Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1963/2024-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika Kaligrafija d.o.o. u stečaju, Freudeova 3, Zagreb, OIB: 19870761807, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ireni Kelava iz Zagreba, Gredička 23, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-102/2024-68 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-102/2024-68 od 24. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. do V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da nema pravnih učinaka te je ništetan Ugovor o kupoprodaji koji su PS i Kaligrafija d.o.o. sklopile dana 11. studenoga 2010., a kojima je tužiteljica kao prodavateljica prodala Kaligrafiji d.o.o. kao kupcu svoju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 91 i dvorište površine 142 čhv upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da nema pravnih učinaka te je ništetan Ugovor o najmu 10PLJS i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog otkupa koji su PS i Kaligrafija d.o.o. sklopile dana 11. studenoga 2010.

III. Određuje se brisanje upisa zabilježbe prava vlasništva koje je provedeno kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel u Zaboku pod brojem Z-68/11 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije navedenog upisa.

IV. Utvrđuje se da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 91 i dvorište površine 142 čhv upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne spada u stečajnu masu tuženika Kaligrafija d.o.o. u stečaju.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. pa do isplate, prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice PS za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 176,00 EUR.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I. do V. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2718/2023-2 od 14. veljače 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj 32 P-399/2019-55 od 18. listopada 2023. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi sud otklonio povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora i u ovoj fazi postupka je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine te Ugovora o najmu i Posebnog dogovora o mogućnosti povratnog otkupa, zaključenih između stranaka 11. studenoga 2010., kao i zahtjev za brisanje upisa zabilježbe prava vlasništva, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te utvrđenje da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne spada u stečajnu masu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljica zasniva na tvrdnjama da se radilo o prividnim ugovorima koji među strankama nemaju pravnog učinka i da su ugovori zelenaški jer se u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tužiteljica nalazila u izuzetno teškom imovnom stanju i uopće nezavidnim životnim prilikama te da je ugovorena nerazmjerna korist u odnosu na ono što se tuženik obvezao dati u odnosu na ono što je doista dano kao protučinidba, kao posljedica iskorištavanja teškog materijalnog stanja nužde, lakomislenosti i nedovoljnog iskustva tužiteljice.

8. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da su ugovori sklopljeni voljom ugovornih strana i nisu prividni ni zelenaški, da je tvrdnja tužiteljice da joj kupoprodajna cijena nije isplaćena suprotna ispravama u spisu te da se tuženik temeljem spornog ugovora o kupoprodaji upisao kao vlasnik predmetne nekretnine.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa prema mišljenju ovoga suda nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žalitelj.

10. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da su stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. studenoga 2010., kojim je tužiteljica kao prodavateljica prodala Kaligrafiji d.o.o. kao kupcu svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 91 i dvorište od 511 m2; da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 70.000,00 kn, koju da kupac isplaćuje sa potpisom Ugovora i isplatnice;

- da u spisu priloži isplatnica br. 10PLJS od 11. studenoga 2010. na iznos od 70.000,00 kn PS, za isplatu po ugovoru 10PLJS, na kojoj je nečitljiv potpis blagajnika i potpis tužiteljice, bez naznake isplatitelja;

- da prema potvrdi Erste&Steiermarkische bank d.d. na dan 11. studenoga 2010. po žiro računu tuženik nije imao prometa;

- da su tuženik, kao najmodavac i tužiteljica te BS, kao najmoprimci, zaključili dana 11. studenoga 2010. Ugovor o najmu predmetne nekretnine za razdoblje od 159 mjeseci; da je ugovorena naknada za najam u iznosu od 590,00 kn mjesečno, koja će se povećati u slučaju da je indeks potrošačkih cijena veći od 2% godišnje, za iznos povećanja indeksa potrošačkih cijena;

- da su istoga dana 11. studenoga 2010. stranke zaključile Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa, kojim najmodavac izjavljuje najmoprimcu da će u slučaju redovite uplate svih 159 mjesečnih rata najma u iznosu od 590,00 kn i ispunjenjem ostalih uvjeta iz ugovora o najmu, najmoprimcu predati predmetnu nekretninu u vlasništvo;

- da je dana 11. studenoga 2010. primatelj uplate Mundus Maximus d.o.o. izdao potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu, uplatitelju BS, kojom potvrđuje da po podmirenju iznosa od 47.608,00 kn prema uplatitelju nema više nikakvih zahtjeva po zajmu MM1005PS27 na dan 27. svibnja 2010.;

- da je tužiteljica kao primateljica najma potpisala Izjavu tuženiku kao najmodavcu da dana 11. studenoga 2010. nije u nuždi, u teškoj financijskoj situaciji, da nema nekih teških imovinskih neprilika, da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, da samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz ugovora o najmu koje je detaljno proučila, da je potpuno sposobna svaki mjesec podmirivati ratu po ugovoru, da ukoliko se u budućnosti dogodi bilo kakva situacija zbog koje ne bi bila u stanju podmiriti rate na vrijeme, da će zajmodavcu poslati pismeno obrazloženje situacije i informirati ga kada će podmiriti ratu; da se odriče zahtjeva za poništenje ugovora s davateljem najma, nakon što je dobila iznos zatraženog najma;

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige, kao vlasnica predmetne nekretnine bila upisana tužiteljica, potom od 28. svibnja 2010. Mundus Maximus d.o.o. Zagreb temeljem ugovora o zajmu MM1005PLj27 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 27. svibnja 2010.; da je na temelju brisovnog očitovanja od 16. studenoga 2010., pod brojem Z-2928/10 od 6. prosinca 2010. kao vlasnica nekretnine upisana tužiteljica, a pod brojem Z-68/11 13. siječnja 2011. uknjiženo je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine u korist tuženika; da je na teretovnici pod brojem Z- 3094/2010 22. prosinca 2010. upisano pravo zaloga na nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 15.000,00 EUR s redovnom i zateznom kamatom i troškovima obrade kredita s krajnjim rokom dospijeća na dan 30. ožujka 2017. za korist Posojilnice – Bank Zila Villach/Beljak; pod brojem Z-1882/12 dana 19. lipnja 2012. zabilježena je zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2012., 1-Kir-Us-246/12; a pod brojem Z- 1132/14 je 7. svibnja 2014. zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1197/13 od 6. svibnja 2014.;

- da su stranke 9. veljače 2012. sklopile izvansudsku nagodbu u svrhu regulacije odnosa i obveza vezanih za potraživanje Posojilnice – Bank Zila Villach/Beljak, koje je uknjiženo na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-3094/10; nagodbom se tužiteljica obvezala uplatiti dugovanje prema vjerovniku Posojilnici – Bank Zila Villach/P i ishoditi obustavu ovršnog postupka, a u protivnom se obvezala tuženiku izvršiti povrat kupoprodajne cijene od 70.000,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate i/ili priložiti drugu nekretninu iste vrijednosti najmodavcu u zamjenu za isplaćena sredstva kupoprodaje, obzirom da je istoga dovela u zabludu prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora; stranke su se usuglasile da se u slučaju nepoštivanja obveza iz ove nagodbe pokrene i provede ovršni postupak na nekretninama i pokretninama te svim raspoloživim predmetima ovrhe najmoprimca radi naplate potraživanja najmodavca; u nagodbi tužiteljica izjavljuje kako poslovi od 11. studenoga 2010. nemaju značenje prekomjerne imovinske koristi te da je svjesno i dobrovoljno stupila u sve poslove i transakcije, bez ikakve prisile i nužde te da nije bila u teškoj materijalno financijskoj situaciji prilikom sklapanja poslova i pri potpisu nagodbe te da se odriče bilo kojeg oblika osporavanja pravne valjanosti sklopljenih poslova, kao i obveza te prava u istima i u navedenoj nagodbi; potpis tužiteljice na nagodbi ovjeren je kod javnog bilježnika;

- da je prema zaključku Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Ovr-848/11-6 od 1. veljače 2012. utvrđena vrijednost predmetne nekretnine tuženika povodom ovršnog prijedloga ovrhovoditelja Posojilnice – Bank Zila Villach/Beljak;

- da su tužiteljica i BS, kao dužnici te tuženik u ulozi vjerovnika i Ursa Holdinng Inc. u ulozi kupca potraživanja, 17. travnja 2015. zaključili izvansudsku nagodbu, u kojoj je između ostaloga, navedeno kako je vjerovnik prodao potraživanje po neplaćenim, a dospjelim ratama najma, kao i sve preostale rate po ugovoru o najmu cesionaru, a on dalje kupcu potraživanja – tvrtki Ursa Holdings Inc; nadalje da sve strane u cijelosti odbacuju bilo koje insinuacije, sumnje, optužbe ili tužbe, da su navodni poslovi i ugovori na bilo koji način stvar nekakvog lihvarskog ugovora, a situacija da će se riješiti na način da će dužnik slijedećih šest mjeseci kupcu potraživanja redovito plaćati svaki mjesec iznos od 300,00 kn do 15. -og u mjesecu, nakon uplaćenih šest rata dužnik će kupcu redovito plaćati mjesečno po 590,00 kn i tako dok ne isplati ukupni broj dogovorenih rata po ugovoru o najmu od 11. studenoga 2010.; s obzirom da će dužnik slijedećih šest mjeseci kupcu potraživanja plaćati mjesečno po 300,00 kn, dakle 290,00 kn manje nego što je imao obvezu, dugovanje po dospjelim ratama najma na dan 25. listopada 2015. da će iznositi 21.340,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu;

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 1-Kir-Us-246/12 od 15. lipnja 2012., u kaznenom predmetu protiv I. osumnjičenika US i dr., zbog kaznenog djela iz članka 333. Kaznenog zakona, određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, zabranom trgovačkom društvu Kaligrafija d.o.o. (ovdje tuženiku) da otuđi i optereti, između ostalih, i čkbr. [katastarska čestica], kuću br. 91 i dvorište od 142 čhv ili 511 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je presudom Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-873/09 od 7. listopada 2009. razveden brak tužiteljice i njezinog supruga;

- da prema iskazu tužiteljice i svjedokinje BS, nakon razvoda braka tužiteljice, tužiteljičina djeca nisu imala primanja te je u podmirenju troškova života izostala financijska pomoć bivšeg tužiteljičinog supruga, da je tužiteljica imala dugovanja prema više vjerovnika;

- da je na predmetnoj nekretnini prije sklapanja spornih ugovora bilo upisano založno pravo u korist društva „Imetak ŠKZ Županja“ za iznos glavnice od 58.420,77 kn, zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi suda prvog stupnja, poslovni broj Ovr- 209/09 16. ožujka 2010., a neposredno nakon sklapanja ugovora upisano založno pravo za korist Posojilnice – Bank Zila za osiguranje tražbine od 15.000,00 EUR-a;

- da je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora imala plaću u iznosu od 2.503,38 kn, obustave iz plaće da su iznosile 1.986,99 kn, a isplaćen joj je iznos od 516,39 kn;

- da je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih ugovora bila prezadužena i isplaćeni iznos plaće je bio daleko nedovoljan za podmirenje njezinih osnovnih životnih potreba.

12. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje kako se ne radi o prividnim i nepostojećim pravnim poslovima jer nije bilo suglasnosti između stranaka da sklapaju iste kako bi kod trećih osoba stvorile lažni dojam, predmetni ugovori da su sklopljeni, tuženik se temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine upisao kao vlasnik iste, a tužiteljica je plaćala najam za nekretninu u iznosima u kojima je to mogla i kada je to mogla (dok račun na koji je vršila uplatu nije postao neaktivan, pa joj plaćanje nije bilo moguće).

13. Međutim, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev zaključivši kako su predmetni ugovori između stranaka zelenaški u smislu odredbi članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), odnosno da je tuženik iskoristio tešku materijalnu situaciju tužiteljice, njezinu lakomislenost, neznanje i nepoznavanje prava te joj je nametnuo obveze koje znatno narušavaju pravičnu ravnotežu između prava i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je činio i nakon sklapanja predmetnih ugovora sklapajući s tužiteljicom izvansudske nagodbe u kojima se nalaze nelogične i ništetne odredbe (o odricanju od zakonskih prava na utvrđenje ništetnosti istih i na podnošenje pravnih lijekova protiv eventualnih budućih odluka), a kako bi usprkos pokrenutom kaznenom postupku i nadalje ostvarivao za sebe, odnosno osobu kojoj je navodno ustupio tražbinu prema tužiteljici, nerazmjernu imovinsku korist. Time sud prvog stupnja zaključuje da su takvi ugovori sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a te se radi o zelenaškim ugovorima koji su ništetni pa se anuliraju pravni učinci istih zbog čega sud prvog stupnja smatra osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice.

14. Za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta sud prvog stupnja je dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima ista nije doveo u sumnju.

15. Izvedene dokaze sud prvog stupnja ocijenio je po svom uvjerenju i logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica. U utvrđenju relevantnih okolnosti prvostupanjski sud je ispravno cijenio personalne iskaze sve u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

16. S druge strane tuženik ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je iscrpno i jasno obrazložio razloge zbog kojih smatra kako su predmetni ugovori ništetni.

17. Prema odredbi članka 322. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a prema članku 321. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protiv vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

18. Prema članku 329. stavak 1. ZOO-a, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Prema stavku 2. istoga članka Zakona, na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

19. Za nastanak zelenaškog ugovora bitni su, zakonom određeni, objektivni i subjektivni elementi koji moraju postojati kumulativno i istodobno u vrijeme sklapanja ugovora. Prema citiranoj odredbi članka 329. stavak 1. ZOO-a, objektivni element je očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, što se procjenjuje od slučaja do slučaja, prema okolnostima konkretnog posla. Subjektivni elementi su na strani iskorištenog suugovaratelja – nepovoljne okolnosti u kojima je zatečen u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost, zavisnost), te na strani zelenaša – znanje o postojanju nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i namjera zelenaša da ove okolnosti iskoristi za sebe ili za trećega. Prema odredbama članka 329. stavak 2. -4. ZOO-a, pravne posljedice zelenaškog ugovora jesu ništetnost (odnosno djelomična ništetnost) ugovora, te održanje ugovora na snazi s odgovarajućom izmjenom.

20. Dakle, za primjenu navedene odredbe potrebno je utvrditi da postoji očiti nerazmjer između onoga što netko ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni suugovaratelj u ovom slučaju tužiteljica na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristala zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti i da je osoba koja je za sebe ili za nekog trećeg ugovorila korist znala za te okolnosti i iste namjerno iskoristila.

21. Suprotno stavu žalitelja, pobijana presuda sadrži detaljne i jasne razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 329. ZOO-a, te u čemu se konkretno sastoji teško materijalno stanje, stanje nužde, lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužiteljice, kao i u čemu se ogleda nerazmjerna korist koju je tuženik stekao s onim što mu je tužiteljica dala ili se obvezala dati.

22. U konkretnom slučaju tužiteljica je potpisala predmetne ugovore, ali je sud prvog stupnja u provedenom postupku utvrdio kako je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih ugovora bila prezadužena i nije imala sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a tuženik da je znao za loše materijalno stanje tužiteljice već samim uvidom u upisane terete na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi. Osim toga da je tuženik unaprijed pripremio sporne ugovore te da je istoga dana tužiteljica potpisala izjavu sastavljenu od tuženika, kojom je isključila postojanje razloga iz članka 329. ZOO-a, iako materijalni dokazi, prvenstveno izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, ukazuju na suprotni zaključak što stvara dojam da se tuženik želio ograditi od mogućih zahtjeva tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora iz ovih razloga.

23. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da se lakomislenost tužiteljice očituje i u činjenici da je sporne ugovore potpisala bez čitanja vjerujući osobama koje su joj se predstavile kao predstavnici tuženika i obećavale da će riješiti njezine financijske probleme. Pored toga, sud prvog stupnja uzima u obzir i činjenicu kako je kupoprodajna cijena notorno mala u odnosu na cijene takvih nekretnina na području općine Bedekovčina pa i ako se od tržišne vrijednosti iste oduzme iznos tereta kojim je bila opterećena, dok prije kupoprodaje nije izvršena nikakva procjena tržišne vrijednosti iste.

24. Iako se tuženik oslanja na kupoprodajni ugovor i isplatnicu od 11. studenoga 2010., u postupku je utvrđeno da toga dana na računu tuženika nije bilo prometa iz čega proizlazi da tuženik nije dokazao da je izvršio uplatu kupoprodajne cijene kod tvrdnje tužiteljice da je primila svega 2.000,00 kn. Pravilno sud prvog stupnja cijeni i činjenicu da je tuženik pripremio sporne ugovore te da se tužiteljica nije mogla valjano odreći prava na podnošenje pravnih lijekova protiv eventualnih budućih odluka donesenima u postupku prisilne naplate (sudske ili izvansudske), tuženikove tražbine ili tražbine hipotekarnih vjerovnika.

25. U postupku je sud prvog stupnja cijenio i okolnost da tuženik nije dostavio knjigovodstvenu dokumentaciju o evidentiranom iznosu kupovnine za predmetnu nekretninu, zatim koliko je iznosilo tužiteljičino dugovanje po osnovi najma nekretnine, kolike je iznose, kada, na koje i čije račune tužiteljica platila po osnovi najma, koliko iznosi njezino dospjelo i neplaćeno dugovanje prema tuženiku. Ujedno je sud prvog stupnja uzeo u obzir i činjenicu da je pokrenuta istraga u kojoj je određena privremena zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina tuženika, između ostalih i nekretnine koja je predmet spornih ugovora što dodatno ukazuje da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te da je u cilju pribavljanja imovinske koristi koristio nepovoljno materijalno stanje tužiteljice, njezino neznanje i lakomislenost kada je zaključio sporne ugovore.

26. Cijeneći dokaznu snagu dokaza koje je predložila tužiteljica u odnosu na tvrdnje tuženika, za prihvatiti je kao pravilan stav suda prvog stupnja da je očiti nerazmjer između onoga što je ugovoreno u korist tuženika i onoga što je tužiteljica doista primila po osnovu predmetnih ugovora, uzimajući u obzir činjenicu da se ista nalazila u teškoj materijalnoj situaciji i stanju nužde, a zbog čega je i stupila u pravni odnos sa tuženikom što je isti znao. Nastavno tome, a kako su svi sporni ugovori zaključeni u istome trenutku, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da su isti ništetni.

27. Kako su predmetni ugovori utvrđeni ništetnima, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev na brisanje upisa prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini i upis prava vlasništva u korist tužiteljice, odnosno uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, jer je upis prava vlasništva tuženika izvršen na temelju ništetnog pravnog posla. Nastavno tome, predmetna nekretnina ne može predstavljati stečajnu masu tuženika pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan i zahtjev da ista ne ulazi u stečajnu masu tuženika.

28. Odluka o trošku prvostupanjskog postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te sukladna odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

29. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić