Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-240/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Dom zdravlja Splitsko- dalmatinske županije OIB 04847852112, Split, Kavanjinova 2, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25.studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 16.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću (za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi) te po osnovi manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od 01.03.2018.g. do 31.07.2023.g. u ukupnom iznosu 88,93 EUR-a zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,26 EUR-a teče od 15.8.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR-a teče od 15.9.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 42,49 EUR-a teče od 15.10.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 6,07 EUR-a teče od 15.1.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,44 EUR-a teče od 15.2.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 29,79 EUR-a teče od 15.3.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 4,32 EUR-a teče od 15.6.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,36 EUR-a teče od 15.7.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.10.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.8.2020 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR-a teče od 15.8.2022 .god do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 390,41 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude 16.prosinca 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 20.ožujka 2023. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika, te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od 1.ožujka 2018. do dana dostave podataka pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama.

1.1. Nakon što je provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev na način da sad potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovi dodataka na plaću (za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi) te po osnovi manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 88,93 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.Također, točno je da je tuženik zbog greške u Centralnom obračunu plaća isplaćivao umanjeni iznos bruto plaće za sate odrađene u prekovremenom radu noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, u periodu do travnja 2020. godine. Međutim, sve preostale dodatke na osnovnu plaću tuženik je isplatio sukladno važećem Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), što je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za utuženo razdoblje. Tužiteljica da je u utuženom razdoblju odradila 9 sati prekovremenog rada u mjesecu srpnju 2018. godine, te 45 sati prekovremenog rada u mjesecu veljači 2019. godine, s kojeg osnova bi joj pripadalo ukupno 264,09 kuna bruto razlike neisplaćenog dijela tog dodatka. Tuženik se protivi zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupaka iz razloga određenog čl. 157. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,…114/22 ).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade za tužiteljicu za razdoblje od ožujka 2018. do srpnja 2023. i financijskim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o..

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika.

5. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Iz pisanog nalaza i mišljenja PA ( za Centar za vještačenja d.o.o.) proizlazi kako je za razdoblje od 01.03.2018. do 28.02.2024. godine vještak uvidom u platne liste tužiteljice utvrdio kako tužiteljici nije obračunavan dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi do 31.ožujka 2020. nije obračunavan tužiteljici na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.ožujka 2020, dok su od travnja 2020.g. pa nadalje na sve odrađene sate izvršeni obračuni svih dodataka. Vještak daje mišljenje da potraživanja tužiteljice koja proizlaze iz neobračunatih dodataka su: potraživanje po osnovi neobračunatih dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 23,37 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 11,68 eura te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 5,70 eura. Dalje navodi kako manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) iznosi 48,18 eura. Sveukupno potraživanje tužitelja spram tuženika iznosilo bi 88,93 eura.

7.1. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imali primjedbi. Stoga sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

8.Odredbom čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine, broj 29/18,35/19, 78/19, 92/19,56/20, dalje u tekstu KU) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 50. TKU/17.

9. Člankom 55. st. 1. i 2. KU određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima.

10. Odredbom čl. 58 KU propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1.rujna 2019., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% .

11. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra, kao i da je u nekim mjesecima radila prekovremeno to i za sate odrađene u prekovremenom radu tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće i po osnovi dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i dodatka zbog posebnih uvjeta rada.

12. Naime kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori koji su bili na snazi u utuženom razdoblju daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 55. i 58. KU, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, kao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

13. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.travnja 2014. kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Nadalje i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

14. Nadalje, tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje cjelokupnu razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje, a ne samo onu koja je posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad, a kako je to razvidno iz historijata tužbe. Članak 34. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine, broj 29/18 ) propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja izmijenjen je čl. 34 tako da isti glasi:"Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Odredbom čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji obračun razlike neisplaćene naknade je izvršen primjenom gore citiranih propisa proizlazi da tuženik nije pravilno obračunao i isplatio tužiteljici dodatke na odrađeni prekovremeni rada kao i naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad do 42 dana, pa kako je utvrđeno da razlika naknade iznosi ukupno 88,93 eura valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu tog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14).

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, 80/22, 114/22), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23., dalje Tarifa) pa budući da je tužiteljica zastupana po punomoćniku u cijelosti uspjela postupku pripada je jednokratna nagrada od 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura te uvećano za PDV od 25 % iznosi 125,00 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,41 eura, ukupno iznos od 390,41 eura koji je naložen tuženiku isplatiti tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 16.prosinca 2024.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 16.prosinca 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA: - pun. tužiteljice, tuženiku