REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2420/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Martin Labaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv 1. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, i 2. tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, uz sudjelovanje umješača na strani oba tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-38/2022-56 od 16. travnja 2024., 16. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana drugotuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-38/2022-56 od 16. travnja 2024. u pobijanim točkama II. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na drugotuženikovu žalbu u iznosu od 277,10 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od prvotuženika isplatu iznosa od 6.194,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Drugotuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 6.194,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Drugotuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.346,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je tužitelju naloženo naknaditi prvotuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi i umješaču parnične troškove u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka V. izreke).
2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju rezultata dokaznog postupka, a nakon što je utvrdio da je u ovom slučaju drugotuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 963. i čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). U odnosu na prvotuženika, prvostupanjski sud je ocijenio da on nije odgovoran za pad stabla, budući da prvotuženik ne gospodari šumom, već prometnicom i raslinjem uz prometnicu.
3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
4. Protiv ove presude (iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žalba odnosi samo na odluke iz točaka II. i III. izreke; arg. iz čl. 365. st. 1. ZPP-a), drugotuženik je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Drugotuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On je tako ponovno istaknuo da je šteta nastala uslijed naleta vozila na stablo koje je srušeno uslijed orkanskog vjetra. To znači da se radilo o okolnosti koju on nije mogao predvidjeti. Drugotuženik je napomenuo da je stablo koje je srušeno, bilo zdravo pa nije bilo razloga za njegovu sječu.
6. Očitujući se o drugotuženikovim žalbenim navodima tužitelj je osporio njihovu osnovanost.
7. Drugotuženikova žalba nije osnovana.
8. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
9. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to ipak pokušao učiniti drugotuženik u svojoj žalbi. Naime, sadržaj drugotuženikove žalbe dijelom upućuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantne činjenice. Ovaj žalbeni sud se nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.
10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje drugotuženik upućuje u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, pobijana presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
11. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja, s osnove iznosa naknade isplaćene svom osiguraniku, zbog prometne nezgode koja se dogodila 2. veljače 2019., oko 20:30 sati, na županijskoj cesti 5191 Lokve (D3) – Mrkopalj – Jezerane dionica 1, kod km/oznake 1+300 m. Tada je tijekom vožnje, uslijed jakog vjetra, stablo smreke palo na vozilo tužiteljevog osiguranika.
12. Na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a), osobito očevida te nalaza i mišljenja sudskog vještaka šumarske struke, Ivana Grginčića iz društva Larix d.o.o. Kralovac i sudskog vještaka prometne struke, MI, prvostupanjski sud je zaključio da je vozilo tužiteljevog osiguranika oštećeno uslijed pada stabla (smreke) na vozilo tijekom vožnje, uslijed jakog vjetra. Kako je to stablo bilo udaljeno od prometnice 17,10 m, raslo je na plitkom tlu i kamenitoj podlozi, ono, po ocjeni prvostupanjskog suda, predstavlja opasnu stvar.
13. Suprotno drugotuženikovom mišljenju, i ovaj sud, uvažavajući sve okolnosti slučaja, drži da je predmetno stablo smreke opasna stvar. Opasnost stvari procjenjuje se u odnosu na njenu opasnost za okolinu u kojoj postoji. Svakako da zdravo stablo, samo po sebi, u pravilu ne predstavlja opasnost. No ovdje je slučaj da je to stablo smreke, iako zdravo, raslo u šumi nedaleko od prometnice, na plitkom tlu i kamenoj podlozi. Prema mišljenju vještaka Ivana Grginčića, to je stablo bilo i narušene stabilnosti još od nevremena iz prosinca 2017. godine. Sve to predmetno stablo smreke čini opasnim. To osobito kada se uzme u obzir pozicija na kojoj je to stablo raslo (u šumi Gorskog kotara, nedaleko od prometnice), zbog čega i prijeti povećana opasnost za okolinu.
14. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da drugotuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). S obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze osobe koja gospodari šumama, drugotuženik za ovu štetu odgovara sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.
15. Kako je poznato da jaki udari vjetra nisu rijetkost na gorskom području gdje se dogodila prometna nezgoda, a niti je drugotuženik dokazao postojanje nekih drugih okolnosti koje bi njegovu odgovornost isključile djelomično ili u potpunosti (nema dokaza da se radilo o vjetru takve jakosti koju se nije moglo predvidjeti; čl 1067. ZOO-a), to je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti prema drugotuženiku. Od tuda i neosnovanost svih drugotuženikovih žalbenih razloga.
16. Pravilnost odluke o troškovima postupka drugotuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
17. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tužbu u iznosu od 277,10 EUR ocijenjen je kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), jer je u njemu tužitelj samo ponovio navode koje je iznosio tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 16. prosinca 2024.
Sudac
Nikolina Mišković
