faktične vlasti odnosno posjeda služnosti puta. Međutim, da li je i prije toga 1. tuženik imao slobodan prolaz do svoje nekretnine, a naročito da li je takvu mogućnost imao i nakon toga, te da li je slobodan prolaz imao i 16. veljače 2024., na koji događaj se odnosi potvrda Policijske postaje Slavonski Brod Ispostava Vrpolje od 27. veljače 2024. (str.39. prvostupanjskog spisa), za sada nije dovoljno raspravljeno. Pri tome se primjećuje da je u navedenoj potvrdi navedeno kako je prema zaprimljenoj dojavi tužitelj skinuo zaštitnu ogradu, iz čega bi proizlazilo da nije imao slobodan prolaz.

11. Dakle, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice. Stoga je pobijano rješenje ukinuto u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu radi smetanja posjeda u odnosu na 1. tuženika, te je u navedenom dijelu predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prije svega zatražiti od stranaka da se konkretno očituju o prethodno navedenim odlučnim činjenicama, nakon čega će odlučiti da li je potrebno ponovno izvesti neke od već izvedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka.

12. Prijedlog za donošenje privremene mjere zabranom 1.tuženiku daljnjeg izvođenja građevinskih radova na kč. br. [katastarska čestica] iz z.k.u.br.[broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] tužitelj obrazlaže time da se između stranaka vodi izvanparnični postupak povodom prijedloga ovdje tužitelja radi osnivanja nužnog prolaza na pravcu smetanja posjeda iz ovoga postupka, te da su tuženici građevinske radove (postavljanje ograde) započeli radi opstrukcije odluke u navedenom postupku. Sve kada bi ovakva tvrdnja tužitelja i predstavljala tvrdnju da bi bez privremene mjere tuženici onemogućili ostvarenje tražbine, što je pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine iz članka 346. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), takva tvrdnja bi se mogla odnositi samo na tražbinu iz navedenog izvanparničnog postupka. Dakle, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje razloga koji opravdavaju osiguranje tražbine predloženom privremenom mjerom, žalba je odbijena u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere.

13. Budući da je 2. tuženik uspio u postupku, odluka o parničnom trošku je potvrđena u odnosu na dio toga troška koji se odnosi na njega, dok se o konačnom snošenju parničnog troška između 1. tuženika i tužitelja ima odlučiti u ponovljenom postupku.

Bjelovar, 16. prosinca 2024.

Sudac

Vladimir Ferenčević