Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo
Broj: Pp-246/2024-8.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu MIRKU KRIŠTO, nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona, uz sudjelovanje Silvije Bodakoš, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZN, radi prekršaja iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine RH broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23.) povodom Obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave osječko- baranjske, Policijska postaja Našice, broj klase: 211-07/24-4/12258 i Urbroja: 511-07- 29-24-2 od 9. veljače 2024. godine, nakon održane rasprave 10. prosinca 2024. godine, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, nadnevka 16. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: ZN, sin Z i Š, rođ. R, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismen, srednja stručna sprema, po zanimanju građevinski tehničar za nisku gradnju, zaposlen u Osijek-Kotekstu, s primanjima u iznosu od 1.080.00 Eura, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, nije vlasnik nekretnina, neodlikovan, prekršajno nekažnjavana, ne void se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
- dana 22. siječnja 2024. godine u 08,53 sati, u Breziku Našičkom, Bana Josipa Jelačića 40, upravljao teretnim automobilom marke "Volkswagen", registarske oznake [registarska oznaka], iz smjera zapada u smjeru istoka, kroz naseljeno mjesto brzinom od 107 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja LASERCAM 4 LE1055, a umanjena za 10 % sigurnosne razlike iznosi 96 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 46 km/h veća od dopuštene na dionici ceste gdje je brzina prometnim pravilom ograničena na 50 km/h,
dakle, upravljao je vozilom brzinom većom od dopuštene,
-
2 -
II. čime je postupio protivno odredbi iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je kažnjivo po članku 53. stavak 4. istog Zakona,
III. pa mu se temeljem citiranog članka navedenog Zakona, uz primjenu članka 33. i 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 € (tristo Eura).
IV. Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljeniku se određuje plaćanje izrečene novčane kazne u vremenu do šest mjeseci u (6) šest obročnih otplata, tako da je svaki obrok dužan uplatit najkasnije do 25. dana u mjesecu u kojem obrok dospijeva do konačne otplate, od dana pravomoćnosti ove presude.
V. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se da je u cijelosti plaćena, ako okrivljenik u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
VI. Ako okrivljenik plati izrečenu novčanu kaznu u danom roku, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
VII. Temeljem čl.139.st.6. PZ-a okrivljenik se oslobađa troška postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda, kao i plaćanja troškova tužitelja.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda pokrenut je prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga gore ovlaštenog tužitelja, a protiv imenovanog okrivljenika, radi prekršaja pobliže opisanog u izrijeku ove presude.
2. okrivljenik ZN je u svojoj obrani pred zamoljenim Općinskim sudom u Osijeku naveo da su točni navodi optužnog prijedloga i osjeća se krivim za terećeni prekršaj, svjestan je počinjenog prekršaja zbog čega izražava iskreno žaljenje, te se obvezuje ubuduće kloniti ovakvih i sličnih prekršaja, ne spori da je 22. siječnja 2024. godine u 08,53 sati u Breziku Našičkom, Ul. Bana J. Jelačića 40, kao vozač vozila N1 marke "Volkswagen" reg. oznake [registarska oznaka] upravljao teretnim automobilom iz smjera zapada u smjeru istoka kroz naseljeno mjesto brzinom od 107 km/h, a što umanjeno za 10% sigurnosne razlike iznosi 96 km/h, dakle ne sporim da se kretao prometnim pravilom ograničena na 50 km/h, zamolio je Sud da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući mu je vozačka dozvola neophodno potrebna radi obavljanja poslovnih dužnosti.
3. U dokaznom postupku, Sud je izvršio uvid u pisane dokaze, točnije:
Prigovor na Prekršajni nalog, preslika povratnice, Podaci o vozaču, preslika e-maila, Obavijest o počinjenom prekršaju, Fotografija, Zapisnik o zamolbenom ispitivanju okrivljenika od 10. prosinca 2024. godine, prekršajna evidencija za okrivljenika.
-
3 -
3. Temeljem slobodne ocjene dokaza, dane obrane okrivljenika pred zamoljenim Općinskom sudu u Osijeku, uz savjesnu ocjenu svih naznačenih dokaza, isto tako utvrđenih činjenica tijekom postupka radi donošenja zakonite i pravilne sudske odluke u smislu članka 88. Prekršajnog zakona, Sud je sa sigurnošću izveo zaključak da je okrivljenik ZN, doista postupio protivno odredbi iz članka 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način da je upravljao motornim vozilom brzinom većom od dopuštene.
4. Optužni prijedlog tužitelja je na zakonu utemeljen.
5. Naime, okrivljenik ZN je svojom obranom potvrdio istinitost navoda optužnog prijedloga, k tomu i biće djela koje mu se stavlja na teret, potom u odnosu na isto u cijelosti preuzeo krivnju i prekršajnu odgovornost.
6. Stoga, imajući u vidu konkretni slučaj, dokazano je, ovo zato što imenovani okrivljenik ničim nije porekao djelo koje mu se stavlja na teret, da je kritične zgode doista upravljao motornim vozilom brzinom većom od dopuštene, a da je tomu tako upravo potvrđuje dana obrana istoga, kao i gore sve navedene okolnosti, to cijeneći istaknuto uz obranu okrivljenika ovaj Sud nije našao niti jedan uvjerljivi razlog što bi ga oslobodilo prekršajne odgovornosti.
7. Dakle, s obzirom na iznijeto, okrivljenik odgovara za svjesni nehaj, jer je bio svjestan da će njegovim činjenjem protupravne radnje nastupiti zabranjena posljedica, držeći se olako da ona neće nastupiti, to Sud temeljem po načelu “krivnje” istog proglasio krivim, potom uz primjenu čl. 37. st. 1. toč. 3., u svezi čl. 33. st. 3. PZ- a, u odnosu na opisni prekršaj izreke izrekao mu ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, a opisano u izrijeku ove presude.
8. Određujući vrst i visinu novčane kazne okrivljeniku ŠN na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost uzeo je njegovo okolnosno priznanje i iskreno kajanje počinjenog prekršaja, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za ovakav prekršaj, kao i odlučne okolnosti iz čl. 36. st. 2. PZ-a, to s obzirom na težinu i način činjenja rečenog prekršaja i stupanj odgovornosti, Sud je mišljenja da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom, postići svrha kažnjavanja i prevencije iz čl. 32. i 37. PZ- a, budući svaka druga odluka ne bi imala svoju svrhu bez obzira na okolnost da je za učinjeni propust predviđena znatno stroža kazna od dosuđene.
9. Osim toga, uz mogućnost obročnog otplaćivanja izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u danom roku izrečene novčane kazne plati dvije trećine od izrečene, smatra se da je ista podmirena u cijelosti.
10. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, imajući u vidu s jedne strane što će izrečena novčana kazna biti dostatna u pridonošenju osjećaja društvene discipline u poštivanju temeljnih načela međusobnih odnosa i ponašanja kao sudionika u prometu na cestama sve kako ne bi ponovo počinio ovakav ili sličan prekršaj, bez obzira što je isti zatečen u upravljanju motornog vozila brzinom većom od dozvoljene koji nije
-
4 -
proizvelo štetnu posljedicu, dok s druge strane isti je uposlen i mjera bi ugrozila njegovu egzistenciju, a poštujući Ustav RH u zaštiti ravnoteže općeg interesa javnosti i zaštite temeljnih prava pojedinaca, a vodeći računa prakse ESLJP EU, sam prijedlog tužitelja svakako nije dovoljna niti nužna, niti je zakonom propisna kao obvezujuća, obzirom da dosada nije kazneno gonjen niti prekršajno kažnjavan, budući nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl.51.a PZ-a, jer je čl.16.st.2. najvišeg akta RH propisano da svako ograničavanje slobode mora biti u razmjeru naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.
11. Nastavno, s tim u svezi Sud nije zanemario da isti nije povratnik, a iskreno se pokajao i priznao terećeno djelo s obećanjem da se neće više ponoviti, pri čemu prijedlog tužitelja je nesvrhovit, nepotreban i u suprotnosti je iz gore svih obrazloženih razloga, uz uvjerenje Suda obzirom na njegove ekonomske prilike, da uz primjerenu izrečenu novčanu kaznu biti dostatna i bez izricanje navedene mjere koja nije uvijek osnovno pravilo cijeneći osobnost i karakter okrivljenika, doista kao lex superior nije nužan, budući čl. 50. st. 2. PZ-a daje Sudu slobodno uvjerenje i mogućnost jer počinitelj nije u razmjeru s težinom i stupnjem opasnosti počinjenog navedenog djela i ne čini ga osobito teškim, ako uzme u obzir do sada nije bio u sukobu sa Zakonom niti kažnjavana.
12. Temeljem čl.139.st.6. PZ-a okrivljenik se oslobađa troška postupka, kao i stvarnog trošak tužitelja koji ulazi u krug iz njihove redovite djelatnosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
13. Slijedom na iznijeto valjalo je riješiti kao u izrijeku.
U Đakovu, 16. prosinca 2024. godine.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Bodakoš v.r.
Mirko Krišto v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Temeljem članka 244. stavak 3. Prekršajnog zakona, protiv ove odluke nije dopuštena žalba.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Pismohran.
