REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3259/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1142/2022-16 od 6. srpnja 2023., 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1142/2022-16 od 6. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana iznos od 356,21 EUR/2.683,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana iznos od 71,48 EUR/538,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom 14. travnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana trošak parničnog postupka u iznosu od 476,36 EUR / 3.589,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2023. kao dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik u roku od 15 (petnaest) dana naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 394,62 EUR/ 2973,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj u roku od 15 (petnaest) dana naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 499,70 EUR/3.764,99 kn.“

1.1. Prvostupanjski sud odluku je utemeljio na temelju nespornih činjenica štetnog događaja i odgovornosti tuženika kao osiguratelja za štetu koju je prouzročio njegov osiguranik, a koju je u nespornom dijelu tuženik podmirio.

1.2. U odnosu na sporan dio i visinu štete prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelj traži plaćanje određenih radnji koje ulaze u njegovo redovno poslovanje ili nisu bile potrebne radi sanacije prouzročene štete, a u određenom je dijelu utvrdio da je neosnovano tuženikovo osporavanje obveze naknade štete.

1.3. Odluku o trošku postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke.

2.1.Tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.2. Tuženik navodi da presudu pobija u cijelosti, ali iz žalbenih navoda proizlazi da pobija presudu u dijelu kojim nije uspio u sporu (članak 365. stavak 1. ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odluke sadržane u točkama I., III. i V. izreke. Osporava aktivnu legitimaciju navodeći da je riječ o šteti nastaloj na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Navodi dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama pa stoga tužitelju nije nastao trošak te ističe da je u pogledu visine štete presuda proturječna i ne može se ispitati i tužitelj nije dokazao stvarnu visinu štete na ogradi.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Niti tužiteljeva niti tuženikova žalba nisu osnovane.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ovom je postupku riječ o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje stranke ukazuju u žalbama. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 427,69 EUR s osnove naknade štete na temelju odredbe članka 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Nije sporno da je tužitelj prema troškovniku zahtijevao ukupno iznos od 2.014,03 EUR / 15.174,72 kn i da mu je tuženik prethodno isplatio iznos od 1.586,34 EUR / 11.952,28 kn pa tužitelj u ovome postupku zahtijeva razliku neisplaćene zahtijevane naknade štete u iznosu od 427,69 EUR.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovornost tuženika što proizlazi iz navoda stranaka kao i iz dokumentacije u spisu.

10. Među strankama je sporna aktivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata.

11. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da se 20. ožujka 2021. na 26,450 km autoceste A11 (Zagreb-Sisak), dionici D3 (Buševec-Lekenik) oko 00:15 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je zbog gubitka kontrole vozača JI udarilo u zaštitnu ogradu na autocesti koja se nalazi u vlasništvu tužitelja prilikom čega je došlo do njezinog oštećenja u dužini od 24 metara,

- da je to vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police],

- da je tužitelj 14. travnja 2021. podnio tuženiku zahtjev za odštetu prijavom štete 596/21/AOO, uz zapisnik/troškovnik broj: 326/2021 (str. 75.-76. spisa) iz kojeg proizlazi visina štete u iznosu od 2.014,03 EUR / 15.174,72 kn,

- da je tužitelj na ime nastale štete obračunao:

I. po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara - uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 - osiguranje mjesta nesreće i 3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,02 m3/m2; po štetnom događaju ukupno 753,10 kn;

II. otklon štete: 1. radove na postavljanju, uklanjanju i održavanju privremene signalizacije slučaj A - osiguranje mjesta rada, 2. zamjeni plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 2m, 3. odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde, 4. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu, 5. popravak jednostrane distantne odbojne ograde, R-2, dovođenje u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 4 metra, 6. smjerokazni stupić, zamjena uništenog novim na opremi autoceste i 7. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru debljine 0-5 cm sa sijanjem trave; otklon štete ukupno 13.684,74 kn;

III. razni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika te 2. skupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponij, prosječna udaljenost 10 km; razni radovi ukupno 736,88 kn.

- da je tuženik procijenio visinu štete u iznosu od 1.586,34 EUR / 11.952,28 kn i da je nesporni dio štete u navedenom iznosu podmiren tužitelju,

- da su osporeni i nisu plaćeni troškovi navedeni u troškovniku pod točkom I.1., II.7. i III.1, a iznosi navedeni u točkama II.2., II.3. i II.4. umanjeni su za 20% amortizacije.

12. Prvenstveno se ističe da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora nedostatka aktivne legitimacije uz pravilno obrazloženje da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku na temelju odredbe članka 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23). Osim toga tuženik je nesporni dio štete platio upravo tužitelju.

13. Također je prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a koje ovaj sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati, pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 356,21 EUR tužitelju.

14. U odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je neosnovano tuženikovo osporavanje jer je šteta nastala i ne radi se o redovnom održavanju koje se financira cestarinama iz razloga što je konkretna šteta posljedica štetnog događaja - prometne nezgode u kojoj je došlo do oštećenja odbojne ograde pa se nužna tužiteljeva intervencija u takvom slučaju ne može podvesti pod redovno održavanje koje se financira cestarinama. Neosnovano tuženik osporava i samu visinu dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, visina štete pravilno je određena u skladu s odredbom članka 464.a ZPP-a ocjenjujući pritom visinu po slobodnoj ocjeni i uzimajući u obzir troškovnik kojeg je tužitelj dostavio u spis, a kojeg tuženik nije osporio po pojedinim stavkama navodeći točno razloge osporavanja, već je svoje prigovore na visinu obrazlagao pozivajući se na amortizaciju same ograde. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tuženik neosnovano osporava plaćanje navedene naknade u iznosu od 20% na ime amortizacije budući da se ograda i dijelovi koji su nesporno oštećeni u predmetnoj prometnoj nezgodi moraju zamijeniti, a tužitelj nije u mogućnosti zamijeniti ogradu rabljenom ogradom, već mora nabaviti nove dijelove ograde.

15. U odnosu na dio žalbe u kojemu se tuženik poziva na druge odluke, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (članak 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).

16. U pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 71,48 EUR, a pobijana presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu suprotni sadržaju isprava u spisu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud prema slobodnoj ocjeni dokaza zaključio da obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 EUR / 209,51 kn nije neophodan trošak iz razloga što je na mjesto nezgode pozvana policija (str. 4.-5. spisa) koja je izvršila očevid mjesta nezgode, fotografirala je mjesto nezgode te naznačila oštećene dijelove autoceste (metalne ograde). Pravilna je i ocjena i da se sastavljanje troškovnika za radove nastale zbog posljedica prometne nezgode ne smatra radovima potrebnim za otklanjanje štete te da je navedeni troškovnik sačinjen za potrebe dokazivanja visine štete i ne predstavlja štetu nastalu štetnim događajem.

18. U odnosu na odbijajući dio koji se odnosi na intervenciju ophodara ovaj sud upućuje tužitelja na obrazloženje pobijane presude u točkama 16. -18. Neosnovano tužitelj u žalbi ponovo naglašava da se sanacija štete iz ovog događaja ne može se podvesti pod redovno održavanje odnosno radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja obzirom prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika i u kojoj je oštećena oprema ceste ne predstavlja redovni tijek događaja i sanacija štete nije izvršena tijekom redovite ophodnje već je bila potrebna dodatna ophodnja i izlazak na lice mjesta kako bi se sanirala šteta i osigurao siguran i nesmetan promet ostalih sudionika u prometu i da bi tužitelj postupao protivno zakonskim i podzakonskim odredbama da nije odmah poduzeo sve utužene radnje i da je čekao prema operativnom planu redovnu ophodnju koja bi tada sanirala štetu u okviru svojih redovnih i predviđenih aktivnosti, a promptna intervencija izaziva i dodatne troškove. Pravilno je prvostupanjski sud protumačio odredbu članka 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14 i 7/21) u dijelu kojim je propisano da se ophodnja cesta obavlja radi otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama.

19. Tužitelj neosnovano osporava pobijanu odluku u dijelu troškova postupka kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav podneska od 28. travnja 2023. Naime, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud smatra da je riječ o podnesku koji nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

20. Ovaj sud prihvaća u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na koja utvrđenja je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka o ostvarenju kojeg od žalbenih razloga. Na većinu žalbenih navoda prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude pa iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić